Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-327/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari 1. tužiteljice EE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljice ZE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Križanović & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv 1. tuženika JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženice ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Neli Pilipović Ramušćak, odvjetnici iz Varaždina, radi utvrđenja sastava ostavinske imovine, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 29. svibnja 2025. u prisutnosti stranaka osobno, te punomoćnika stranaka, 6. lipnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuje se da novčani iznos od 16.000,00 EUR (slovima: šesnaest tisuća eura) predstavlja ostavinsku imovinu pok. PE.

II. Nalaže se tuženicima da tužiteljicama podmiri troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29 st. 2 ZOO-a, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se 1. tužiteljici EE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 2. tužiteljici ZE, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi 1. tuženiku JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. tuženici ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.437,50 eur (tri tisuće četiristo trideset sedam eura i pedeset centi), u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Vrijednost predmeta spora utvrđuje se u iznosu od 16.000,00 EUR (šesnaest tisuća eura).

Obrazloženje

1. Tužiteljice su ovome sudu podnijele tužbu u kojoj u bitnome navode da su rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj O-1364/2021 od dana 21. rujna 2022. upućene po pravomoćnosti navedenog rješenja pokrenuti parnicu protiv nasljednika, ovdje tuženika, radi utvrđenja povrede prava na nužni dio iz ostavinske imovine te radi utvrđenja da u ostavinsku imovinu pripada i novčani iznos od 16.000,00 EUR, a koje rješenje je postalo pravomoćno rješenjem Županijskog suda u Zadru od dana 1.ožujka 2023., poslovni broj Gž-128/2023, da je pok. PE preminuo dana **.**.2021. te je iza njega ostalo troje djece rođeno u braku sa ČE, i to JE, EE i ZE, da je pok. PE za života tužiteljicama i 1. tuženiku obznanio da će 1. tuženiku darovati obiteljsku kuću, a da će tužiteljicama nakon smrti u nasljedstvo ostaviti 16.000,00 eura, svakoj kćeri po 8.000,00 eura, da je iznos od 16.000,00 eura pok. PE ostavio u ormaru spavaće sobe uz oporuku da isti predstavlja nasljedstvo kćerima nakon njegove smrti, kao i da je 1. tuženik nakon smrti pok. LE otuđio cjelokupni iznos znajući da je isti namijenjen 1. i 2. tužiteljici te da predstavlja ostavinski imovinu ostavitelja koja je postojala u trenutku smrti pok. PE, a pismo/oporuku koja se nalazila uz spomenuti novčani iznos je uništio, konkretnije spalio, a što je tužiteljicama rekla upravo 2. tužena.

2. U odgovoru na tužbu tuženici u bitnome navode da je točno da su tužiteljice rješenjem ostavinskog suda poslovni broj O-1364/21 od 21. rujna 2022. upućene na pokretanje parnice protiv tuženih radi utvrđenja da ostavinsku imovinu čini i novčani iznos od 16.000,00 eur, da je točno da je PE umro **.**.2021., te da su njegovi zakonski nasljednici žena ČE, ovdje 2. tuženica, sin JE, ovdje 1. tuženik, te kćerke EE i ZE, ovdje 1. i 2. tužiteljica, da tuženici ne znaju ništa o tome da bi ostavitelj za života obznanio svojoj djeci da će sinu darovati svoju kuću, a kćerkama nakon smrti ostaviti svakoj po 8.000,00 eur, da 1. tuženik, 2. tuženica, niti ostali ukućani nisu za to nikada čuli, da je nakon smrti pok. PE 2. tuženica u jednoj kuverti u ormaru našla 500,00 eur, te da je to sav novac kojeg je ostavio u gotovini, da poriču da bi ostavitelj u času smrti imao gotovinu od 16.000,00 eur u jednoj kuverti u ormaru, da su tužiteljice na ostavinskoj raspravi održanoj 09. kolovoza 2021. kod javnog bilježnika Zvjezdane Rauš-Klier navele da su iza smrti ostavitelja ostala u ormaru novčana sredstva u neutvrđenom iznosu, a tek kasnije počele tvrditi da se radilo o 16.000,00 eur, da su ostavitelj PE i njegova žena ČE darovali sinu JE svaki ½ od svoje ½ kuće i dvorišta označenih kao čk.br. 576/18 kuća i zgrada sa 154 m², dvorište s 500 m² i oranica sa 5.100 m², upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], darovnim ugovorom od 21. lipnja 2011., pa da bi obećanje o nasljeđivanju novca trebalo datirati prije tog darovanja sinu, dakle prije lipnja 2011., a što je 10 godina prije smrti oca tužiteljica i 1. tuženika, da u to vrijeme otac tužiteljica nije bio bolestan i nije očekivao da će umrijeti, da je umro 10 godina kasnije od korone, dakle ne od neke dugotrajne bolesti, pa da 2011. kao zdrav čovjek nije govorio što će ostaviti kćerkama poslije svoje smrti koju tada nije očekivao, a da je i pitanje je li tada uopće imao 16.000,00 eur.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj O-1364/2021-22 od 21. rujna 2022. (list 4-7 spisa), rješenje Županijskog suda u Zadru broj Gž-128/2023-2 od 1.3.2023. (list 8-14 spisa), dopis sa prometom po računu (list 45-57 spisa), te su saslušane stranke i svjedoci ŽE, FE, SE, BE, DE, GE, ĐE, TE, IE, ČE i ŠE.

