Republika Hrvatska
Općinski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita
Posavskog 5
Poslovni broj: P-286/2023-21
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Općinski sud u Sisku po sucu toga suda Andrei Vasiljević, u pravnoj stvari tužitelja BG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draganu Crnković, odvjetniku iz Siska, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupanog po Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, nakon glavne rasprave održane i zaključene 28. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka te tužitelja osobno, temeljem članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, 6. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj: 7102801730 od 18. srpnja 2005. koji su sklopili tužitelj BG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
II. Utvrđuje se postojanje potraživanja tužitelja BG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], prema tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, u iznosu od 5.527,68 eura, sa zakonskom zateznom kamatom i to:
- na iznos od 12,14 eur počam od 01.01.2009.g.
- na iznos od 12,39 eur počam od 01.02.2009.g.
- na iznos od 4,02 eur počam od 01.03.2009.g.
- na iznos od 4,36 eur počam od 01.04.2009.g.
- na iznos od 6,32 eur počam od 01.05.2009.g.
- na iznos od 3,01 eur počam od 01.06.2009.g.
- na iznos od 3,59 eur počam od 01.07.2009.g.
- na iznos od 0,84 eur počam od 01.08.2009.g.
- na iznos od 4,35 eur počam od 01.09.2009.g.
- na iznos od 0,45 eur počam od 01.10.2009.g.
- na iznos od 2,97 eur počam od 01.11.2009.g.
- na iznos od 2,57 eur počam od 01.12.2009.g.
- na iznos od 10,03 eur počam od 01.01.2010.g.
- na iznos od 13,39 eur počam od 01.02.2010.g.
- na iznos od 12,03 eur počam od 01.03.2010.g.
- na iznos od 17,12 eur počam od 01.04.2010.g.
- na iznos od 25,07 eur počam od 01.05.2010.g.
- na iznos od 26,77 eur počam od 01.06.2010.g.
- na iznos od 36,12 eur počam od 01.07.2010.g.
- na iznos od 35,80 eur počam od 01.08.2010.g.
- na iznos od 55,17 eur počam od 01.09.2010.g.
- na iznos od 43,89 eur počam od 01.10.2010.g.
- na iznos od 46,50 eur počam od 01.11.2010.g.
- na iznos od 58,75 eur počam od 01.12.2010.g.
- na iznos od 59,84 eur počam od 01.01.2011.g.
- na iznos od 53,69 eur počam od 01.02.2011.g.
- na iznos od 62,92 eur počam od 01.03.2011.g.
- na iznos od 58,26 eur počam od 01.04.2011.g.
- na iznos od 66,31 eur počam od 01.05.2011.g.
- na iznos od 83,42 eur počam od 01.06.2011.g.
- na iznos od 102,90 eur počam od 01.07.2011.g.
- na iznos od 124,15 eur počam od 01.08.2011.g.
- na iznos od 90,65 eur počam od 01.09.2011.g.
- na iznos od 80,64 eur počam od 01.10.2011.g.
- na iznos od 80,11 eur počam od 01.11.2011.g.
- na iznos od 82,01 eur počam od 01.12.2011.g.
- na iznos od 91,35 eur počam od 01.01.2012.g.
- na iznos od 94,05 eur počam od 01.02.2012.g.
- na iznos od 93,01 eur počam od 01.03.2012.g.
- na iznos od 90,61 eur počam od 01.04.2012.g.
- na iznos od 92,03 eur počam od 01.05.2012.g.
- na iznos od 94,67 eur počam od 01.06.2012.g.
- na iznos od 91,53 eur počam od 01.07.2012.g.
- na iznos od 91,59 eur počam od 01.08.2012.g.
- na iznos od 81,96 eur počam od 01.09.2012.g.
- na iznos od 89,38 eur počam od 01.10.2012.g.
- na iznos od 92,62 eur počam od 01.11.2012.g.
- na iznos od 91,46 eur počam od 01.12.2012.g.
- na iznos od 87,78 eur počam od 01.01.2013.g.
- na iznos od 86,84 eur počam od 01.02.2013.g.
- na iznos od 86,09 eur počam od 01.03.2013.g.
- na iznos od 92,70 eur počam od 01.04.2013.g.
- na iznos od 82,65 eur počam od 01.05.2013.g.
- na iznos od 81,65 eur počam od 01.06.2013.g.
- na iznos od 81,97 eur počam od 01.07.2013.g.
- na iznos od 82,24 eur počam od 01.08.2013.g.
- na iznos od 84,62 eur počam od 01.09.2013.g.
- na iznos od 87,77 eur počam od 01.10.2013.g.
- na iznos od 88,17 eur počam od 01.11.2013.g.
- na iznos od 92,65 eur počam od 01.12.2013.g.
- na iznos od 85,81 eur počam od 01.01.2014.g.
- na iznos od 91,96 eur počam od 01.02.2014.g.
- na iznos od 94,51 eur počam od 01.03.2014.g.
- na iznos od 92,50 eur počam od 01.04.2014.g.
- na iznos od 89,10 eur počam od 01.05.2014.g.
