REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Posl. br. P-411/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sucu Željki Štrk-Vozila, kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, ZAGREB, Berislavićeva 9, OIB 56668956985, kojeg zastupa Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu, Jurišićeva 1a, protiv tuženika LUCIA j.d.o.o. KOSTRENA, Kostrenskih boraca 17, OIB: 69374553956, kojeg zastupa Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan i Jabuka d.o.o. Rijeka, Nikole Tesle 9/V-VI, radi zabrane javnog izvođenja autorskih glazbenih djela i isplate iznosa od 596,99 EUR spp , nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 6. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Marine Fellner, odvjetnice u Zagrebu, zamjenika punomoćnika tuženika ĆE, odvjetničkog vježbenika u Odvj. uredu Vukić & Partneri iz Rijeke, i zastupnika po zakonu tuženika PE, dana 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Zabranjuje se tuženom LUCIA j.d.o.o., Kostrena da u svom ugostiteljskom objektu caffe baru „SANTA LUCIJA“, Šodići bb, Kostrena priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava iz čl. 233. ZAPSP-a.

II. Nalaže se tuženom LUCIA j.d.o.o., Kostrena, OIB: 69374553956, platiti tužitelju HRVATSKOM DRUŠTVU SKLADATELJA iz Zagreba iznos od 596,99 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023.po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja kamata teče:

– na iznos od 30,13 EUR od dana 1. veljače 2023. pa do naplate,

– na iznos od 30,13 EUR od dana 1. ožujka 2023. pa do naplate,

– na iznos od 30,13 EUR od dana 1. travnja 2023. pa do naplate,

– na iznos od 30,13 EUR od dana 1. svibnja 2023. pa do naplate,

– na iznos od 30,13 EUR od dana 1. srpnja 2023. pa do naplate,

– na iznos od 33,52 EUR od dana 1. srpnja 2023. pa do naplate,

– na iznos od 43,56 EUR od dana 1. kolovoza 2023. pa do naplate,

– na iznos od 43,56 EUR od dana 1. rujna 2023. pa do naplate,

– na iznos od 33,52 EUR od dana 1. listopada 2023. pa do naplate,

– na iznos od 30,13 EUR od dana 1. studenog 2023. pa do naplate,

– na iznos od 30,13 EUR od dana 1. prosinca 2023. pa do naplate,

– na iznos od 30,13 EUR od dana 1. siječnja 2024. pa do naplate,

– na iznos od 33,01 EUR od dana 1. veljače 2024. pa do naplate,

– na iznos od 33,01 EUR od dana 1. ožujka 2024. pa do naplate,

– na iznos od 33,01 EUR od dana 1. travnja 2024. pa do naplate,

– na iznos od 33,01 EUR od dana 1. svibnja 2024. pa do naplate,

– na iznos od 33,01 EUR od dana 1. lipnja 2024. pa do naplate, i

– na iznos od 36,74 EUR od dana 1. srpnja 2024. pa do naplate.

III. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 758,56 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 6. lipnja 2025. do isplate po stopi u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za 3 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je udruga autora ovlaštena za izdavanje dozvola za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela, te da je ovlašten za Hrvatsku udrugu za zaštitu izvođačkih prava - HUZIP za izdavanje dozvole za iskorištavanje snimljenih izvedaba umjetnika izvođača, te za Udrugu za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava – ZAPRAF, a sve sukladno Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima. Tuženik da je u svom ugostiteljskom objektu, caffe bar "Santa Lucija", Šodići bb, Kostrena, iskorištavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika izvođača i fonograme, bez odobrenja tužitelja. Prilikom utvrđivanja iznosa dužne naknade da se primjenjuju Pravilnik o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela, Pravilnik o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača, Pravilnik o naknadi za iskorištavanje fonograma te pravilnici o izmjenama i dopunama tih pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala. U konkretnom slučaju, da su za objekt – caffe bar "Santa Lucija", Šodići bb, Kostrena, kao elementi za utvrđivanje tarife uzete činjenice da se radi o caffe baru, kapaciteta do 30 osoba, i radnim vremenom do 21 h, razdoblje od listopada do svibnja gradovi i općine s manje od 10000 stanovnika – kategorija C, razdoblje srpanj i kolovoz turistička područja u sezoni turizma – kategorija A, a za lipanj i rujan turistička područja u predsezoni/postsezoni turizma – kategorija B. Nakon što je tuženik evidentiran kao korisnik, tuženiku da je poslan dopis upozorenja u kojem je navedeno da je evidentiran kao korisnik predmeta zaštite bez odobrenja, te da je dužan regulirati sve odnose koji nastaju temeljem priopćavanja javnosti predmeta zaštite s tužiteljem. U dopisu da je naznačeno na koji način se utvrđuje visina naknade. Tuženik da nije poduzeo ništa u cilju reguliranja svoje zakonske obveze. Tuženik da je, stoga, dužan platiti naknadu za priopćavanje javnosti predmeta zaštite. Tuženik da je u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2024., bio dužan platiti do 31. prosinca 2023. za razdoblje od listopada do svibnja svaki mjesec iznos od 30,13 EUR, za lipanj i rujan svaki mjesec iznos od 33,52 EUR, a za razdoblje srpanj - kolovoz svaki mjesec iznos od 43,56 EUR, a od 1. siječnja 2024. za razdoblje listopad – svibanj svaki mjesec iznos od 33,01 EUR, i za lipanj 36,74 EUR, tako da ukupni dug tuženika za navedeni objekt i za navedeno razdoblje po ovoj osnovi iznosi 596,99 EUR. Tužitelj još navodi da je protiv tuženika vodio postupak pred ovim sudom pod brojem P-14/2023, u kojem predmetu da je priložen zapisnik o kontroli od 15. rujna 2022., pa da se u odnosu na taj objekt tužitelj poziva na kontinuitet javnog priopćavanja glazbe i činjenicu da tuženik nije obavijestio tužitelja o promjeni načina korištenja. Zbog svega navedenog tužitelj predlaže donošenje presude citirane u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu najprije ističe da tužitelj u tužbi nije naveo razloge zbog kojih podnosi redovnu tužbu umjesto prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, jer da je tužitelj uz tužbu dostavio vjerodostojnu ispravu, odnosno ispis izdanih R1 računa za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2024. Nadalje, tuženik tvrdi da nije javnosti priopćavao autorska glazbena djela, snimljene izvedbe umjetnika, izvođača i fonograma, na način kako to tužitelj prikazuje u tužbi. Jedini dokazi s kojima tužitelj raspolaže da su zapisnici o kontrolama od 15. rujna 2022., 15. ožujka 2023., 19. prosinca 2023. i 12. ožujka 2024. Stoga da se eventualno radi o neovlaštenom iskorištavanju autorskih djela na te datume. Sami zapisnici da su neautentični, te da je iz njih razvidno niz nepravilnosti. Niti jedan zapisnik da nije potpisan od strane osobe koja je navodno bila prisutna u objektu u vrijeme vršenja kontrole od strane ovlaštene osobe tužitelja. Naime, u zapisnicima da stoji napomena "nema ovlasti potpisati", ali da nepostojanje ovlasti nije zapreka da prisutna osoba potpiše zapisnik, budući potpis na zapisnicima samo dokazuje prisutnost neke osobe kontroli i potvrđuje njihovu vjerodostojnost. Pored toga, da na zapisnicima nisu navedeni podaci djelatnika tuženika kojima su kontrolori tužitelja uručivali izvornike zapisnika, pa da se stoga ti zapisnici ne mogu valjano ispitati. Tuženik dalje ističe da na jednom zapisniku nije naveden izvor emitiranja glazbe, a na ostalim zapisnicima da je navedeno da se radi o radioprijamniku, ali da nije specificirana marka, model niti serijski broj prijamnika. Sve da su zapisnici točni, tužitelj da bi imao pravo samo na naknadu za mjesece u kojima su sastavljani zapisnici, a ne za cjelokupno razdoblje obuhvaćeno tužbom. Tužitelj da prilikom nadzora nije sačinio tonski zapis kao dokaz javnog izvođenja glazbe. Izvornici zapisnika da nisu uručeni djelatnicima tuženika, te da djelatnici tuženika nisu prisustvovali navedenim kontrolama niti o istima imaju saznanja. Tuženik se još poziva na praksu Europskog suda pravda iz predmeta C-135/10, gdje je predmet spora bilo javno izvođenje glazbe u stomatološkoj ordinaciji u Italiji. Ključne činjenice da su identične, u tom i ovom predmetu. Jedino da se ovdje radi o ugostiteljskom objektu. Naime, u oba predmeta da se radi o objektima male površine, glazbena djela da su dostupna iznimno malom broju slušatelja koji se u objektu ne nalaze da bi slušali glazbu, već da koriste usluge tog prostora. Ostala javnost koja ne koristi usluge ugostiteljskog objekta da nema slobodan pristup tom prostoru, niti može čuti zvukove tog prostora, korisnici usluga ugostiteljskog objekta da nemaju utjecaja na izbor glazbe, već taj izbor ovisi isključivo o volji djelatnika objekta, slušanje glazbe u tim prostorima da nema utjecaja na obavljanje djelatnosti, niti na prihod, te ne predstavlja jednu od usluga predmetnog objekta, i ne može se smatrati profitabilnim na bilo koji način. Stoga da u takvom slučaju autori nemaju pravo na naplatu naknade za javno priopćavanje. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, jer da tužitelj nije dokazao da je naknadu odredio sukladno odredbi članka 67. stavak 3. ZAPSP-a. Primarna svrha poslovanja objekta tuženika da je posluživanje pića, te da na cijene ne utječe navodno emitiranje glazbe. Tuženik se još poziva na mišljenje nezavisnog odvjetnika u predmetu Europskog suda pravde, posl.br. C-641/15, prema kojem ako plaćanje nije neposredno povezano s mogućnošću gledanja televizijskih emitiranja, nego s drugim uslugama, npr. ugostiteljskim, takva situacija da ne ulazi u pojam "mjesta pristupačnog javnosti uz plaćanje ulaznice", u smislu odredbe članka 13. točka b. Rimske konvencije. Slijedom navedenog da je jasno da reemitiranje radiosignala ne predstavlja kršenje odredbi o autorskom pravu. Tužitelj stoga da ne može od tuženika potraživati nikakvu novčanu naknadu, jer u slučaju da je reemitirao radiosignal, što tuženik osporava, isto da ne predstavlja osnovu za plaćanje naknade tužitelju. Naime, organizacija koja emitira signal, da već plaća naknadu autorima svih onih autorskih djela koja se emitiraju na istom kanalu te da bi se u slučaju određivanja naknade i osobama koje reemitiraju isti signal, prekršila odredba o primjerenosti i razmjernosti naknade za takvo priopćavanje javnosti. Tuženik na kraju ističe prigovor zastare, te slijedom navedenog, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Tužitelj u podnesku od 21. listopada 2024. u odnosu na navode iz tuženikovog odgovora na tužbu, poziva se na odredbu članka 233. i 235. ZAPSP-a. Temeljem tih zakonskih odredbi, tuženikova obveza prema tužitelju da nastaje već samim korištenjem predmeta zaštite, konkretno, autorskih glazbenih djela, tužitelj da stoga nije dužan dokazati da je tuženiku dostavio račune, već činjenicu da se tuženik bez njegovog odobrenja koristio predmetima zaštite, u kojem slučaju tužitelj ima pravo na naknadu prema cjeniku, u smislu odredbe članka 162. stavak 2. ZAPSP-a. Tužitelj da ne može tuženiku izdavati račune jer se radi o zakonskoj obvezi tuženika, pa da stoga raspolaže samo obračunima koji su tužiteljeva interna evidencija. Glede izostanka tuženikovog potpisa ili potpisa tuženikovog djelatnika na tužiteljevim zapisnicima, tužitelj se poziva na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-5411/03 od 24. svibnja 2005., prema kojoj izostanak predmetnih potpisa nije od značenja, jer da bi suprotno shvaćanje onemogućilo tužitelja u zaštiti autorskih i srodnih prava. U konkretnom slučaju, da iz zapisnika koji su dostavljeni uz tužbu, proizlazi kontinuitet korištenja glazbe u objektu tuženika, osobito imajući u vidu da tuženik nije obavijestio tužitelja o tome da kapacitet ili radno vrijeme objekta nisu bili točno utvrđeni. U ovakvim sporovima da je dostatno utvrditi postojanje povrede prava koja se kolektivno ostvaruju, dok nije potrebno utvrđivati pojedinačna djela i prava pojedinih nositelja koja su povrijeđena, a kako proizlazi iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-3044/2044 od 5. svibnja 2005. Pozivanje tuženika na praksu suda EU u predmetnima C-135/10 i C-641/15, da je u potpunosti bespredmetno, jer se prvi predmet odnosi isključivo na stomatološke ordinacije, a drugi na pitanja priopćavanja javnosti emitiranja organizacija za televizijsku radiodifuziju na mjestu pristupačnom javnosti i uz plaćanje ulaznice, što da kod tuženika nije slučaj. Tužitelj se pozvao na presudu suda EU C-117/15, iz koje da proizlazi da se pojam priopćavanja javnosti koristi u različitim kontekstima i teži postizanju ciljeva koji su slični, ali i djelomično različiti. U tom smislu, sud EU da razlikuje npr. stomatološke ordinacije i rehabilitacijski centar. U ovom predmetu, tuženik da obavlja ugostiteljsku djelatnost u caffe baru, te da je opće poznato da glazba doprinosi atraktivnosti pojedinog objekta i većoj posjećenosti istog.

