Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

Pr-163/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Petra Dulčić Kardum, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika ad 1. Doma Zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, OIB: [osobni identifikacijski broj], 21000 Split, Kavanjinova 2, kojeg zastupa punomoćnik ŽĆ, mag.iur., zaposlenik tog tuženika i tuženika ad 2. Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, Spinčićeva 1, Split, radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 19. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika ad 1., a u izočnosti tuženika ad 2, dne 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ad 1. Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, Kavanjinova 2, Split, OIB: [osobni identifikacijski broj] tužiteljici ŽĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti iznos od 1.447,87 EUR na ime neisplaćene bruto plaće i naknade plaće te na ime razlike manje isplaćene naknade za godišnji odmor, naknade za bolovanje i plaćeni dopust za razdoblje od 1. 2. 2018. do 1. 4. 2020. godine zajedno sa zateznim kamatama, tekućima na iznose kako slijedi:

- na iznos od 22,79 eur od 15.10.2018. do isplate

- na iznos od 41,80 eur od 15.12.2018. do isplate

- na iznos od 56,35 eur od 15.01.2019. do isplate

- na iznos od 58,66 eur od 15.03.2019. do isplate

- na iznos od168,31 eur od 15.04.2019. do isplate

- na iznos od 89,14 eur od 15.05.2019. do isplate

- na iznos od 59,84 eur od 15.06.2019. do isplate

- na iznos od 58,98 eur od 15.07.2019. do isplate

- na iznos od 31,41 eur od 15.08.2019. do isplate

- na iznos od 63,37 eur od 15.09.2019. do isplate

- na iznos od 92,56 eur od 15.10.2019. do isplate

- na iznos od 71,94 eur od 15.11.2019. do isplate

- na iznos od130,30 eur od 15.12.2019. do isplate

-na iznos od 126,49 eur od 15.01.2020. do isplate

-na iznos od 112,27 eur od 15.02.2020. do isplate

-na iznos od 174,30 eur od 15.03.2020. do isplate

-na iznos od 89,06 eur od 15.04.2020. do isplate

do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 1. 1. 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu odbija.

II. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad 2. Kliničkog bolničkog centra Split.

III. Nalaže se tuženiku ad 1. Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije, Kavanjinova 2, Split, OIB: [osobni identifikacijski broj] tužiteljici ŽĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.365,45 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom od 6. lipnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 23. veljače 2023. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika ad 1. i tuženika ad 2. radi isplate. U tužbi se navodi da je zaposlena kod tuženika ad 1. , a od 2/2018 upućena je na specijalističko usavršavanje kod tuženika ad 2. na radno mjesto u Klinici za ženske bolesti i porode gdje je rad bio organiziran u dežurstvima, odnosno kao smjenski rad; da su tuženici ad 1. i 2. pogrešno isplatili i obračunali plaće i to s osnova prekovremenog rada za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, na blagdane, dodatka za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve odrađene sate rada, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, položajni dodatak za sve odrađene sate rada, te naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a pri tome pozivajući se na Zakon o radu, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatke Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike.