- na iznos od 89,79 eur počam od 01.06.2014.g.
- na iznos od 91,84 eur počam od 01.07.2014.g.
- na iznos od 93,69 eur počam od 01.08.2014.g.
- na iznos od 94,07 eur počam od 01.09.2014.g.
- na iznos od 95,44 eur počam od 01.10.2014.g.
- na iznos od 98,94 eur počam od 01.11.2014.g.
- na iznos od 99,62 eur počam od 01.12.2014.g.
- na iznos od 99,91 eur počam od 01.01.2015.g.
- na iznos od 99,82 eur počam od 01.02.2015.g.
- na iznos od 99,82 eur počam od 01.03.2015.g.
- na iznos od 99,82 eur počam od 01.04.2015.g.
- na iznos od 99,82 eur počam od 01.05.2015.g.
- na iznos od 99,82 eur počam od 01.06.2015.g.
- na iznos od 99,82 eur počam od 01.07.2015.g.
- na iznos od 99,82 eur počam od 01.08.2015.g.
- na iznos od 99,82 eur počam od 01.09.2015.g.,
sve do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se postojanje potraživanje tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, prema tužitelju BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 505,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznose od:
- 1,36 EUR od 16. listopada 2005. do isplate
- 0,23 EUR od 16. siječnja 2006. do isplate
- 4,67 EUR od 16. veljače 2006. do isplate
- 6,98 EUR od 16. ožujka 2006. do isplate
- 8,06 EUR od 16. travnja 2006. do isplate
- 5,32 EUR od 16. svibnja 2006. do isplate
- 6,45 EUR od 16. lipnja 2006. do isplate
- 8,43 EUR od 16. srpnja 2006. do isplate
- 11,08 EUR od 16. kolovoza 2006. do isplate
- 7,70 EUR od 16. rujna 2006. do isplate
- 7,69 EUR od 16. listopada 2006. do isplate
- 11,73 EUR od 16. studenog 2006. do isplate
- 10,67 EUR od 16. prosinca 2006. do isplate
- 12,91 EUR od 16. siječnja 2007. do isplate
- 15,95 EUR od 16. veljače 2007. do isplate
- 12,25 EUR od 16. ožujka 2007. do isplate
- 16,21 EUR od 16. travnja 2007. do isplate
- 21,57 EUR od 16. svibnjaa 2007. do isplate
- 21,86 EUR od 16. lipnja 2007. do isplate
- 23,68 EUR od 16. srpnja 2007. do isplate
- 20,49 EUR od 16. kolovoza 2007. do isplate
- 20,51 EUR od 16. rujna 2007. do isplate
- 25,94 EUR od 16. listopada 2007. do isplate
- 19,61 EUR od 16. studenog 2007. do isplate
- 24,42 EUR od 16. prosinca 2007. do isplate
- 16,09 EUR od 16. siječnja 2008. do isplate
- 15,93 EUR od 18. veljače 2008. do isplate
- 9,75 EUR od 16. ožujka 2008. do isplate
- 11,41 EUR od 16. travnja 2008. do isplate
- 20,84 EUR od 16. svibnja 2008. do isplate
- 17,28 EUR od 16. lipnja 2008. do isplate
- 20,07 EUR od 16. srpnja 2008. do isplate
- 20,66 EUR od 16. kolovoza 2008. do isplate
- 20,76 EUR od 16. rujna 2008. do isplate
- 10,07 EUR od 16. listopada 2008. do isplate
- 3,56 EUR od 16. studenog 2008. do isplate
- 12,81 EUR od 16. prosinca 2008. do isplate
do dana 31. prosinca 2007. koju stopu određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. kolovoza 2007. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi propisanoj prema čl. 29. st. 2. ZOO koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
IV. Prebijaju se potraživanja utvrđena pod točkama II. i III. izreke ove presude:
IV.a) Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 5.022,68 eur sa zakonskom zateznom kamatom i to:
- na iznos od 46,18 eur počam od 01.02.2011.g.
- na iznos od 62,92 eur počam od 01.03.2011.g.
- na iznos od 58,26 eur počam od 01.04.2011.g.
- na iznos od 66,31 eur počam od 01.05.2011.g.
- na iznos od 83,42 eur počam od 01.06.2011.g.
- na iznos od 102,90 eur počam od 01.07.2011.g.
- na iznos od 124,15 eur počam od 01.08.2011.g.
- na iznos od 90,65 eur počam od 01.09.2011.g.
- na iznos od 80,64 eur počam od 01.10.2011.g.
- na iznos od 80,11 eur počam od 01.11.2011.g.
- na iznos od 82,01 eur počam od 01.12.2011.g.
- na iznos od 91,35 eur počam od 01.01.2012.g.
- na iznos od 94,05 eur počam od 01.02.2012.g.
- na iznos od 93,01 eur počam od 01.03.2012.g.
- na iznos od 90,61 eur počam od 01.04.2012.g.
- na iznos od 92,03 eur počam od 01.05.2012.g.
- na iznos od 94,67 eur počam od 01.06.2012.g.
- na iznos od 91,53 eur počam od 01.07.2012.g.