4. Na pripremnom ročištu dana 12. studenog 2024., tuženik je još istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer da tužitelj nije ovlašten zabraniti tuženiku da u svom objektu emitira radio ili tv signal, budući je za odgovarajući prijamnik tuženik već platio primjerenu naknadu, odnosno tv kuće da plaćaju naknadu tužitelju. Stoga da je irelevantno da li tuženik plaća rtv pristojbu. Glede prigovora nedostatka aktivne legitimacije, tuženik dodaje da je isključivo nositelj prava ovlašten zahtijevati zabranu javnog izvođenja glazbe. Glede prigovora zastare ističe da se ima primijeniti jednogodišnji zastarni rok. Tužitelj je uzvratio da njegova aktivna legitimacija za kolektivno ostvarivanje autorskih prava proizlazi iz odredbi ZAPSP-a, i iz dokumentacije dostavljene u spis, tj. rješenja DZIV-a, i Ugovora o poslovnoj suradnji. Glede prigovora zastare, istakao je da se ima primijeniti zastarni rok od tri godine za povremena potraživanja.

5. Na ročištu za glavnu raspravu dana 8. travnja 2025., stranke su ustrajale kod dotadašnjih navoda.

6. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu, saslušanjem svjedoka NE i AE, VE i ĆEH, te saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika PE.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

8. Nije sporno da je tuženik vlasnik objekta – caffe bara Santa Lucija, Šodići bb, Kostrena.

9. Sporno je da li se u objektu tuženika u utuženom razdoblju emitirala glazba.

10. Sporno je da li je tuženik u obvezi plaćati utuženu autorsku i izvođačku naknadu, odnosno naknadu proizvođača fonograma, s obzirom na prigovor da se u konkretnom slučaju ne može raditi o javnom priopćavanju autorskih i srodnih djela, zbog kapaciteta objekta, njegove namjene, nemogućnosti utjecaja gostiju na izbor glazbe i navodnog izostanka prihoda po osnovi priopćavanja glazbe (tj. pozivom na presudu suda EU C641/15).

