REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5567/2024-140

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ozrenu Tatarcu, odvjetniku u Zagrebu, Bogišićeva 2, protiv I. tuženice BE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Antoniji Galić Kondža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Jujnović, Lučić, Marković, Ivandić, Galić d.o.o. u Zagrebu, Strojarska cesta 20, i II. tuženika Stečajne mase iza Vranela d.o.o. u stečaju, Zagreb, Petrinjska 28, OIB 36182215489, zastupane po stečajnom upravitelju Ivici Matasu, Šibenik, Put Gimnazije 55, radi utvrđenja, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 15. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice I. tuženice, a u odsutnosti uredno pozvanog II. tuženika, 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj CE iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovorom u kupoprodaji poslovnog prostora sklopljenim s TOPTO s.p.o., Zagreb, Ksaver 48, od dana 09.07.1999. godine, stekao izvanknjižno pravo vlasništva nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zkul. [broj ZK uloška], (E-I) k. o. [katastarska općina], i to 1. suvlasnički dio: 54/366 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-I)

poslovni prostor u suterenu korisne površine 53,76 čm u elaboratu označeno sivom bojom, nalazeći u stambenoj zgradi sagrađenoj na zkčbr.: [katastarska čestica] [adresa] čm, od čega KUĆA, ZAGREB, GREBENGRADSKA ULICA 8 u površini od 120 čm i DVORIŠTE u površini od 76 čm te je tužitelj ovlašten temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi suda zatražiti i postići upis prava vlasništva opisane nekretnine na svoje ime, uz istovremeni upis brisanja toga prava sa imena prvotuženika BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika Stečajne mase iza VRANELA d.o.o. u stečaju, Šibenik, Put Gimnazije 55, OIB: 36182215489 kao pravnog slijednika upisanog vlasnika Vranela d.o.o., Biograd na Moru, Marina Držića 12 (u zemljišnoj knjizi sa adresom Zagreb, Franceljev prilaz 9), OIB: [osobni identifikacijski broj].

Utvrđuje je ništavnim Ugovor o kupoprodaji nekretnine, od dana 23.02.2004. godine koji je zaključen između pravnog prednika prvotužene BE iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]). ŽE iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao kupca i PMP d.o.o. u stečaju, Zagreb, Ljudevita Posavskog 37, zastupano po stečajnom upravitelju Marinku Paiću kao prodavatelja, na kojem je potpis prodavatelja ovjeren dana 24.02.2004. kod Javne bilježnice Alemke Gajski iz Zagreba, pod OV- 3277/2004, a koji Ugovor je proveden u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod Z-19392/2004.

Određuje se u zemljišnoj knjizi Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zkul. [broj ZK uloška], (E-I) k. o. [katastarska općina], brisanje prava vlasništva upisanog u ½ dijela na ime prvotužene BE iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]) koje pravo vlasništva je upisano temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju donesenom u ostavinskom postupku iza pok. ŽE od strane javnog bilježnika Branka Jakić iz Zagreba, Zelinska 3 kao povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br.: O-1667/13, UPP/OS-27/13, od dana 15. travnja 2013. g., a koje rješenje o nasljeđivanju je provedeno u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod Z-19017/2013 te se određuje brisanje prava vlasništva pravnog prednika prvotužene BE, ŽE iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), a koje pravo vlasništva je upisano temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od dana 23.02.2004. godine iz točke II. izreke ove presude te se određuje brisanje prava vlasništva u ½ dijela na ime drugotuženika Stečajne mase iza VRANELA d.o.o. u stečaju, Šibenik, Put Gimnazije 55, OIB: OIB: 36182215489 kao pravnog slijednika upisanog vlasnika Vranela d.o.o., Biograd na Moru, Marina Držića 12, (u zemljišnoj knjizi sa adresom Zagreb, Franceljev prilaz 9), OIB: [osobni identifikacijski broj].

Dozvoljava se upis prava vlasništva CE iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u zkul. [broj ZK uloška], (E-I) k. o. [katastarska općina], i to suvlasnički dio: 54/366 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-I)

poslovni prostor u suterenu korisne površine 53,76 čm u elaboratu označeno sivom bojom, nalazeći u stambenoj zgradi sagrađenoj na zkčbr.: [katastarska čestica] [adresa] čm, od čega KUĆA, ZAGREB, GREBENGRADSKA ULICA 8 u površini od 120 čm i DVORIŠTE u površini od 76 čm.