- na iznos od 91,59 eur počam od 01.08.2012.g.
- na iznos od 81,96 eur počam od 01.09.2012.g.
- na iznos od 89,38 eur počam od 01.10.2012.g.
- na iznos od 92,62 eur počam od 01.11.2012.g.
- na iznos od 91,46 eur počam od 01.12.2012.g.
- na iznos od 87,78 eur počam od 01.01.2013.g.
- na iznos od 86,84 eur počam od 01.02.2013.g.
- na iznos od 86,09 eur počam od 01.03.2013.g.
- na iznos od 92,70 eur počam od 01.04.2013.g.
- na iznos od 82,65 eur počam od 01.05.2013.g.
- na iznos od 81,65 eur počam od 01.06.2013.g.
- na iznos od 81,97 eur počam od 01.07.2013.g.
- na iznos od 82,24 eur počam od 01.08.2013.g.
- na iznos od 84,62 eur počam od 01.09.2013.g.
- na iznos od 87,77 eur počam od 01.10.2013.g.
- na iznos od 88,17 eur počam od 01.11.2013.g.
- na iznos od 92,65 eur počam od 01.12.2013.g.
- na iznos od 85,81 eur počam od 01.01.2014.g.
- na iznos od 91,96 eur počam od 01.02.2014.g.
- na iznos od 94,51 eur počam od 01.03.2014.g.
- na iznos od 92,50 eur počam od 01.04.2014.g.
- na iznos od 89,10 eur počam od 01.05.2014.g.
- na iznos od 89,79 eur počam od 01.06.2014.g.
- na iznos od 91,84 eur počam od 01.07.2014.g.
- na iznos od 93,69 eur počam od 01.08.2014.g.
- na iznos od 94,07 eur počam od 01.09.2014.g.
- na iznos od 95,44 eur počam od 01.10.2014.g.
- na iznos od 98,94 eur počam od 01.11.2014.g.
- na iznos od 99,62 eur počam od 01.12.2014.g.
- na iznos od 99,91 eur počam od 01.01.2015.g.
- na iznos od 99,82 eur počam od 01.02.2015.g.
- na iznos od 99,82 eur počam od 01.03.2015.g.
- na iznos od 99,82 eur počam od 01.04.2015.g.
- na iznos od 99,82 eur počam od 01.05.2015.g.
- na iznos od 99,82 eur počam od 01.06.2015.g.
- na iznos od 99,82 eur počam od 01.07.2015.g.
- na iznos od 99,82 eur počam od 01.08.2015.g.
- na iznos od 99,82 eur počam od 01.09.2015.g.,
sve do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi propisanoj prema čl. 29. st. 2. ZOO koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana., u roku od 15 dana.
IV.b) Nalaže se tužitelju BG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, na iznos od 505,00 EUR, plati zakonsku kamatu od dospijeća svakog pojedinog iznosa iz točke III. izreke, do njenog susreta sa iznosima tužitelja iz točke II. izreke, do 31. prosinca 2007. po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. kolovoza 2007. do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.
V. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija.
VI. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju BG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.330,00 €, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 5. lipnja 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva tužitelja kako je to određeno podneskom od 16. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Tužitelj BG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (dalje tužitelj), je 12. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 (dalje tuženik), radi isplate. U tužbi navodi da je kao korisnik kredita sa tuženikom Zagrebačka banka d.d. kao kreditorom, sklopio 18. srpnja 2005. Ugovor o namjenskom kreditu broj: 7102801730 (u daljnjem tekstu: Ugovor). Člankom 21. predmetnog Ugovora je u slučaju spora ugovorena nadležnost suda u Zagrebu. Međutim, ističe se kako se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi. Naime, Zakonom o zaštiti potrošača u čije je odredbe implementirana Direktiva Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovorima, propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Pravna posljedica takvih odredbi je ništetnost. Navedena odredba čl. 21. ugovora upravo predstavlja takvu ugovornu klauzulu koja nije bila posebno pregovarana, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravim i obvezama, budući da bi radi ostvarenja svojih prava obveza tužitelj trebao putovati u Zagreb, a obzirom da živi i radi u [adresa], to bi mu uzrokovalo znatnu financijsku neravnotežu i pretjerane troškove. Kako tužitelj nije imao utjecaja na sadržaj navedene odredbe, to je u skladu s odredbama Zakona o zaštiti potrošača, članak 21. Ugovora ništetan. Stoga se primjenjuje odredba čl. 59. Zakona o parničnom postupku, te kako je predmetni ugovor sklopljen u [adresa], u poslovnoj jedinici tuženika, to je stvarno i mjesno nadležan Općinski sud u Sisku. Ugovorom je tužitelju odobren kredit u iznosu od 45.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Odredbom čl. 7. propisano je da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećim za CHF na dan plaćanja. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih I-tuženika Zagrebačka banka d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom Presudom pod točkom I. izreke potvrđena je Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u točki 1. izreke u kojoj je utvrđeno da je Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. , povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tužena postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima. Zakon o parničnom postupku propisuje postupak u slučaju tužbi radi zaštite kolektivnih interesa i prava. Odredbom čl. 502 c propisano je da fizičke i pravne osobe se mogu u posebnim parnicama pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, a u kojem je slučaju sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se fizička ili pravna osoba na njih pozvati. Prema tome, tužitelj se poziva na pravno utvrđenje iz navedene Presude kojom je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 7. Ugovora bio dužan otplaćivati glavnicu u iznosu od 45.000,00 CHF i kamatu iz Ugovora u mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Obzirom da je utvrđeno da je navedena ugovorna odredba o ugovorenoj valuti uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetna i nepoštena, to je tužitelj plaćao veći iznos od onoga koji bi plaćao da je da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita, te je na taj način preplatio tuženiku iznos od 5.545,06 eur/41.779,27 kn, pa je po pojedinim mjesecima nastala razlika koja je iskazana pod točkom II izreke tužbenog zahtjeva.