11. Sporno je da li se u konkretnom slučaju radi o reemitiranju radio signala, te da li u tom slučaju postoji obveza plaćanja utuženih naknada.

12. Sporno je da li je utuženo potraživanje zastarjelo.

13. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja.

14. Sporna je i visina naknade.

15. Prema odredbi članka 224. stavak 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 111/21), dalje ZAPSP/21, kolektivno ostvarivanje prava na području Republike Hrvatske može obavljati organizacija za kolektivno ostvarivanje prava nositelja koja za obavljanje takve djelatnosti ima odobrenje Zavoda.

16. Prema odredbi stavka 8. istog članka, udruga ostvaruje prava u svoje ime, ili u ime nositelja prava, a za račun nositelja prava.

17. Prema odredbi članka 224. stavak 6. ZAPSP/21-a za organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava predmnijeva se da ima punomoći za obavljanje poslova kolektivnog ostvarivanja prava za koje je ovlaštena, za sve domaće i strane nositelje takvih prava, osim onog nositelja prava koji je izričito u pisanom obliku obavijestio organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava da ne ostvaruje njegova prava.

18. Iz rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo od 30. siječnja 2006. (str. 96-98 spisa), od 18. ožujka 2022. (str. 65-67 spisa), od 28. rujna 2004. (str. 63 i 64 spisa), od 19. lipnja 2018. (str. 72-75 spisa), od 1. lipnja 2018. (str. 82-85 spisa), od 17. svibnja 2018. (str. 68-71 spisa), od 29. rujna 2004. (str. 47 i 48 spisa), od 27. ožujka 2007. (str. 30 i 31 spisa), od 10. siječnja 2022. (str. 76-81 spisa), i od 12. studenog 2014. (str. 94 i 95 spisa), razvidno je da tužitelj ima odobrenje tog Zavoda u smislu odredbe članka 224. stavak 1. ZAPSP-a.

19. Slijedi da je tužitelj ovlašten za zaštitu autorskih i srodnih prava u odnosu na domaće i strane autore odnosno izvođače, osim onih koji su izričito izjavili tužitelju da ne ostvaruje njihova prava. Proizlazi, dakle, da je tužitelj aktivno legitimiran u ovom sporu.

20. Prema odredbi članka 32. i 36. ZAPSP/21-a, autor ima isključivo pravo priopćavanja autorskog djela javnosti.

21. Prema odredbi članka 136. ZAPSP/21-a, ista prava imaju umjetnici izvođači, a prema odredbi članka 142. stavak 1. ZAPSP/21-a, isto pravo imaju i proizvođači fonograma.

22. Odredbom članka 5. stavak 3. ZAPSP/21-a definiran je pojam javnosti na način da isti označava veći broj osoba koje su izvan uobičajenoga užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama. Prema odredbi članka 5. stavak 4. ZAPSP/21-a, javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti ili omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu. Odredbom članka 46. ZAPSP-a, propisano je da je pravo činjenja dostupnim javnosti isključivo pravo da se autorsko djelo priopći javnosti bežično ili putem žica, na način koji pripadnicima javnosti omogućava pristup autorskom djelu s mjesta i u vrijeme koji sami odaberu. Prema odredbi članka 47. istog Zakona, pravo javnog priopćavanja emitiranja, reemitiranja, prijenosa izravnim protokom i činjenja dostupnim javnosti, isključivo je pravo priopćavanja javnosti autorskog djela koje se emitira, reemitira, prenosi izravnim protokom ili čini dostupnim javnosti pomoću zvučnika, ekrana ili sličnog tehničkog uređaja. U konkretnom slučaju, tuženik je vlasnik caffe bara, dakle, ugostiteljskog objekta. Nije sporno da tuženik u tom objektu pruža ugostiteljske usluge gostima koji nisu unaprijed određeni, niti su međusobno povezani privatnim vezama, niti su povezani sa tuženikom na bilo koji način. Stoga se radi o prostoru koji služi za okupljanje ljudi koji nisu povezani rodbinskim ili drugim osobnim vezama, odnosno radi se o javnom mjestu. Brojna sudska praksa zauzela je stav da caffe bar predstavlja mjesto pristupačno javnosti, odnosno mjesto na kojem je pripadnicima javnosti omogućen pristup autorskom djelu i predmetima srodnih prava s mjesta i u vrijeme koji sami odaberu, u smislu prije citirane odredbe članka 5. stavka 3. ZAPSP/21-a. Pri tome nije relevantno da se eventualno radi o malom kapacitetu objekta, već je relevantno da u objekt može pristupiti svatko bez ispunjavanja posebnih uvjeta, te da pripadnici javnosti objektu pristupaju svakodnevno, što treba imati u vidu kada se govori o kapacitetu objekta. Ne stoji tvrdnja tuženika da glazba ne utječe na poslovanje ugostiteljskog objekta, budući glazba poboljšava osnovnu ugostiteljsku uslugu i čini je privlačnijom većem broju gostiju, neovisno o tome da zbog glazbe cijene ugostiteljskih usluga nisu povećane. Nemogućnost utjecaja gostiju na izbor konkretnog glazbenog djela nije relevantna, jer gost ima izbor biti u objektu i slušati glazbu ili napustiti objekt, tj. ne slušati glazbu.