Prvotužena BE iz [adresa], (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i drugotužena Stečajna masa iza VRANELA d.o.o. u stečaju, Šibenik, Put Gimnazije 55, OIB: OIB: 36182215489 kao pravni slijednika upisanog vlasnika Vranela d.o.o., Biograd na Moru, Marina Držića 12, (u zemljišnoj knjizi sa adresom Zagreb, Franceljev prilaz 9), OIB: [osobni identifikacijski broj], su dužni tužitelju solidarno nadoknaditi parnični trošak, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju CE, OIB [osobni identifikacijski broj], da I. tuženici BE, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 4.209,28 eur sa zateznom kamatom od 6. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 5. ožujka 2008. navodi da su kao vlasnici nekretnine - poslovnog prostora u [adresa], upisani Vranela d.o.o. i ŽE. Tvrdi da je u pogledu te nekretnine 9. srpnja 1999. s društvom Topto d.o.o. sklopio Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora za cijenu od 334.500,00 kn. Predmetnu nekretninu društvo Topto d.o.o. kupilo je od ZE a ovaj od PMP d.o.o. i Vranela d.o.o. Nadalje navodi da je nakon preuzimanja prostora u posjed u isti uložio iznos od 100.000,00 kn. Dana 20. srpnja 1999. podnio je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva koji je odbijen jer nekretnina u to vrijeme nije bila etažirana. Usprkos činjenici da je sklapanjem Ugovor o prodaji 14. ožujka 1995. društvo Vranela d.o.o. prestalo biti vlasnikom i posjednikom predmetne nekretnine ono je i danas upisano u zemljišnim knjigama kao suvlasnik iste. Ističe da je 15. veljače 2006. zaprimio tužbu ŽE iz koje je saznao da je isti kupio polovicu nekretnine na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 23. veljače 2004. sklopljenim sa P.M.P. d.o.o. u stečaju i predao zahtjev za uknjižbu 20. svibnja 2004. te se uknjižio kao suvlasnik predmetne nekretnine. Smatra da ŽE nije bio u dobroj vjeri jer mu je kao bivšem stečajnom upravitelju društva P.M.P. d.o.o. bilo poznato da nekretninu kupuje od nevlasnika zbog čega je Ugovor o kupoprodaji od 23. veljače 2004. ništav. Slijedom svega navedenog, prema konačno postavljenom zahtjevu (podnesak od 23. siječnja 2025.) predlaže da sud presudom utvrdi da je Ugovorom o kupoprodaji poslovnog prostora sklopljenim sa Topto s.p.o. stekao izvanknjižno pravo vlasništva nekretnine, poslovnog prostora u suterenu kuće u [adresa] površine 53,76 čm te da je ovlašten temeljem presude zatražiti i postići upis prava vlasništva na svoje ime uz istovremeni upis brisanja prava vlasništva I. tuženice. Također traži utvrđenje ništavosti Ugovora o kupoprodaji nekretnine kojeg su 23. veljače 2004. sklopili pravni prednik I. tuženice i P.M.P. d.o.o. te posljedično brisanje prava vlasništva tuženika, a traži i donošenje odluke kojom se dozvoljava upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama, sve uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženici osporavaju zahtjev u cijelosti te predlažu isti odbiti time da I. tuženica traži i naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u zemljišnoknjižne izvatke, Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora od 9. srpnja 1999., Ugovor o prodaji poslovnog prostora broj 002797 od 10. ožujka 1997., Ugovor o prodaji stana od 14. ožujka 1995., prijelog, žalbu, rješenje Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-13727/06, nalaz i mišljenje, kaznenu prijavu, dopise, rješenje Trgovačkog suda u zagrebu poslovni broj St-150/97, zapisnike, Ugovor o prodaji poslovnog prostora broj 003/96 od 26. veljače 1996., Ugovore o zajmu, mjenice, mjenično očitovanje, povijesne izvatke iz sudskog registra, očitovanje i dokumentaciju javnog bilježnika, izvješća, presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO-4030/06 i Ugovor o kuporodaji nekretnine od 4. studenog 2003., a proveden je i dokaz saslušanjem tužitelja i I. tuženice. Također je izvršen uvid u spis ovog suda poslovni broj P-7115/13.

4. Na osnovu provedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP)) utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje da je tužitelj temeljem kupoprodajnog ugovora stekao izvanknjižno pravo vlasništva te da je ovlašten postići upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama kao i zahtjev za utvrđenje ništavosti Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 24. veljače 2004. uz posljedično brisanje prava vlasništva tuženika.

