REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-513/2025-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice ZP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Maro Mihočević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, i umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. travnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice ČP, odvjetničkog vježbenika, punomoćnice tuženika BP, dipl.iur. (Su-150/18) i odsutnosti uredno pozvanog umješača, 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Institut Ruđer Bošković isplatiti tužiteljici ZP iznos od 999,64 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja do 31.7.2015. teče po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na:

- iznos od 9,69 EUR počevši od 16.4.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.5.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.6.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.7.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.8.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.9.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.10.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.11.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.12.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.1.2015. pa do isplate,

- iznos od 74,56 EUR počevši od 16.2.2015. pa do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu isplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se miješanje Republike Hrvatske u postupak na strani tuženika.

II. Nalaže se tuženiku Institut Ruđer Bošković naknaditi tužiteljici ZP parnični trošak od 1.125,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 6.6.2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog (1.812,50 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama).

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2.1.2012. Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje (NN 101/02, Aneksom I NN 81/03, Aneksom II NN 203/03, Dodatkom III NN 28/06, Dodatak IV NN 11/08, Ispravak dodatka IV NN 46/08) koji se prema čl. 2. primjenjuju na parnične stranke u čl. 48. određeno je da radnicima koji rade u posebnim uvjetima rada pripada dodatak na plaću u visini od 5 do 15% proračunske bruto osnovice, dok je čl. 52. određeno da će se na svakoj ustanovi konkretno utvrditi poslovi odnosno radna mjesta s posebnim uvjetima rada i poslovi s izvorima opasnosti te vrijeme odnosno uvjeti izloženosti opasnostima time da je u čl. 52. st. 2. navedeno da će to utvrđenje učiniti zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu te sindikalni povjerenik. Popis poslova odnosno radnih mjesta s posebnim uvjetima rada i poslova odnosno radnih mjesta s izvorima opasnosti u ustanovi, te popis radnika koji rade na tim poslovima, poslodavac će dostaviti Ministarstvu zdravstva u roku od 15 dana nakon određivanja tih poslova. Sukladno čl. 52. st. 4. Kolektivnog ugovora utvrđena je obveza da se jednom godišnje reažuriraju prethodno navedeni podaci te popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Dana 22.10.2010. sklopljen je novi Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10) koji sadržajem u cijelosti odgovara ranijem Kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje (NN 101/02, Aneksom I NN 81/03, Aneksom II NN 203/03, Dodatkom III NN 28/06, Dodatkom IV NN 11/08, Ispravak dodatka IV NN 46/08). Ispunjavajući obvezu iz čl. 80. Kolektivnog ugovora tuženik je Ministarstvu znanosti i tehnologije dostavio od strane ovlaštenih osoba sačinjen popis zaposlenika za 2008. godinu, a kasnije i za 2013. godinu koji rade na radnim mjestima s izvorima opasnosti te njihov postotak izloženosti izvoru opasnosti od ukupnog radnog vremena. Ugovorne strane Kolektivnog ugovora su kršile obvezu iz čl. 52. st. 4. Kolektivnog ugovora te nisu jednom godišnje reažurirale predmetne podatke te popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Tužiteljica je zaposlena kod tuženika tako da ima pravo na dodatak na plaću za vrijeme od 2.1.2012. pa nadalje. Tužiteljica je navedena na popisima zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada za 2013. godinu i to u okviru Centra za NMR s postotkom izloženosti izvorima opasnosti više od 50% od ukupnog radnog vremena. U skladu s odredbom čl. 51. st. 2. Kolektivnog ugovora zaposlenik koji povremeno radi s izvorima opasnosti odnosno koji više od 50% radnog vremena provede na radu s izvorima opasnosti, ima pravo na pripadajući dodatak na plaću visini od 15% dodatka koji pripada zaposlenicima koji izravno rade na tim izvorima opasnosti. Prema tome, tužiteljica ima pravo na pripadajući dodatak na plaću u iznosu 15% proračunske bruto osnovice mjesečno za razdoblje od 18.7.2013. pa nadalje. Od 1.4.2011. pa do 1.1.2017. osnovica za izračun plaće u javnim službama iznosi 5.108,84 kn bruto, tako u tom razdoblju tužitelj ostvaruje pravo na dodatak na plaću u iznosu od 766,32 kn. Navedeni Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje je 27.12.2013. otkazan od strane Republike Hrvatske, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te je isti prestao vrijediti s danom 27.3.2014. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr-16194/2021 od 23.4.2024. utvrđeno je da je Odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22.10.2010. objavljena 30.12.2013. u Narodnim novinama broj 159/2013. godine nezakonita i nedopuštena (točka I izreke) te da je KU bio na snazi do 22.10.2014. Presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-568/2024. od 15.10.2024. odbijena je žalba te je potvrđena citirana prvostupanjska presuda, koja je time postala pravomoćna. Iz navedenog slijedi kako je predmetna Odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22.10.2010. bila nezakonita i nedopuštena, a slijedom čega su tužba i tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari u cijelosti osnovani. Stoga tužbenim zahtjevom konačno preciziranim na ročištu od 28.4.2025. tužiteljica potražuje od tuženika s osnova dodatka za posebne uvjete rada za period od ožujka 2014. do siječnja 2015. ukupan iznos od 999,64 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Temeljem tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatom dodatka na plaću uslijed rada s izvorima opasnosti razvidno je da ista potražuje isplatu nakon važenja Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10). U razdoblju važenja Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, pravo na dodatak na plaću uslijed rada u posebnim uvjetima regulirano je Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 142/12) kojim ugovorom je u članku 55. propisano da zaposleniku u javnim službama, koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada dodatak plaću. Stavkom 2. istog članka propisano je da će se radna mjesta i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako radno mjesto utvrditi granskim kolektivnim ugovorima. Slijedom gore citirane odredbe Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10), člancima od 54. do 59. uređena su prava zaposlenika na dodatak, visina dodataka na plaću, te postupak utvrđivanja poslova s posebnim uvjetima rada i izvorima opasnosti. Na taj način ugovorne strane ugovorile su pravni osnov i postupanje prilikom ostvarenja prava na dodatak na plaću. Člankom 58. Granskog kolektivnog ugovora propisano je da se temeljem odredaba Zakona o zaštiti na radu na svakoj ustanovi izrađuje Procjena opasnosti temeljem koje će na svakoj ustanovi izraditi Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima. Popis zaposlenika koji rade u posebnim uvjetima predstavlja akt koji zajednički utvrđuju poslodavac i sindikalni predstavnik, što je pretpostavka valjanosti istog. Naime, Popis, koji prema odredbama Granskog kolektivnog ugovora predstavlja temeljni akt za isplatu dodatka na plaću, sačinjava se sukladno propisima koji uređuju područje zaštite na radu i Procjene opasnosti tuženika koji akt se usvaja na tijelima tuženika sukladno zakonskoj proceduri. Tuženik je prema propisanoj obvezi iz Granskog kolektivnog ugovora, sastavio Popis za 2013. godinu dok za 2014. godinu obveza sastava Popisa nije postojala. Naime, dana 27.12.2013. Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o otkazivanju kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, slijedom koje odluke je Granski kolektivni ugovor prestao s važenjem dana 27.3.2014. Prestankom važenja Granskog kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje prestale su s važenjem sve odredbe kojima su regulirani dodaci na plaću, njihova visina, način kako se određuje, te ostale postupovne odredbe kojima je normirana isplata dodataka na plaću. Jedina odredba koja načelno uređuje dodatke na plaću uslijed rada u posebnim uvjetima jest odredba članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/2012), kasnije čl. 54 Temeljnog kolektivnog ugovora (NN 24/17) kojom odredbom ugovorne strane utvrđuju pravo zaposlenika koji rade u javnim službama i u posebnim uvjetima na dodatak na plaću, dok se obvezuju da će se radna mjesta i visina utvrditi granskim kolektivnim ugovorom. Ovakva odredba općeg normativnog značaja ne može se neposredno primijeniti na dodatke na plaću uslijed rada u posebnim uvjetima iz razloga jer ista ne definira visinu dodataka za određene poslove obzirom na njihovu težinu i specifičnost uvjeta u kojima se ista obavljaju.

Predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev.

3. U postupak na strani tuženika umiješala se treća osoba Republika Hrvatska koja se u cijelosti pridružila navodima tuženika, a njezinom miješanju se tužiteljica nije protivila, te je sud dopustio miješanje iste u postupak kao zainteresirane osobe za ishod spora.