1.1.Temeljem prednjeg, tužiteljica potražuje od tuženika, a nakon preciziranja tužbenog zahtjeva u podnesku od 28. ožujka 2025. isplatu iznosa od 1.447,87 eura s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 20. ožujka 2023. tuženik ad 1. navodi kako ne osporava činjenične navode iz tužbe. Točno je da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika ad1), te je bila upućena na specijalističko usavršavanje u Klinici za ženske bolesti i porode tuženika ad 2). Tuženik ad1) i tuženik ad2) ugovorom su regulirali međusobni odnos glede rada tužiteljice na način da će s osnova specijalističkog usavršavanja tuženik ad1) snositi trošak plaće i dijela dodataka na plaću, dok će tuženik ad2) snositi troškove dodataka za rad specijalizanta u smjenama i turnusu. Tuženik ad1) je u utuženom razdoblju tužiteljici isplatio dodatak za ukupno 13,5 sati prekovremenog rada, 52,5 sati prekovremenog rada noću, 8 sati prekovremenog rada nedjeljom/noću, 6,5 sati prekovremenog rada u drugoj smjeni/nedjeljom, 1,5 sati prekovremenog rada blagdanom, te 6 sati 2 prekovremenog rada blagdanom/noću, a primjenjujući parametre za izračun uvećanja dodataka koji se navode u tužbi, tuženik ad1) bi bio u obvezi isplatiti razliku od 892,93 kuna, i to: 137,45 kuna za 13,5 sati prekovremenog rada, 537,31 kuna za 52,5 sati prekovremenog rada noću, 78,07 kuna za 8 sati prekovremenog rada nedjeljom/noću, 63,43 kuna za 6,5 sati prekovremenog rada u drugoj smjeni/nedjeljom, 15,33 kuna za 5 sati prekovremenog rada blagdanom, 61,34 kuna za 6 sati prekovremenog rada blagdanom/noću, dok bi isplata iznosa s osnova uvećanja drugih dodataka bila obveza tuženika ad2). Tuženik se protivi zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupaka iz razloga određenog čl. 157. Zakona o parničnom postupku.

3. U odgovoru na tužbu od 3. travnja 2023., tuženik ad 2. navodi kako ne osporava da je tužiteljica od strane tuženika ad 1. bila upućena na specijalističko usavršavanje na Klinici za ženske bolesti i porode tuženika ad 2. te da su međusobni odnosi tuženika ad 1. i 2. regulirani ugovorom o suradnji od 1. 6. 2018., međutim tuženik osporava osnovu tužbenog zahtjeva te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, jer tužiteljica nije bila u radnom odnosu kod tuženika ad 2. već je svoja prava i obveze iz radnog odnosa ostvarivala kod tuženika ad 1. Navodi, ukoliko bi tuženik ad 1. imao kakva potraživanja prema tuženiku ad 2. vezano za rad u smjenama i turnusu isto bi tuženik ad 2. nadoknadio po zahtjevu za refundaciju, kako je regulirano i ugovorom o suradnji. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o suradnji od 1. 6. 2018., IP obrazaca, obračunskih platnih lista, evidencije o radnom vremenu, te financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije ekonomsko-financijsko poslovanje Dijani Lovrić od 16. 3. 2025. pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika ad 1. Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije,

- da je upućena na specijalističko usavršavanje u Klinici za ženske bolesti i porode kod tuženika ad 2. Kliničkog bolničkog centra Split,

- da je između tuženika ad 1. i 2. sklopljen ugovor o suradnji dne 1. 6. 2018. kojim je reguliran međusobni odnos tih tuženika glede rada tužiteljice,

- da je tuženik ad 1. za utuženo razdoblje tužiteljici obračunao i isplatio dodatke za otežane uvjete rada, odgovornost za život i zdravlje ljudi, za prekovremeni rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni, blagdanom, na sate odrađene u redovnom radu, ali ne i na ostvarene sate prekovremenog rada,

- neprijeporna je visina do iznosa od 118,51 eura (892,93 kuna).

5. Prijeporna je između parničnih stranaka osnovanost tužbenog zahtjeva, a time i visina preko iznosa od 118,51 eura. Osim toga, prijeporna je i osnovanost istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije tuženika ad 2.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim u odnosu na tuženika ad 1., a neosnovanim u odnosu na tuženika ad 2.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike manje isplaćene plaće s osnove neisplaćenog dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi (čl. 59. Dodatka I. KU/13 i čl. 57 KU/18), dodatka za otežane uvjete rada (čl. 57. KU/13 i čl. 55. KU/18) te za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja, a sve zbog pogrešnog načina obračuna naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje.

8. Tuženik ad 2. prigovara promašenoj pasivnoj legitimaciji jer je tužiteljica u radnom odnosu kod tuženika ad 1. i svoja prava i obveze iz radnog odnosa ostvaruje kod tog tuženika, a koji prigovor je po ocjeni ovog suda osnovan.