6. Iz dokumentacije u spisu kao bitno proizlazi slijedeće

- da su kao suvlasnici predmetnog poslovnog prostora bili upisani Vranela d.o.o. i P.M.P. d.o.o., dok su u trenutku podnošenja tužbe kao suvlasnici, svaki u ½ dijela bili upisani Vranela d.o.o. i ŽE

- da je ZE **.**.1995. kao kupac sa Vranela d.o.o. i P.M.P d.o.o. kao prodavateljima sklopio Ugovor o prodaji stana – prostora u suterenu u Grebengradskoj 8 u Zagrebu

- da je ZE, kao prodavatelj, sa društvom Topto s.p.o., kao kupcem, dana 10. ožujka 1997. sklopio Ugovor o prodaji poslovnog prostora broj 002/97 u pogledu tog poslovnog prostora

- da je Topto s.p.o. dana 9. srpnja 1999., kao prodavatelj, sa tužiteljem kao kupcem sklopio Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora,

- da je tužitelj podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva koji je odbijen

- da je ŽE, kao kupac, sa društvom P.M.P. d.o.o. u stečaju, kao prodavateljem, dana 23. veljače 2004. sklopio Ugovor o prodaji nekretnine – predmetnog poslovnog prostora temeljem koje je ishodio upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u ½ dijela

- da je BE proglašena nasljednicom ŽE

- da je predmetni spor zabilježen u zemljišnim knjigama

- da je BE, nakon zabilježbe spora, raspolagala svojim suvlasničkim dijelom te su sada u zemljišnim knjigama kao suvlasnici upisani PE u 1/6 dijela, JE u 1/6 dijela, VE u 1/6 dijela te Vranela d.o.o. u 3/6 dijela

- da je ŽE **.**.2005. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika CE sa zahtjevom za predaju predmetnog poslovnog prostora u posjed, a koji je postupka pravomoćno okončan na način da je presudom naloženo tuženiku predati tužiteljici BE i suvlasniku Vranela d.o.o. predmetnu nekretninu slobodnu od osoba i stvari time da nema spora o tome da je predmetni poslovni prostor predan I. tuženici u posjed.

7. Prije svega valja reći kako se pravo vlasništva nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo pravo vlasništva prijeđe na stjecatelja (čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06, dalje: ZVDSP)).

8. Dakle, samim sklapanjem ugovor o kupoprodaji nekretnine ne stječe se pravo vlasništva nekretnine pa niti izvanknjižno pri čemu se napominje da izvanknjižno pravo vlasništva ne postoji kao institut u našem pravnom sustavu.

9. Ugovor o kupoprodaji nekretnine može predstavljati valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva no tek trenutkom uknjižbe u zemljišnoj knjizi stječe se pravo vlasništva.

10. U tom smislu nema osnove za prihvaćanje zahtjeva tužitelja u dijelu kojim traži utvrđenje da je sklapanjem Ugovora o kupoprodaji nekretnine (i to konkretno temeljem ugovora sa društvom koje nikada nije bilo upisano kao zemljišnoknjižni vlasnik nekretnine) stekao izvanknjižno pravo vlasništva nekretnine.

11. Nadalje valja reći da bi iz činjeničnih navoda tužbe proizlazilo da tužitelj upućuje na niz stjecanja od upisanih vlasnika (Ugovor o prodaji stana od 14. ožujka 1995. između Vranela d.o.o. i P.M.P. d.o.o., Ugovor o prodaji poslovnog prostora od 10. ožujka 1997. između Marijana i Topto s.p.o., Ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora od 9. srpnja 1999. između Topto s.p.o. i tužitelja) i činjenicu da je u posjedu nekretnine iz čega bi se moglo zaključiti i da se upućuje na stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću.

11.1. Samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću u vlasništvo nekretninu protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 2. ZVDSP), dok samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 3. ZVDSP).

11.2. U konkretnoj situaciji trenutkom primitka tužbe ŽE (P-10589/05 odnosno P-7115/13) ovdje tužitelju postalo je poznato da netko drugi svojata pravo vlasništva predmetnog poslovnog prostora čime je prestala i njegova dobra vjera u posjedovanju istog pri čemu se napominje da je taj postupak pravomoćno okončan na način da je ovdje tužitelju naloženo iseljenje iz predmetnog poslovnog prostora.

11.3. Slijedom toga, proizlazi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu rečenih zakonskih odredaba pa nije osnovan niti zahtjev tužitelja da temeljem ove sudske odluke zatraži i postigne upis prava vlasništva predmetne nekretnine.

