Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Biograd na Moru

Poslovni broj: P-2367/2022-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja UV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri j.t.d. u Zadru, protiv tuženika OTP banka d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 52508873833, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri j.t.d. u Zadru, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. ožujka 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja BV, odvjetnička vježbenice u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri j.t.d. u Zadru i zamjenika punomoćnika tuženika ŠV, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d. u Zadru, na ročištu za objavu presude 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu br. 060303339511-SF, Oznaka UK-2k, koji Ugovor je ovjeren i potvrđen kod javnog bilježnika Dušana Kvartuča u Biogradu n/M, broj ovjere OV-1867/06, dana 6.03.2006. i to:

- dio čl.3. t. 3.3. Ugovora gdje je ugovoreno da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu korisnik Kredita bezuvjetno pristaje.

- dio čl.1.t.1.5. Ugovora gdje je ugovoreno da će se svaki povrat izvršen u kunama obračunavati u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta.

II Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, isplatiti tužitelju UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova preplaćenih iznosa s osnova razlike zbog promjene tečaja CHF o kojem je ovisila visina glavnice tijekom trajanja kredita iznos od 16.693,31 kn / 2.215,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 51,98 kn / 6,90 EUR / od 10.11.2008. pa do isplate

- na iznos od 0,63 kn / 0,08 EUR / od 10.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 72,64 kn / 9,64 EUR / od 10.01.2009. pa do isplate

- na iznos od 92,17 kn / 12, 23 EUR / od dana 10.02.2009. pa do isplate

- na iznos od 110,48 kn / 14,66 EUR / od dana 10.03.2009. pa do isplate

- na iznos od 68,74 kn / 9,12 EUR / od dana 10.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 74,15 kn / 9,84 EUR / od dana 10.05.2009. pa do isplate

- na iznos od 53,45 kn / 7,09 EUR / od dana 10.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 46,04 kn / 6,11 EUR / od dana 10.07.2009. pa do isplate

- na iznos od 48,40 kn / 6,42 EUR / od dana 10.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 58,86 kn / 7,81 EUR / od dana 10.09.2009. pa do isplate

- na iznos od 43,49 kn / 5,77 EUR / od dana 10.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 39,77 kn / 5,28 EUR / od dana 10.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 57,71 kn / 7,66 EUR / od dana 10.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 80,05 kn / 10,62 EUR / od dana 10.01.2010. pa do isplate

- na iznos od 99,36 kn / 13,19 EUR / od dana 10.02.2010. pa do isplate

- na iznos od 99,81 kn / 13, 25 EUR / od dana 10.03.2010. pa do isplate

- na iznos od 135, 10 kn / 17,93 EUR / od dana 10.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 133,93 kn / 17,78 EUR / od dana 10.05.2010. pa do isplate

- na iznos od 157,70 kn / 20,80 EUR / od dana 10.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 249,56 kn / 33,12 EUR / od dana 10.07.2010. pa do isplate

- na iznos od 204,12 kn / 27,09 EUR / od dana 10.08.2010. pa do isplate

- na iznos od 312, 61 kn / 41,49 EUR / od dana 10.09.2010. pa do isplate

- na iznos od 273,43 kn / 36,29 EUR / od dana 10.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 223,84 kn / 29,71 EUR / od dana 10.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 341,54 kn / 45,33 EUR / od dana 10.12.2010 pa do isplate

- na iznos od 404,34 kn / 53,67 EUR / od dana 10.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 353,25 kn / 46,88 EUR / od dana 10.02.2011. pa do isplate

- na iznos od 377,38 kn / 50,09 EUR / od dana 10.03.2011. pa do isplate

- na iznos od 322,54 kn / 42,81 EUR / od dana 10.04.2011. pa do isplate

- na iznos od 368,29 kn / 48,88 EUR / od dana 10.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 493,10 kn / 65,45 EUR / od dana 10.06.2011. pa do isplate

- na iznos od 452,08 kn / 60,00 EUR / od dana 10.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 685,55 kn / 90,99 EUR / od dana 10.08.2011. pa do isplate

- na iznos od 700,95 kn / 93,03 EUR / od dana 10.09.2011. pa do isplate

- na iznos od 493,51 kn/ 65,50 EUR / od dana 10.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 510,75 kn / 67,79 EUR / od dana 10.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 475,27 kn / 63,08 EUR / od dana 10.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 514,37 kn / 68,27 EUR / od dana 10.01.2012. pa do isplate

- na iznos od 551,35 kn / 73,18 EUR / od dana 10.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 546,28 kn / 72,50 EUR / od dana 10.03.2012. pa do isplate

- na iznos od 528,68 kn / 70,17 EUR / od dana 10.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 534,64 kn / 70,96 EUR / od dana 10.05.2012. pa do isplate

- na iznos od 550,89 kn / 73,12 EUR / od dana 10.06.2012. pa do isplate

- na iznos od 535, 25 kn / 71,04 EUR / od dana 10.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 537,61 kn / 71,35 EUR / od dana 10.08.2012. pa do isplate

- na iznos od 526,77 kn / 69,91 EUR / od dana 10.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 503,92 kn / 66,88 EUR / od dana 10.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 531,21 kn / 70,50 EUR / od dana 10.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 518,34 kn / 68,80 EUR / od dana 10.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 537,98 kn / 71,40 EUR / od dana 10.01.2013. pa do isplate

- na iznos od 501,09 kn / 66,51 EUR / od dana 10.02.2013. pa do isplate

- na iznos od 509,36 kn / 67,60 EUR / od dana 10.03.2013. pa do isplate i to za razdoblje do 31.12.2007. po stopi koju uređuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 31.07.2015. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. god. pa do 29.12.2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. god. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika OTP banka d.d., OIB: 52508873833, prema tužitelju UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 198,55 EUR (stodevedesetosam eura i pedesetpet centi) zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose od:

- 1,74 eura od 05.04.2006. pa do isplate,

- 0,42 eura od 05.05.2006. pa do isplate,

- 1,24 eura od 06.06.2006. pa do isplate,

- 2,24 eura od 06.07.2006. pa do isplate,

- 2,80 eura od 04.08.2006. pa do isplate,

- 1,50 eura od 05.09.2006. pa do isplate,

- 0,74 eura od 04.10.2006. pa do isplate,

- 2,02 eura od 03.11.2006. pa do isplate,

- 2,78 eura od 05.12.2006. pa do isplate,

- 5,10 eura od 04.01.2007. pa do isplate,

- 5,04 eura od 06.02.2007. pa do isplate,

- 3,77 eura od 06.03.2007. pa do isplate,

- 5,68 eura od 04.04.2007. pa do isplate,

- 8,99 eura od 04.05.2007. pa do isplate,

- 10,75 eura od 05.06.2007. pa do isplate,

- 11,30 eura od 04.07.2007. pa do isplate,

- 10,13 eura od 03.08.2007. pa do isplate,

- 9,97 eura od 04.09.2007. pa do isplate,

- 12,73 eura od 04.10.2007. pa do isplate,

- 11,92 eura od 05.11.2007. pa do isplate,

- 10,10 eura od 05.12.2007. pa do isplate,

- 8,72 eura od 04.01.2008. pa do isplate,

- 8,88 eura od 05.02.2008. pa do isplate,

- 2,84 eura od 04.03.2008. pa do isplate,

- 3,41 eura od 03.04.2008. pa do isplate,

- 8,62 eura od 05.05.2008. pa do isplate,

- 7,73 eura od 04.06.2008. pa do isplate,

- 8,00 eura od 04.07.2008. pa do isplate,

- 11,33 eura od 04.08.2008. pa do isplate,

- 10,54 eura od 04.09.2008. pa do isplate,

- 7,48 eura od 03.10.2008. pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015.g. koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023.g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

r i j e š i o  j e

I Tužba se smatra povučenom u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao s osnova promjenjive kamatne stope isplatu iznosa od ukupno 5.265,67 kuna / 698,89 EUR sa zateznim kamatama tekućim:

-na iznos od 37,80 kn /5,02 Eur/ od 10.2.2008. pa do isplate

-na iznos od 38,48 kn /5,11 Eur/ od 10.03.2008. pa do isplate

-na iznos od 37,97 kn /5,04 Eur/ od 10.04.2008. pa do isplate

-na iznos od 37,41 kn /4,97 Eur/ od 10.05.2008. pa do isplate

-na iznos od 37,41 kn /4,97 Eur/ od 10.06.2008. pa do isplate

-na iznos od 45,02 kn /5,98 Eur/ od 10.07.2008. pa do isplate

-na iznos od 90,94 kn /12,07 Eur/ od 10.08.2008. pa do isplate

-na iznos od 91,35 kn /12,12 Eur/ od 10.09.2008. pa do isplate

-na iznos od 94,31 kn /12,52 Eur/ od 10.10.2008. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.11.2008. pa do isplate

-na iznos od 94,49 kn /12,54 Eur/ od 10.12.2008. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.01.2009. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.02.2009. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.03.2009. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.04.2009. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.05.2009. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.06.2009. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.07.2009. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.08.2009. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.09.2009. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.10.2009. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.11.2009. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.12.2009. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.01.2010. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.02.2010. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.03.2010. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.04.2010. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.05.2010. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.06.2010. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.07.2010. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.08.2010. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.09.2010. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.10.2010. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.11.2010. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.12.2010. pa do isplate