8.1. Naime, tužiteljica je zaposlenica tuženika ad 1. temeljem ugovora o radu, te joj isti, kako proizlazi i iz obračunskih lista, obračunavao i isplaćivao plaću pa tako i dodatke na plaću. Tuženik ad 1., kao poslodavac tužiteljice, u obvezi je isplatiti tužiteljici za utuženo razdoblje dodatke za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate (jer je tuženik ad 1. te dodatke isplaćivao samo odrađene sate u redovnom radu, ali ne i u prekovremenom radu), posljedično tome i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

8.2. Tužiteljica je temeljem ugovora o suradnji od 1. lipnja 2018. sklopljenim između tuženika ad 1. i 2. upućena na specijalističko usavršavanje u Klinici za ženske bolesti i porode kod tuženika ad 2. gdje je rad bio organiziran kao smjenski rad. Tim ugovorom, točka 2.2. ugovoreno je kako specijalizant dr. med. AĆ sva svoja prava i obveze iz radnog odnosa ostvaruje u Domu zdravlja Split, dakle tuženika ad 1. kao svog poslodavca, uključivo i pravo na plaću za vrijeme obavljanja specijalističkog staža u Kliničkom bolničkom centru Split i to na bazi 40 sati tjedno. Točkom 3. ugovora ugovorne stranke su suglasne da prema Pravilniku o specijalističkom usavršavanju doktora medicine i odlukama KBC Split specijalizant može biti raspoređen na rad u smjeni ili turnusu na Klinici za ženske bolesti i porode i trajat će do isteka specijalističkog usavršavanja u KBC Split, a točkom 4. ugovoreno je kako je KBC Split dužan voditi evidenciju radnog vremena i posebno provedeno vrijeme u smjeni ili turnusu, te istu evidenciju radi obračuna plaće dostaviti Domu zdravlja Split u kojoj je specijalizant zaposlen. Točkom 5. ugovora KBC Split se obvezuje da će Domu zdravlja Split temeljem zahtjeva za refundaciju platiti dodatak za rad specijalizanta u smjeni i turnusu, a rok plaćanja prema zahtjevu za refundaciju je 30 dana od dana prijema zahtjeva.

8.3. Dakle, tuženik ad 1. Dom zdravlja Splitsko-dalmatinske županije kao poslodavac je u obvezi obračunavati i isplaćivati plaću tužiteljici za vrijeme obavljanja specijalističkog staža na Klinici za ženske bolesti i porode u KBC-u Split, kao i dodatke na plaću, koje je i isplaćivao ali samo za sate odrađene u redovnom radu, ali ne i u prekovremenom radu. Tvrdnje tuženika ad 1. kako je između njega i tuženika ad 2. ugovoreno da će s osnova specijalističkog usavršavanja tuženik ad 1. snositi trošak plaće i dijela dodatka na plaću, dok će tuženik ad 2. snositi dodatak na plaću za rad specijalizanta u smjenama i turnusu nisu utemeljene jer iz samog ugovora o suradnji proizlazi kako će tuženik ad 2. tuženiku ad 1. temeljem njegovog zahtjeva za refundaciju platiti dodatak za rad specijalizanta u smjeni i turnusu (točka 5. ugovora), dakle tuženik ad 1. kao poslodavac isplaćuje plaću i dodatke na plaću, a ne tuženik ad 2. pa je valjalo tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika ad 2. KBC Split i odbiti i odlučiti kao u točki II. izreke presude.

9. Radi utvrđenja je li tuženik ad 1. tužiteljici za utuženo razdoblje obračunavao i isplaćivao sve dodatke na plaću (dodatci za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi) i jesu li obračunati na sve sate koje je odradila u utuženom razdoblju, to je provedeno vještačenje po vještakinji za ekonomsko-financijsko poslovanje Dijani Lovrić, dipl.oec.