23. Prema odredbi članka 233. stavak 1. ZAPSP/21-a, prije početka korištenja predmeta zaštite, pravna odnosno fizička osoba dužna je podnijeti zahtjev za odobrenje korištenja određene vrste predmeta zaštite odgovarajućoj organizaciji za kolektivno ostvarivanje prava. U zahtjevu se navodi vrsta i okolnosti korištenja (kao što su način, prostor i vrijeme korištenja te ostali podaci o kojima ovisi visina naknade). Prema odredbi stavka 2. istog članka, organizacija za kolektivno ostvarivanje prava dužna je u primjerenom roku odgovoriti na zahtjev za odobrenje korištenja, navodeći podatke koji su potrebni da bi mogla izdati odobrenje. Nakon primitka svih relevantnih podataka, organizacija je dužna korisniku izdati odobrenje ili obrazložiti zašto nije u mogućnosti izdati odobrenje. Prema odredbi stavka 4. istog članka, korisnik je dužan bez odgađanja obavijestiti organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava o svakoj promjeni okolnosti korištenja ili o samom prestanku korištenja, radi odgovarajuće izmjene uvjeta pod kojima je odobrenje dano odnosno radi povlačenja odobrenja.

24. Prema odredbi članka 235. stavak 1. istog Zakona, cijena korištenja i drugi uvjeti korištenja predmeta zaštite utvrđuju se prije svega ugovorom između organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i korisnika predmeta zaštite, ili ugovorom između organizacije za kolektivno ostvarivanje prava i komore korisnika predmeta zaštite, odnosno drugog reprezentativnog udruženja korisnika predmeta zaštite. Prema odredbi stavka 2. istog članka, ako cijena korištenja nije određena sukladno stavku 1. tog članka, plaća se prema cjeniku organizacije za kolektivno ostvarivanje prava.

25. Prema odredbi članka 275. stavak 1. ZAPSP/21-a, organizacije za kolektivno ostvarivanje prava ovlaštene su u svoje ime pokretati i voditi sudske i upravne postupke za zaštitu onih prava iz tog zakona, koje ovlašteno kolektivno ostvaruju.

26. Dakle, tužitelj kao organizacija za kolektivno ostvarivanje autorskih i srodnih prava ovlašten je zahtijevati plaćanje utuženih naknada, a korisnik ugostiteljskog objekta kao javnog mjesta, odnosno mjesta pristupačnog javnosti, dužan je platiti naknadu tužitelju za ovlašteno korištenje glazbenih djela u slučaju kada posjeduje odobrenje tužitelja, odnosno naknadu za neovlašteno korištenje glazbe u slučaju kad to odobrenje ne posjeduje, u situaciji kada se u njegovom ugostiteljskom objektu emitira glazba svih autora izuzev onih koji su se izričito izjasnili da neće svoja prava štititi kolektivno.

27. Tužitelj po osnovi javnog korištenja glazbe u caffe baru Santa Lucija, potražuje ukupno 596,99 EUR za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2024. (obračuni na strani 11-13 spisa).

28. Iz Zapisnika o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela br. 994836 od 15. ožujka 2023. (str. 16 spisa), razvidno je da je zapisnik potpisan od strane ovlaštene osobe tužitelja, dok nije potpisan na strani ugostiteljskog objekta. U Zapisniku je navedeno da se glazba emitira putem radio prijamnika program Otvoreni radio, te je navedeno koja je skladba izvođena u trenutku kontrole. Također je konstatirano da djelatnica ugostiteljskog objekta ne surađuje.

29. Iz Zapisnika o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela br. 1012830 od 19. prosinca 2023. (str. 17 spisa), razvidno je da je zapisnik potpisan od strane ovlaštene osobe tužitelja, dok nije potpisan na strani ugostiteljskog objekta. U Zapisniku je navedeno da se glazba emitira putem radio prijamnika program Radio Laganini, te je navedeno da je u trenutku kontrole izvođena skladba "Ti znaš", Crvene Jabuke. Također je konstatirano da djelatnica ugostiteljskog objekta nema ovlasti potpisati zapisnik.

30. Iz Zapisnika o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela br. 1012951 od 12. ožujka 2024. (str. 18 spisa), razvidno je da je zapisnik potpisan od strane ovlaštene osobe tužitelja, dok nije potpisan na strani ugostiteljskog objekta. U Zapisniku je navedeno koja glazba je izvođena u trenutku kontrole. Također je konstatirano da je kontroli nazočna djelatnica ugostiteljskog objekta.

31. Svjedok NE iskazao je da je zaposlen kod tužitelja kao zastupnik za kontrolu priopćavanja javne glazbe, da je u objektu caffe bar Santa Lucija bio u kontroli u više navrata. Sjeća se kontrole od 15. ožujka 2023. Zatečena djelatnica da nije bila susretljiva, ali on da je svejedno napravio kontrolu, te utvrdio da se priopćava glazba putem Otvorenog radija. To da je utvrdio tako što je čuo reklame između pjesama u kojima se navodilo da se radilo o Otvorenom radiju. Istakao je da ima račun od konzumacije kao podlogu za zapisnik. Glede prepoznavanja glazbe da se služio aplikacijom za prepoznavanje glazbe Shazan, i u zapisniku naveo koja se glazba trenutno izvodi. Zatečena djelatnica da nije potpisala zapisnik, a on da je originalni primjerak zapisnika ostavio u objektu. Potvrdio je da je sastavio zapisnike na str. 16 spisa, svi zapisnici da se tiču kontrole o kojoj je iskazivao, a drugi zapisnik da je sastavljen prilikom kontrole dana 15. rujna 2022. Tada da je bilo sve isto kao kod kontrole od 15. ožujka 2023., s time da je tada bila glazba sa Naxi radija. Djelatnica da nije potpisala zapisnik. Istakao je da u cijelosti stoji iza onog što je naveo u zapisnicima. Istakao je da ima iskaznicu, izdanu od tužitelja, koja predstavlja njegovo ovlaštenje i njegov broj ovlasti da je 3579. To ovlaštenje da znači da je ovlašten kontrolirati da li se u pojedinom ugostiteljskom objektu javno priopćava glazba putem nekog sredstva za reprodukciju. Audiovizualni zapis kontrole da nije sačinio, to da neki put čini ako je sporno koje djelo se emitira, a ovdje da nije bilo ništa sporno.

32. Svjedok AE iskazao je da je zaposlen kod tužitelja kao terenski zastupnik, i njegov posao da je utvrđivanje emitiranja autorskih glazbenih djela u kafićima, ugostiteljskim lokalima i drugim javnim mjestima. Iskazao je da je bio u kontroli u objektu caffe bar Santa Lucija, da je čuo da se izvodi glazba, da je zatekao konobaricu na šanku i predstavio se, a ona da je rekla da ne smije s njim razgovarati i neka sam napravi što treba. Ta kontrola da je bila u prosincu 2023. Prepoznavanje glazbe da je izvršio putem aplikacija Shazan i Google. U zapisniku da je naveo o kojem djelu se radi. Ponovo da je bio u kontroli u ožujku 2024., i sve da je opet bilo isto. Prilikom kontrole da nije izvršio konzumaciju, ali da je prilikom jedne kontrole sa računa na šanku prepisao OIB vlasnika. Potvrdio je da je sastavio zapisnike na listu 17 i 18 spisa, te da se radi o zapisnicima sastavljenim prilikom kontrola o kojima je iskazivao. Naveo je da stoji iza svega što je naveo u zapisnicima. Aplikacije koje koristi za prepoznavanje glazbe, da mogu pogriješiti, a ovdje da se prilikom prve kontrole radilo o pjesmi Crvene jabuke, koju prepoznaje i bez aplikacije. Prilikom prve kontrole da se radilo o programu Radija Laganini, a drugi put da nije utvrdio o kojoj radio postaji se radi, jer nije toliko dugo čekao da to čuje iz programa. Uređaj za reprodukciju glazbe da nije vidio, jer se nalazio iza šanka, ali zvučnici da su bili vidljivi. Audiozapis da nije sačinio, jer da to u pravilu ne radi, izuzev na koncertima.

33. Svjedokinja ĆEH iskazala je da je zaposlena kod tuženika, te da radi u ugostiteljskom objektu Santa Lucija kao konobar, a na tom radnom mjestu da je bila u tijeku 2023. i 2024. godine. Ugostiteljski objekt da se nalazi u sklopu autopraone. Nije joj poznato ništa o kontrolama javnog izvođenja glazbe u 2023. i 2024. godini, već da je kontrola bila jednom ranije, u vrijeme korone, i tada da se još izvodila glazba, i to putem glazbene linije. Nakon toga, šef da je zabranio puštanje glazbe, i od tada da se glazba više ne izvodi u objektu, te da nema niti glazbene linije. U objektu da se nalazi kompjuter, ali da se pomoću njega ne pušta glazba. Osim nje, u objektu da su kao konobari zaposlene VE ujutro, i BE popodne, ali joj nije poznato da bi u njihovim smjenama bila kontrola. Gosti da sami znaju puštati glazbu preko svojih kontrola. Dok je u objektu bila glazbena linija i dok se puštala glazba, da su bili i zvučnici. Kad je njoj bila kontrola još u vrijeme korone, da nije potpisala zapisnik, a i inače da nikad ništa ne potpisuje.

34. Svjedokinja VE iskazala je da je bila zaposlena kao konobarica u tuženikovom ugostiteljskom objektu Santa Lucija, a to da je bila u tijeku 2023. i 2024. U objektu da se ne sluša glazba, niti postoje uređaji za emitiranje glazbe, a da nisu postojali niti 2023. i 2024. godine. Nedavno da je šef nešto donio, ali da oni ne slušaju glazbu. Šef da je zapravo vratio zvučnike i liniju koje je bio davno prije uzeo, zvučnici da nisu ugrađeni. Tu opremu da je šef odnio jer je mislio da će objekt za vrijeme korone biti zatvoren. Dok je ona bila u smjeni, nitko od tužitelja da nije dolazio u kontrolu, s time da ona radi ujutro. U objektu da postoji televizija koja je spojena na kladomat, ali na toj televiziji da se emitiraju samo utrke pasa i sportski rezultati, i tu televiziju da su dobili zajedno sa kladomatom. U objektu da ne postoji radio prijamnik. I ona smatra da je kontrolor ZAMP-a čuo glazbu sa telefona nekog od gostiju. Zapisnike o izvršenim kontrolama da nikada nije vidjela.

