Poslovni broj Gž-1220/2024-4

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Svjetlani Pražić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RL iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Maričević odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska br.2., OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćnicima iz OD Grgić & Partneri odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn 2950/2021 od 2. svibnja 2024., 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Adriatic osiguranje d.d., te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn 2950/2021 od 2. svibnja 2024. u točki III. izreke, u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki V. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 480,20 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki VI. izreke.

II.Djelomično se uvažava žalba tuženika, preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu za 354,81 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki V. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 236,38 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja BL koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 naknaditi tužitelju RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] štetu u iznosu od 354,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 24.9.2021. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 naknaditi tužitelju RL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnične troškove u iznosu od 236,38 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. svibnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

III.Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 169,52 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju na ime naknade štete iznos od 954,81 eur sa pripadajućim zateznim kamatama počam od 24. rujna 2021. do isplate, točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja na isplatu naknade štete za iznos od 40,61 eur, kao i tijek kamata na glavnicu dosuđenu točkom I. izreke za razdoblje od 21. siječnja 2021. do 23. rujna 2021., točkom III. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju zatezne kamate na glavnicu od 1.167,96 eur za razdoblje od 24. rujna do 24. studenog 2021., točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za tijek zateznih kamata na iznos iz točke III. izreke za razdoblje od 21. siječnja 2021. do 23. rujna 2021., točkom V. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.216,58 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je točkom VI. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

2.Protiv citirane presude, točke I. izreke u dosuđujućem dijelu iznad nespornog iznosa štete od 600,00 eur odnosno za za iznos od 354,81 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u točki III. izreke u cijelosti, odluke o parničnom trošku sadržane u točki V. izreke iznad nespornog iznosa trošak od 500,00 eur odnosno za preostali dosuđeni iznos od 716,58 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te odluke o trošku sadržane u točki VI. izreke, žalbu izjavljuje tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj 53/1991, 91/92, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u nastavku teksta ZPP-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a, kao ni postupovna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6.Djelomično su osnovani navodi tuženika kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, iz razloga koji će se nastavno iznijeti.

7.Naime iz stanja u spisu razvidno je u bitnome:

-da se 19. siječnja 2021. desio štetni događaj (prometna nezgoda) u kojem je tužitelj nastradao kao vozač osobnog vozila, a koju je nezgodu skrivio osiguranik tuženika, te je nesporna pasivna legitimacija, kao i odgovornost tuženika za štetni događaj,

-da je tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio na ime nespornog dijela naknade štete iznos od 1.167,96 eur,

-da je u tijeku postupka proveden dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku prof. dr. sc. Žarku Rašiću; da je iz istog razvidno da je tužitelj u predmetnom događaju zadobio istegnuće mišića vrata, da je uslijed toga tužitelj trpio tjelesne bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 6 dana, slabog intenziteta 45 dana, da su povremeni bolovi iskazani kroz smanjenje životnog aktiviteta, da je nadalje trpjela kratkotrajni strah jakog intenziteta, sekundarni strah do jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 5 dana, te manjeg intenziteta 14 dana, da je istegnuće mišića vrata, uz pridružene degenerativne promjene vratne kralježnice vezane za životnu dob, imalo za posljedicu smanjenje životnog aktiviteta od 2%, da je tužitelju bila potrebna nestručna tuđa pomoć i njega 15 dana po 2 sata dnevno, zatim 7 dana po 1 sat dnevno.

8.Sukladno ovakvim utvrđenjima, te cijeneći sadržaj čl. 1100. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/2005 i dr., dalje: ZOO-a), te čl. 1095. ZOO-a, prvostupanjski sud utvrđuje da je kod tužitelja došlo povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zbog čega da istome pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu, te da sve okolnosti slučaja opravdavaju dosudu navedene neimovinske naknade štete u ukupnom iznosu od 2.000,00 eur.

Na ime imovinske naknade štete, sud prvog stupnja primjenom čl. 1095. ZOO- a, dosuđuje tužitelju iznos od 122,77 eur, odnosno sveukupno 2.122,77 eur, što umanjuje za nesporno plaćeni iznos, te istome u konačnici dosuđuje iznos od 954,81 eur.

O pravu tužitelja na zatezne kamate na dosuđene glavnice, prvostupanjski sud odlučuje primjenom čl. 29. st.1. i 2. ZOO-a u svezi s čl. 1103. ZOO-a, sve na način kako je to pobliže naveo u t. 12. i 13. obrazloženja pobijane presude.

Odluku o troškovima postupka temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a.

9.1.Sagledavajući prednje iznesena utvrđenja, osnovano tuženik upire na pogrešnu primjenu čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje visine pravične novčane naknade koja pripada tužitelju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao posljedica predmetnog štetnog događaja od 19. siječnja 2021.

Ovo iz razloga jer ni prema uvjerenju ovog suda, sve okolnosti konkretnog slučaja, a napose težina zadobivenih povreda,te nastavno tome, posljedice koje su zaostale kod tužitelja, protivno tumačenju suda prvog stupnja, ne opravdavaju dosudu novčane naknade na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u dosuđenom iznosu od 954,81 eur.