4. U odnosu na vrijednost predmeta spora valja napomenuti da je sud istu temeljem čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje: ZPP) i čl. 18. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23; dalje: ZSP) raspravnim rješenjem od 9. siječnja 2025. utvrdio u iznosu od 16.000,00 eur, a s obzirom da vrijednost spornog dijela ostavine iznosi 16.000,00 eur.

5. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljica s osnova utvrđenja da novčani iznos od 16.000,00 eur predstavlja ostavinsku imovinu pok. PE.

7. Između stranaka je nesporno

- da su tužiteljice rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj O-1364/2021-22 od 21. rujna 2022. upućene na parnicu radi utvrđenja da u sastav ostavine iza pok. PE ulazi i novčani iznos od 16.000,00 eur,

- da je pok. PE preminuo dana **.**.2021.,

- da su zakonski nasljednici iza pok. PE tužiteljice (kćeri pok. PE) i tuženici (sin i supruga pok. PE).

8. Tuženici osporavaju da bi pok. PE u trenutku svoje smrti imao u svojem vlasništvu 16.000,00 eur, a koji bi se novac nalazio u ormaru u njegovoj sobi.

9. Sukladno čl. 5. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019; dalje: ZN) ostavina se sastoji od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu.

10. Odluku o spornoj činjenici, odnosno o iznosu novca koji je u trenutku svoje smrti pok. PE imao u svojem vlasništvu, a koji bi bio pohranjenom u ormaru u sobi pok. PE, sud temelji na iskazima saslušanih stranaka i svjedoka, te na ispisu iz prometa po računu pok. PE.