2. Podneskom od 16. travnja 2025. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da ga je uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka te je smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 15,79 EUR.
3. Podneskom od 15. svibnja 2025. tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva navodeći kako je pojedinačne iznose tužitelj povisio, te je dodao nova razdoblja koja nije prije utužio te se sukladno navedenom ističe prigovor zastare na novopostavljene tužbene zahtjeve, protivi se preinaci.
4. Imajući u vidu da je tužitelj preinaku izvršio nakon provedenog vještačenja, to je sud temeljem članka 190. stavak 3. ZPP-a, dopustio preinaku tužbenog zahtjeva i odlučio kao u izreci rješenja, dok će se prigovor zastare obrazložiti kasnije tijekom ove odluke.
5. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava istaknute tužbene kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visinu i izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu u ovom sporu. Tuženik osporava istinitost tužbenih navoda. Protivi se korištenju svakog eventualnog izračuna tužitelja sačinjenog van rubriciranog parničnog postupka. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve/bilo koji iznos s osnove CHF valutne klauzule koji je dospio prije 12. lipnja 2018., tim više što je kredit zatvoren 2015. Ukazuje na to da zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala (v. VSRH Rev-421/92 od 26. lipnja 1992. Izbor odluka 94/105, zatim VSRH Revr 1787/2012 od 6. veljače 2013.), a istječe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate. Iz evidencije e- predmet vidljivo je da tužba nosi datum 1. kolovoza 2023. kao i da je ista predana sudu tog datuma, stoga je i uzimajući u obzir presuđenje u kolektivnom sporu zastara nastupila. Osporava aktivnu legitimaciju u odnosu na one uplate koje se po prometima po kreditu ne mogu povezati s tužiteljem. Podneskom od 5. travnja 2024. tuženik je stavio prigovor radi prijeboja tzv. negativnih razlika.
6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor na namjenskom kreditu (stranica 8-16 spisa), otplatni plan (stranica 18-25 spisa), efektnu kamatnu stopu (stranica 26-30 spisa), članci vezani uz ovopredmetnu problematiku (stranica 45-88 spisa), saslušan je tužitelj kao stranka, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dragani Bubalo.
7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022 - u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.
8. Uvidom u Ugovor o kreditu koji je sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao banke, utvrđeno je da je istim ugovorom između stranaka ugovoren iznos kredita u iznosu 45.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a (čl. 1. Ugovora o kreditu). Nadalje čl. 3. ugovoren je rok otplate od 10 godina. Člankom 7. Ugovora određen je način vraćanja i to u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 472,76 CHF, po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja.
9. Tužitelj u svom stranačkom iskazu navodi de je želio kupiti stan za svoju obitelj i sebe te je radi istoga obišao više banaka i tuženik kao banka mu se činio korektan i odlučio je podići kredit upravo u toj banci. Kredit je kupio za obiteljski stan u kojem stanuje sa obitelji i nema nikakav obrt niti OPG niti nešto slično u tom stanu. Stan je kupljen za potrebe stanovanja. Prije sklapanja ugovora o kreditu ponuđen mu je ovaj kredit u CHF-u i kredit u EUR, međutim, rečeno mu je od strane djelatnika banke, a on je isto bio takvog mišljenja, kako je CHF čvrsta i stabilna valuta za koju je mislio da se neće mijenjati i tako mu je i savjetovano od strane djelatnika banke te se iz tog razloga odlučio upravo za taj kredit. Nije mogao pregovarati o pojedinim odredbama kredita, isto tako mu je poznato što je to valutna klauzula i znao je da mu se kredit veže uz CHF, ali je pod tim podrazumijevao da rata neće toliko rasti, praktički duplo, već je mislio da će to biti eventualno u nekom manjem iznosu gore-dolje. Ugovor je pročitao prije potpisivanja i nije mu u ugovoru bilo ništa nejasno. Taj ugovor je bio pripremljen kada je on došao. On je osobno otplaćivao pojedine rate kredita, nije išao u banku pitati zašto mu se rata povećava već je jednostavno plaćao rate kredita putem platne liste bez posebnih upita. Stan nisu davali u najam, već u stanu žive on, supruga i djeca. Nije znao što bi mogao postići sa prigovorom pa nije niti prigovarao.