-na iznos od 95,82 kn /12,72 Eur/ od 10.01.2011. pa do isplate

-na iznos od 89,13 kn /11,83 Eur/ od 10.02.2011. pa do isplate

-na iznos od 78,66 kn /10,44 Eur/ od 10.03.2011. pa do isplate

-na iznos od 83,43 kn /11,07 Eur/ od 10.04.2011. pa do isplate

-na iznos od 83,43 kn /11,07 Eur/ od 10.05.2011. pa do isplate

-na iznos od 83,43 kn /11,07 Eur/ od 10.06.2011. pa do isplate

-na iznos od 83,43 kn /11,07 Eur/ od 10.07.2011. pa do isplate

-na iznos od 83,43 kn /11,07 Eur/ od 10.08.2011. pa do isplate

-na iznos od 83,43 kn /11,07 Eur/ od 10.09.2011. pa do isplate

-na iznos od 83,43 kn /11,07 Eur/ od 10.10.2011. pa do isplate

-na iznos od 83,43 kn /11,07 Eur/ od 10.11.2011. pa do isplate

-na iznos od 83,43 kn /11,07 Eur/ od 10.12.2011. pa do isplate

-na iznos od 83,43 kn /11,07 Eur/ od 10.02.2012. pa do isplate

-na iznos od 83,43 kn /11,07 Eur/ od 10.03.2012. pa do isplate

-na iznos od 83,43 kn /11,07 Eur/ od 10.04.2012. pa do isplate

-na iznos od 83,43 kn /11,07 Eur/ od 10.05.2012. pa do isplate

-na iznos od 83,43 kn /11,07 Eur/ od 10.06.2012. pa do isplate

-na iznos od 83,43 kn /11,07 Eur/ od 10.07.2012. pa do isplate

-na iznos od 83,43 kn /11,07 Eur/ od 10.08.2012. pa do isplate

-na iznos od 83,43 kn /11,07 Eur/ od 10.09.2012. pa do isplate

-na iznos od 83,43 kn /11,07 Eur/ od 10.10.2012. pa do isplate

-na iznos od 83,43 kn /11,07 Eur/ od 10.11.2012. pa do isplate

-na iznos od 83,43 kn /11,07 Eur/ od 10.12.2012. pa do isplate

-na iznos od 83,43 kn /11,07 Eur/ od 10.01.2013. pa do isplate

-na iznos od 83,43 kn /11,07 Eur/ od 10.02.2013. pa do isplate

-na iznos od 82,49 kn /10,95 Eur/ od 10.03.2013. pa do isplate

i to za razdoblje do 31.12.2007. po stopi koju uređuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 31.07.2015. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. god. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., OIB: 52508873833, isplatiti tužitelju UV, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.185,96 EUR ( dvijetisućestoosamdesetpet eura i devedesetšest centi), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. lipnja 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 9. prosinca 2022. navodi da su tužitelj i tuženik 1. ožujka 2006. sklopili Ugovor o kreditu br. 060303339511-SF, Oznaka UK-2k, koji Ugovor je ovjeren i potvrđen kod javnog bilježnika Dušana Kvartuča u Biogradu n/M, broj ovjere OV-1867/06, dana 6. ožujka 2006. Navedenim ugovorom tuženik da je kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita odobrio i isplatio kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 23.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti. Navedenim Ugovorom ugovoren je rok otplate kredita od sedam godina, s tim da je dogovorena otplata u 84 jednakih mjesečnih rata. Početni mjesečni anuitet iznosio je 323,89 CHF plativo u kunama po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate. Prilikom sklapanja navedenog Ugovora tužitelj je primio i otplatni plan. U čl. 3. t.3.1. navedenog Ugovora ugovorena je kamatna stopa koja iznosi 4,89%, s tim da je ista promjenjiva. Čl.3. t. 3.3. ugovoreno je da se promjena kamatnih stopa vrši sa izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu korisnik bezuvjetno pristaje. Kamatna stopa se tijekom otplate kredita više puta mijenjala na štetu tužitelja i to jednostranim odlukama tuženika a da tužitelj prije ili u vrijeme zaključenja ugovora nije bio upoznat sa načinom na koji tuženik donosi odluke o promjeni kamatne stope. Čl. 1. t.1.4. ugovoreno je da se iznosi isplate kredita i otplata kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule. Sukladno čl.1.t.1.5. svaki će se povrat izvršen u kunama obračunavati u CHF po srednjem tečaju HNB za CHF na dan uplate anuiteta. Dakle, navedenim ugovorom, ugovoren je švicarski franak kao valuta uz koju je vezana glavnica, a da tuženik prilikom zaključenja Ugovora nije tužitelju pružio dovoljno informacija i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu ugovaranjem valutne klauzule u CHF. Takvim postupanjem tuženik je postupio protivno čl. 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača NN96/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, s obzirom da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, kao i protivno odredbama ZOO, zbog čega se radi o nepoštenim i ništetnim odredbama ugovora. U postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe tužitelja Potrošač- Hrvatski savez za zaštitu potrošača protiv osam poslovnih banaka kao tuženika, pravomoćnom presudom VTS u predmetu Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., u točki 6. presude utvrđeno je da je upravo tuženik u periodu od 10.9.2003. do 31.12.2008. , a koja povreda traje i dalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju ugovarajući redovnu kamatnu stopu koja je promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom toga tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača. Nadalje pravomoćnom presudom VTS koja je donesena u istom predmetu pod posl. brojem Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. u odnosu na tuženika u točki 6. navedene presude, utvrđena je ništetnost i nepoštenost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditu koji su sklapani u periodu od 1.06.2004. do 31.12.2008. a kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, s obzirom da tuženica kao trgovac nije u cijelosti informirala potrošače o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih strana. Sukladno odredbi čl. 502 c. ZPP, tužitelj je ovlašten pozivati se u ovoj parnici na pravna utvrđenja iz navedenih presuda, a sud je vezan pravnim utvrđenjima iz tih parnica. Tužitelj je svoju obavezu po Ugovoru o kreditu u cijelosti izvršio, te je kredit otplaćen 10. ožujka 2013. godine. Sukladno svemu navedenom, a zbog nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora tužitelj smatra da je on svoju obavezu iz ugovora o kreditu preplatio. Tužitelj je prije pokretanja parnice proveo financijsko vještačenje po dipl. oecc. Tomo Dlaka, te je izračunao iznos preplate sa osnova preplaćene kamate i tečaja CHF. Tužitelj također smatra kako ima pravo na zakonsku zateznu kamatu za svaki preplaćeni iznos od dana kada je isti plaćen pa do isplate. Zaključno tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu, istaknuo je prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru te je ujedno prigovorio vrijednosti predmeta spora kao suviše nisko naznačenoj smatrajući da bi sud vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari trebao utvrditi u kunskoj protuvrijednosti 23.000,00 CHF, a u kojem kunskom iznosu je nedvojbeno kredit i plasiran - isplaćen tužitelju od strane tuženika budući da tužitelj tužbenim zahtjevom prvenstveno traži utvrđenje ništetnosti utuženih ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu te isplatu temeljem tog sklopljenog ugovora a zbog navodno štete koja mu je prouzročena ništetnim ugovornim odredbama. Nadalje tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja tužitelja kao i prigovor nepostojanja aktivne legitimacije na strani tužitelja zbog ispunjenja i prestanka ugovornog odnosa te predlaže da se svi postavljeni tužbeni zahtjevi u cijelosti odbiju kao neosnovani tj. podredno kao takvi odbace uz dosudu obveze tužitelju na podmirenje svih troškova postupka ovom tuženiku, a za slučaj da sud prihvati bilo koji od postavljenih tužbenih zahtjeva (ili naknadno preciziranih) ističe se opreza radi i prigovor (- prijedlog ) tuženika radi prebijanja njegove tražbine prema tužitelju. Tuženik ističe da tužitelj mora prethodno dokazati u ovom predmetu da je on doista bio potrošač, a sukladno recentnoj sudskoj praksi. Nadalje ističe da se status tužitelja kao eventualnog potrošača ne presumira unaprijed već je u svakom konkretnom pravnom slučaju prethodno potrebno utvrditi da li je fizička osoba doista za privatne svrhe sklopila ugovor ili je takav ugovor zapravo bio prividne naravi, (jer ako predmetni Ugovor o kreditu nije sklopljen u privatne svrhe već zapravo iz poslovnih razloga radi stjecanja imovinske koristi npr. kupnja nekretnine za iznajmljivanje, adaptiranje radi iznajmljivanja iste, prenamjena ili gradnja radi ostvarivanja prihoda u vidu zakupa, iznajmljivanja i sl ili pak kupnje vozila radi ostvarivanja zarade odnosno opreme potrebne za stjecanje zarade i sl.) tada tužitelj nije potrošač u smislu odredbi ZZP-a i ZPK-a niti se na te odredbe može osnovano i utemeljeno pozivati u ovom predmetu pri čemu je tada teret dokaza na tužitelju da je on stekao to svojstvo potrošača u ovom predmetu. Dakle, u ovom slučaju treba prvotno utvrditi da