Posl. br. P-31/2025-8
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU
STALNA SLUŽBA U KORČULI
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Katarini Biliš, odvjetnici u Korčuli, protiv tužene BFZ iz [adresa], 60 King Richard Drive Bournemouth, Dorset, WH 11 9 Uf, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju kao punomoćnica zastupa Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Ogulinu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne rasprave zaključene dana 25. travnja 2025. u prisustvu punomoćnica parničnih stranaka, a na ročištu održanom radi objave odluke održanom dana 6. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja - tuženika BFZ, [adresa] Uf, OIB: [osobni identifikacijski broj], određena rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna Služba u Korčuli, br. Ovr-9/2022 od 10. lipnja 2022., a radi naplate iznosa glavnog duga od 45.000,00 €, u kunskoj protuvrijednost sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima parničnog i ovršnog postupka, temeljem ovršne isprave, presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, posl. br. P-650/2017, utvrđenjem vrijednosti nekretnina u zk. ul. [broj ZK uloška], oznake kč. br. [katastarska čestica] zgr, 2142/6, 2142/8, k. o. [katastarska općina], njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom."
II. Nalaže se tužitelju BF iz [adresa], OIB: 57322405787da tuženoj BFZ iz [adresa], 60 King Richard Drive Bournemouth, Dorset, WH 11 9 Uf, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 5.062,50 €, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Tužitelj u svojoj tužbi, a koja je pred ovim sudom zaprimljena 20. listopada 2022., tada pod posl. br. P-755/2022, navodi da je zaključkom ovog suda pod posl. br. 31 Ovr-9/2022 od 29. rujna 2022. upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem ovog suda posl. br. Ovr-9/2022 od 10. lipnja 2022., a koje rješenje je doneseno temeljem presude ovog suda posl. br. 30 P-650/17 od 4. veljače 2019., radi naplate novčane tražbine sada tužene u iznosu od 45.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos te troškovima ovršnog postupka, i to utvrđenjem vrijednosti nekretnina u vlasništvu tužitelja označenih kao kat. čest. [katastarska čestica] zgr., 2142/6 i 2142/8, sve zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], njihovom prodajom i namirenjem sada tužene iz novčanog iznosa dobivenog prodajom. Tužitelj je u svojstvu ovršenika u ovršnom postupku pod posl. br. Ovr-9/2022 izjavio žalbu iz razloga predviđenog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona, a kojom je propisano da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javno bilježničke isprave. Tužitelj u postupku koji je vođen pred ovim sudom pod posl. br. P-650/2017, a iz kojeg potječe ovršna isprava na temelju koje se predlaže ovrha, nije niti bio obaviješten o postavljanju privremenog zastupnika zbog čega mu je onemogućeno raspravljanje u tom parničnom postupku, a u međuvremenu je, ne znajući za ovaj postupak, namirio potraživanje sada tužene i to isplatom u gotovu novcu. Stoga je tužitelj u zakonom dopuštenom roku podnio i prijedlog za ponavljanje postupka iz kojeg potječe ovršna isprava, a o kojem prijedlogu još uvijek nije odlučeno. Kako je tužitelj u cijelosti namirio potraživanje tužene, a koji prigovor nije mogao iznijeti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, to ustaje predmetnom tužbom i predlaže donijeti presudu kojom će se proglasiti nedopuštenom ovrha određena rješenjem ovog suda pod posl. br. Ovr-9/2022 od 10. lipnja 2022. te ujedno tužena obvezati na naknadu parničnog troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
1.1. Tužena u svom odgovoru na tužbu u bitnom navodi da su svi navodi iz tužbe iz kojih proizlazi da bi tužitelj isplatio tuženoj traženi iznos novca zapravo paušalni i nepotkrijepljeni dokazima. Osim toga, neuvjerljivo je da bi tužitelj tuženoj u gotovu novcu isplatio toliki novčani iznos, a da mu pritom tužena ne bi izdala bilo kakvu ispravu kao dokaz da je ovaj iznos primila. Nadalje, navodi se kako tužena nije bila u nikakvom kontaktu sa tužiteljem još od mjeseca svibnja 2012., odnosno od trenutka sklapanja ugovora pred javnim bilježnikom u Dubrovniku. Osporavaju se tvrdnje iz tužbe iz kojih proizlazi da bi sada tužitelju u postupku pod posl. br. P-650/2017 bilo uskraćeno raspravljanje pred sudom i to iz razloga što mu je u tom postupku, kao tada tuženom, na pravilan način postavljen privremeni zastupnik. Kako su svi navodi iz predmetne tužbe zapravo identični navodima tužitelja iz žalbe na rješenje o ovrsi u predmetu pod posl. br. Ovr-9/2022 te navodima iz prijedloga tužitelja za ponavljanje postupka pod posl. br. P- 650/2017 to je očito kako tužitelj podnošenjem ove tužbe želi odugovlačiti postupak, a sve u svrhu izbjegavanja ispunjenja svoje obveze prema tuženoj. Stoga se predlaže odbiti tužbeni zahtjev te ujedno obvezati tužitelja na naknadu parničnih troškova.