10. Dakle, osnovom iskaza tužitelja kao stranke, a u istinitost kojeg ovaj sud nije imao razloga sumnjati niti je isti iskaz u suprotnosti sa drugim provedenim dokazima, ovaj sud je mogao utvrditi samo načelno pravilo postupanja tuženika u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Iz iskaza tužitelja jasno je da su se u to vrijeme kod tuženika mogli podizati krediti za kupnju stana. Tuženik u ovom postupku ničim nije dokazao da je doista tužitelj, na transparentan i razumljiv način, bio informiran o značenju valutne klauzule kao i o rizicima sklapanja ugovora o kreditu u toj valuti.
11. Iz iskaza tužitelja, a u istinitost kojeg ovaj sud nije imao razloga sumnjati (između ostalog jer je isti i u skladu s drugim provedenim dokazima - Ugovorom o kreditu) sud je utvrdio da je upravo tužitelj potrošač a u smislu čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, dalje: ZZP, a koji se u konkretnom slučaju, a obzirom na vrijeme sklapanja ugovora ima primijeniti), budući da je u konkretnom slučaju tužitelj u pravni odnos sa tuženikom (a koji je nedvojbeno trgovac u smislu čl. 3. toč. 2. ZZP-a budući da je upravo kao bankarska institucija nudio kredite a što u konačnici predstavlja jednu od njegovih osnovnih djelatnosti). Tužitelj je postupao isključivo kao fizička osoba i to radi podmirenja obveza koje je podigao radi kupnje obiteljske kuće. Nastavno iz iskaza tužitelja sud nije utvrdio da bi u svezi predmetnog ugovora tuženik s tužiteljem pojedinačno pregovarao o svakoj ugovornoj odredbi.
12. Odredbom čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st. 2. istog čl. da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. St. 3. istog čl. propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a st. 4. je propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
13. U konkretnom slučaju, a kako je to vidljivo iz samog Ugovora o kreditu, ugovor o kreditu sastavljen je kao standardni ugovor tuženika, ali i iskaza samog tužitelja, utvrđeno je da se, osim samog iznosa kredita i roka otplate, o drugim odredbama nije posebno pregovaralo (dakle bez mogućnosti utjecanja na ugovorne odredbe), slijedom čega je upravo na samom tuženiku, bilo da dokaže da se o pojedinačnim ugovornim odredbama (u konkretnom slučaju spornim o valutnoj klauzuli) pojedinačno pregovaralo, a što tuženik nije dokazao.
14. U odnosu na osnovanost zahtjeva tužitelja sud ističe slijedeće:
Na temelju provedenog dokaznog postupka, savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, zaključak je ovoga suda da postupanje tuženika glede ugovaranja valutne klauzule CHF nije bilo dopušteno, te je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora. Istaknuti prigovori tuženika nisu osnovani.
15. Ovaj prvostupanjski sud ukazuje da su stranke predmetni ugovor o kreditu sklopile 18. srpnja 2005., što znači da se kao materijalno pravni propisi primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/2003, 46/2007, 79/2007).
16. Predmetne odredbe su kao takve implementirane putem sekundarnog zakonodavstva Europske unije, odnosno Direktive Vijeća 93/13EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, 21. 4. 1993). Riječ je o direktivi minimalne harmonizacije te temeljnom aktu donesenom sa svrhom usklađivanja zakona i drugih propisa država članica koji se odnose na nepoštene odredbe u ugovorima koji se sklapaju između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača. Navedena direktiva je putem prakse Europskog suda dovela do visokog stupanja zaštite prava potrošača, pri čemu je praksa navedenog suda razjasnila tumačenje osnovnih pojmova, zahtjeva i načela kao i provođenje samog testa kontrole nepoštenosti, uzimajući u obzir činjenicu procesne autonomije država članica u pitanju samog procesnog aspekta primjene navedene direktive.
17. Republika Hrvatska načela i principe zaštite potrošača implementira u nacionalni okvir još 2003. godine putem obveze koja proizlazi iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sklopljenog između nje i Europskih zajednica i njihovih država članica 29. listopada 2001. Svrha i cilj predmetnog Sporazuma je bio usmjeren na usklađivanje postojećih zakona i budućeg zakonodavstva s pravnom stečevinom zajednice. Stoga, iako trenutak formalnog pristupa Hrvatske ima ograničavajući učinak na mogućnost izravne primjene prava Unije, zaštitu prava potrošača osiguravaju odredbe Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koje je RH sklopila sa tadašnjom Zajednicom i njezinim članicama te prenošenje konkretne direktive u nacionalno zakonodavstvo prije datuma formalnog pristupa.