Naime, stajalište je i ovog suda da ukupna razlika koja pripada tužitelju na ime pravične novčane naknade na ime neimovinske štete prema kriterijima pretrpljenih tjelesnih boli, pretrpljenog straha, te duševnih bolova zbog smanjenja životnog aktiviteta, a pored iznosa isplaćenog od strane tuženika u mirnom postupku iznosi najviše daljnjih 600,00 eur. Drugim riječima, sve pravno relevantne okolnosti prema prosudbi ovog suda ne upućuju na opravdanost dosude iznosa utvrđenog od strane prvostupanjskog suda.

9.2.Shodno prethodno navedenim razlozima, se po ocjeni ovog suda, ukazuje pravno neosnovanim dio zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske štete u visini od 354,81 eur, odnosno iznad nesporno priznatih od strane tuženika 600,00 eur.

10.1.No, nije u pravu tuženik kada osporava tijek zakonskih zateznih kamata na glavnicu dosuđenu točkom I. izreke, počam od 24. rujna 2021. pa nadalje, kao ni tijek zakonskih zateznih kamata dosuđenih točkom III. izreke počam od istog datuma na iznos isplaćen tužitelju po podnesenom odštetnom zahtjevu, upirući pri tome na čl. 1103. i 1086. ZOO-a.

Vezano za prednje, ponajprije valja reći da kraj neprijeporne činjenice da je tužitelj imovinsku i neimovinsku štetu pretrpio u prometnoj nezgodi, da se o pravu istog na zatezne kamate na dosuđene glavnice ne odlučuje primjenom odredaba ZOO-a, na koje se pogrešno sud prvog stupnja pozvao, već da o tome treba odlučivati kroz čl. 12. st.6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005 i dr., dalje: ZOOP-a), a koji se Zakon i ovoj pravnoj stvari primjenjuje kao lex specialis. U prilog pravilnosti prethodno iznesenog stajališta, ukazuje i pravno shvaćanje izraženo u odluci Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 558/2021, Rev 550/2014, Rev 934/2014 i dr.

10.2.Polazeći od sadržaja prednje spomenute odredbe, nedvojbenim drži ovaj sud da u konkretnom slučaju tužitelju pripada pravo na zatezne kamate na daljnji iznos naknade štete u visini od 600,00 eur, te na iznos isplaćen od strane tuženika u visini od 1.167,96 eur, upravo na način kako je to dosudio i prvostupanjski sud. Pri tome, činjenica da je isti se pri tome pozvao na pogrešne odredbe mjerodavnog prava, a kako je i primjenom mjerodavnog materijalnog prava, o pravu tužitelja na zatezne kamate na prednje spomenute iznose valjalo odlučiti na isti način, to pozivanje prvostupanjskog suda na pogrešno mjerodavno pravo, u konkretnom slučaju ni na koji način nije od utjecaja na pravilnost tog dijela odluke sadržane u točki I. i u točki III. izreke presude.

11.Neutemeljenim međutim drži ovaj sud žalbene navode tuženika u dijelu u kojem smatra da sud prvog stupnja nije smio dozvoliti tužitelju preinaku tužbenog zahtjeva glede tijeka zateznih kamata na iznos isplaćen u mirnom postupku od strane tuženika, budući da je to tužitelj mogao tražiti i prije zaključenja prethodnog postupka, pa da je u tom dijelu pogrešno primijenio sud čl. 190. ZPP-a.

U svezi prednjeg, ponajprije valja reći da suprotno tumačenju tuženika, time što je tužitelj, nakon isplate dijela utužene glavnice od strane tuženika (1.167,96 eur), na taj isplaćeni iznos podneskom od 2. lipnja 2023. umjesto isplate cjelokupne glavnice sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zatražio samo isplatu zatezne kamate na tu isplaćenu glavnicu, time u smislu čl. 191. st.1. ZPP-a, nije došlo do preinake tužbe, budući da je u konačnici preciziranim tužbenim zahtjevom tužitelj zatražio manje od onog što je bilo navedeno u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu, pa posljedično tome, nije bilo potrebe uopće odlučivati o eventualnom dopuštenju te „preinake“, kako to pogrešno tumači tuženik.

12.1.Također, nisu pravno utemeljene žalbene tvrdnje tuženika u dijelu u kojem smatra da je sud prvog stupnja pogrešno postupio kada je za sve radnje tužitelja, uključujući o ne koje su izvršene prije stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023, dalje: Tarife), priznao vrijednost boda u iznos od po 2,00 eur.

Presuda u ovoj parnici donijeta je 2. svibnja 2024., dok je čl.1. Izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 126/2022), koja je stupila na snagu 28. listopada 2022., izmijenjen čl. Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022), što znači da se u vrijeme donošenja prvostupanjske presude, već primjenjivala Izmjena Tarife, kojom je bila utvrđena nova vrijednost boda. Pored toga, skreće se pažnja tuženiku, na Tbr. 48. st.3. Tarife kojim je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

12.2.Osim toga, pogrešnim smatra ovaj sud stajalište tuženika u dijelu u kojem smatra da tužitelju ne pripada pravo na nagradu za sastav podnesaka od 15.12.2021. i 28.12.2021. (a ne 18.12.2021. kako pogrešno navodi u žalbi).