2. Na pripremnom ročištu održanom dana 9. ožujka 2023. punomoćnica tužitelja u bitnom je ustrajala u svim navodima iz tužbe, te je ujedno predložila odrediti prekid ovog postupka do okončanja postupka koji se vodi povodom prijedloga za ponavljanje postupka pod posl. br. P-650/2017. Zamjenik punomoćnice tužene ustrajao je u svim navodima iz odgovora na tužbu, te se ujedno usprotivio prijedlogu za prekid ovog postupka navodeći kako se radi o pokušaju tužitelja za odugovlačenje postupka. Kako iz navoda punomoćnice tužitelja, a koji nisu osporeni od tužene strane, proizlazi da je među istim strankama, ali u obrnutim stranačkim ulogama, pred ovim sudom u tijeku još jedan postupak, a koji se vodi pod posl. br. P-650/2017, izvršen je pregled ovog spisa te je ocjenjeno da odluka u ovom predmetu ovisi o prethodnom rješavanju pitanja da li je sada tužitelj nakon pravomoćnosti presude pod posl. br. P-650/2017, ili moguće tijekom tog postupka, isplatio sada tuženoj dužni iznos, a zbog čega bi u postupku za ponavljanje postupka pod posl. br. P-650/2017 trebalo ukinuti pravomoćnu presudu koja zapravo predstavlja ovršnu ispravu temeljem koje je rješenjem ovog suda pod posl. br. Ovr- 9/2022 od 10. lipnja 2022. određena ovrha, a koja se u ovom postupku predlaže proglasiti nedopuštenom, ovaj sud je, temeljem odredbe čl. 12. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), rješenjem od 13. ožujka 2023. pod posl. P-755/2022 odredio prekid ovog postupka, te je ujedno odlučeno da će se postupak nastaviti kada se završi postupak povodom prijedloga za ponavljanje postupka pod posl. br. P-650/2017, ili kada sud ustanovi kako više ne postoje razlozi da se čeka na završetak tog postupka. Nakon što je pravomoćno okončan postupak povodom prijedloga za ponavljanje postupka pod posl. br. P-650/2017, a na prijedlog punomoćnice tuženika, sud je rješenjem od 19. studenog 2024. odredit nastavak ovog postupka, a po pravomoćnosti ovog rješenja postupak je nastavljen pod posl. br. P-31/2025.