11. 1. tužiteljica u svojem iskazu u bitnome navodi da joj je pok. PE uvijek govorio da će tužiteljice dobiti određeni novac, da je pokojni za nju čuvao neke dokumente, da je 2 ili 3 godine prije njegove smrti došla po taj dokument te je bila u njegovoj sobi gdje ga je čuvao te kad joj je pokojni davao taj dokument, da je vidjela u ormaru u njegovoj sobi 3 kuverte, u jednoj je bila hrpa novaca, no ne zna koji iznos jer novac nije brojala, u jednoj koverti je bilo nešto za što je on rekao da je tajna, a u trećoj koverti je rekao da se nalazi pismo u kojem je napisana njegova želja, da je pok. PE primao hrvatsku mirovinu u iznosu nešto malo manjem od 1.000,00 hrk, te da je otišao u mirovinu malo prije 2000. godine, da je hrvatsku mirovinu podizao na pošti, da ne zna kad je počeo primati njemačku mirovinu, ali je dobio sve zaostatke počevši od dana kada je bio na liječničkom pregledu za mirovinu te mu je početna njemačka mirovina bila cca 200,00 eur, da je 2. tuženica primala mirovinu u iznosu malo preko 1.000,00 hrk, da ju je podizala na pošti, odnosno da su pok. PE i 2. tuženica zajedno imali hrvatske mirovine u ukupnom iznosu od 2.000,00 hrk, da su pokojni i 2. tužena sami plaćali svoju hranu i potrepštine, da su živjeli skromno, nisu nigdje putovali, da su pok. PE i 2. tuženica uvijek zaključavali svoju spavaću sobu u kojoj se nalazi ormar u kojem je vidjela kovertu s novcem, da su ključeve imali samo pokojni i 2. tuženica, da ne zna je li soba bila zaključana u vrijeme kada je pok. PE pred smrt bio u bolnici, a da joj se 2. tuženica požalila 2, 3 sata nakon što su odvezli pokojnog u bolnicu da su 1. tuženik i njegova supruga ČE ušli u spavaću sobu da bi joj donijeli čarape te da se nada da joj nisu uzeli novac koji se nalazi u ormaru, da je pokojni govorio da će tužiteljice svoje dobiti, da je njemačka mirovina samo njegova, odnosno da je trošio samo hrvatsku mirovinu, da je 2-3 godine prije svoje smrti pok. PE govorio da ima 16.000,00 eur, a da se nada do smrti doći do 20.000,00 eur, ali da će si od tog novca kupiti grobno mjesto, kao i da je pokojni počeo govoriti da će tužiteljice dobiti novac prije cca 10 godina, te je tada rekao da ima lijepu svotu, jer da je njemačka mirovina samo njegova.

12. 2. tužiteljica u svojem iskazu u bitnome navodi da bi joj pok. PE u prisustvu 2. tuženice govorio da tužiteljice dobiti novac jer da će kuću dati 1. tuženiku, da novac nije vidjela, ali da je njezina kći prije 8-9 godina imala bubrežne kamence te da je 2. tuženica uzela knjigu o bolestima da bi joj pročitala što uraditi u tom slučaju, te je u toj knjizi vidjela koverte, s time da je pokojni i njezine dokumente čuvao u toj knjizi, da ne zna kakve su mirovine imali pokojni i 2. tužena, da nije ni znala da si sređuju mirovine, već da joj je jednog dana pok. PE samo rekao da je u mirovini te da su mu isplaćeni zaostaci mirovina i da ima novaca, da su pok. PE i 2. tužena obavljali poljoprivredne poslove za naknadu, ali ne zna u kojem razdoblju, da nema nikakvih saznanja o tome jesu li prodavali kakvu imovinu pa da bi na taj način došli do gotovine, da su režijske troškove podmirivali 1. tuženik i 2. tuženica, no ne zna u kojim omjerima, a drugi troškovi pokojnog i 2. tuženice da nisu bili veliki jer su imali vrt, kokoši, a ranije i svinje, da su pok. PE i 2. tuženica zaključavali vrata svoje sobe, da su samo oni imali ključ, da ne zna je li soba bila zaključana nakon što je pok. PE završio u bolnici prije svoje smrti, ali vidjela je kada je dan nakon što je pokojni završio u bolnici došla po 2. tuženicu, kada se ona bila onesvijestila, da je 2. tuženica prije nego što ju je odvezla zaključala vrata svoje sobe, da je pok. PE govorio da ima i njemačku mirovinu te da će tužiteljice dobiti lijepu svotu novaca, da joj je pok. PE prvi put rekao da će novac ostaviti tužiteljicama prije cca 15 godina, da pok. PE nije nikome to pričao, da je to znala samo obitelj odnosno, tužiteljice i ŽE, sin 1. tužiteljice, da ne zna tko je kupio grobno mjesto, kao ni platio spomenik i troškove pogreba iza pok. PE.