10. Prema mišljenju vještakinja Dijane Lovrić proizlazi kako je iz dokumentacije vidljivo da je tužiteljica u promatranom razdoblju u pojedinim mjesecima radila prekovremeno i da joj je prekovremeni rad u tim mjesecima evidentiran i plaćen. Iz platnih lista također je vidljivo da tužiteljica ostvaruje pravo na dodatke za otežane uvjete rada te za odgovornost za život i zdravlje ljudi, ali da su dodatci isplaćeni samo za sate koji su odrađeni u redovnom radu, dok nisu obračunati za sate koji su odrađeni u prekovremenom radu, što znači da plaća tužiteljici u promatranom razdoblju nije ispravno obračunata. Zaključno vještakinja je mišljenja da u utuženom razdoblju 2/2018-3/2020 neplaćeni dodatci za posebne uvjete rada koji su tužiteljici trebali biti isplaćeni iznose ukupno bruto 5,196.25 kn ili 689.66 EUR; neplaćeni dodatci za odgovornost za život i zdravlje ljudi koji su tužiteljici trebali biti isplaćeni iznose ukupno 3,332.59 kn ili 442.31 EUR, dok iznos eventualno neplaćenih dodataka za rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni nije moguće izračunati zbog nepreciznih podataka iz evidencija o radu. Kao posljedica pogrešno obračunatih dodataka na plaću tužiteljici je isplaćen manji iznos naknada bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i/ili bolovanja (do 42 dana) i to ukupno 2,380.18 kn ili 315.90 EUR. Sveukupan iznos predmetnih dodataka na plaću (za otežane uvjete rada, za odgovornost na radu) i naknada plaće za vrijeme korištenja god. odmora i/ili bolovanja (do 42 dana) koje tuženik nije isplaćivao tužiteljici iznosi ukupno bruto 10,909.01 kn ili 1,447.87 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate zaključno do 31.3.2025. u iznosu od 491.54 EUR ili 1,939.41 EUR.

.11. Odredba članka 47. KU/13, odnosno čl. 45. KU/18 propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.); osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća (stavak 3.).

12. Čl 47. KU/18 osnovica za izračun plaće utvrđivat će se na način i u rokovima kako je ugovoreno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (»Narodne novine«, broj 128/17).

13. Članak 51. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18 određuje kako će se osnovna plaća radniku uvećat: za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

14. Odredba čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18 određuje kako radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću (zdravstveni radnik specijalist u bolnici, zdravstveni radnik bez specijalizacije u bolnici)

15. Članak 59 KU/13, odnosno čl. 57. KU/18 određuje kako zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće.

16. Dakle, gore navedena odredba članka 51. KU/13, odnosno čl. 49. stavka 1. KU/18 propisuje na koji se način obračunava naknada za prekovremeni rad – tako da se za 50 % uvećava osnovna plaća. Iz citirane odredbe ne proizlazi da radniku, koji radi na radnom mjestu s otežanim uvjetima rada, te zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, kao što je slučaj i s tužiteljicom, ne bi pripadalo pravo na uvećanje plaće iz članka 57. i čl. 59. KU/13, odnosno čl. 55. i čl. 57. KU/18 na one sate koji su ostvareni kao prekovremeni. Isključenje prava na uvećanje osnovne plaće i na sate ostvarene u prekovremenom radu ne proizlazi ni iz jedne druge odredbe navedenog kolektivnog ugovora.

17. Stoga, kako tužiteljici kolektivni ugovori daju istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. i čl. 59. KU/13, odnosno čl. 55. i čl. 57. KU/18 i Dodatka II KU, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad.

17.1. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad, ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. i čl. 59. a KU/13, odnosno čl. 55. i čl. 57. KU/18, budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim, posebnim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU, odnosno čl. 55. KU/18, te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi 59. KU/13, odnosno čl. 57. KU/18. Tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada, kao i dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad, jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada, te iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi tada oni postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu.

17.2. Ovo pravo tužiteljice je utvrđeno i KU i čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR/14) kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Kod toga valja naglasiti da je osnovna plaća prema KU umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, te dodaci i uvećanja plaće. Stoga, po mišljenju ovoga suda, utuženi dodaci tužiteljici pripadaju za efektivno odrađene sate rada, bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremene sate.