35. Zastupnik po zakonu tuženika PE, istakao je da potvrđuje navode svjedokinje VE, da je točno da je uklonio iz objekta glazbenu liniju i dva zvučnika još 2019. godine, a to da je vratio prije mjesec dana, s time da emitiraju glazbu koja ne podliježe ZAMP-u, a to da je glazba sa stranice koja ima glazbu koja ne podliježe autorskim pravima, ali da ne zna kako se zove ta stranica. U tijeku 2023. i 2024. godine u objektu da nije bilo sredstava za emitiranje glazbe, niti radioprijamnika, a da postoji televizija čiji je vlasnik kladionica kojoj je iznajmljen dio prostora. Na toj televiziji da se ne emitira glazba, već samo interni program kladionice sa sportskim rezultatima i slično. Nije mu poznato da je ikada u objektu bila kontrola ZAMP-a. To da mu nisu bile niti djelatnice, niti ga je itko iz ZAMP-a ikad kontaktirao. Zapisnike o izvršenim kontrolama da nije nikada vidio. U objektu da je zaposlen još i voditelj OE, ali niti on da nije spominjao kontrolu ZAMP-a.

36. Sud je prihvatio iskaze svjedoka NE i AE, kao uvjerljive, životne i logične, te sukladne zapisnicima o izvršenim kontrolama, te međusobno sukladne. Iz istih sud zaključuje da se u objektu tuženika, caffe baru Santa Lucija javno priopćavala glazba putem radio prijamnika. Njihovi iskazi su iscrpni i detaljni, a i sami zapisnici sadržavaju podatke o relevantnim činjenicama uočenim prilikom kontrole. Glede dokazne snage zapisnika o izvršenim kontrolama, ističe se da se ne radi o javnoj ispravi koja mora imati propisanu formu i sadržaj da bi proizvodila propisane pravne učinke. Radi se o "običnom" dokazu kojeg je sud ovlašten slobodno cijeniti, što je sud i učinio, i to zasebno i u ukupnosti s drugim dokazima. Stoga nije presudno što zapisnici nisu potkrijepljeni tonskim zapisom, nisu potpisani od strane djelatnika tuženika, i što ne sadrže njihove identifikacijske podatke, a i zbog toga što ne sadrže konkretne podatke zatečenih uređaja za reprodukciju glazbe. U odnosu na te prigovore, još se dodaje da tužiteljevi djelatnici nemaju ovlast legitimirati zatečene djelatnike, te nedostatak njihovih potpisa i njihovih podataka ne ovisi o volji tužitelja. Što se tiče uređaja za reprodukciju glazbe, svjedok AE iskazao je da isti nije bio vidljiv jer se nalazio iza šanka. Iskazi i zapisnici potkrijepljeni su i ovosudnom presudom zbog ogluhe, posl.br. P-14/2023-4 od 11. listopada 2023. (str. 19-23 spisa), potvrđenom presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 548/2024-3 od 11. lipnja 2024. (str. 24-29 spisa), kojom je utvrđena obveza tuženika plaćanja tužitelju utuženih naknada za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. ožujka 2020., od 1. svibnja 2020. do 30. studenog 2020., i od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2022. Iz navedene presude proizlazi da se u objektu tuženika u tom razdoblju emitirala glazba, što ujedno ukazuje na kontinuitet javnog priopćavanja glazbe u objektu tuženika. Ujedno ukazuje na neistinitost dijela iskaza zastupnika po zakonu tuženika PE, koji je ustvrdio da je još 2019. godine uklonio uređaje za emitiranje glazbe iz objekta. Njegov iskaz u tom dijelu, kao i u dijelu gdje tvrdi da je tek nedavno uređaje vratio u objekt, nije potkrijepljen drugim dokazima, u prvom redu materijalnim. Svjedokinja VE je iskazala da je njen šef tek nedavno vratio opremu za emitiranje glazbe uklonjenu još za vrijeme korone, međutim, sud nije prihvatio njen iskaz u tom dijelu, smatrajući isti pristranim, jer se radi o osobi u radnom odnosu kod tuženika, čiji je, dakle, radnopravni status ovisan o tuženiku kao poslodavcu, posebno imajući u vidu da je zastupnik po zakonu tuženika bio prisutan prilikom njenog iskazivanja. Osim toga, pokraj činjenice da je prije citiranom ovosudnom presudom utvrđeno javno izvođenje glazbe u tuženikovom objektu u ranijem razdoblju u odnosu na ovdje utuženo (od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2022.), tuženik je bio dužan u smislu prije citirane odredbe članka 233. stavak 4. ZAPSP-a, bez odgađanja obavijestiti tužitelja o promjeni okolnosti korištenja odnosno o prestanku korištenja predmeta zaštite, što nije učinio.

37. Cijeneći sve provedene dokaze zajedno i u njihovoj ukupnosti, sud zaključuje da se u tuženikovom ugostiteljskom objektu, caffe baru Santa Lucija, u utuženom razdoblju, javno priopćavala glazbena djela.