18. Nadalje, odredba čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača/03 u sebi sadrže implementiranu odredbu čl. 3. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, koja sadrži test nepoštenosti i ukazuje na elemente postupanja koja nacionalni sudovi moraju provoditi unutar kontrole nepoštenosti i koje je Europski sud tumačio u nizu odluka. Ona je u svojem sadržaju materijalno pravna, ali istovremeno sadrži i procesni aspekt u vidu obveze nacionalnih sudova da provedu predmetnu kontrolu nepoštenost po službenoj dužnosti, pri čemu procesna autonomija država članica ne smije ograničavati ili sprječavati ostvarenje takvog cilja. U tom smislu je odredba čl. 3. st. 1. Direktive nužno povezana s odredbom čl. 7. st. 1. Direktive i 13 načelom učinkovitosti koje državama članicama nameće pozitivnu obvezu pružanja i osiguravanja djelotvornih pravnih sredstava unutar kojih potrošači mogu ostvariti zaštitu od nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima.
19. Sam sustav zaštite koji provodi Direktiva o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima počiva na ideji da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na prodavatelja ili pružatelja usluga što se tiče pregovaračke snage i razine informacija, a kako je npr. utvrđeno u presudi Europskog suda C-194/14 TG i MG, od 17. srpnja 2014., ECLI:EU:C:2014:2099:, t.22.; kao i presudi suda C-415/11 B od 14. ožujka 2013. ECLI:EU:C:2013:164, t.44.;. Prvi uvjet unutar testa nepoštenosti pretpostavlja postojanje ugovornih odredaba o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Riječ je o ugovornim odredbama koje su unaprijed sastavljene za veći broj ugovora i kojima prodavatelj robe ili pružatelj usluga predlaže potrošaču kao drugoj ugovornoj strani uvjete bilo u obliku tzv. Općih uvjeta ili formaliziranog tipskog ugovora na čije sadržaje potrošači najčešće ne mogu utjecati. Osim toga, bitan element koji dovodi do narušavanja ravnopravnosti stranaka predstavlja i sam stupanj informiranosti odnosno obaviještenosti potrošača o uvjetima i sastojcima ugovornog odnosa. Isto proizlazi i niza odluka poput npr. presude suda C92/11 RWE Vertrieb od 21. ožujka 2013, ECLI:EU:C:2013:180, t. 44; zatim presude C154-15, C-307/15 i C-308/15 ĐG i dr., od 21. prosinca 2016, ECLI:EU:C:2016:980, t. 50 kao i presude suda C-186/16 T i drugi od 20. rujna 2017., ECLI:EU:C:2017:703., t.48, u kojima sud izražava: „…ustaljena je sudska praksa Suda da je informiranje prije sklapanja ugovora o ugovorim uvjetima i posljedicama sklapanja o temeljne važnosti za potrošača. On osobito na osnovi te informacije donosi odluku o tome želi li biti obvezan uvjetima koje su prethodno sastavili prodavatelj robe ili pružatelj usluga…“;
20. Stoga provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi u potrošačkim ugovorima, poput onoga koji je predmetom ovog postupka, u skladu sa Europskim pravom predstavlja obvezu nacionalnog suda po službenoj dužnosti odnosno i u slučaju kada se potrošač nije pozvao na takvu zaštitu, i što je prvi puta utvrđeno u presudi suda u predmetu C-243/08, Pannon GSM od 4. lipnja 2009., ECLI:EU:C:2009:350, t. 32.
21. Nadalje, za predmet spora je od utjecaja i činjenica da je Udruga Potrošač
– Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb, pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012. parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora te nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule u CHF te ugovaranje odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.
22. U odnosu na valutnu klauzulu, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. je odbijena revizija tuženice protiv drugostupanjske presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu kojim je utvrđeno da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP). Stoga razloga je i postupanje tuženika po pitanju valutne klauzule unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za euro. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike.
23. Na takvo utvrđenje se dalje nadovezuju činjenice i utvrđenja koja proizlaze iz ovog konkretnog parničnog postupka (obzirom da svakog potrošača valja promatrati neovisno i jedinstveno), i to s jedne strane činjenice da je u ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula, te činjenica da se o valutnoj klauzuli u CHF nije pojedinačno pregovaralo. U odnosu na utvrđenje glede pojedinačnog pregovaranja ovaj Sud ukazuje da odredba čl. 81. st. 2. ZZP/03-a, sadrži presumpciju prema kojoj se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. U samom postupku je jasno utvrđeno da je tuženik kao banka odredbu o valutnoj klauzuli u CHF sadržala u ugovoru, na formuliranom standardnom ugovoru, te tužitelj tom prilikom nije mogao niti imao mogućnosti utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu. Glede navedenoga valja ukazati kao je riječ o zakonskoj pretpostavci čiji teret dokazivanja počiva na tuženiku, i koji iako ističe da se o ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, takve navode u postupku nije dokazao već je upravu suprotno utvrđeno da je tužitelju kao potrošaču ponuđen unaprijed formuliran ugovor na koji nije mogao utjecati
24. Tuženik predstavlja bankarsku instituciju kojoj sklapanje konkretnog ugovora predstavlja sastavni dio poslovanja, dok je položaj tužitelja u tom smislu "slabiji" uzimajući u obzir stupanj informiranosti s jedne strane te činjenicu prema kojoj je tuženik sklapao pravni posao unutar svoje djelatnosti, s druge. Tuženik je dakle raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu valutnu klauzulu nije prezentirao (što je utvrđeno iskazom samog tužitelja), radi čega činjenice u postupku, suprotno tvrdnjama tuženika, govore u prilog utvrđenju prema kojemu se po pitanju valutne klauzule u ugovoru nije pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, bez da je tužitelja kao korisnika upozorio o mogućim posljedicama takvog ugovaranja.