17.3. Dakle, tužiteljica, a kako joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno tih dodataka po osnovu čl. 57. KU/13 i čl. 59.a KU/15, odnosno čl. 55. i čl. 57. KU/18 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad (jedini izuzetak je zabrana kumuliranja položajnog dodatka iz odredbe čl. 58. KU/2013, odnosno čl. 56 KU/2018 s dodacima iz odredbe čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18, a što ovdje nije slučaj). Takvo je i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("NN", br. 143/13 i 96/15, dalje KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

18. Također, tužiteljica potražuje naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i zbog privremene nesposobnosti za rad (bolovanje), u smislu odredbi čl. 34 KU/2018), a koji zahtjevi su također osnovani. I odredbom čl. 81. ZR-a propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

18.1. Članak 37. KU/13, odnosno čl. 34. KU/18 propisuje da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

18.2. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12, odnosno čl. 58. st. 2. TKU/17 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

18.3. Stoga proizlazi da je tuženik ad 1. naknadu plaće tužiteljici u utuženom razdoblju za vrijeme kada je tužiteljica koristila godišnji odmor ili je bila odsutna s rada zbog bolovanja do 42 dana, pogrešno obračunao i isplatio jer se naknada plaće utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, a što konkretno nije bio slučaj.

19. Kako je nesumnjivo utvrđeno da tuženik ad 1. nije isplatio tužiteljici zatražene dodatke na plaću i to za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te za otežane uvjete rada i da je naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad pogrešno obračunata i manje isplaćena, a tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila u skladu s nalazom i mišljenjem vještakinje Dijane Lovrić koje vještačenje sud kako stručno, objektivno i dano u skladu s pravilima struke i znanosti u cijelosti prihvaća u cijelosti, a na koje parnične stranke nisu imale primjedbi, to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice na isplatu ukupnog iznosa od 1.447,87 eura.

19.1. Na dosuđeni iznos od 1.447,87 eura tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate, sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, petnaestog dana u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate (čl. 92. st. 3. ZR/14), koje kamate se ne dosuđuju na pripadajući iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u bruto iznosu temeljem odredbe čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 177/04 – dalje: ZPD), pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti, a kao u točki I izreke presude.

20. Nadalje, u konkretnom slučaju, tužiteljica je podnijela tužbu sa zahtjevom za isplatu razlike manje isplaćene naknade plaće (s osnova naknade neisplaćene bruto razlike u prekovremenom radu za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te za godišnji odmor i bolovanje), s time da će točan iznos odrediti nakon što tuženik položi platne liste, raspored i evidenciju radnog vremena, a sve jer ne raspolaže potrebnim podacima za izračun tražbine.

20.1. Tužiteljica u tužbi nije postavila određeni tužbeni zahtjev koji može poslužiti kao ovršna isprava, a tuženici tijekom postupka nisu prigovarali da se ne radi o stupnjevitoj tužbi, već je sukladno dostavljenoj dokumentaciji i vještačenju vještaka financijske struke podneskom od 28. ožujka 2025. uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje od tuženika isplatu 1.447,87 eura za razdoblje od 1. 2. 2018. do 1. 4. 2020. Dakle, tužiteljica je nedostatak u smislu neodređenog tužbenog zahtjeva, odnosno stupnjevite tužbe ispravila podneskom od 28. 3. 2025.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa), VPS-prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu pa tužiteljici koja u neznatnom dijelu nije uspjela za koji dio nije nastao poseban trošak, priznat trošak u cijelosti i to: za sastav tužbe 100 bodova, za sastav podneska od 22. 7. 2024. i 28. 3. 2024. po 100 bodova, za zastupanje na ročištima od 30.10.2024. i 19. 5. 2025. po 100 bodova, za pristup ročištu za objavu i uručenje presude 50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2 eura iznosi 1.100,00 eura, te na ime troškova financijskog vještačenja iznos od 265,45 eura, ukupno iznos od 1.365,45 eura, Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 6. lipnja 2025., kao dana presuđenja, do isplate (točka III izreke presude).

Split, 6. lipnja 2025

Sutkinja

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke.

DNA: - pun. tužiteljice

- tuženiku ad 1.

- tuženiku ad 2.