REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-1031/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja LŠ, vl. obrta za usluge, trgovinu i prijevoz [obrt], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Hajdek, odvjetnik iz Zagreba, Ivana Šibla 15 protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 6. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 6. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 63,96 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. kolovoza 2022. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 113,28 EUR sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 06. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.
r i j e š i o j e
Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od 63,96 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama.
Obrazloženje
1. Tužitelj LŠ, vl. obrta [obrt], [adresa] je dana 14. svibnja 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb radi isplate. U tužbi navodi da je dana 12. lipnja 2022. u prometnoj nezgodi oštećeno vozilo marke Chevrolet AVEO registarskih oznaka [registarska oznaka] u vlasništvu SŠ iz [adresa]. Tužitelj ističe da mu je oštećenik povjerio izvođenje radova popravka vozila, a koju uslugu je on izvršio u skladu s pravilima struke. Nadalje navodi da su djelatnici tuženika napravili izvid štete br. 90-AO-9430/22 sukladno kojem je on oštećenoj izdao račun za popravak br. 233/P1/1 od 22. kolovoza 2022. na iznos od 411,76 EUR. Iz historijata tužbe proizlazi da je tuženik po računu br. 233/P1/1 u ukupnom iznosu od 411,76 EUR izvršio plaćanje u visini od 265,44 EUR, slijedom čega je preostala razlika u iznosu od 146,31 EUR koja je utužena u ovom postupku. Oštećenik je svoje dospjelo nenaplaćeno potraživanje prema tuženiku, a temeljem priloženog računa, ustupio u cijelosti tužitelju i to Ugovorom o ustupu potraživanja (cesiji) od 22. kolovoza 2022., sve kako bi tužitelj u cijelosti neposredno naplatio tražbinu od tuženika. Tužitelj smatra da odabir servisa i popravak oštećenog vozila podrazumijeva slobodu potrošača, u ovom slučaju oštećenika, te da ista ne može ni na koji način biti ograničena od osiguratelja, da slobodnom volje odabere gdje će popraviti svoje vozilo (bez obzira ulazi li radionica u mrežu ugovorenih servisa osiguratelja ili ne) i na temelju računa popravka vozila koji mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak potraživati isplatu naknade štete. Također smatra da bi u suprotnom osiguratelji prema vlastitim nahođenjima i arbitrarno imali pravo određivati cijenu sata rada auto servis kuća što je u kontradikciji s tržišnim natjecanjem, a isto je potvrdila i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga te dostupna pravna praksa. Poziva se na nalaz i mišljenje vještaka prometne struke ŠŠ izrađenog u predmetu iste činjenične i pravne osnove vođenog pred ovim sudom pod poslovnim brojem P- 1257/2021. Tužitelj napominje da njegova satnica iznosi manje od cijene radnog sata koju iznosi vještak, a koja se kreće u visini od oko 35,00 EUR uvećano za PDV.
2. Isprave koje je tužitelj podnio uz tužbu su kako slijedi: zapisnik o izvidu štete br. 90-AO-9430/2022 (list 7 spisa), račun br. 233/P1/1 od 22. kolovoza 2022. (list 8 spisa), izjava od 22. kolovoza 2022. (list 9 spisa), punomoć od 22. kolovoza 2022. (list 10 spisa), e-mail dopis od 9. studenog 2022. (list 11 spisa), izvod sa žiro računa tužitelja (list 12 spisa), cjenik tužitelja (list 13 spisa), ugovor o ustupu tražbine od 22. kolovoza 2022. (list 14 i 15 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 16 do 19 spisa), nalaz vještaka iz drugog sudskog postupka (list 20 do 22 spisa) te sudska praksa (list 23 do 177 spisa).
3. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u sklopu podneska koji datira od 12. lipnja 2024. Ne spori nastanak štetnog događaja ni činjenicu da je automobil registarskih oznaka [registarska oznaka] u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika.
4. Nadalje tvrdi da je nakon zaprimljenog zahtjeva za isplatu osigurnine, a po obradi istog, isplatio iznos od 792,95 EUR na ime naknade štete na automobilu te da je tom isplatom u cijelosti ispunio svoju obvezu, dok svako drugo potraživanje tužitelja smatra neosnovanim. Predlaže provođenje prometnog vještačenja sa zadatkom vještaku utvrditi da li je oštećena na području Grada Zagreb gdje ima prebivalište mogla popraviti vozilo po cijeni sata nižoj od one navedene u računu tužitelja te kolike su prosječne cijene rada na području Grada Zagreba od strane neovlaštenih servisa kao i da li je isplaćenim iznosom bio moguć popravak kod većeg broja neovlaštenih autoservisera na području Grada Zagreba. Odgovoru na tužbu prileži pregled šteta po polici (list 185 spisa).
5. Podneskom od 11. srpnja 2024. tužitelj se očitovao na sadržaj odgovora na tužbu. Prigovor namirene stvari, koji tuženik ističe kada navodi da je izvršio isplatu iznosa od 792,95 EUR, smatra neosnovanim. Pojašnjava da je tuženik upoznat s činjenicom da su dva servisa radila popravak predmetnog vozila odnosno da je radove popravka limarije izvršio servis Kašnar, a tužitelj je izvršio radove lakiranja. Dodaje da je iz izvida štete tuženika vidljivo kako je osim lakiranja predmetnog vozila bilo nužno izvršiti i zamjenu/popravak stražnjeg branika i držača stražnjeg branika. Stoga tvrdi da plaćanjem usluge servisu Kašnar, tuženik nije u cijelosti ispunio svoju obvezu glede predmetnog štetnog događaja već je ispunio samo dio svoje obveze, i to onu prema servisu Kašnar, ali ne i prema tužitelju. Također navodi da mu nije dostavljen račun servisa Kašnar za popravak predmetnog vozila na koji se tuženik poziva u svojem odgovoru na tužbu, slijedom čega se ni ne može očitovati na isplate iznosa navedenih u izvodu iz transakcijskog računa izuzev isplate iznosa od 265,45 EUR koji su isplaćeni izravno na tekući račun oštećenice SŠ, što nije sporno. Ponavlja da je oštećenik sukladno pravu na slobodu tržišta i tržišnog natjecanja te izbora auto servisne radionice koja će obaviti popravak vozila, izabrao upravo servisnu radionicu tužitelja koja je popravila vozilo na stručan i kvalitetan način, a na koji tuženik nije imao primjedbe, dok je cijena radnog sata tužitelja određena sukladno mjerodavnom tržištu kao i to da da ne postoji obveza oštećenika da pod određenim uvjetima i kod određenih osoba učini popravak oštećenog vozila.
6. Tuženik je dana 27. ožujka 2025. dostavio u spis podnesak u kojem je naveo da je oštećenoj s osnove naknade imovinske štete na predmetnom automobilu isplatio ukupan iznos od 792,95 EUR, od kojih se iznos od 463,54 EUR (384,90 EUR i 78,64 EUR) odnosi na plaćanje računa servisa Kašnar, dok se iznos od 329,41 EUR (265,45 EUR i 63,96 EUR) odnosi na plaćanje računa tužitelja. Podnesku prileži pregled šteta po polici (list 203 spisa) i račun – otpremnica br. 76 od 22. srpnja 2022. izdan od VŠ, vl. obrta za usluge i trgovinu [obrt] (list 204 spisa).
7. Ovaj sud je dana 01. travnja 2025. zaprimio podnesak tužitelja kojim isti povlači tužbeni zahtjev za iznos od 63,96 EUR koji je tuženik dana 12. siječnja 2023. isplatio izravno na tekući račun oštećenika.
8. Sud nije izveo dokazne prijedloge stranaka za saslušanjem svjedoka SŠ i zastupnika po zakonu tužitelja te za priklopom spisa štete tuženika i prometnim vještačenjem.
9. Navedene dokazne prijedloge ovaj sud ocijenio je protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti postupka sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) s obzirom da bi izvođenje tih dokaza prouzročilo troškove koji bi premašili vrijednost ovog spora te bi doprinijeli duljini trajanja istog, pa je sud primjenom odredbe čl. 464.a ZPP-a po slobodnoj ocjeni dokaza te uzimajući u obzir isprave koje prileže spisu, odbio navedene dokazne prijedloge.
10. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8.
ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim.
11. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 63,96 EUR koji predstavlja naknadu štete koju tužitelj potražuje u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik u izvidu štete.
12. Vezano uz predmet spora prije svega valja naglasiti da je iz Ugovora o ustupu potraživanja (cesiji) od 22. kolovoza 2022. koji prileži tužbi razvidno, između ostaloga, da je SŠ kao ustupitelj, ovdje tužitelju kao primatelju ustupila svoje potraživanje koje ima prema ovdje tuženiku u iznosu od 3.102,40 kn/411,76 EUR, a prema računu popravka za štetu br. 233/P1/1 i temeljem izvida štete tuženika br. 90- AO-9430/2022. Također valja naglasiti da je tuženik oštećenoj s osnove naknade imovinske štete na predmetnom automobilu isplatio ukupan iznos od 792,95 EUR, od kojih se iznos od 463,54 EUR (384,90 EUR i 78,64 EUR) odnosi na plaćanje računa servisa Kašnar (popravak limarije), dok se iznos od 329,41 EUR (265,45 EUR i 63,96 EUR) odnosi na plaćanje računa tužitelja (radovi lakiranja). Tuženik se tek po nalogu suda sa ročišta održanog 10. prosinca 2024. jasno očitovao koji iznos je plaćen tužitelju na automobilu reg. oznaka [registarska oznaka] od ukupno isplaćenog iznosa od 791,95 EUR.
13. Nadalje, iz tuženikovog izvida štete broj AO-9430/2022 utvrđeno je da se isti odnosi upravo na predmetni štetni događaj, a što je razvidno i iz tužiteljevog računa – br. 233/P1/1 od 22. kolovoza 2022. odnosno razvidno je da se taj račun odnosi na izvršene radove po izvidu štete tuženika.
14. Dakle, predmet ustupa tražbine je tražbina naknade štete oštećenika SŠ prema tuženiku iz predmetnog tužiteljevog računa pa je stoga tražbina od strane oštećenika ustupljena tužitelju sukladno odredbi čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (˝Narodne novine˝ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) te posljedično tužitelj kao primatelj ima prema dužniku odnosno tuženiku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a).
15. Ovaj sud nadalje smatra da su radovi na vozilu u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem od 12. lipnja 2022. Napominje se kako je tijekom postupka utvrđeno nespornim da je tužitelj doista trebao izvesti sav fakturirani rad (potrošni materijal lakirera i cijena radnog sata).
16. Odredbom članka 1045. stavak 1. ZOO-a propisano je da je onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
17. Članak 1046. ZOO-a propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Odredbom članka 1085. stavak 1. ZOO-a propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je odgovorna osoba dužna za ostatak štete dati naknadu u novcu ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno.
18. Iz utuženog računa broj 233/P1/1 sud je utvrdio da je tužitelj izvršio lakiranje predmetnog vozila te da je naznačeno da za autolimarske radove na vozilu cijena radnog sata iznosi 200,00 kn/26,54 EUR.
19. U odnosu na spornu okolnost naknade štete u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj i cijene radnog sata koju je procijenio tuženik, valja naglasiti da je prema ocjeni ovog suda oštećenik mogao slobodno izabrati servis u kojem će popraviti svoje vozilo. Okolnost da bi u drugim servisima odnosno radionicama cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a te je oštećenik ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu u mjestu boravišta oštećenika (tako i Visoki trgovački sud u presudi Pž- 3526/2023).
20. Tuženik nema pravo određivati cijene sata rada autoservisima u Republici Hrvatskoj niti može određivati osiguraniku gdje će popraviti vozilo. Tužitelj je ovlašten izdati svoj cjenik te je temeljem istoga ovlašten naplaćivati cijenu rada uz primjenu načela tržišnog natjecanja. Ukoliko tužitelj ne prilagodi cijenu tržištu, tržišni mehanizam će ga eliminirati iz tržišnog natjecanja. Dakle, cijena sata rada određuje se prema stanju na tržištu te ovisi isključivo o tome da li će treća osoba angažirati tužitelja za izvođenje radova po njegovoj cijeni, a odluka o sklapanju ugovora o djelu ovisit će o nizu različitih elemenata temeljem kojih kupac utvrđuje da li mu je ponuda prihvatljiva poput blizine servisa, kvalitete radova i slično.
21. Također se napominje da je u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZOO-a na tužitelja prešlo i oštećenikovo pravo na zahtijevanje zakonskih zateznih kamata. Nepodmireni dio utuženog računa dospio je na naplatu 27. kolovoza 202. slijedom čega tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana, odnosno 28. kolovoza 2022., od kada tužitelju nastaje šteta, a kako je to ispravno naznačio tužitelj. Pravo na zatezne kamate od dospijeća do isplate propisano je odredbom članka 29. st 1. i čl. 183. st. 1. ZOO-a. Stopa zatezne kamate na glavnicu određena je sukladno članku 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.
22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. čl. 155. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.
23. U odnosu na zatražene troškove parničnog postupka, tužitelju je za zastupanje u ovom parničnom postupku u kojem je konačna vrijednost predmeta spora manja od 100,00 EUR dosuđena jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7.9. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23), što uvećano za PDV i zatraženi trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 13,28 EUR (čl. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/2018 i 51/23; dalje: ZSP i Tar. br. 1. t. 1. te Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – "Narodne novine" broj: 37/23) ukupno iznosi 113,28 EUR.
24. Odluka o zakonskim zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka temelji se odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO.
Zagreb, 6. lipnja 2025.
SUDAC:
Jasna Golubić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. Presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a.
DNA
- Odvj. Tomislav Hajdek, Zagreb, Ivana Šibla 15
- CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33