4. U postupku je izvršen uvid u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je saslušana tužiteljica.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

6. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužiteljice kao radnika tuženika za isplatom dodatka na plaću za posebne uvjete rada za period od ožujka 2014. do siječnja 2015. u iznosu od 999,64 eura.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlenica tuženika na radnom mjestu tehnički suradnik.

8. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

9. Člankom 8. st. 1. ZR propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

10. Prema odredbi čl. 94. ZR radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada.

11. Među strankama nije sporno da je 22.10.2010. između Vlade RH i Nezavisnih sindikata znanosti i visokog obrazovanja (dalje NSZVO) zaključen Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/2010, dalje KU/10) a koji je zaključen na razdoblje od 4 godine. Nadalje nije sporno da je 27.12.2013. Vlada RH Odlukom (NN 159/2013) jednostrano otkazala navedeni KU, no ista odluka Vlade RH je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu posl.br. Pr- 16194/2021 od 23.4.2024. utvrđena nedopuštenom, slijedom čega se u konačnici primjenjuje KU/10 na utuženi period.

12. U smislu čl. 199. st. 1. ZR je određeno da nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

13. Slijedom iznesenog, a obzirom da je KU/10 bio na snazi do 22.10.2014., temeljem čl. 199. st. 1. ZR odredbe istog se primjenjuje i nadalje naredna tri mjeseca, odnosno zaključno s 22.1.2015., odnosno upravo u periodu za koji tužiteljica sada i potražuje utuženi dodatak.

14. U smislu čl. 54. KU/10 zaposlenicima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz članka 58. stavka 1. ovoga ugovora i popisa radnih mjesta iz članka 58. stavka 3. ovoga ugovora utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada pripada dodatak na plaću u visini 7% – 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama.

15. Uvidom u popis radnih mjesta i zaposlenika tuženika s podacima postotka na plaću za 2013. godinu (a postojanje kojeg niti sam tuženik ne osporava) utvrđeno je da je radno mjesto tužiteljice (pod rednim brojem 19) svrstano u radno mjesto s posebnim uvjetima rada a na kojem radnom mjestu je tužiteljica tijekom ukupnog radnog vremena izložena više od 50% svog radnog vremena izvoru opasnosti te mu pripada dodatak na plaću od 15%.

16. Nadalje je čl. 56. KU/10 ugovoreno da zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti.

17. Dakle, i sam KU/10, iako svojim čl. 54. st. 1. navodi da zaposlenicima koji su navedeni u popisu iz tog stavka, pripada pravo na dodatak na plaću u visini 7%- 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama, čl. 56. KU/10 garantira takvo pravo svakom zaposleniku koji radi s izvorima opasnosti, odnosno ukoliko je izravno ili neizravno izložen izvorima opasnosti.

18. Iz navedenog proizlazi da sama činjenica postojanja popisa radnih mjesta a temeljem Procjene opasnosti nije odlučna za postojanje prava tužiteljice, već eventualno za utvrđivanje činjeničnog stanja koji je stupanj takve opasnosti kojem je tužiteljica izložena, jer samo pravo na dodatak ne samo da proizlazi bezuvjetno iz čl. 56. KU već je u konačnici zagarantirano i samim ZR i to njegovim čl. 94. a kojim je određeno da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada i to bez ikakvih uvjeta.

19. Nadalje u smislu čl. 57. st. 1. KU/10 zaposlenici imaju pravo na sljedeće dodatke:

– od 15% – ako stalno i redovito rade s izvorima opasnosti odnosno ako su stalno i redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti;

– od 12% – ako redovito rade s izvorima opasnosti odnosno ako su redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 25% pa do 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti;

– od 10% – ako povremeno rade s izvorima opasnosti odnosno ako su povremeno izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 10% pa do 25% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti;

– od 7% – ako povremeno rade s izvorima opasnosti odnosno ako su povremeno izloženi izvorima opasnosti, i to manje od 10% vremena, a radi se o specifičnim poslovima koji u pravilu ne mogu trajati vremenski dugo (poput miniranja, ronjenja i sl.);

St. 2. istog čl. određeno je da pravo na dodatke imaju zaposlenici koji čiste odnosno održavaju laboratorije i druge prostorije odnosno opremu (posuđe i sl.) u kojima se nalaze izvori opasnosti i to u visini 2/3 dodatka koji pripada zaposlenicima koji izravno rade s tim izvorima opasnosti, a razmjerno vremenu izloženosti sukladno stavku 1. ovoga članka.