13. 1. tuženik u svojem iskazu u bitnome navodi da mu nije poznato da bi pok. PE ostavio kakvu gotovinu ili oporuku, da mu je govorio za svog života da su tužiteljice svoje dobile, da su dobile oranice, a da će 1. tuženik dobiti kuću, da pok. PE nije imao nikakvu štednju, da je zadnje 2 godine znao nešto novaca ostaviti sa strane, da bi pok. PE potrošio cijeli iznos mirovine, odnosno katkad da ne bi potrošio cijelu mirovinu, a da je mirovinu trošio na posebnu hranu na dijabetičare, da su dijelili troškove režija i ogrjevnog drva, da su zajedno kupili peć za centralno grijanje, da je održavao traktor, odnosno kupovao gorivo i snosio troškove registracije, kupovao gnojivo, sjeme, snosio trošak najma kombajna, a da je 1. tuženik fizički radio na oranicama, da je pok. PE prestao na opisani način sufinancirati poljoprivredne radove cca 2 ili 3 godine prije svoje smrti, te je tada rekao da planira kupiti grobno mjesto, a koje na kraju nije kupio, jer je financirao renovaciju kupaone koja je bila završena 5 mjeseci prije nego što je preminuo, da je podigao neposredno prije smrti pokojnog u dva navrata veći novčani iznos, i to 533,00 eur za troškove uređenja kupaone, i 840,00 eur za troškove liječenja pok. PE, a tim novcima se platio pogreb pok. PE i preostalo je 2. tuženici cca 500,00 eur, da je pok. PE neposredno prije smrti imao cca 1.200,00 hrk hrvatske mirovine i cca 240,00 eur njemačke mirovine, da je radio na poljoprivrednim radovima za naknadu 1990ih, da ništa od imovine nije prodavao, da se soba pok. PE od uvijek zaključavala, da su ključ imali pok. PE i 2. tuženica, da je soba bila zaključana nakon što je pokojni zaprimljen u bolnici prije svoje smrti, a da se 2. tužena srušila na vratima svoje sobe, ali nije bila u nesvijesti, te je zaključala vrata i tom prilikom, da on nije nikad otvarao taj ormar, jer je soba uvijek zaključana, kao i da sporni novac nije ni postojao.

14. 2. tuženica u svojem iskazu u bitnome navodi da je u trenutku smrti pok. PE u ormaru bilo 500,00 eur, da je novac čuvala u 2 svilena rupca, odnosno marame za glavu, da je to bio zajednički novac nje i pok. PE, da ju je pok. PE špotao zašto sve to čuva na jednom mjestu, da je tih 500,00 eur potrošila na dug s osnova komunalne naknade koju pokojni nije plaćao, da su pok. PE i ona imali novce, da su ih držali u kovertama koje su sakrili u svilene rupce, da ne zna o kojem se iznosu radilo, ali da su taj novac potrošili na renovaciju kupaone, da su dali majstoru i kune i eure, da ne zna točno koliko je koštala renovacija kupaone, ali da su mijenjali sve, dakle instalacije, pločice, sanitarije, a da je 1. tuženik sam lijepio keramiku i kupio bojler u podrumu, da su kupaonu renovirali u jesen 2020. tako da do svibnja 2021. kada je preminuo pok. PE nisu mogli puno uštedjeti, da je ona cijeli život bila domaćica, te da od 2000. prima poljoprivrednu mirovinu koja trenutno iznosi nešto manje od 200,00 eur, da je pokojni primao mirovinu, ali ne zna u kojem iznosu, da nisu obavljali poljoprivredne radove za naknadu u zadnjih 15 godina, da pokojni pred smrt nije prodao nikakvu imovinu, pa da bi tako dobio gotovinu, da nije nikad čula pokojnog da bi govorio da će tužiteljicama ostaviti novac, da je govorio da si želi uštedjeti za grobno mjesto i za spomenik, no nije si uspio uštedjeti tako da je 2. tuženica kupila spomenik kad je dobila njemačku mirovinu, da je pok. PE povremeno znao staviti cca 100,00 eur sa strane, ali da su si i povremeno znali uzeti novac kad bi nam trebalo, npr. za registraciju traktora, za usluge koje su plaćali kod obrade oranice, umjetno gnojivo, pri čemu su oranicu obrađivali za svoje potrebe, te nisu prodavali poljoprivredne proizvode, da u sobi koju su zaključavali nije bilo nešto vrijedno, da su znali držati gotovinu u ormaru za hitne potrebe, ali da se nije radilo o velikim iznosima, a da su vrata zaključavali da im djeca ne bi ulazila u sobu, da nije postojao novac koji bi se ostavio tužiteljicama, odnosno da ona i pokojni nisu štedjeli kako bi novac ostavili tužiteljicama, već su štedjeli za svoje potrebe, da je pok. PE govorio da je on svoje dao te da sigurno nije sastavio oporuku, već je pokojni za ugovor koji je sklopio s ĐE govorio da je to oporuka.