38. Plaćanje HRT pristojbe ne oslobađa tuženika obveze plaćanja utuženih naknada za javno korištenje autorskih glazbenog djela, odnosno snimljenih izvedbi umjetnika izvođača i fonograma. Naime, sredstva mjesečne HRT pristojbe su sredstva državne potpore koja se koriste sukladno pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge u smislu odredbe članka 33. stavak 2. Zakona o HRT-u (NN 137/10, NN 76/12, NN 78/16, NN 46/17, NN 73/17, NN 94/18, NN 114/22, NN 20/23 i NN 18/24). Mjesečnom HRT pristojbom se, dakle, ne plaćaju ovdje utužene naknade za javno priopćavanje autorskih i srodnih djela, niti je HRT legitimiran za naplatu navedenih naknada. Ne stoji niti tvrdnja tuženika da tv kuće plaćaju utužene naknade tužitelju. Ovdje se radi o javnom priopćavanju predmeta zaštite bilo kojim tehničkim sredstvom, a ne radi se o reemitiranju radioprograma iz odredbe članka 44. stavak 1. ZAPSP-a. Po toj zakonskoj odredbi, pravo reemitiranja isključivo je pravo priopćavanja javnosti na način da prvo emitiranje koje se provodi žicom ili zrakom, uključujući satelitom, ali isključujući Internetom, iz Republike Hrvatske ili bilo koje druge države autorskog djela sadržanog u televizijskom ili radijskom programskom signalu koji je namijenjen prijamu za javnost, istodobno u neizmijenjenom obliku i u cijelosti priopći javnosti osoba različita od organizacije za emitiranje koja je provela prvo emitiranje...i ako se reemitiranje putem usluge pristupa Internetu provodi u uređenom okružju.

39. Prigovor zastare nije osnovan. Na konkretnu zakonsku obvezu plaćanja autorskih naknada i naknada za korištenje srodnih prava, ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan za povremene tražbine, odredbom članka 226. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 41/08 i NN 78/15, NN 29/18, NN 126/21, NN 114/22, NN 156/22 i 155/23), dalje ZOO. Po toj zakonskoj odredbi, tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Obveza plaćanja utuženih naknada dospijeva mjesečno, sukladno pravilnicima o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanju javnosti glazbenih djela, za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika i izvođača, i za iskorištavanje fonograma, odnosno pripadajućim tarifama. U konkretnom slučaju, dospijeće utuženih naknada je u razdoblju od 1. veljače 2023. do 1. srpnja 2024., a tužba je podnesena dana 12. srpnja 2024., pa zastarni rok nije protekao.

40. Glede visine naknade, ističe se da se imaju primijeniti cjenici tužitelja kao organizacije za kolektivno ostvarivanje prava, sukladno prije citiranoj odredbi članka 235. stavak 2. ZAPSP-a/21. Ovdje se radi o caffe baru kapaciteta do 30 osoba, s radnim vremenom do 21 h, što tuženik nije osporio, a radi se o najnižoj tarifi iz prije citiranih pravilnika. U odnosu na Pravilnik o autorskoj naknadi, stoga se ima primijeniti Tbr. 4.1. i Tbr. 4.2. a), b) i c), a u odnosu na Pravilnik o izvođačkoj naknadi i Pravilnik o fonogramskoj naknadi, imaju se primijeniti odredbe Tbr. 1.1. i Tbr. 1.2. a), b) i c). Tužitelj je utužene naknade obračunao upravo sukladno navedenim tarifnim stavkama, a što je razvidno iz tabele internog obračuna naknade za neovlašteno korištenje za utuženo razdoblje (str. 12 i 13 spisa), te sukladno vrijednosti boda za 2023. i 2024. godinu (str. 143-148 spisa). Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan i glede njegove visine.

41. Slijedom svega navedenog, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i presuditi kao u točki I. izreke presude.

42. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, NN 41/08 i NN 78/15, NN 29/18, NN 126/21, NN 114/22, NN 156/22 i 155/23), dalje ZOO.

43. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, NN 91/92, NN 112/99, NN 117/03, NN 88/05, NN 2/07, NN 84/08, NN 123/08, NN 57/11, NN 25/13, NN 70/19, NN 80/22, NN 114/22 i NN 155/23), dalje ZPP. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po odvjetniku prema Odvjetničkoj tarifi (NN 138/23), dalje OT, i to: sastav tužbe 50 bodova (Tbr. 7.1. OT), pristup na pripremno ročište dana 12. studenog 2024. 25 bodova (Tbr.9.2.OT), pristup na ročišta za glavnu raspravu dana 16. siječnja 2025., 8. travnja 2025. i 6. svibnja 2025. po 50 bodova (Tbr. 9.1.OT), pristup na ročište za glavnu raspravu dana 4. ožujka 2025. 12,5 bodova (Tbr.9.5.OT), sastav podneska od 21. listopada 2024. 50 bodova (Tbr.8.1.OT - očitovanje na odgovor na tužbu), odnosno sveukupno 287,5 bodova, ili 575,00 EUR (vrijednost boda 2,00 EUR – Tbr. 53.OT), PDV 25 % 143,75 EUR, pristojba na tužbu 13,27 EUR, pristojba na presudu 26,54 EUR.

U Rijeci, 6. lipnja 2025.

Sudac

Željka Štrk-Vozila

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave iste, u smislu odredbe članka 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. i čl. 500.t. 2. ZPP-a).

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352 st. 1. ZPP-a).