3. U dokaznom postupku proveden je dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: Zaključka Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli od 29. rujna 2022., posl. br. Ovr-9/2020, pregledan je cjelokupni spis ovog suda pod posl. br. P- 650/2017 te su u svojstvu svjedoka saslušani SF i OF, oboje iz [adresa]. Raspravnim rješenjem suda od 25. travnja 2025. odbijeno je daljnje provođenje dokaza saslušanjem svjedoka FF te saslušanjem parničnih stranaka, a ovo iz razloga što je činjenično stanje dovoljno dobro utvrđeno provedenim dokazima (čl. 220. ZPP-a), kao i iz razloga što je sud ocijenio kako je prijedlog za provođenje ovih dokaza usmjeren na odugovlačenje postupka. Cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
3.1. Među strankama u ovom postupku nesporno je da je sada tužitelj Zaključkom ovog suda od 29. rujna 2022. pod posl. br. Ovr-9/2022 upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, i to ovrhe po Rješenju istog suda od 10. lipnja 2022. koja se temelji na ovršnoj ispravi, odnosno presudi ovog suda od 4. veljače 2019. pod posl. br. P- 650/2017. Ovakva odluka donesena je iz razloga što je sada tužitelj protiv rješenja o ovrsi uložio žalbu, a u kojoj u bitnom navodi kako je tražbina sada tužene prestala budući je tužitelj njeno potraživanje u međuvremenu namirio isplatom u gotovom novcu. Pregledom ovosudnog spisa pod posl. br. P-650/2017 utvrđeno je da se radi o tužbi sada tužene protiv sada tužitelja, a radi isplate njenog potraživanja koje se temelji na Ugovoru od 17. svibnja 2012. koji je u potpisu stranaka ovjeren pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem iz Dubrovnika pod br. OV-4586/2012. Ovim Ugovorom parnične stranke su uredile svoje međusobne odnose nastale nakon prekida njihove izvanbračne zajednice, pa se tako sada tužitelj po ovom Ugovoru obvezao isplatiti sada tuženoj iznos od 45.000,00 €. Prema odredbama ovog Ugovora, tužitelj je tuženoj morao navedeni iznos isplatiti u roku od 12 mjeseci od dana sklapanja Ugovora, odnosno najkasnije do 1. lipnja 2013. Kako je tijekom provedenog postupka utvrđeno da je sada tužitelj tada prebivao u inozemstvu, na nedostupnoj adresi, to mu je za potrebe ovog postupka postavljen privremeni zastupnik Vicko Dabelić, odvjetnik u [adresa]. Nakon provedenog postupka sud je 4. veljače 2019. pod posl. br. P-650/2017 donio Presudu kojom je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev sada tužene te je ujedno naložio sada tužitelju isplatu parničnog troška. Protiv ovakve odluke suda privremeni zastupnik sada tužitelja uložio je žalbu iz svih zakonom dopuštenih razloga, a koja žalba je odbijena Presudom Županijskog suda u Karlovcu od 12. travnja 2019 pod posl. br. Gž-274/2019, a čime je presuda pod posl. br. P-650/2017 postala pravomoćna. Protiv pravomoćne presude privremeni zastupnik sada tužitelja dana 20. svibnja 2019. izjavio je reviziju, a prije nego je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio po izjavljenoj reviziji, u spis je zaprimljen prijedlog za ponavljanje postupka kojeg je sada tužitelj podnio putem svoje punomoćnice Katarine Biliš, odvjetnice u Korčuli. Stoga je Vrhovni sud Republike Hrvatske Rješenjem od 8. studenog 2022. br. Rev-2936/2019 prekinuo postupak povodom revizije do završetka postupka u povodu prijedloga za ponavljanje postupka. U nastavku postupka ovaj sud je Rješenjem od 24. listopada 2023. posl. br. P-650/2017 odbio prijedlog za ponavljanje postupka, a ovo iz razloga što je utvrđeno kako ne postoje pretpostavke za ponavljanje postupka u smislu odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP-a. I protiv ovog rješenja sada tužitelj putem svoje punomoćnice izjavio je žalbu, a Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 15. travnja 2024. posl. br. Gž-4385/2023 njegova žalba je odbijena, čime je Rješenje od 24. listopada 2023. posl. br. P-650/2017 postalo pravomoćno. Potom je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio odluku o izjavljenoj reviziji, i to na način da je Presudom od 2. srpnja 2024. br. Rev-941/2024 reviziju protiv odluke o glavnoj stvari odbio kao neosnovanu, a ujedno je Rješenjem reviziju protiv odluke o troškovima parničnog postupka odbacio kao nedopuštenu.