15. Sud iskaze stranaka u bitnome prihvaća, a s obzirom da isti glede relevantnih i spornih činjenica nisu kontradiktorni. Naime, iz iskaza tužiteljica proizlazi da iste u vrijeme smrti pok. PE nisu vidjele sporni novac, dakle nemaju neposrednih saznanja o tome je li se u trenutku smrti pok. PE u ormaru nalazio kakav novac ili nije, već svoj zahtjev temelje isključivo na opažanju 1. tužiteljice iz vremena 2 ili 3 godine prije smrti pok. PE kada je bila u sobi pok. PE i 2. tuženice kako bi preuzela svoje dokumente te tom prilikom vidjela u ormaru kuvertu s "hrpom novaca", pri čemu i sama navodi da ne zna koji iznos jer novac nije brojala, na opažanju 2. tužiteljice od prije 8 ili 9 godina kada je 2. tuženica uzela knjigu o bolestima te je 2. tužiteljica u toj knjizi vidjela koverte, te na navodima pok. PE da će im ostaviti novac koji štedi od njemačke mirovine. S druge strane, tuženici detaljno iskazuju o primanjima pok. PE i 2. tuženice, njegove supruge, odnosno iznosima mirovina koje su ostvarivali, kao i o njihovim rashodima, odnosno o troškovima koje su snosili pok. PE i 2. tuženica, kao i nastojanju pok. PE da u posljednje 2 godina života uštedi za grobno mjesto i spomenik, pri čemu 2. tuženica ne spori da bi pok. PE i ona novac koji bi im preostao od mirovina držali u ormaru, i to u sobi koja je sukladno iskazima stranaka bila zaključavana, a ključem su raspolagali isključivo pok. PE i 2. tuženica, ali jasno i dosljedno obrazlaže da su novac potrošili nekoliko mjeseci prije smrti pok. PE na preuređenje kupaonice, da su novac pohranjen u ormaru trošili kada bi im zatrebao, te obrazlaže na što je utrošen i novac u iznosu od 500,00 eur preostao u ormaru (na podmirenje dugova pok. PE). Sud iznesene navode 2. tuženice u cijelosti prihvaća jer nisu proturječni preostalim izvedenim dokazima, odnosno iskazima saslušanih osoba, niti su tužiteljice iste pobile kakvim dokazom, pri čemu sud ne nalazi razloga sumnjati u vjerodostojnost iskaza 2. tuženice.

16. Valja napomenuti da je sud izvršio uvid u promet po računu pok. PE (list 45-57 spisa) iz kojeg je razvidno da je isti primao mirovinu uplatom na račun otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d. od strane Deutsche Post AG Renten u mjesečnom iznosu od 238,46 eur 2011. godine do 296,80 eur 2021. godine, kao i da je na dan smrti na računu imao iznos od 2,22 eur i 90,91 kn.

17. U odnosu na iskaze svjedoka ŽE, RE, SE, BE i DE valja napomenuti da navedeni svjedoci u bitnome iskazuju suglasno navodeći da je pok. PE govorio da će novac ostaviti tužiteljicama, da je pok. PE raspolagao gotovinom, no ne mogu se sa sigurnošću izjasniti o točnom iznosu kojim je raspolagao, odnosno navode okvirne iznose, pri čemu nitko od svjedoka novac nije nikad vidio, kao i da je pok. PE novac držao u svojoj sobi koju je zaključavao, a koje iskaze sud prihvaća, no ističe da navedeni svjedoci nemaju neposrednih saznanja o točnom iznosu novca koji se u trenutku smrti pok. PE nalazio u njegovom ormaru.