Ovo iz razloga jer je podneskom od 15.12.2021. tužitelj nakon što je primio dokaz o isplati iznosa u visini od 1.167,96 eur od strane tuženika, precizirao tužbeni zahtjev, dok se podneskom od 28.12.2021. očitovao na navode tuženika.

13.1.U odnosu na žalbene navode tuženika kojima pobija pravilnost odluke o parničnom trošku sadržane u točki V. izreke, valja reći da su isti u manjem dijelu osnovani iz razloga koji će se iznijeti u nastavku obrazloženja, pri čemu će se ovaj sud istodobno osvrnuti i na tvrdnje tuženika kojima pobija odluku o parničnom trošku sadržanu u točki VI. izreke, koje su prema prosudbi ovog suda neosnovane. Naime, čl. 158. st.1. ZPP-a propisana je obveza tužitelja koji povuče tužbu da naknadi protivnoj stranci parnične troškove, izuzev ukoliko je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tuženika, u kojem je slučaju tuženik taj koji je u obvezi naknadi tužitelju trošak.

Navedena se odredba primjenjuje na odgovarajući način i u ovoj situaciji kada dođe do djelomičnog povlačenja tužbe sniženjem tužbenog zahtjeva.

13.2.Uvažavajući prethodno navedeno, nije ovome sudu prihvatljivo tumačenje prvostupanjskog suda da tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška u odnosu na povučeni dio zahtjeva jer da iznos od 358,35 eur za koliko je tužitelj povukao svoj zahtjev, predstavlja razmjerno manji iznos u odnosu na cijeli zahtjev.

U konkretnom slučaju parnični trošak tuženika glede povučenog dijela sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 112/2012 i dr., dalje: Tarife) odnosi se na sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 2.10.2023., te pristupa na ročište od 8.09.2022. u iznosu od po 50 bodova, što uz uvećanje za PDV iznosi po 124,38 eur, odnosno sveukupno 373,14 eur.

Od tako utvrđenog troška, tuženiku pripada dio u postotku koji predstavlja razmjer između povučenog dijela tužbenog zahtjeva – 358,35 eur u odnosu na dotadašnji tužbeni zahtjev tužitelja – 1.353,77 eur (podnesak tužitelja od 15.12.2021.), što je 27% odnosno 96,75 eur, koji je trošak tužitelj u obvezi naknaditi tuženiku. Ukupan trošak tužitelja, u konkretnom slučaju sastoji se od nagrade za sastav tužbe u iznosu od 150,00 eur, za sastav 2 podneska u iznosu od 187,50 eur (od 15.12.2021. u iznosu od 37,50 eur-25 b., a ne 150,00 eur-75 b., kako je to pogrešno utvrdio sud prvog stupnja, od 28.12.2021. u iznosu od 150,00 eur-75 b), te na nagradu za pristup na 2 ročišta u iznosu od 300,00 eur (od 8.09.2022. i 24.04.2024. u iznosu od po 150,00 eur), što uvećano za PDV iznosi 796,87 eur, troškova medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eur, troška sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od po 40,00 eur, odnosno sveukupno 1.075,95 eur.

12.3.Rukovodeći se prethodno iznesenim razlozima, valjalo je parnični trošak tužitelja u prednje navedenom iznosu od 1.075,95 eur umanjiti za pripadajući parnični trošak tuženika u iznosu od 96,75 eur, posljedično čemu je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 980,20 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Nastavno iznesenom, preostali dio dosuđenog parničnog troška tužitelja u visini od 236,38 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama ukazuje se neosnovanim, kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

14.Kako je u konkretnom slučaju tuženik uspio s žalbom u dijelu u kojem je osporio odluku prvostupanjskog suda u točki I. izreke u cijelosti, kao i djelomično sa žalbom u odnosu na odluku o trošku sadržanu u točki V. izreke, to je primjenom čl. 166. st.1. ZPP-a, valjalo odlučiti o troškovima žalbenog postupka tuženika, uz primjenu čl. 154. st.5. ZPP-a, budući je tuženik s svojom žalbom uspio u pretežitom dijelu. Stoga se dosuđeni trošak tuženika odnosi na nagradu za rad odvjetnika prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023), a odnosi se na nagradu za sastav žalbe u iznosu od 125,00 eur, što uvećano za PDV iznosi 156,25 eur, te troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eur.

15.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika, potvrditi presudu suda prvog stupnja u točki III. izreke, u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki V. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 480,20 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki VI. izreke, primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a, dok je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu za 354,81 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki V. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 236,38 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, primjenom čl. 373. t.3. ZPP-a, na način pobliže naveden u točki II. izreke ove presude.

16.Presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 600,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u točki II. izreke, u točki IV. izreke, u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki V. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 500,00 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao nepobijana ostaje neizmjenjena.

U Rijeci, 6. lipnja 2025.

Sutkinja

Svjetlana Pražić