li je tužitelj u ovoj pravnoj stvari stekao prethodno svojstvo potrošača ili nije odnosno da li je kuća koja je adaptirana sredstvima tuženika služila ili pak služi za iznajmljivanje turistima, najam, poslovnu djelatnost, dakle za ostvarenje financijske koristi tužitelja ili nije. Posebno se ističe da tužitelj nema više pravni interes za vođenje ove parnice jer je on dana 10. ožujka 2013., u cijelosti vratio predmetni kredit tuženiku sukladno odredbama predmetnog Ugovora o kreditu zbog čega je zasnovani pravni odnos između ugovornih stranaka okončan jer je prestao ispunjenjem ugovornih obveza radi čega podnesenu tužbu tužitelja treba u ovom predmetu odmah odbaciti. Naime, za vrijeme trajanja ugovornog odnosa tužitelj niti je tužio tuženika a niti je prigovarao tuženiku, a niti bilo kojoj drugoj nadležnoj instituciji u odnosu na bilo koju ugovorenu odredbu, iznos rate, kamatnu stopu njezino povećanje, tj način njezine promjene, valutnu klauzulu i dr. Tužbu treba odbaciti i iz razloga jer su ugovorne strane u predmetnom ugovoru jasno navele da u slučaju da bilo koja ugovorna odredba postane ništetna iz bilo kojeg razloga a za vrijeme trajanja ugovornog odnosa koji je prestao ispunjenjem isplatom posljednje ugovorene rate anuiteta da će se ista tj iste prvenstveno zamijeniti valjanom odredbom radi čega a kako to nije nikada bilo prethodno omogućeno ovom tuženiku jasno je da podnesena tužba treba biti odbačena jer je čak i preuranjena a da ugovorni odnos nije još prije gotovo 10 godina već prestao ispunjenjem. Na zahtjev tužitelja ima se ovdje u ovom pravnom predmetu primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj vršio po ugovorenim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO), a sve da se ovdje i mogu primijeniti odredbe ZZP-a a koji je stupio na snagu nakon isplate kredita tužitelju. Slijedom navedenog, cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena tek dana 9 .prosinca 2022., dakle prije više od devet i pol godina od ispunjenja obveze tužitelja iz predmetnog Ugovora o kreditu to tuženik ističe kako je nepobitno davno prošlo više od tri godine od svih plaćanja koja je tužitelj (ili eventualno njegov ugovorni jamac) vršio, pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužitelja u zastari zbog čega se istom evidentno i ugasilo pravo na bilo kakvo i buduće novčano tužbeno potraživanje od tuženika. Što se tiče samog merituma spora, tuženik ističe da je ugovorena valutna klauzula i kamatna stopa (promijenjiva) u švicarskim francima pravno valjana ugovorna odredba, kao i način njezine promjene i to kako s aspekta općih odredbi o nevaljanosti pravnih poslova iz ZOO-a, tako i s aspekta odredbi ZZP-a. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 2006.g.,tužitelj je s tuženikom nepobitno pregovarao o svim spornim ugovornim odredbama, dakle i o samoj valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi, kamati kao i načinu na koji ona može ubuduće utjecati na njegovu visinu mjesečnog anuiteta na ime povrata kreditne obveze tužitelja a tuženik ga je čak i posebno obavještavo o svakoj promjeni njezine visine za vrijeme trajanja povrata njegove novčane mjesečne obveze pa ovaj tuženik doista nije zatajio tužitelju niti jednu informaciju koju je tada imao, ili za koju je znao, a koja je eventualno mogla utjecati na odluku tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu upravo s valutnom klauzulom u CHF, kao što ga je potpuno informirao i o svim rizicima ugovaranja ove valutne klauzule ali i o mogućnosti promjene buduće visine kamatne stope a time potencijalno i uvećanja ugovorene mjesečne rate povrata njegove kreditne obveze tim više jer je predmetni ugovor o kreditu bio sklopljen na rok povrata od čak 7 godina odnosno 84 mjeseca po početnoj promijenjivoj (a ne fiksnoj) kamatnoj stopi od 4,89% godišnje. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu 2006.g., tuženik je u ponudi kredita, kakav je i odobren tužitelju, imao i kredite koji se odobravaju uz valutnu klauzulu u eurima, američkim dolarima i švicarskim francima, kao i kredite bez valutne klauzule, dakle kredite u HRK, ali je tužitelj želio sklopiti samo i isključivo ugovor o kreditu, upravo s valutnom klauzulom u CHF, preuzimajući sve rizike tako ugovorene valutne klauzule. Tužitelj je potpisom ugovora o kreditu potvrdio da je nesporno upoznat sa svim uvjetima pod kojima je predmetni ugovor sklopljen, pa je stoga tužitelj samostalno i dobrovoljno kao valutu obveze izabrao valutu švicarski franak, a tuženik ga je prilikom pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu bio jasno i sveobuhvatno upoznao sa svim rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima kao i o promjenjivoj kamatnoj stopi te načinu njezine eventualne promjene u tijeku otplatnog razdoblja a zbog kretanja - promjena na tržištu kapitala (o čemu ne odlučuje niti jedna banka pa tako niti tuženik) a što sve jasno i nedvojbeno proizlazi iz odredbi predmetnog ugovora o kreditu (čl.17.Ugovora o kreditu). Navodi da su ugovorne odredbe potpuno jasne, lako uočljive i apsolutno razumljive, a što je u konačnici potvrđeno i solemnizacijom predmetnog ugovora o kreditu. Neosnovano je da tužitelj sada, kada je prošlo više od šesnaest i pol godina od sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu tvrdi da mu sporne odredbe Ugovora o kreditu ipak nisu bile jasne, razumljive, i da nije bio svjestan rizika promjene tečaja CHF u odnosu na HRK, da nije bio informiran, da se nije pregovaralo i sl, iako je na to izrijekom bio nepobitno jasno upozoren, a pogotovo nisu istiniti navodi da se nije prethodno pregovaralo o svim utuženim ugovornim odredbama. Svakoj osobi, a ne samo tužitelju, trebalo je biti jasno da sklapa ugovor o dugoročnom kreditu i da se tijekom tako dugog vremenskog razdoblja ne može očekivati da će takav ugovor proizvoditi jednake ekonomske učinke prilikom sklapanja i prilikom konačne otplate kredita posebice imajući u vidu činjenicu da se u ovom slučaju radilo o kreditu na rok povrata od objektivno dugog razdoblja od sedam godina. Tuženik se protivi provođenju finanacijskog vještačenja kao nepotrebnom i irelevantnom jer tužitelj nema pravnu osnovu za utuženim potraživanjem. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana plaćanja istih/ tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se ovdje spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan. Naime, odredbom članka 214. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05.), a koja odredba je istovjetna odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Slijedom navedenog, razvidno je da ukoliko bi sud ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na glavnicu, a što tuženik osporava, tužitelj bi eventualno imao pravo na zakonske zatezne kamate na potraživani iznos i to od podnošenja tužbe, a sve iz razloga jer je tek podnošenjem predmetne tužbe tužitelj postavio zahtjev prema tuženiku za povrat stečenog bez osnove, a tuženik u trenutku stjecanja nije bio nepošten. Iako tuženik dosljedno smatra kako niti jedna odredba predmetnog Ugovora o kreditu nije ništetna, pa da samim time nema mjesta niti ništetnosti ugovora u cjelini, a niti djelomično pa se opreza radi u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev radi isplate iznosa kojeg tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje i kojeg može eventualno dodatno posebno precizirati nakon provođenja objektivnog i nepristranog vještačenja, a što i najavljuje u tužbi ali i tužbenom zahtjevu polazeći od odredbe članka 323.st.1.Zakona o obveznim odnosima kojom je propisana obveza obostrane restitucije kao posljedica ništetnosti ugovora, a za slučaj da sud nađe kako je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja odnosno isplate osnovan, tuženik ovdje odmah stoga ističe svoj uvjetni procesni prigovor radi prebijanja te tražbine s tražbinom tuženika prema tužitelju a kojeg sada tuženik ima na ime manje plaćenih anuiteta od strane tužitelja prema tuženiku a kada je kamata i tečaj bili manji od početno ugovorenog i to sve za razdoblje od sklapanja predmetnog ugovora o kreditu dakle od ožujka 2006.g., pa sve do njegovog zatvaranja- otplate 10.03.2013.g., i to za svaki pojedini mjesec u tom razdoblju sa zakonskom zateznom kamatom na svaki takav pojedini mjesečni iznos (koji će se precizirati nakon utvrđenja istog provedbom vještačenja) pa do isplate. Zaključno predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz dosudu obveze tužitelju na nadoknadu troškova postupka tuženiku sa zakonskim kamatama, a u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva predlaže sudu odlučiti o istaknutom prigovoru.

3. Raspravnim rješenjem od 28. studenog 2024. odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti te je odmah nastavljeno s raspravljanjem o glavnoj stvari. Naime, prije upuštanja u raspravljanje tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti navodeći da tuženik ima nesporno svoje sjedište u [adresa], a ne više u Zadru pa da je zbog toga za suđenje i raspravljanje u ovom sporu, a temeljem odredbe čl. 48.st.1. ZPP-a stvarno i mjesno nadležan Općinski sud u Splitu.

3.1. Tužitelj je poneskom od 16. siječnja 2022. naveo da je neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti pozivajući se na odredbu čl. 19.st.1. Zakona o potrošačkom kreditiranju.

3.2. Člankom 16. 1. Ugovora o kreditu zaključenog 1. ožujka 2006. između tužitelja, kao korisnika kredita, tuženice, kao kreditora te SV u svojstvu jamca, ugovoreno je da će ugovorne strane u sporu potražiti rješenje u pregovorima, a ukoliko u tome ne uspiju određuju nadležnost stvarno nadležnog suda prema prebivalištu korisnika kredita. U konkretnom slučaju nesporno je da korisnik kredita, a ovdje tužitelj imao prebivalište, kako u vrijeme podnošenja tužbe, pa tako i u vrijeme sklapanja kredita u mjestu [adresa], dakle na području nadležnosti ovog suda, pa je za postupanje u ovom predmetu nadležan ovaj sud, slijedom čega je odbijen kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda istaknut po tuženiku. U svakom slučaju sukladno odredbi čl. 19. I Zakona o potrošačkom kreditiranju ( NN 102/15) propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu, potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište (stavak 1.) i da se od odredbe iz stavka 1. članka 19. l može odstupiti samo sporazumom koji je sklopljen nakon nastanka spora (stavak 4. točka 1. članka 19. l). Stoga, u svakom slučaju, i primjenom naprijed citirane odredbe, u predmetnom postupku proizlazi mjesna nadležnost ovog suda.

4. Budući da je tuženik već u odgovoru na tužbu prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora kao suviše nisko naznačenoj, sud je raspravnim rješenjem od 28. studenog 2024. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu 2.215,58 EUR. Naime, deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu ne uzma se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora računa prema vrijednosti zahtjeva za isplatu. ( odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl.br. Revr-774/05 od 13. prosinca 2005.)

5. Tijekom postupka sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: ugovor o kreditu zaključen između OTP banke d.d. Zadar s jedne strane i UV s druge strane te SV kao jamca, broj: 060303339511-SF od 1. ožujka 2006., ovjereno kod javnog bilježnika Dušana Kvartuča u Biogradu na Moru pod brojem OV-1867/06 (list spisa 8-13), amortizacijski plan (list spisa 14-32), nalaz sudskog vještaka Tome Dlake, dipl. oec. od 26. listopada 2022. (list spisa 33-37), prikaz prometa računa za period od 1. siječnja 2000. do 31. prosinca 2018. – račun 724700942820 (list spisa 65-72), otplatni plan (list spisa 73-77), promet po kreditu od 12. listopada 2022. (list spisa 100-108), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještak Petra Bajla, mag. oec. od 2. lipnja 2024. (list spisa 115-122) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja.

5.1. Sud nije izveo dokaz saslušanjem djelatnika banke budući da je tuženik odustao od tog dokaznog prijedloga. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

6. Konačan tužbeni zahtjev tužitelj je postavio podneskom od 18. lipnja 2024. (list spisa 126-129) po provedenom financijskom vještačenju na način da se utvrdi ništetnost dijelova odredbi ugovora o kreditu broj: 060303339511-SF, oznaka UK2-2k (u dijelu čl. 3., t. 3.3 i čl. 1. t.1.5. Ugovora) te da sud obveže tuženika na isplatu novčanog iznosa radi pretplate kredita po valutnoj klauzuli u iznosu od 2.215,58 EUR zajedno sa zateznim kamatama.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnost dijelova odredbi ugovora o kreditu broj: 060303339511-SF, oznaka UK2-2k (u dijelu čl. 3., t. 3.3. i čl. 1. t.1.5. Ugovora) koji su 6. ožujka 2006. zaključili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu), te posljedično tome zahtjev radi isplate iznosa od 2.215,58 EUR sa zateznim kamatama s osnova povećanja tečaja CHF valute. Predmet spora je i postojanje tuženikove tražbine prema tužitelju istaknute prigovorom radi prebijanja.

9. Između stranaka nije sporno da su stranke 6. ožujka 2006. zaključile ugovor o kreditu za kupnju stambenog prostora, adaptaciju, gradnju ili dovršenje stambenog objekta koji je ovjeren 6. ožujka 2006. po javnom bilježniku Dušanu Kvartuču, pod brojem OV-1867/06. Nije bilo sporno da je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznos od 23.000,00 švicarskih franaka (CHF) po srednjem tečaju kreditora za CHF, uz redovnu kamatnu stopu od 4,89% godišnje, promjenjivu u skladu s odlukom tuženika, s rokom otplate od 84 mjeseca. Isto tako, među strankama nije sporno da je ugovor o kreditu prestao ispunjenjem.

10. Između stranaka je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva odnosno jesu li ništetne odredbe Ugovora o kreditu i to u dijelu čl. 3. t. 3.3 i čl. 1. t.1.5. Ugovora o kreditu, te je li tuženik primjenom tih odredbi neosnovano ostvario korist. Među strankama je sporno i je li nastupila zastara utuženog potraživanja. Ujedno s obzirom na navode tuženika sporna je i aktivna legitimacija.

11. Prije svega je za navesti da iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj korisnik kredita prema Ugovoru o kreditu od 1. ožujka 2006., pa je kao takav i legitimiran za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, slijedom čega, je po stavu ovog suda tuženik tijekom postupka neosnovano osporavao aktivnu legitimaciju tužitelja.

12. U konkretnom slučaju, po ocjeni ovog suda riječ je o potrošačkom ugovoru zaključenom 6. ožujka 2006. koji je obuhvaćen presudom koja je donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu između "Potrošača" - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača i OTP banka d.d. te sedam drugih banaka pod poslovnim brojem P-1401/2012 i koja je u odnosu na ovdje tuženika u odluci o jednostranoj izmjeni kamatne stope postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u odluci o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF, stekla je svojstvo pravomoćnosti 14. lipnja 2018.

13. Nadalje, kad je riječ o spornoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno je okončan na način da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/17-10 odbijena žalba tuženih banaka ( i ovdje tuženika) te je usvojen zahtjev za utvrđenjem da su sve tužene banke povrijedile interese i prava potrošača korisnika kredita korištenjem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba kojima su otplatu glavnice kredita vezale uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nisu potrošače u cijelosti informirale o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. U odnosu na spornu odredbu o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope, kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno je završio na način da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-7129/13-4 odbijena žalba tuženih banaka ( i ovdje tuženika), usvojen zahtjev za utvrđenjem da su tužene banke povrijedile interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i njihovim drugim internim aktima, a bez da su prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženici kao trgovci i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali.

15. Imajući na umu odredbu članka 502.c ZPP-a, po stavu ovog suda tužitelj se opravdano u ovoj (posebnoj) parnici poziva na pravno utvrđenje iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/2012, jer je istom presudom u odnosu na tuženika prihvaćen zahtjev tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava i to zato što je protivno zakonu, bez pojedinačnog pregovaranja unosio u potrošačke ugovore nepoštene (i ništetne) odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope, čime su povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava potrošača.

16. Ovdje valja istaknuti da je teret dokaza o postojanju pojedinačnih pregovora u odnosu na unaprijed sastavljene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i o jednostranoj izmjeni kamatne stope te o zadovoljenju zahtjeva transparentnosti tih ugovornih odredbi je na tuženiku u skladu s tada važećom odredbom članka 81. stavka 2. i članka 85. Zakona o zaštiti potrošača ( „Narodne novine“ broj: 96/03., dalje u tekstu ZZP), a iz isprava koje je u svrhu dokazivanja dostavio tuženik ne proizlazi osnovanost njegovih prigovora da uvjeti za primjenu utvrđenja iz kolektivnog spora nisu ispunjeni. Drugih dokaznih prijedloga tuženik nije imao, čak štoviše je na ročištu održanom 28. studenog 2024. odustao od saslušanja djelatnika banke koji je inicijalno predložen na ovu okolnost.

17. Tužitelj je u svom stranačkom iskazu ( list spisa 146-148 ) naveo da se u svrhu obnove i adaptacije obiteljske kuće odlučio podignuti kredit pa je 2006. godine otišao u OTP banku čiji je inače klijent gdje su mu ponudili kredit u švicarskim francima koji je u cijelosti isplaćen. Nadalje je naveo da mu je predočen unaprijed napisani ugovor o kreditu do strane banke, letimično ga je pročitao i potpisao. Međutim da nisu pregovarali o pojedinim odredbama tog ugovora, a njemu da je bilo bitno samo kolika će mu biti mjesečna rata. Koliko se sjeća djelatnik banke koji je bio prisutan prilikom potpisana ugovora ga nije podučio niti upozorio na mogućnost rasta rate kredita te misli da s djelatnikom banke nije razgovarao u pogledu valutne klauzule. Ne sjeća se jesu li mu od strane banke prezentirani opći uvjeti poslovanja. Razlog zašto je sklopio ugovor u švicarskim francima je taj što mu je djelatnik banke prezentirao da je kamatna stopa u tom trenu najpovoljnija zbog čega je u konačnici odlučio sklopiti ugovor o kreditu u švicarskim francima.

18. Naime, da tužitelj ima status potrošača proizlazi i iz činjenice što je Ugovor o kreditu sklopio kao fizička osoba, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju, ni njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, pa je time dokazao svojstvo potrošača prema definiciji iz čl. 3. st. 1. ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora ( 1. ožujka 2006.), a prema kojoj je "potrošač" fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a što tuženik tijekom postupka nije argumentirano osporio.

18.1. Iz stanja spisa, primarno uvidom u Ugovor o kreditu iz kojeg proizlazi da je isti zaključen radi adaptacije, dovršenja stambenog objekta, a iz istog nema podataka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti. Teret dokaza da tužitelj nije imao status potrošača je na tuženiku, što tuženik tijekom postupka nije dokazao.

19. Za istaknuti je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom odredbom čl. 126. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 19/22., dalje u tekstu: ZZP/22) koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari.

19.1. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužitelj je sukladno odredbi članka 128. ZZP/22 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koja tužitelju daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni, i pokrenuo ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja mu pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

20. Uzimajući u obzir navedene nesporne i utvrđene činjenice te činjenicu postojanja pravomoćne presude donesene u kolektivnom sporu ( presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.), ovaj sud je sporne dijelove ugovornih odredbi članaka 3. t. 3.3. i čl. 1.t.1.5. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena otplata kredita uz valutnu klauzulu u CHF i promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika utvrdio ništetnim, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

21. Budući se radi o ništetnim odredbama ( čl. 3. toč.3.3. i čl. 1. točka 1.5. Ugovora o kreditu), tuženik je, u smislu odredbe članka 1111. u vezi s člankom 323. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18, 114/2022., 156/2022., dalje: ZOO), obvezan vratiti tužitelju sve ono što je primio na osnovi navedenih ništetnih odredbi s kamatom od dana stjecanja.

22. Na okolnost utvrđivanja visine potraživanja tužitelja sud je, po prijedlogu tužitelja, izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petru Bajlu, mag.oec. Vještačenjem je utvrđena visina pretplate zbog porasta tečaja (aprecijacije) švicarskog franka u iznosu od 2.215,58 EUR, uzimajući u obzir samo pozitivne razlike od početka otplate kredita do kraja otplate kredita. Ukoliko se uzmu u obzir samo negativne razlike anuiteta od početka otplate kredita do kraja otplate kredita tužitelj je manje platio ukupno 198,55 EUR. Na izrađeni nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi, te je u skladu s nalazom vještaka konačno postavio tužbeni zahtjev. S druge strane tuženik nije prigovarao matematičkom izračunu pretplate po kreditu.

22.1. Ocjenjujući nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Petra Bajla, mag.oec., sud je isti prihvatio u cijelosti kao objektivan, argumentiran i izrađen u skladu s pravilima struke, a isti je izrađen u skladu sa zadatkom suda, pa je na temelju citiranog nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj tuženiku preplatio zbog promjene deviznog tečaja iznos od 2.215,58 EUR.

23. Ovdje valja ukazati da je tužitelj prvotno podnio tužbu gdje je pod točkom I. zahtjev bio usmjeren na utvrđenje ništetnim dijela Ugovora o kreditu, dok je pod točkom II. zahtjev bio usmjeren zahtjeva za isplatu iznosa 698,89 EUR s osnova promjenjive kamatne stope te pod točkom III. radi isplate iznosa 2.213,25 EUR radi pretplate kredita po valutnoj klauzuli zajedno sa zateznim kamatama. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 18. lipnja 2024. u odnosu na prvotno postavljen tužbeni zahtjev, izvršio smanjenje svog tužbenog zahtjeva jer više nije potražio iznos s osnova promjenjive kamatne stope. Po svojoj pravnoj naravi, takvo raspolaganje tužbenim zahtjevom ima pravno značenje povlačenja tužbe iz članka 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje u tekstu: ZPP), što znači da u tom dijelu u kojem je tužbeni zahtjev smanjen, on više ne egzistira nakon što je njegovo povlačenje učinjeno.

23.1. Podnesak od 18. lipnja 2024. ( list spisa 126-129) kojim je izvršio djelomično povlačenje tužbe, ovaj sud je dostavio punomoćniku tuženika sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP-a. Kako se tuženik u roku od 15 dana od dana zaprimanja podneska o djelomičnom povlačenju tužbe nije izjasnio o tome, to se smatra da je isti pristao na povlačenje. Ujedno za navesti je da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. prihvaćeno pravno shvaćanje prema kojem smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično je povlačenje tužbe. Slijedom čega je sud odlučio kao pod točkom I. izreke rješenja.

24. Nadalje, u pogledu istaknutog prigovora zastare za istaknuti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 31. siječnja 2022. objavio pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."

24.1. Zastara potraživanja prema tuženiku je s osnove valutne klauzule počela teći 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u postupku kolektivne zaštite potrošača.

24.2. Što se tiče zahtjeva za isplatu na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe o otplati kredita uz valutnu klauzulu, za navesti da je da tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 9. prosinca 2022., dakle prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača ( 14. lipnja 2018.). Slijedom navedenog, budući da je tužba podnesena u petogodišnjem zastarnom roku, istaknuti prigovor zastare je neosnovan.

25. Nadalje, okolnost da je Ugovor ispunjen isplatom, nije zapreka za utvrđenje ništetnosti njegovih pojedinih odredbi jer tužitelj kao korisnik tog kredita ima pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, među ostalim, i u svrhu ostvarenja kondemnatornog tužbenog zahtjeva. Ovo i stoga što ništetnost nastupa ex lege i ugovor je ništetan već od trenutka sklapanja, pa takav ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana minorna, a pritom u cijelosti ugovor ispunjen što međutim, nije slučaj u situaciji sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom. Prema tome, neovisno od okolnosti što je tužitelj u cijelosti otplatio predmetni kredit, on nije izgubio pravo isticati ništetnost spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa. Slijedom čega su neosnovani navodi tuženika da tužitelj nema više pravni interes za vođenje ove parnice budući da je nesporno vratio predmetni kredit tuženiku u cijelosti dana 10. ožujka 2013.

26. Odredbom članka 1111. stavka 1. ZOO propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

27. Stavkom 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

28. Odredbom članka 1115. ZOO propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

29. Tuženik je, kao trgovačko društvo koje se bavi financijskim poslovanjem, nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja tj. od dana kada joj je tužitelj plaćao mjesečne anuitete, te je dužan tužitelju platiti zateznu kamatu od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta.

30. Zbog svega iznijetog, ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno te dovodeći u međusobnu vezu sve dokaze, sud drži da je tužbeni zahtjev osnovan u traženom iznosu 2.215,58 EUR, prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke Petru Bajlu, mag.oec., sa zateznim kamatama, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

31. Tuženik je nakon finacijskog vještačenja precizirao prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih povlaštenih anuiteta i to u ukupnom iznosu odu 198,55 EUR sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačno određene iznose ( list spisa 132). Po ocjeni ovog suda istaknuti prigovor radi prebijanja je neosnovan jer ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju kada je tužitelj, prema obračunu samog tuženika, plaćao anuitete kredita po tečaju CHF nižem od početnog. Ništetnost kao posljedica nepoštenja predmetne ugovorne odredbe proizlazi iz činjenice da je zakonom propisano kako se nepoštenom smatra ona odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa po shvaćanju ovog suda nisu ispunjeni uvjeti da bi se predmetna ugovorna odredba mogla smatrati nepoštenom i stoga ništetnom i sa strane trgovca i da bi on mogao na tome temeljiti neku svoju tražbinu (stečeno bez osnove ili ispunjenje ugovorne obveze). S obzirom da je točkom I. izreke presude prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, iz čega slijedi da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju, odlučeno je kao pod točkom I. izreke rješenja. Podredno je za ukazati da je prigovor radi prebijanja svakako neosnovan zbog toga, jer kad bi i imao tražbinu prema tužitelju, bila bi zastarjela kako je to prigovorio tužitelj, s obzirom na protek općeg petogodišnjeg zastarnog roka od dospjeća do postavljanja prigovora radi prebijanja.

32. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. u vezi sa člankom 155. stavkom 1. ZPP-a, a odmjerena je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23., dalje: Tarifa).

32.1. Tužitelju je priznat trošak: sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak sastava podnesaka od: 17. siječnja 2023., 21. lipnja 2024. i 5. studenog 2024. od po 100 bodova (Tbr. 8.t.1. Tarife u vezi sa Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 7. ožujka 2023., 28. studenog 2024 i 6. ožujka 2025. od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1. Tarife u vezi sa Tbr. 7.t.1. Tarife), ukupno 700 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.400,00 EUR, a uvećano za PDV od 25 % iznosi 1.750,00 EUR. Tome treba dodati predujmljene troškove vještačenja koje je tužitelj predujmio u iznosu od 398,17 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u plaćenom iznosu od 37,79 EUR, što sveukupno iznosi 2.185,96 EUR.

32.2. Na troškove postupka teku zatezne kamate od 6. lipnja 2025. kao dana donošenja ove presude, na temelju članka 29. stavka 2. ZOO-a. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II izreke rješenja.

33. Na temelju svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 6. lipnja 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove odluke odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz članka 335. ZPP.

Dostaviti:

- tužitelju po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Bačić i partneri j.t.d. u Zadru

- tuženiku po punomoćnicima, odvjetnicima iz odvjetničkog društva Marinović i partneri j.t.d. u Zadru.