St. 3. istog čl. je određeno da odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se na jednak način i u slučaju da isti zaposlenik radi s više izvora opasnosti odnosno da je izložen od strane više izvora opasnosti.

20. Radi utvrđenja činjenice o stupnju izloženosti tužiteljice izvorima opasnosti tijekom radnog vremena u utuženom periodu sud je saslušao tužiteljicu koja je iskazala da je zaposlena kao viša kemijska tehničarka kod tuženika s radom na poslovima vezanim uz nuklearno magnetsku rezonancu. Obavlja poslove pripreme uzoraka i snimanje, u laboratoriju je okvirno od 08.00 do 16,00 sati. Opis poslova nije joj se mijenjao od 2012. do danas. Od zračenja nema zaštitu, iako ima kutu.

21. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao istinit, a s obzirom da je isti suglasan i u skladu s drugim provedenim dokazima (Popisom zaposlenika).

22. Dakle, iz iskaza tužiteljice vidljivo je da je tužiteljica u utuženom periodu radila na radnom istom mjestu sukladno Ugovoru o radu, a na kojem radnom mjestu, kako to proizlazi iz Popisa zaposlenika na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada iz 2013., je tužiteljica radila i 2013. Utvrđeno je da tužiteljica redovito, svaki dan, svih osam sati rada izložena štetnim supstancama (zračenjima).

23. Dakle, iz i iskaza tužiteljice, ali i Ugovora o radu kao i Popisa zaposlenika na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada iz 2013., ovaj sud zaključuje da je tužiteljica u utuženom periodu sigurno više 50% svog radnog vremena, stalno i redovito, radila u uvjetima u kojima je za nju proistjecala povećana opasnost i to kod tuženika kao poslodavca. Naime, vidljivo je da se radno mjesto tužiteljice od sklapanja Ugovora o radu nije promijenilo, slijedom čega je i logičan zaključak da ukoliko je tužiteljica bila izložena izvorima opasnosti tijekom 2013., a u skladu s procjenom samog tuženika, stalno i redovito više od 50 % svoga radnog vremena, tada je tužiteljica u istom omjeru takvim izvorima opasnosti izložena i nadalje tijekom 2014., i 2015., a tuženik, iako je to bio dužan učiniti, protivno nije dokazao (dostavom procjene opasnosti radnih mjesta kao i popisom zaposlenika na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada za 2014. i 2015.).

24. U svezi navedenog ovaj sud ističe da je točno da u smislu čl. 58. st. 1. KU/10 određeno da u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu na svakoj ustanovi će se izraditi Procjena opasnosti. Nadalje st. 2. istog čl. određeno je da temeljem Procjene opasnosti iz prethodnog stavka poslodavac je dužan primjenjivati pravila zaštite na radu kojima se otklanjaju ili na najmanju moguću mjeru smanjuju opasnosti i štetnosti po zaposlenike na mjestima rada i u radnom okolišu za što poslodavac osigurava sva potrebna materijalna sredstva, a st. 3. da na temelju procjene opasnosti iz stavka 1. ovoga članka na svakoj ustanovi će se izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis obvezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima.

25. Dakle, iako tuženik osporava da bi popis zaposlenika iz 2013. obvezivao tuženika u utuženom periodu (pritom ne osporavajući da bi Popis iz 2013. bio u periodu važenja valjan), ovaj sud na temelju istog Popisa iz 2013. je utvrdio činjenično stanje, a to je da je u vrijeme sastavljanja takvog popisa, a u skladu s odredbom čl. 51. st. 1. alineja 1. Kolektivnog ugovora za znanost i obrazovanje (NN 93/08) radno mjesto tužiteljice bilo svrstano u radna mjesta na kojem je radnik više od 50% radnog vremena provede na radu s izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti, a slijedom čega ostvaruju pravo na dodatak od 15 %. Kako je osnovom iskaza tužiteljice utvrđeno da je tužiteljica i tijekom 2014. i 2015. obavljala poslove istog radnog mjesta i pod istim uvjetima kao i tijekom 2013., ovaj sud je utvrdio da tužiteljici pripada uvećanje osnovice od 15% i u utuženom periodu a obzirom da je više od 50% svog radnog vremena bila izložena izvorima opasnosti.

26. U konačnici sud ističe da u smislu čl. 17. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14 , 94/18, 96/18, dalje ZZR) je upravo poslodavac obvezan organizirati provedbu zaštite na radu, a u svezi koje je u smislu čl. 18. st.1. ZZR obvezan procijeniti rizike za život i zdravlje osoba na radu, te njegov propust takve procjene ne oslobađa poslodavca od odgovornosti u svezi zaštite na radu, a kako je to određeno čl. 18. st. 4. ZZR. Istovrsnu odredbu sadržavao je i čl. 18. Zakona o zaštiti na radu (NN 59/1996, 94/1996, 114/2003, 100/2004, 86/2008, 143/2012, 71/2014).

27. Nadalje, čl. 18. st. 4. ZZR određeno je da će popis iz stavka 3. ovoga članka učinit zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik, a st. 5. da je popis poslodavac obvezan dostaviti Ministarstvu u roku 15 dana od izrade zajedno s dokazom da je na ustanovi izrađena Procjena opasnosti. Jednom godišnje sačiniti će se reažuriranje podataka iz popisa.

Dakle, u konačnici propust poslodavca da jednom godišnje reažurira podatke iz popisa nikako ne može sada biti na teret prava samog tužiteljice, slijedom čega je sud, temeljem provedenih dokaza, uzimajući pritom da tužiteljica svakako ima pravo na uvećanje plaće pa i temeljem čl. 94. ZR, i utvrđujući visinu temeljem čl. 54. i 57. KU/10 od 15 % uvećanja osnovice, prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice.

28. Naime, u smislu čl. 54. KU/10 tužiteljici u konkretnom slučaju pripada uvećanje od 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Uvidom u Odluku o visini osnovice za obračun u javnim službama (NN 40/09, a koja je bila na snazi u utuženom periodu) utvrđeno je da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u visini od 5.108,84 kune bruto i primjenjuje se od 1.4.2009., počevši s plaćom za mjesec travanj 2009. godine koja će biti isplaćena u mjesecu svibnju 2009. godine. Dakle, 15% takve osnovice mjesečno iznosi 766,33 kn upravo koliko i tužiteljica potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, a koja visinu je tuženik učinio nespornom na ročištu 28.4.2025.

29. Tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od 16. od 16.og u mjesecu za prethodni mjesec prema čl. 92. st. 4. ZR. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22,155/23, dalje: ZOO) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO. Odbijen je zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. i članka 155. stavka 1. ZPP, a troškovi su odmjereni tužiteljici koja je u pretežnom dijelu u postupku uspjela sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Tužiteljici su priznati troškovi za:

- sastav tužbe od 150,00 eura (Tbr. 7/1),

- pristupa na ročište 3.10.2018. od 150,00 eura (Tbr. 9/1),

- pristupa na ročište 4.6.2020. od 75,00 eura (Tbr. 9/2),

- pristupa na ročište 24.3.2021. od 150,00 eura (Tbr. 9/1),

- sastav podneska od 8.2.2022. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- pristupa na ročište 21.9.2022. od 75,00 eura (Tbr. 9/2),

- sastav podneska od 18.8.2023. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- sastav podneska od 26.2.2025. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- pristupa na ročište 28.4.2025. od 150,00 eura (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 900,00 eura, a uvećano za troškove PDV od 25% (Tbr.46) trošak tužiteljice sve ukupno iznosi 1.125,00 eura.

31. Tužiteljica nema pravo na naknadu troškova za sastav ostalih podnesaka jer isti nisu bili nužni za vođenje postupka, osim toga, radi se o sporu male vrijednosti u kojem je tužitelj dužan iznijeti sve činjenice i dokaze u tužbi. Nema pravo ni na trošak pristupa ročištu za objavu presude jer pristup na to ročište nije nužan za vođenje postupka, a nije joj ni nastao.

32. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

33. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 6. lipnja 2025.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku

3. umješaču po OGDO u Zagrebu