25. Kod takvog ugovaranja ugovorna odredba dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita jer omogućuje jednoj ugovornoj strani (u ovom slučaju banki tj. tuženiku) da vezano uz valutnu klauzulu u CHF i nesigurnost koju vezanost kune za tu valutu proizvodi utječe na buduće ugovorne odnose. Takvo stanje nesigurnosti i neodređenosti glede valutne klauzule zasigurno i nedvojbeno dovodi do neravnoteže u odnosima stranaka, pri čemu rast mjesečnih anuiteta uslijed promjena valutne klauzule dovodi tužitelja kao potrošača u stanje financijske nesigurnosti.
26. U odnosu na odredbu čl. 84. ZZP/03-a, ovaj sud ukazuje na utvrđenje prema kojemu ne pronalazi da bi odredbe o valutnoj klauzuli u konkretnom slučaju bile jasne, uočljive i lako razumljive, koji pojam predstavlja izraz načela transparentnosti sadržanog u odredbama čl. 4. st. 2. i 5. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima te točki 20 uvodne izjave, koja pripisuje da: "…budući da se ugovori trebaju sastavljati jasnim, razumljivim jezikom, potrošač bi zapravo morao dobiti mogućnost da pregleda njegove odredbe i, u slučaju kakvih dvojbi, trebalo bi prevagnuti ono tumačenje koje je za potrošača najpovoljnije…". Riječ je o principu koji u svojoj osnovi polazi od zahtjeva za jasnoćom i razumljivošću ugovornih odredaba obzirom da odredba čl. 5. st. 1. Direktive propisuje kako u slučaju ugovora u kojim se potrošaču sve ili određene odredbe nude napismeno, iste uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Zahtjev transparentnost kao pojam nužno nameće jezičnu i formalnu konotaciju odnosno zahtjev prema kojemu ugovorene odredbe moraju biti takve da potrošaču omogućuju ne samo gramatičku i jezičnu razumljivost određenog pojma, već i sastavne dijelove te razumijevanje funkcioniranja onog pojma ili instituta na koji se jezičan izričaj odnosi (u tom smislu i presuda Europskog suda C-96/14 ČG od 23. travnja 2015 , t. 50.).
27. Stoga zahtjev transparentnosti na jezično gramatičkoj razini znači i da odredbe ugovora ne smiju biti strukturirane tako da su unesene u različite odredbe ugovora ako bi se time ograničilo ili utjecalo na razumijevanje ukupnosti značenja određenog pojma, dok u širem smislu obuhvaćaju informaciju o svim ekonomskim posljedicama koje iz takvog ugovaranja za njega mogu proizaći (u tom smislu npr. presuda suda C-186/16 T i drugi od 20. rujna 2017., ECLI:EU:C:2017:703., t.45., presuda suda C-26/13., M i PG od 30. travnja 2014., ECLI:EU:C:2014:282, t. 75.,), što u odnosu na konkretni predmet spora znači da je tuženik bio obvezan tužitelju prilikom sklapanja ugovora ukazati ne samo na jezično i semantičko značenje pojmova promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, već i ekonomske posljedice značenja tih pojmova i učinke do kojih isti mogu dovesti. U konkretnom postupku nije utvrđeno da bi tuženik to učinio, pa je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, bez da je tužitelja kao korisnika upozorio o mogućim posljedicama takvog ugovaranja.
28. Stoga razloga je ovom sudu, suprotno prigovoru tuženika sadržanom u odgovoru na tužbu, dopušteno ocjenjivati da li su odredbe konkretnog ugovora o kreditu glede valutne klauzule poštene, te provedeni dokazi jasno i nedvosmisleno ukazuju na utvrđenje prema kojemu su odredbe u odnosu na valutnu klauzulu nepoštene, obzirom da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača 29. Tuženik je mogao regulirati kretanje tečaja na način da korisnik kredita ne bude izložen u tolikoj mjeri rastu anuiteta, a što očito nije učinjeno. Dakle, obvezno pravni odnos koji je između stranka nastao sklapanjem ugovora o kreditu, predstavlja dvostrano obvezni pravni posao u kojemu su se stranke bile dužne pridržavati navedenih osnovnih načela obveznog prava, pa je tuženik primjenom istih mogao regulirati pitanje valutne klauzule na način koji bi bio manje nepovoljan za tužitelja, a što nije učinio.