18. U odnosu na iskaze svjedoka GE, ĐE, TE, IE i ČE valja napomenuti da navedeni svjedoci u bitnome iskazuju suglasno navodeći da nemaju saznanja o tome da bi pok. PE ostavio kakav novac nakon svoje smrti, da je pok. PE govorio da kuća sa svim pokretninama ostaje 1. tuženiku, njegovom sinu, a da su tužiteljice, njegove kćeri, svoj dio dobile, kao i da su pok. PE i njegova supruga ČE zaključavali svoju spavaću sobu i dnevnu sobu kada ne bi boravili u navedenim sobama, a koje iskaze sud prihvaća, no ističe da navedeni svjedoci nemaju neposrednih saznanja o točnom iznosu novca koji se u trenutku smrti pok. PE nalazio u njegovom ormaru.

19. Svjedok ŠE u svojem iskazu u bitnome navodi da mu je pok. PE govorio da će ga 1. tuženik dohraniti, tako da će 1. tuženiku ostati kuća s gospodarskim zgradama i pokretninama, a da je kćerima svakoj dao dvije oranice te im pomogao u izgradnji kuće, te da je svu ušteđevinu koju je imao dao kćerima, odnosno novce koje bi dobio da je potrošio za kupnju materijala za kuće svojih kćeri, a da je to moguće bilo prije 20 godina, da kad god bi se sreli da bi mu pok. PE govorio da sve novce koje dobi potroši na kćeri, da bi 1. tuženiku mogla ostati kuća, da mu je nevjerojatno da bi pok. PE imao neku ušteđevinu, da je pok. PE živio vrlo skromno, kao i da je pok. PE posljednji put vidio mjesec dana prije njegove smrti te da mu je rekao da je kuću dobio 1. tuženik, a da je tužiteljicama dao oranice i pomagao im kod gradnje kuće. Sud prihvaća iskaz svjedoka ŠE, a s obzirom da je isti nepristran i osobno nezainteresiran za ishod ovog postupka, pri čemu sud također ističe da svjedok nema neposrednih saznanja o točnom iznosu novca koji se u trenutku smrti pok. PE nalazio u njegovom ormaru.

20. Slijedom gornjih činjeničnih utvrđenja, a polazeći od pravila o teretu dokazivanja propisanog čl. 221.a ZPP, sud je ocijenio da tužiteljice predloženim i izvedenim dokazima nisu dokazale da bi u trenutku smrti pok. PE u svojem vlasništvu imao gotovinski iznos od 16.000,00 eur pohranjen u ormaru u svojoj sobi, a slijedom čega je sud temeljem čl. 5. st. 3. ZN odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

21. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a sukladno kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

22. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tuženicima priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura po tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa), te trošak zastupanja na ročištima održanima dana 9. siječnja 2025., 29. travnja 2025., 19. svibnja 2025. i 29. svibnja 2025.u iznosu od 500,00 eura za svako ročište po tbr. 9. t. 1. Tarife, a koje iznose valja uvećati za 10% po tbr. 40. toč. 1. Tarife, te za pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 687,50 eura, a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 3.437,50 eura.

23. Sud potrebnim troškom tuženika nije priznao trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, a s obzirom da obveza plaćanja navedene pristojbe nastaje tek po pravomoćnom okončanju ovog postupka za svaku stranku razmjeno uspjehu u sporu.

24. Slijedom navedenog, a iz iznesenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu, 6. lipnja 2025.

Sutkinja

Tamara Turek

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1/ Tužiteljice, po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Križanović & partneri d.o.o. iz Zagreba

2/ Tuženici, po punomoćnici Neli Pilipović Ramušćak, odvjetnici iz Varaždina