3.2. Kako je tužitelj u potpunosti iscrpio sva pravna sredstva u postupku provedenom pod posl. br. P-650/2017, to je sada u ovom postupku pokušao dokazati da je doista u međuvremenu potraživanje tužiteljice namirio u gotovom novcu i to prije donošenja Rješenja o ovrsi ovog suda od 10. lipnja 2022., posl. br. Ovr-9/2020, a što je pokušao dokazati svjedocima. Tako svjedokinja SF u svom iskazu u bitnom govori kako poznaje parnične stranke te da su ranije bili susjedi i u jako dobrim odnosima, a iz kojeg razloga je tužitelj nju jednog obavijestio kako je veza između njega i tužene prekinuta. Isto tako rekao joj je kako su se dogovorili da će tužitelj tuženoj isplatiti njen dio, a nešto kasnije rekao joj je da je uspio zaraditi novac potreban za isplatu. Tako je svjedokinja prilikom posjete tužitelju u njegovoj kući vidjela veću količinu novca i to u dolarima i eurima, ali ne zna o kojem se iznosu točno radi. Isto tako ne zna dali je tužitelj dosita ovaj novac isplatio tuženoj, a ovo iz razloga što isplatu osobno nije vidjela, ali tužitelj joj je naknadno rekao kako je tuženu isplatio i to u iznosu od 35.000,00 ili 36.000,00 €. Upitana kada je ovaj događaj bio, svjedokinja iskazuje kako se točnog datuma ne može sjetiti, ali procjenjuje da je isto uslijedilo 2008. ili 2009. godine, a ovo iz razloga što je događaj bio prije nego je tužitelj zasnovao novu bračnu zajednicu pri čemu njegov stariji sin iz ovog braka ima 14 ili 15 godina. Isti ovaj događaj u svom iskazu zapravo je opisao i svjedok OF koji navodi kako je tužitelja upoznao prilikom obavljanja svog posla kao obrtnik, odnosno da mu je očistio jedan teren, a kojom prilikom je upoznao i sada tuženu koja je bila njegova partnerica. Otprilike nakon godine dana od obavljenog posla da ga je tužitelj zamolio da dođe po njega na dubrovački aerodrom, što je svjedok i napravio, i baš tom prilikom otišao je kod njega kući gdje je vidio parnične stranke kako na stolu broje novac koji je bio u eurima i dolarima. Ovaj svjedok ne zna o kojoj se količini novca radi, međutim kasnije je iz razgovora s tužiteljem saznao da se radilo o iznosu od oko 36.000,00 €, a koji je bio dijelom u eurima, a dijelom u dolarima. I prema iskazu ovog svjedoka proizlazi da je ovaj novac uzela tužena, međutim to svjedok zapravo nije vidio, već to zaključuje budući da nije vidio tuženu kako uzima novac, već ju je vidio na izlazu sa velikom žutom poštanskom omotnicom, koju je ranije primijetio na stolu dok su stranke brojale novac, te je pretpostavio da se novac nalazi u ovoj omotnici, a sve budući mu je tužitelj kasnije rekao kako je tuženu isplatio. Prema iskazu ovog svjedoka ovaj događaj je uslijedio negdje 2008. godine. Kada se iskazi saslušanih svjedoka dovedu u međusobnu vezu, zaključuje se kako je doista moguće da je tužitelj tuženoj tijekom 2008. ili najkasnije tijekom 2009. isplatio određenu svotu novca, međutim ova isplata, ako se je i dogodila, zasigurno se ne odnosi na obvezu tužitelja po Ugovoru od 17. svibnja 2012., a na kojem se zapravo i temelji ovosudna Presuda od 4. veljače 2019. pod posl. br. P-650/2017, odnosno ovršna isprava. Ovo jednostavno iz razloga što se ova isplata dogodila najmanje 4 godine prije nego je uopće nastala obveza tužitelja po navedenom ugovoru. Osim toga, nelogično je da bi tužena pristala na isplatu iznosa od oko 36.000,00 € kada u svom posjedu ima valjanu i vjerodostojnu ispravu iz koje proizlazi da joj tužitelj duguje iznos od 45.000,00 €. Upravo iz navedenog razloga, sud tijekom postupka nije niti saslušao svjedoka ZF, jer bi on u svom iskazu također govorio o istom događaju o kojem su govorili svjedoci SF i OF, pri čemu je potrebno napomenuti da ovi svjedoci u svom iskazu nisu spomenuli da bi VF bio prisutan na licu mjesta, a međusobno su se spomenuli, pa bi VF o ovom događaju mogao eventualno govoriti temeljem informacija koje bi saznao u razgovoru s tužiteljem budući su oni prijatelji i kolege. Isto tako, potrebno je reći kako svjedok VF zapravo živi u [adresa], te je po zanimanju pomorac, a što proizlazi iz njegovog e-maila od 9. travnja 2025. kojim je opravdao svoj izostanak s ročišta na kojem su saslušani svjedoci SF i OF, pa bi njegovo eventualno saslušanje zbog nedostupnosti dugo trajalo. Sve kada bi svjedok VF u svom (eventualnom) iskazu u cijelosti potvrdio navode tužitelja da je tuženoj isplatio dužni iznos, i to na ruke i u gotovom novcu i to prije nego je doneseno Rješenje o ovrsi od 10. lipnja 2022. pod posl. br. Ovr-9/2022, sud temeljem iskaza samo jednog svjedoka ne bi donio odluku povoljniju za tužitelja, a ovo iz razloga što jednostavno nije uvjerljivo da bi tužitelj tuženoj na ruke i u gotovom novcu isplatio iznos od 45.000,00 € bez da se o tome sastavi isprava koja bi ovakvu isplatu potvrdila ili barem da bi ova isplata bila izvršena putem računa u banci, pa bi na takav način bila evidentirana izvodom iz banke, a posebno u situaciji kada tužena u posjedu ima valjani i ovjereni ugovor kojim se tužitelj obvezao na isplatu iznosa od 45.000,00 €. Iz istog razloga sud je odbio provesti dokaz saslušanjem parničnih stranaka, uz napomenu da se tužena nalazi u inozemstvu, a ista je svoj iskaz već dala u ovosudnom postupku pod posl. br. P-650/2017, dok je tužitelj također većim dijelom godine u inozemstvu te na brodu, a njegov iskaz u ovom postupku zapravo je i predvidljiv.
4. Slijedom navedenog ovaj sud nalazi da su nisu ispunjeni uvjeti za proglašenje ovrhe nedopuštenom u smislu odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ), odnosno tužitelj tijekom postupka nije uspio uvjeriti sud da bi tuženoj isplatio dugovani iznos novca, a iz kojeg razloga je tužbeni zahtjev odbijen i presuđeno je kao u točki I. izreke ove presude.
5. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa je tužitelj dužan naknaditi tuženoj troškove ove parnice koji se sastoje od njenih izdataka za zastupanje po kvalificiranom punomoćniku odvjetniku, i to: za sastav odgovora na tužbu od 17. siječnja 2023., za zastupanje tužene na ročištima održanim 9. ožujka 2023., 4. ožujka 2025. i 25. travnja 2025., svaka radnja po 1.000,00 €, sve temeljem naznačene vrijednosti spora i Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje Tarifa), te za sastav podneska od 23. rujna 2024. u iznosu 50,00 € sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, što čini troškove tužene u iznosu od 4.050,00 €. Na ovaj iznos je punomoćnik odvjetnik, a sukladno Tbr. 46. Tarife, ovlašten obračunati i pripadajući PDV, koji u konkretnom slučaju iznosi daljnjih 1.012,50 €, što čini troškove tužene u ukupnom iznosu od 5.062,50 €. Slijedom navedenog, zahtjev za naknadu parničnog troška tužene valjalo je prihvatiti, pa je i riješeno kao u točki II. izreke ove presude.
U Korčuli, 6. lipnja 2025.
S u d a c :
Dario Farčić
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