12. Nadalje, zahtjev za utvrđenje ništavosti Ugovora o prodaji nekretnine kojeg je 23. veljače 2004. sklopilo društvo P.M.P. d.o.o. u stečaju sa ŽE kao kupcem i temeljem kojeg je upisano pravo vlasništva ŽE u zemljišnoj knjizi tužitelj je činjenično u tužbi utemeljio na tvrdnji da ŽE nije bio u dobroj vjeri jer je znao da nekretninu kupuje od nevlasnika.

12.1. Sama činjenica da je raspolagano tuđom stvari, čak i da je točna, ne čini ugovor ništavim (čl. 460. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), a niti pitanje (ne)postojanja dobre vjeri na strani kupca može predstavljati razlog ništavosti ugovora.

12.2. Budući da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi postojali drugi nedostaci koji bi taj ugovor činili ništavim, to je tužbeni zahtjev i u tom dijelu valjalo odbiti., a posljedično nema osnove niti prihvaćanju zahtjeva za brisanje prava vlasništva

I. tuženice kao sljednice ŽE.

13. Kada bi se zahtjev tužitelja za brisanje prava vlasništva tuženika u zemljišnim knjigama (postavljen pod točkom III. petita) razmotrio kroz odredbu čl. 125. ZVDSP za istaći je da se zahtjev za brisanje može postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva.

13.1. Budući da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka (list 477 spisa) proizlazi da je upis ŽE zatražen 20. svibnja 2004. pod brojem Z-19392/2004 kojem je prijedlogu udovoljeno, a da je društvo Vranela d.o.o. upisano kao vlasnik od 1994. godine, to je do podnošenja tužbe u ovom predmetu - 5. ožujka 2008. nedvojbeno protekao zakonski rok od tri godine.

13.2. U tom smislu sud prilikom donošenja odluke niti nije ocjenjivao dobru vjeru ŽE niti je ocijenio svrsishodnim provoditi dokaz saslušanjem predloženog svjedoka AE.

14. Naposljetku valja dodati i to da je I. tuženica tijekom ove parnice svoj suvlasnički dio, unatoč zabilježbi spora, otuđila te su sada u zemljišnim knjigama upisane treće osobe a tužitelj zahtjev nije preinačio tako da je isti usmjerio protiv sada upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika.

15. Imajući u vidu da pozitivnim propisima nije predviđeno pružanje pravne zaštite kako to predlaže tužiteljica pod točkom IV. tužbenog zahtjeva a iz razloga što je zahtjev kojim se traži da se dozvoli upis prava vlasništva tužitelja u zemljišnoj knjizi po pravnoj prirodi zahtjev o kojem odlučuje zemljišnoknjižni sud u sklopu zemljšnoknjižnog postupka, to nema osnove za prihvaćanje takvog zahtjeva u sklopu parničnog postupka.

16. Slijedom svega navedenog, tužbeni je zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

17. Odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak I. tuženice odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku. Priznat joj je trošak za sastav podneska od 17. veljače 2012. prema Tbr. 8. toč. 1. – 331,81 eur, za sastav podneska od 2. svibnja 2012. prema Tbr. 8. toč. 1. – 331,81 eur, za zastupanje na ročištu2. listopada 2012. prema Tbr. 9. toč. 1. – 331,81 eur, za zastupanje na ročištu 15. listopada 2012. prema Tbr. 9. toč. 1. – 331,81 eur, za zastupanje na ročištu 10. ožujka 2015. prema Tbr. 9. toč. 1. – 331,81 eur, na ročištu 15. srpnja 2016. prema Tbr. 9. toč. 1. – 125,00 eur, za zastupanje na ročištu 5. prosinca 2019. prema Tbr. 9. toč. 1. – 331,81 eur, za zastupanje na ročištu 5. lipnja 2021. prema Tbr. 9. toč. 1. – 331,81 eur, za zastupanje na ročištu 15. siječnja 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 500,00 eur, te za zastupanje na ročištu 15. svibnja 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. – 500,00 eur, sve uz primjenu 25% PDV-a u iznosu od 861,91 eur što ukupno iznosi 4.309,38 eur. Nije priznat trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na ročištu 3. lipnja 2011. budući da te radnje nisu poduzete po punomoćniku odvjetniku.

18. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.

U Zagrebu, 6. lipnja 2025.

Sudac:

Vanesa Peruzović Čuić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa te presude.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. I. tuženice

- II. tuženiku po stečajnom upravitelju