30. U odnosu na prigovor zastare potraživanja, razmatrajući isti prigovor sud je utvrdio da je takav prigovor tuženika djelomično osnovan. Naime, kako je ranije navedeno Udruga Potrošač – Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača, Zagreb, je 4. travnja 2012. godine pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojega i tuženika, upravo radi utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredaba, između ostalog i valutnoj klauzuli. Navedena tužba je pokrenuta u smislu čl. 502.a ZPP-a, te se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, te će Sud u tom slučaju biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, iako tužitelj osobno nije podnosio tužbu radi zaštite kolektivnih interesa (niti je isto bio ovlašten podnijeti temeljem čl. 502. a. st. 1. ZPP-a), takva kolektivna tužba u svojoj suštini predstavlja postupanje koje je izravno i uzročno povezano sa činjeničnim utvrđenjima iz ovoga postupka. U tom smislu je i interes tužitelja jedan od brojnih interesa osoba sa ugovorenim valutnim klauzulama, koji zajedno čine kolektivni interes, a radi čije zaštite je pokrenuta kolektivna tužba. To znači da se podnošenjem kolektivne tužbe prekida zastara temeljem čl. 241. ZOO. U konkretnom slučaju podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. godine, a obzirom na petogodišnji rok zastare koji se u konkretnom slučaju ima primijeniti (čl. 225. u svezi čl. 215. ZOO) prekinuta zastara i za sva potraživanja koja su dospjela zaključno sa 4. travnjem 2007. Nakon takvog prekida zastare, zastara predmetnog potraživanja počinje iznova teći (čl. 245. st. 1. ZOO) pravomoćnošću odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. travnja 2012. odnosno 14. lipnja 2018. donošenjem presude Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017-10 (pa tako i VSRH broj Rev- 2245/17-2 od 20. ožujka 2018.). Obzirom da je predmetna tužba podnesena 12. lipnja 2023. (e-komunikacijom), a kojom je iznova prekinut tijek zastare spornog potraživanja, jasno je da potraživanje tužitelja, koje je dospjelo tijekom 2005. (studeni i prosinac 2005.), u zastari, dok preostali iznos nije i zastari jer je tužitelj utuživao mjesečne iznose, kako sastavljenim tužbenim zahtjevom, tako i kasnije uređenim tužbenim zahtjevom. Samo je eventualno uskladio visinu pojedinačnih mjesečnih iznosa sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Radi navedenog, sud je odbio tužitelja za tužbenim zahtjevom za iznos od 1,59 EUR.
31. Imajući u vidu sve gore navedeno posljedica ništetnosti je dužnost vraćanja onoga što je primljeno na temelju takva ugovora (čl. 323. st. 1. ZOO-a), te i sukladno odredbama Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima takve odredbe trebaju biti "neobvezujuće za potrošača", što znači da je tuženik dužan tužitelju vratiti novčani iznos koji je isplaćen temeljem ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli kako je to navedeno u izreci.
32. Kako je između stranaka bila sporna visina tužbenog zahtjeva, to je sud proveo vještačenje po vještaku Dragani Bubalo. Nalaz vještak je dan stručno i nepristrano, vještak je isti nalaz i neposredno obrazložio te mu sud u cijelosti poklanja vjeru. Iz nalaza i mišljenja vještaka vidljivo je da je izvršio uvid u svu dokumentaciju priloženu u spis, te je temeljem istog izvršio izradu nalaza i mišljenja. Sve izračune je izvršio na dan uplate pojedinih anuiteta prema srednjem tečaju HNB-a. Vještak je u svom nalazu i mišljenju dostavio tablicu kojom je točno naveo pojedinačne razlike kroz mjesece (stranica 117-121 spisa), te je temeljem istog sud utvrdio visinu tužbenog zahtjeva. Kako je tuženik isticao tijekom postupka prigovor radi prebijanja svoje tražbine u iznosu od 505,00 EUR kroz utuženo razdoblje, a kako tužitelj na isto nije isticao prigovor zastare, to je sud utvrdio i visinu tzv. negativnih razlika, odnosno mjesece u kojima je tuženik plaćao manje od početnog otplatnog plana i navedeni iznos prebijen je sa najranije nastalim potraživanjima tužitelja.
33. Kako u odnosu na osnov tužitelj nije uspio sa neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva (1,59 EUR, tj. dva mjeseca), te kako u odnosu na visinu nije uspio sa neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, budući da je sud prihvatio prigovor radi prijeboja, temeljem članka 154. stavak 5. ZPP-a, sud je tužitelju u cijelosti dosudio trošak postupka i to: trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 €, trošak zastupanja na ročištima od 26. lipnja 2024. te 28. svibnja 2025., svako u iznosu od 250,00 €, trošak sastava podneska od 10. travnja 2025. u iznosu od 250,00 €, trošak vještačenja u iznosu od 330,00 €, što ukupno iznosi 1.330,00 €.
34. Na tako dosuđeni trošak tužitelju je dosuđena i zatražena zakonska zatezna kamata u visini određenoj čl. 29. ZOO i to tekuća od presuđenja pa do isplate kao trenutka kada je određena visina takvog troška i od kada je tuženiku poznata njegova obveza za naknadom takvog troška.
35. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.
Sisak, 6. lipnja 2025.
Sudac
Andrea Vasiljević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana od objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu putem e-komunikacije, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju po punomoćniku Draganu Crnković, odvjetniku iz Siska
2. Tuženiku po Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba
