Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-5423/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Mateji Marjanović, u upravnom sporu tužiteljice GNP, rođena **.**.1987., u mjestu Kinshasa, Demokratska Republika Kongo, državljanka Demokratske Republike Kongo, s boravištem u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Ivan Jelavić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jelavić & partneri j.t.d., Zagreb, Palmotićeva 70, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 23. svibnja 2025., u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 6. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

"I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23- 06/10513, URBROJ: 511-01-212-24-18 od 4. studenog 2024. godine.

II. Odobrava se supsidijarna zaštita tužiteljici GNP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1987. u mjestu Kinshasa, Demokratska Republika Kongo, državljanka Demokratske Republike Kongo.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do dana isplate,

podredno, ako sud zauzme stav da neće rješavati predmet u sporu pune jurisdikcije:

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23- 06/10513, URBROJ: 511-01-212-24-18 od 4. studenog 2024. godine, te se predmet vraća na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do dana isplate."

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu ovom sudu dana 20. prosinca 2024. godine protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/10513, URBROJ: 511-01-212-24-18 od 4. studenog 2024. godine, kojim se točkom I. izreke odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu kojeg je podnijela GNP, rođena **.**.1987. u mjestu Kinshasa, država Demokratska Republika Kongo, državljanka Demokratske Republike Kongo, dok je prema točki II. izreke u roku od 15 dana od dana izvrsnosti ovog rješenja, GNP dužna napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom bili prisilno udaljena s područja EGP-a.

2. Tužiteljica u tužbi ističe da je tuženik prilikom donošenja citiranog rješenja postupao arbitrarno, a rješenje ne sadržava razloge o odlučnim činjenicama, osobito ne takve koji bi se mogli prihvatiti kao objektivni, logični i uvjerljivi. Pritom je tuženik propustio utvrditi i cijeniti sve okolnosti tužiteljičina slučaja, iz kojih jasno i nedvojbeno proizlazi da se radi o ženi koja je u zemlji podrijetla bila izložena političkom progonu i seksualnom nasilju, zbog kojih razloga se međunarodna zaštita i traži. Tužiteljica je tuženiku detaljno opisala okolnosti napuštanja zemlje podrijetla u prosincu 2016. godine, kao i jedan od razloga zbog kojih traži međunarodnu zaštitu, a odnosi se na politički progon tužiteljice zbog sudjelovanja na prosvjedu protiv vlasti. Tužiteljica je opisala da se prosvjed odvio u rujnu 2016. godine, te ih je organizirala vjersko- politička organizacija BDK, čija je tužiteljica članica. Opisala je da ju je tom prilikom policija uhitila i smjestila u zatvor Makala, gdje je bila zatvorena 30 dana, nakon čega je uspjela pobjeći. Opisala je kako se nakon bijega iz zatvora skrivala još neko vrijeme od vlasti, dok nije uspjela napustiti zemlju podrijetla. Tuženik navedenu materijalnu činjenicu nije prihvatio kao vjerodostojnu, uz obrazloženje koje se u bitnome svodi na to da nije nađena niti jedna informacija o prosvjedu iz 2016. godine, te da tužiteljica nije učinila vjerojatnim da je pripadnica BDK organizacije, pri čemu tuženik ističe navodne kontradiktornosti u iskazima tužiteljice u vezi postojanja članske iskaznice, te mjesta i načina bijega iz zatvora, koji razlozi tuženika se u svojoj ukupnosti ne mogu prihvatiti kao logični i uvjerljivi. Dakle, tuženik je u određenoj mjeri proučio problematiku organizacije BDK, te prihvaća da su se i prije i nakon 2016. godine nasilno gušili njihovi prosvjedi, kao i da su se događala ubojstva pripadnika organizacije, pri čemu cit. „nije provedena neovisna i transparentna sudska istraga o zlostavljanjima koje su počinile državne sigurnosne snage“. Pored toga, tuženik ipak zaključuje da tužiteljica ne govori istinu, jer da nema informacija o prosvjedima iz 2016. godine, što nije točno, jer postoji niz izvještavanja medija, kao i nevladinih i međunarodnih organizacija koji se tiču upravo napetosti i prosvjeda koji su se odvili upravo 2016. godine. Naime, prema izvješćima, tadašnjem predsjedniku [adresa], GN trebao je isteći drugi mandat 20. prosinca 2016. godine, a prema odredbama Ustava usvojenog 2006. nije imao pravo na reizbor. Dužnosnici su predložili da će se izbori održati u studenom 2016. godine, ali 29. rujna 2016. godine nacionalna izborna vlast objavila je da se izbori neće održati do početka 2018. godine. Od siječnja 2015. godine kongoanski vladini dužnosnici i sigurnosne službe provodili su brutalnu kampanju represije protiv ljudi koji su se protivili pokušajima produljenja predsjedničkog mandata predsjednika GN nakon Ustavom propisane granice od dva mandata koja je trebala završiti 19. prosinca 2016. godine. Dužnosnici su uhitili desetke aktivista i oporbenih čelnika i pristaša, opetovano su zabranjivali oporbene prosvjede, zatvarali medijske kuće, sprječavali oporbene čelnike da se slobodno kreću širom zemlje i pucali su na mirne prosvjednike. Nadalje, prema izvješćima, Vladina represija dosegla je nove vrhunce tijekom tjedna od 18. rujna 2016. godine, kada su G diljem zemlje izašli na ulice prosvjedujući protiv odgode izbora. U Kinshasi su sigurnosne službe smrtno ustrijelile najmanje 50 ljudi i zatočile desetke drugih. Snage sigurnosti odnijele su neka od tijela, izvještavaju svjedoci, u očitom nastojanju da sakriju dokaze i spriječe obitelji da organiziraju pogrebe. Pored navedenih dokaza, i to ne samo medijskih i drugih izvještavanja, već i važnih pravnih akata donesenih upravo kao odgovor međunarodne zajednice u relevantnom razdoblju, nemoguće je prihvatiti tezu tuženika o tome da nema nikakvih informacija o tome da bi se u DR Kongo tijekom 2016. godine održali bilo kakvi prosvjedi. U odnosu na ostale navodne kontradiktornosti u iskazima, a koji su u kontekstu cijelog činjeničnog stanja zanemarivi, tužiteljica dodatno ističe kako je tuženik u potpunosti zanemario moguće probleme prilikom prijevoda, te je propustio ispravno primijeniti institut blagodati sumnje. Tužiteljica kao jedan od primjera pogrešnog postupanja tuženika ističe navode koji se tiču lokacije zatvora. S tim u vezi, ističe se kako je zatvor u općini Makala, gdje je tužiteljica bila zatvorena, najozloglašeniji zatvor u DR Kongu. BBC je objavio izjavu zatvorenika: „Makala nije zatvor, već zatočenički centar nalik koncentracijskom logoru, gdje se ljudi šalju da umru“. Ovaj zatvor se nalazi u glavnom gradu Kinshasi, ima kapacitet od 1500 zatvorenika, ali se procjenjuje da može primiti oko 10 puta više. Ova skučena populacija seže od sitnih kriminalaca preko političkih zatvorenika do ubojica. Skupine za ljudska prava dugo su se žalile na užasne uvjete s kojima se suočavaju zatvorenici Makala, uključujući prenapučenost, nedovoljnu hranu i loš pristup čistoj vodi. Naposljetku, tuženik je procjenu budućeg rizika izvršio temeljem internetskih uputa za turiste koji planiraju putovati u DR Kongo, što je bespredmetno, posve pogrešno, te ne predstavlja dovoljnu osnovu za zaključak da cit. „tužiteljica povratkom u Kinshasu ne bi bila u sigurnosnom riziku koji bi predstavljao ugrozu za njezin život“. Naime, tuženik nije cijenio njezine osobne okolnosti – da je u zemlji podrijetla bila uhićena zbog političkih razloga i da je pobjegla iz zatvora, što je evidentirano kod tijela državnih vlasti, zbog čega tužiteljica nije niti može biti u jednakom položaju kao turisti koji putuju u DR Kongo, osobito imajući u vidu njezin iskaz da su ranija i aktualna vlast u svojevrsnoj sprezi, te se radi o istom načinu funkcioniranja vlasti. Tužiteljica kao drugi i daljnji razlog zbog kojeg traži međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj ističe rodno uvjetovano, i to seksualno nasilje koje je proživjela u zemlji podrijetla, time da je seksualno nasilje proživjela i nakon napuštanja zemlje podrijetla, u Grčkoj. Tužiteljica je u Republici Hrvatskoj pristupila na savjetovanje u sklopu pomoći koju je primila od nevladine organizacije, te se otvorila o višestruko proživljenom seksualnom nasilju. Govorila je o seksualnom nasilju koje je preživjela kao djevojčica u dobi od 10 godina, kad se s prijateljicom vraćala iz škole, te ih je zatekla skupina muškaraca. Zatim je govorila o seksualnom nasilju koje je preživjela u dobi od 15 godina od strane mladića koji je stanovao u blizini. Također, govorila je o silovanju koje je preživjela u dobi od 27 godina, iz kojeg nasilnog spolnog odnosa je dobila i dijete. Tužiteljica je govorila o ozljedama koje je zaprimila tijekom navedenih događaja seksualnog nasilja, te kako je njezin otac prijavljivao događaje policiji u DR Kongo, no zbog ukorijenjenog stava prema ženama i nefunkcioniranja pravosudnog sustava, niti jedan od njih nije rezultirao progonom niti osudom počinitelja. Tužiteljica se otvorila i o proživljenom silovanju u Grčkoj nakon napuštanja zemlje podrijetla, zbog čega je zatražila i pomoć MSF – Médecins Sans Frontières (kod pacijentice: 20208397). Tužiteljica je ispričala kako niti događaj u Grčkoj, iako se obratila policiji, nije rezultirao progonom niti osudom počinitelja. Naposljetku, tužiteljica je kazala da je prilikom davanja iskaza kod tuženika u postupku radi odobrenja međunarodne zaštite, namjeravala istaknuti proživljeno seksualno nasilje, no bila je prekidana. Posljedično tome, proživljeno seksualno nasilje nije postalo sastavnim dijelom činjeničnog stanja tužiteljičina predmeta, iako predstavlja razlog za odobrenje međunarodne zaštite. Tužiteljica ističe kako se u nizu dokumenata međunarodnih i nevladinih organizacija DR Kongo naziva „svjetskom prijestolnicom silovanja“, jer su silovanje, grupno silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja česti, te pogađaju alarmantno visok broj djevojčica i žena. Iz izvješća nadalje proizlazi da žrtve seksualnog nasilja u DR Kongo nemaju učinkovit pristup pravosuđu, te da je provedba nacionalnog pravnog okvira nedostatna. Naime, važna izmjena Kaznenog zakona uvedena 2006. godine inkriminira seksualno nasilje. Međutim, Obiteljski zakon sadrži diskriminirajuće odredbe, koje utječu na borbu protiv seksualnog nasilja, jer predviđa da žena mora dobiti dozvolu svog muža (ili oca) za pristup pravosudnim institucijama. Međutim, i dalje ostaje problem nekažnjavanja. Nadalje, činovi seksualnog nasilja koje su počinili vojska, policija i naoružane skupine u isključivoj su nadležnosti vojnog pravosudnog sustava, koji ima ogromne odgode u uhićenju i procesuiranju osumnjičenika. Posebnu zabrinutost izaziva nekažnjivost koju uživa niz visokih časnika, te nedostatak suradnje vojne hijerarhije s pravosuđem. U nekim slučajevima vlasti nisu proganjale čak ni visokopozicionirane pripadnike ilegalnih oružanih skupina, zbog straha da bi to pogoršalo napetosti i predstavljalo prepreku mirovnim sporazumima. Stoga su stope seksualnog nasilja među afričkim tražiteljicama azila i izbjeglicama veće nego u bilo kojoj drugoj regiji porijekla, što povećava potrebu za pomoći tražiteljica azila i ženama izbjeglicama iz poznatih područja sukoba. Seksualno nasilje je prvenstveno usmjereno na žene i djevojčice i prepoznato je kao praksa tijekom oružanih sukoba i ratova diljem svijeta. Silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja i iskorištavanja doveli su do veće ukupne pojave spolno prenosivih infekcija, kao što je HIV/AIDS među ženama. Žene iz zona oružanih sukoba, posebno iz afričkih zemalja kao što su DR Kongo, kao što je ranije spomenuto, imaju mnogo veću vjerojatnost da će doživjeti silovanje i druge oblike seksualnog nasilja od žena iz nekonfliktnih područja (Izvješće o ljudskoj sigurnosti 2012. godine). Navedeni podaci uzeti zajedno s podacima koje je tužiteljica dala o svojoj osobnoj situaciji, jasno ukazuju na ozbiljan rizik u slučaju povratka u zemlju podrijetla, slijedom čega joj je međunarodna zaštita trebala biti odobrena. Dodatno, tužiteljica kao pozitivnu i obvezujuću praksu ističe odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, Broj: U-III-557/2019 od 11. rujna 2019. godine u kojoj je izloženost rodno uvjetovanom proganjanju, osobito u kontekstu kulture gdje se prema ženama postupa drugačije nego prema muškarcima, prepoznata kao razlog za ishođenje azila.

3. Slijedom iznesenog tužiteljica predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/10513, URBROJ: 511-01-212-24-18 od 4. studenog 2024. godine, te odobri supsidijarnu zaštitu tužiteljici GNP, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1987. u mjestu Kinshasa, Demokratska Republika Kongo, državljanka Demokratske Republike Kongo. Nadalje, predlaže da sud naloži tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do dana isplate, a podredno, ako sud zauzme stav da neće rješavati predmet u sporu pune jurisdikcije tužiteljica predlaže da sud poništi rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/10513, URBROJ: 511- 01-212-24-18 od 4. studenog 2024. godine, te predmet vrati na ponovni postupak i naloži tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do dana isplate.

4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Naime, tužiteljica u tužbi navodi da postoje izvješća o nepovoljnom tretmanu članova političko-vjerskog pokreta Bundu dia Kongo (BDK) od 2016. do 2018. godine. Međutim, čak niti u tužbi ne navodi niti jedan dokaz koji nju osobno povezuje s navedenim pokretom. Tuženik je u rješenju naveo niz kontradiktornosti radi kojih je, uz cjelokupnu neuvjerljivost iskaza i nedostatak dokaza, odbio tužiteljičin zahtjev za međunarodnu zaštitu, te smatra da navođenje općenitih izvješća ne dovodi u pitanje ostale razloge radi kojih je tužiteljica odbijena. Tužiteljica je tek u tužbi navela da je proživjela rodno i seksualno nasilje u zemlji podrijetla, te ističe da je to namjeravala istaknuti pred tuženikom, ali je bila prekidana. Tuženik navodi da je iz spisa predmeta razvidno da je tužiteljica u više navrata imala priliku navesti da je bila seksualno zlostavljana, ali to nije učinila. Naime, na zahtjevu joj je postavljeno konkretno pitanje je li bila izložena mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju, te je spomenula samo da ju je policija tukla u zatvoru. Također je upitana je li imala nekih problema vezanih uz spol, na što je navela da nije. Nadalje i na zahtjevu i na saslušanju je imala priliku svojim riječima navesti sve razloge radi kojih je napustila zemlju prilikom čega nije bila prekidana. Osim toga, sama tužiteljica navodi da je međunarodnu zaštitu zatražila i u Grčkoj, te je svoja oba zahtjeva temeljila na istim razlozima. Međutim, i u Grčkoj je dobila negativnu odluku. Navedeno samo potvrđuje da se u okviru zemalja Europske unije odlučuje na temelju istih kriterija, odnosno istih direktiva koje su implementirane u nacionalno zakonodavstvo. Tuženik želi skrenuti pažnju suda na presudu Visokog upravnog suda RH, Poslovni broj: Usž- 4354/19-3 od 26. kolovoza 2020. godine, te predlaže sudu da se kod upute o pravnom lijeku u predstojećoj presudi u ovom upravnom sporu vodi zaključkom Visokog upravnog suda RH iz citirane presude, po kojem, s obzirom na odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17. i 33/23.), eventualna žalba na presudu ne odgađa izvršenje rješenja.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.

6. Tijekom postupka provedeno je saslušanje tužiteljice, kao stranke u postupku, te je izvršen uvid u cjelokupni spis predmeta, kao i spis tuženika, a posebice u rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23-06/10513, URBROJ: 511-01-212-24-18 od 4. studenog 2024. godine (stranica 12-16 spisa), iskaz tužiteljice (stranica 157-159 spisa), službenu bilješku o izraženoj namjeri za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu od 4. svibnja 2023. godine, službene bilješke o napuštanju Prihvatilišta od strane tužiteljice, kao osobe koja je izrazila namjeru za međunarodnu zaštitu, i to od 6. svibnja 2023., 8. ožujka 2024. i 30. ožujka 2024. godine, zapisnik od 13. kolovoza 2024. godine povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu, izjavu o imovinskom stanju tužiteljice kao tražiteljice međunarodne zaštite od 8. veljače 2024. godine, zapisnik od 8. veljače 2024. godine sastavljen povodom uzimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu od tužiteljice, te zahtjev za odobravanjem besplatne pravne pomoći od 20. studenog 2024. godine.

7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog rješenja od 4. studenog 2024. godine, kojim se točkom I. izreke odbija zahtjev za međunarodnu zaštitu kojeg je podnijela GNP, rođena **.**.1987. u mjestu Kinshasa, država Demokratska Republika Kongo, državljanka Demokratske Republike Kongo, dok je prema točki II. izreke u roku od 15 dana od dana izvrsnosti ovog rješenja, GNP dužna napustiti Europski gospodarski prostor (EGP), jer će u protivnom bili prisilno udaljena s područja EGP-a. Naime, ŽNP (u daljnjem tekstu: tražiteljica) je dana 4. svibnja 2023. godine u Policijskoj upravi karlovačkoj, Postaji granične policije Cetingrad izrazila namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Dana 6. svibnja 2023. ista je napustila Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu u koje je bila smještena i u koje se nije vratila, niti je prijavila novo boravište u zakonskom roku. Dana 9. siječnja 2024. tražiteljica je transferirana iz Švicarske u Republiku Hrvatsku sukladno dublinskom postupku. Dana 8. veljače 2024. godine tražiteljica je podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska 41, te je izjavila da je napustila Demokratsku Republiku Kongo (u daljnjem tekstu: DRC) zbog prosvjeda od 16. prosinca 2016. godine. Navodi da su se prosvjedi protiv vlasti odvili u rujnu 2016. godine, te ih je organizirala stranka BDK čija je članica. Navodi da ju je tom prilikom policija uhitila i smjestila u zatvor u općini Maluku, gdje je bila zatvorena 30 dana. Navodi da su je iz zatvora spasili članovi organizacije BDK na način da su otvorili prozore izvana i špagom ju izvukli iz zatvora. Navodi da su je potom odveli u jedno mjesto izvan grada, gdje je bila skrivena tri i pol mjeseca u napuštenoj kući. Nakon nekog vremena tetka joj je došla u posjet, te joj organizirala bijeg prema Europi. Dana 31. srpnja 2024. tražiteljici međunarodne zaštite ograničeno je kretanje u prostorijama Prihvatnog centra za strance Ježevo u trajanju od mjesec dana zbog fizičkog obračuna s drugom tražiteljicom međunarodne zaštite, čime je povrijedila kućni red Prihvatilišta. Dana 13. kolovoza 2024. tražiteljica je saslušana u prostorijama Prihvatnog centra za strance, Slavka Kolara 82. Navodi da je DRC napustila 16. prosinca 2016. godine, jer je radi prosvjeda 2016. godine, koji je organizirao BDK, bila zatvorena 30 dana. Tvrdi da je puštena, jer je jedan član BDK-a došao s policajcem, te da se radilo o protuzakonitom puštanju iz zatvora. Nakon napuštanja zatvora bila je smještena u napuštenoj kući u kojoj je boravila 3 do 4 tjedna. Tvrdi da joj je teta organizirala put. U slučaju povratka u zemlju podrijetla smatra da bi bila ubijena. Dana 3. kolovoza 2024. tražiteljica je otpuštena iz Prihvatnog centra za strance Ježevo, te smještena u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, [adresa]. Prilikom pravnog vrednovanja tražiteljevog zahtjeva za međunarodnu zaštitu potrebno je utvrditi zemlju podrijetla. Naime, u Priručniku UNHCR-a o postupku utvrđivanja statusa izbjeglica prema Konvenciji iz 1951. godine i Protokolu iz 1967. godine o statusu izbjeglica navodi se kako osnovani strah od proganjanja podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu mora biti u vezi sa zemljom njegovog državljanstva. Budući da tražiteljica u konkretnom slučaju ne posjeduje osobne dokumente, odgovorom na postavljena pitanja o zemlji podrijetla učinila je vjerojatnim da je državljanka DRC, te je za potrebe postupka prihvaćen njezin identitet i državljanstvo. Iz navedenih je izvješća vidljivo da članovi BDK imaju problema s vlašću, te da je 2007. i 2008., te nakon toga 2017. i 2020. policija nasilno gušila prosvjede BDK-a. Međutim, nije nađena niti jedna informacija o prosvjedu iz 2016. godine, u kojem je tražiteljica navodno sudjelovala. Nadalje, tražiteljica uopće nije učinila vjerojatnim da je pripadnica navedene organizacije. Naime, na zahtjevu je izjavila da je sudjelovala na sastancima stranke, te imala člansku iskaznicu, dok je na saslušanju iskazivala drugačije, da nije nikada imala člansku iskaznicu. Također je navela da nije sudjelovala na sastancima stranke. Kada je s nevjerodostojnostima suočena, tvrdila je da ranije nije drugačije iskazivala iako joj je prvotni zapisnik pročitan, te je na isti izjavila da nema primjedbi. Dodatno, tražiteljičin način bijega iz zatvora različito je opisan na zahtjevu i na saslušanju. Tako je na zahtjevu izjavila da su je iz zatvora izbavili članovi skupine BDK, koji su otvorili prozor s vanjske strane i izvukli je van pomoću špage, dok je na saslušanju izjavila da se jedan pripadnik BDK s policajcem dogovorio da je se pusti iz zatvora. Tuženik navodi da je naziv općine u kojoj je navodno bio zatvor drugačije naveden u zahtjevu, a drugačije na saslušanju. Uz brojne nevjerodostojnosti, Ministarstvo ne smatra logičnim da bi osoba koja tvrdi da nije imala nikakvu posebnu funkciju u stranci, nije imala člansku iskaznicu, niti je znala bilo što detaljnije reći o samoj stranci bila na meti vlasti radi jednog jedinog prosvjeda na kojem se prema njezinim vlastitim riječima nije ničim isticala. Pored navedenog, nisu pronađeni nikakvi podaci o navodnim prosvjedima iz 2016. godine. Valja navesti da je i sama tražiteljica izjavila da je prije Republike Hrvatske tražila međunarodnu zaštitu u Grčkoj, i to dva puta (podnoseći prvi i naknadni zahtjev) te je oba puta dobila negativnu odluku, a zahtjeve je prema njezinim vlastitim riječima, temeljila na istim razlozima kao i u Republici Hrvatskoj. Pored navedenog, tražiteljica je napustila Republiku Hrvatsku nakon izražene namjere, te se uputila prema Švicarskoj, jer joj je ciljana zemlja bila Francuska, što više ukazuje na sekundarnu migraciju, nego na stvarnu potrebu za međunarodnom zaštitom. Iz svih prethodno navedenih razloga, ova se materijalna činjenica ne prihvaća kao vjerodostojna. Budući da materijalna činjenica o problemima radi prosvjeda skupine BDK nije prihvaćena, razmatrati će se rizik povrataka s obzirom na tražiteljičin identitet i državljanstvo. Iz tog se razloga prilikom razmatranja povratka u zemlju podrijetla uzelo u obzir područje Kinshase, u kojoj je tražiteljica živjela. Osim toga, podaci iz ACLED-a navode da je u periodu od 28. listopada 2023. do 25. listopada 2024. na području Kinshase zabilježeno 162 smrtna slučaja. S obzirom da Kinshasa ima 1.703.2300 stanovnika može se ustanoviti da se na 100000 stanovnika dogodi 1 smrtni slučaj. Uzimajući u obzir navedene indikatore, može se zaključiti da na području Kinshase, iako prisutan, sigurnosni rizik za civilno stanovništvo ne doseže toliki razmjer da bi predstavljao ozbiljnu nepravdu iz članka 21. stavka 2. Zakona. Sukladno izvoru, Kinshasa je područje sa srednjim sigurnosnim rizikom na području DRC-a. Uzimajući u obzir prethodno navedene izvore, smatra se da tražiteljica povratkom u Kinshasu ne bi bila u sigurnosnom riziku, koji bi predstavljao ugrozu za njezin život. Stoga zahtjev za međunarodnu zaštitu nije osnovan. Sukladno članku 38. stavku 1. točki 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti zahtjev će se odbiti ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članka 20. i 21. navedenog Zakona. Analizom izjava tražiteljice, njezinih osobnih okolnosti, izvješća o zemlji podrijetla i procjenom budućeg individualnog rizika, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. U postupku je utvrđeno da nema dokaza da su njezin život i sloboda u opasnosti zbog njezine rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja. Naime, tražiteljica nije dokazala niti učinila vjerojatnim da je pripadnica organizacije BDK. Dodatno u njezinom su iskazu uočene brojne nelogičnosti i kontradiktornosti za koje nije dala zadovoljavajuće obrazloženje. Utvrđujući postoji li stvaran rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi. U procjeni općeg stanja, podaci iz ACLED-a navode da je u periodu od 28. listopada 2023. do 25. listopada 2024. na području Kinshase zabilježeno 162 smrtna slučaja. S obzirom da Kinshasa ima 1.703.2300 stanovnika može se ustanoviti da se na 100000 stanovnika dogodi 1 smrtni slučaj. Uzimajući u obzir navedene indikatore, može se zaključiti da na području Kinshase, iako prisutan, sigurnosni rizik za civilno stanovništvo ne doseže toliki razmjer da bi predstavljao ozbiljnu nepravdu iz članka 21. stavka 2. Zakona. Utvrđujući osobne okolnosti tražiteljice, a imajući u vidu opisano činjenično stanje, nisu nađeni nikakvi dokazi koji bi ukazivali da će se tražiteljica povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao ni da će biti izložena mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju uzimajući u obzir da joj je cjelokupan iskaz ocjenjen nevjerodostojnim. S obzirom da tražiteljici danom izvršnosti ovog rješenja prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, temeljem članka 183. stavka 1. točke 3. Zakona o strancima, u svezi s člankom 184. stavcima 1. i 3. odlučeno je kao u točki 2. izreke rješenja.

8. Sud smatra da je pobijana odluka zasnovana na zakonu, te je prihvatio stajalište tuženika da tužiteljica kao tražiteljica međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, koji propisuje u stavku 1. da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona, ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Prema stavku 2. citiranog članka ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Naime, tužiteljica u svom tužbenom zahtjevu traži da se poništi rješenje od 4. studenog 2024. godine, te da joj se odobri supsidijarna zaštita, jer ukoliko bi se vratila u Kongo, tužiteljica se boji smrti, odnosno smrtnog ishoda. Tako je tužiteljici rečeno da je u Kongu u velikoj opasnosti, pa je bilo bitno da se makne iz Konga, a sve zbog toga što je tužiteljica bila osobno na stranačkom događaju 19. rujna 2016. godine, odnosno na okupljanju svih političkih stranaka u Kongu, a vezano uz to da odstupi sa vlasti GN, koji je bio predsjednik Republike. Na tom skupu je bila i tetka s drugim ljudima iz njihove i drugih političkih stranaka. Tu je bilo fizičkih obračuna, u kojima je jednim dijelom sudjelovala i tužiteljica, s time da je većina uspjela pobjeći, a tužiteljica nije imala snage za to, te je bila uhićena od strane policije, a njezina tetka je pobjegla. Tužiteljicu je policija stavila u zatvor, koji se zove Ž, osim tih činjenica tužiteljica je u svom iskazu s ročišta od 23. svibnja 2025. godine iskazala da je u zatvoru bila mjesec dana i da je protuzakonito napustila zatvor. Došla je teta sa ostalim članovima stranke, te je podmitila policijskog službenika, odnosno čuvara. Policija je došla i izvela ju iz zatvorske zgrade i predala tetki izvan zgrade. Tužiteljica je izašla iz zgrade i došla je do tetke i njezinih suradnika, koji su je bacili u prtljažnik, zato što je napustila zatvor protuzakonito, a nije htjela tamo ostati. Sve je organizirala tetka. Tužiteljica navodi da svi oni koji su ostali u zatvoru, bili su osuđeni na smrt, a u to je tužiteljica sigurna. Nadalje, tužiteljica je s tetkom ilegalno prešla granicu preko rijeke i uputila se prema Brazzavilleu, koji je glavni grad susjedne države. Po dolasku u drugu državu, tetka joj je dala važeću putovnicu na tuđe ime i s tom je tužiteljica otišla avionom u Tursku. Njezinu kćer je čuvala kćer od njezine tetke, odnosno sestrična. U svezi s tim i predmetnim iskazom tužiteljice potrebito je uputiti na zapisnik od 13. kolovoza 2024. godine, koji je sastavljen u Prihvatnom centru za strance Ježevo, a povodom zahtjeva kojeg je podnijela tužiteljica za međunarodnu zaštitu. Tako je tužiteljica izjavila da nije ispravljala određene podatke i činjenice, koji su uneseni u zapisnik od 8. veljače 2024. godine, povodom uzimanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu tužiteljice, jer je znala da je drugi intervju prilika da se stvari isprave i da je tada mislila ukazati na greške. Tužiteljica je na saslušanja od 13. kolovoza 2024. godine, između ostalog, iskazala da je napustila Kongo 18. prosinca 2016. godine, a da su razlozi njenog napuštanja bili političke prirode. Nakon što su joj roditelji umrli, o njoj je brinula tetka, koja je bila uključena u stranku pod nazivom BDK, s time da su njezini roditelji pa i tužiteljica po vjeri katolici, a njezina tetka je drugog vjerskog uvjerenja, jer imenovani pokret ima i vjerski element. Njezina tetka je tužiteljicu prisilila da se uključi u te aktivnosti, te joj je rekla da ako ne pristane, da ju neće više uzdržavati. U rujnu 2016. godine bila je manifestacija na kojoj su bile prisutne razne političke stranke. Tom prilikom je tužiteljica ostavila dijete u tetinoj kući, a ista se s tužiteljicom uputila na tu manifestaciju, iako se u trenutku dolaska policije nisu nalazile na istom mjestu. Na kraju je tužiteljica s ostalim ženama bila privedena od strane policije i završila je u policijskom pritvoru. Ispostavilo se da to nije policijski pritvor, nego baš zatvor. Tužiteljica je navela da je razlog njenog napuštanja zemlje podrijetla samo njezino sudjelovanje na manifestaciji, jer je to bio problem i to ju je dovelo u situaciju da je napustila i svoju zemlju i dijete i nema mogućnosti imati niti kontakte s njim. Strahuje da bi ju u slučaju u zemlju podrijetla ubili, jer je pobjegla i nju se tamo i dalje traži. Međutim, tužiteljica je izjavila da ako netko je trebao završiti u zatvor, onda bi to trebala biti njezina tetka, te da nakon njezinog izlaska iz zatvora nije protiv tužiteljice pokrenut bilo kakav postupak. Ista nažalost nema niti kontakt sa tetom, a niti sa svojim djetetom. Budući da tužiteljica u tužbi navodi da je bila zatvorena u najozloglašenijem zatvoru u DR Kongu, sud je mišljenja da nije objektivno moguće protupravno napustiti takav zatvor, i to na načine (kontradiktorne) koje je opisala tužiteljica. Ukoliko je njezina tetka ishodila tužiteljičin izlazak iz najomraženijeg zatvora, tada postoji i opravdanje za to, pa postoji samo paušalno uvjerenje tužiteljice o njezinom bijegu iz zatvora i o njezinom političkom progonu. Tako je tužiteljica izjavila da nije imala funkciju u stranci, da je odlazila na partijske sastanke i bila je aktivna u crkvi. Isto je tetka objasnila da je stranačka aktivnost povezana sa aktivnošću u crkvi, s time da je njezina tetka imala funkciju u stranci i to mjesto tajnice. Treba naglasiti da je tužiteljica postupala ili po želji ili po nalogu svoje tetke, iako je krenula u osnovnu školu sa pet godina, budući da je dobna granica šest godina. Nadalje, tužiteljica je pohađala srednju školu biokemijskog smjera, i to u dijelu Kinshase, koji se zove Masamba. Završila je srednju školu u dobi od 20 godina, kojom prilikom je dobila državnu diplomu, to je škola koja je preduvjet za pohađanje fakulteta. Tužiteljica je upisala fakultet, i to na sveučilištu Istem – Visoki zavod ili institut za laboratorijsku tehniku. Završila je tri godine preddiplomskog i nije nastavila dalje na diplomskom studiju. Upisala je studij s 20 godina, a završila sa 24 godine. Stoga sud ne može prihvatiti npr. iskaz tužiteljice da je napustila Hrvatsku, kada je prvi put ušla u Hrvatsku, jer tom prilikom nije znala da postoji mogućnost za traženje zaštite u RH, a da je to znala, isto bi to tada napravila. Međutim, sud može prihvatiti zaključak iz zapisnika od 13. kolovoza 2024. godine, u kojem se nalazi pitanje tuženika: "Postoji li još nešto što do sada niste naveli, a što je relevantno za vaš zahtjev o odobrenju međunarodne zaštite, prije završetka saslušanja?". Tužiteljica je odgovorila: "Sve me je to teško pogodilo, sve što sam prošla prije nekoliko godina, ja praktički ne poznajem vlastito dijete, moja situacija je vrlo teška." Stoga ne stoji tužbeni navod tužiteljice da je u postupku odobrenja međunarodne zaštite namjeravala istaknuti proživljeno seksualno nasilje, no da je bila prekidana. Proživljeno seksualno nasilje radi toga nije postalo sastavnim dijelom činjeničnog stanja tužiteljičina predmeta, iako predstavlja razlog za odobrenje međunarodne zaštite. U svom iskazu tužiteljica je navela da je u DR Kongu imala i druge probleme, jer su je silovale neke osobe u dobi od 10 godina, a osobe su bile u prolazu. Dalje navodi da je Kongo nesigurna zemlja, pa je 2014. doživjela upad u tetkinu kuću od strane nepoznatih osoba, tražili su novce, a njezinu bebu su fizički maltretirali. Tom su prilikom tetka i svi ostali uspjeli nekako pobjeći. Općenito je bilo to što je tužiteljica stalno živjela u strahu, zbog nemogućnosti da se svakodnevno dogode upadi u kuće, prijetnje ubojstvom, jer se radi o nesigurnoj zemlji. Rodila je dijete s čovjekom s kojom nije bila u vezi. U Grčkoj je tužiteljica imala probleme, ista je boravila u [adresa] u razdoblju korone, nije imala osigurani smještaj, te je boravila po parkovima, i u nekom kratkom smještaju improviziranom od strane njenih sunarodnjaka. U Grčkoj nije imala novaca i bilo je to teško preživljavanje u Grčkoj. Ističe da je imala problema sa spolnim nasiljem u Grčkoj, te se u vezi s tim obratila Liječnicima bez granica, oni su je uputili na odgovarajuće preglede i utvrdili su da je bila silovana. Kada su je liječnici pregledali pronašli tragove silovanja, pa su je upitali na što se sve to odnosi, i ona je rekla da je to bilo u njezinoj dobi od deset godina. Na poseban upit opunomoćenice tužiteljice tužiteljica ističe da kod prvog saslušanja, kada je htjela reći o tom silovanju, bila je prekinuta, a to si ona objašnjava s tim da je riječ o ovim postupcima o političkom stvarima, a ne kako je to ona shvatila. Dakle, iz iznesenog je razvidno kako je tužiteljica napustila Kongo, jer joj je rečeno da je ona u Kongu u velikoj opasnosti, pa je bilo bitno da se makne iz Konga, a nije mogla ostati u Brazzavillu, zato što se radi o susjednoj zemlji. Tužiteljica nije napustila svoju zemlju zbog osnovanog straha od proganjanja zbog rasne, vjerske, nacionalne pripadnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, a niti ista trpi osnovani strah od proganjanja ili stvarni rizik od trpljenja ozbiljne nepravde. Zbog opisanog načina života i školovanja u Kinshasi sud je mišljenja da tužiteljica nije iznijela relevantne činjenice i okolnosti da bi bila izložena rodno uvjetovanom proganjanju.

9. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u izreci presude.

10. Sud je odbio tužiteljicu sa zahtjevom za naknadom troškova upravnog spora, budući da članak 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.) propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Nadalje, članak 145. stavak 1. ZUS-a propisuje da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano.

U Zagrebu 6. lipnja 2025. godine

Sudac:

Ivan Levak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Ivan Jelavić, Odvjetničko društvo Jelavić & partneri j.t.d., [adresa] Zagreb, Palmotićeva 70

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis