Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4363/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, upravnom sporu tužiteljice GEL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa opunomoćenica GE, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551-06/22-014/37, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 14. srpnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Grada Zagreba, Gradonačelnika, KLASA: UP/II-551- 06/22-014/37, URBROJ: 251-02-01/001-23-5 od 14. srpnja 2023. odbija se prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, KLASA: UP/I-551- 06/22-013/16, URBROJ: 251-09-22-1/003-23-6 od 8. svibnja 2023. (točka I. izreke), te se odbija i zahtjev za naknadu troška (točka II. izreke).

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport KLASA: UP/I-551-06/16- 013/1291, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 14. listopada 2016. u dijelu koji se odnosi na visinu novčane pomoći i duljinu trajanja, na način kako je izrekom toga rješenja određeno.

2. Tužiteljica tužbom i tijekom spora osporava zakonitost rješenja tuženika u cijelosti u bitnome navodeći odluke i kronologiju postupanja upravnog tijela u predmetu priznavanja i određivanja prava na ostvarivanje novčane pomoći roditelja odgojitelja do donošenja osporenog rješenja, pa u tom smislu iznosi detaljno i sadržaj podnesenog pravnog lijeka – prigovora na prvostupanjsko rješenje. Ističe kako je prvostupanjsko rješenje doneseno pozivom na odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj 25/22., dalje u tekstu Odluka/22), međutim protekom roka koji je definiran navedenom odlukom pa u tom smislu problematizira narav navedenog roka, ističući da je taj rok procesno pravni, prekluzivni, zakonski (stranica 61. spisa). Ukazuje na povrede odredaba Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21., dalje ZUP), članka 23. budući da je prvostupanjsko rješenje doneseno od strane osobe koja nije bila službena osoba koje je u opisu poslova vođenje upravnog postupka i / ili donošenje upravnog akta. Navodi prigovor da je drugostupanjski upravni postupak vodilo apsolutno neovlašteno tijelo pa se u tom smislu poziva na odredbe članka 2. Zakona o Gradu Zagrebu i Statuta Grada Zagreba te članka 76. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj samoupravi). Smatra povrijeđenim i odredbe članka 5. ZUP-a kojim je propisano načelo zakonitosti jer je upravno tijelo odlučivalo po službenoj dužnosti bez pravnog osnova, u suprotnosti s člankom 6. Odluke/22. Navodi kako je o njenom pravu riješeno pravomoćnim upravnim aktom koji se može mijenjati, ukidati ili poništavati pod uvjetima koji su propisani zakonom a koji u konkretnom predmetu nisu ispunjeni pa se u tom smislu poziva na odluke Ustavnog suda, npr. U-IIIB- 4366/2005 od 5. travnja 2006. Tužiteljica navodi da su povrijeđene odredbe članka 30. stavka 1. i 2. ZUP-a jer nije proveden prethodni postupak niti je tužiteljica na bilo koji način upoznata s time da se upravni postupak koji se u odnosu na nju vodi, u tijeku, a time je narušeno načelo koje jamči pravo sudjelovanja stranke u postupku i načelo pomoći neukoj stranci iz članka 7. ZUP-a. Ukazuje na obavijest tuženika od 15. ožujka 2017. u predmetu druge stranke, a koji predmet je pravomoćno okončan iz koje bi proizlazilo da Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba broj 10/18, dalje Odluka/18) ne može niti teoretski biti od utjecaja na prava tužiteljice koje su stečene temeljem Odluke o novčanoj pomoći za majku odgojiteljicu („Službeni glasnik Grada Zagreba“, broj: 16/16. i 19/16., dalje: Odluka/16). Nadalje navodi kako se prvostupanjsko rješenje ne može ispitati jer nije jasno na koji način tuženik odlučuje da se baš djetetu (poimence navedeno u izreci) od sve djece odjednom dodjeljuje novčana pomoć posebno imajući u vidu da je Odlukom/22 propisana samo promjena opsega i visine novčane naknade ali nikako i samog korisnika. Navodi kako su pobijanim rješenjima narušena njena prava, pa tako i pravo vlasništva zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske pozivom na Odluku Ustavnog suda broj U-IIIB-4366/2005 od 5. travnja 2006. te narušena načela zakonitosti, razmjernosti, predvidivosti pravne norme odnosno izvjesnosti te određenosti norme, a posljedično i načelo zaštite stečenih prava stranaka jer je prvostupanjsko rješenje u suprotnosti sa apsolutnim zabranama "ne bis in idem" i "res judicata" koje su posljedica pravomoćnosti akta.

2.1. U podnescima dostavljenim tijekom spora pobija da bi osporeno rješenje potpisao gradonačelnik Grada Zagreba te detaljno obrazlaže razloge iz kojih smatra da se iz potpisa na istome ne može utvrditi identitet osobe kojoj pripada predmetni rukopis. U prilog navodima tužbe poziva se na praksu izraženu u pojedinačno naznačenim presudama. Dostavlja prijedlog za podnošenje prethodnih pitanja Sudu Europske unije pa se poziva na predmet 9461/24 stranke IE koji predmet se vodi na Europskom sudu za ljudska prava, kao i predmet Moscal protiv Poljske broj zahtjeva 10373/05, te ističe prigovor diskriminacije pozivom na pravno shvaćanje u presudi Europskog suda za ljudska prava Beller protiv Švicarske od 11. listopada 2022.

2.2 Predlaže da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje uz naknadu troškova.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju rješenja. Osporava osnovanost tužbe navodeći kako je pobijano rješenje doneseno na temelju odredbe članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba, 10/18., 20/21. i 25/22., dalje: Odluka) a prvostupanjsko rješenje na temelju članka 6. Odluke/22. Pozva se na točku 123. i 124. obrazloženja pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. kojima su cijenjeni neosnovanima pojedinačno naznačeni prigovori koje tužiteljica sada ponavlja u tužbi, te dalje obrazlaže kako nema mjesta tumačenju da je rok propisan člankom 6. Odluke/22 materijalno pravni rok, Nadalje, tuženik navodi kako je Odluka/22 bila obustavljena od izvršenja rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 12. prosinca 2022., pa u vrijeme obustave nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj i donositi pojedinačne odluke.

3.1. Osporava navod tužiteljice da je rješenje doneseno uz povrede odredaba članka 23. ZUP-a navodeći da je prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 31/22.), a prilog kojega je i Sistematizacija radnih mjesta u Uredu, vidljivo da je u opisu poslova i zadataka stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike, a koja osoba je i donijela prvostupanjsko rješenje, rješavanje u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja.

3.2. U odnosu na prigovor odlučivanja o pravnom lijeku, tuženik se poziva na odredbe članka 10. Odluke te točku 57. obrazloženja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Usoz-143/22 od 27. veljače 2023. uz daljnje obrazloženje da se u predmetu EE iz [adresa] postupajući po podnesku naslovljenom žalba protiv prvostupanjskog rješenja Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske oglasilo stvarno nenadležnim za odlučivanje, te je ustupljeno Gradonačelniku Grada Zagreba na nadležno postupanje.

3.3. Povrede odredaba članka 30. ZUP-a na koje ukazuje tužiteljica tuženik ne nalazi, pri tom se poziva na članak 49. ZUP-a o neposrednom rješavanju od strane službene osobe uz daljnje obrazloženje da tužiteljica ne konkretizira koje su to činjenice i okolnosti bitne za rješavanje upravne stvari, a da bi u konkretnom slučaju trebalo provoditi ispitni postupak.

3.4. Vezano za zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog postupka, tuženik navodi da isti nije osnovan, pozivom na odredbe članka 161. do 165. ZUP-a navodeći da prema ustaljenoj upravno-sudskoj praksi troškovi zastupanja odvjetnika nisu redoviti troškovi postupka koje snosi javnopravno tijelo.

3.5. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. Sud je 16. svibnja 2025. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje u tekstu: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

4.1. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu.

4.2. Tužiteljica predlaže provesti dokazni postupak dostavom podataka o sistematizaciji radnih mjesta, priklopom spisa upravnog postupka, pregledom dostavljenih dokumenata potpisanih od strane gradonačelnika Grada Zagreba, te saslušanjem tužiteljice na okolnosti narušenog prava vlasništva te prenijetog nerazmjernog tereta, a sve u vezi razloga koji su od utjecaja na primjenu testa razmjernosti u pojedinačnoj upravnoj stvari. Također, predlaže naložiti tuženiku presliku otpravka zapisnika koji je sačinila javna bilježnica Vlasta Zajec po stupanju gradonačelnika UE na dužnost te presliku otpravka zapisnika o deponiranju potpisa Gradonačelnika koji je sačinila ista javna bilježnica.

4.3. Tuženik se protivi izvođenju daljnjeg dokaznog postupka na način kao je predloženo. Poziva se na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž4416/2024 od 12. ožujka 2025. u činjenično i pravno istoj stvari, navodeći da su tom presudom otklonjeni prigovori koje iznosi tužiteljica u ovom sporu.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.

5.1. Raspravnim rješenjem suda odbijeni su prijedlozi tužiteljice za provođenjem daljnjeg dokaznog postupka na način kako je predloženo, jer je isto prema ocjeni suda nepotrebno i neekonomično, te protivno načelu učinkovitosti spora. Ovo zato, jer je sudskom spisu priložen spis tuženika, a tužbi dokumentacija na koju se poziva tužiteljica. Saslušanje tužiteljice sud nije cijenio opravdanim provoditi, jer se u konkretnom slučaju radi o primjeni odredaba Odluke, a o pitanju povrede prava na vlasništvo i primjenu testa razmjernosti očitovao se tuženik, odnosno sudovi u postupku ocjene zakonitosti Odluke te Ustavni sud Republike Hrvatske.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

7. U ovom predmetu nije sporno da je pravomoćnim rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16-013/1291, URBROJ: 251-10-01-16-2 od 14. listopada 2016. tužiteljici temeljem Odluke/16 priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja na način kako je izrekom tog rješenja određeno, počevši od 29. rujna 2016., uz određenje da novčana pomoć prestaje sukladno odredbama članka 6. Odluke/16.

8. Prvostupanjskim rješenjem od 8. svibnja 2023. izmijenjeno je rješenje iz točke

7. na način da se umjesto isplaćivanja mjesečnog iznosa u visini prosječnog iznosa neto mjesečne plaće u Republici Hrvatskoj prema zadnjim objavljenim podacima Državnog zavoda za statistiku prije isplate novčane pomoći, umanjenog za pripadajuće doprinose, porez i prirez, počev od 29. rujna 2016., novčana pomoć tužiteljici za dijete ZE, isplaćuje mjesečno i to:

-do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine;

-od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj;

-od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj.

8.1. Istim rješenjem utvrđuje se da novčana pomoć prestaje:

- 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina;

-posljednjeg dana u mjesecu u kojem je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina, korisniku čije će dijete navršiti 7 godina nakon 30. rujna 2023.;

-posljednjeg dana u mjesecu u kojem je odjavljeno prebivalište u [adresa] ili je evidentiran privremeni odlazak iz Republike Hrvatske korisnika ili djece;

-posljednjeg dana u mjesecu u kojem je podnesen zahtjev za prestankom novčane pomoći od strane korisnika;

-posljednjeg dana u mjesecu u kojem su dijete za koje je ostvarena novčana pomoć ili ostala djeca ispisana iz osnovne škole na području Grada Zagreba ili Zagrebačke županije;

-posljednjeg dana u mjesecu u kojem se navršava šest mjeseci od kada je preminulo dijete za koje je ostvarena novčana pomoć.

8.2. Prvostupanjsko tijelo obrazlaže da je Gradska skupština donijela Odluku/22 koja je stupila na snagu 17. rujna 2022., a da je člankom 6. Odluke/22 propisano da će o iznosima novčane pomoći i razlozima prestanka gradsko upravno tijelo po službenoj dužnosti donijeti pojedinačne akte, radi usklađenja s tom odlukom do 31.12.2022. Nadalje, da je u prethodnom postupku doneseno rješenje KLASA: UP/I- 551-06/22-013/16, URBROJ: 251-09-22-1/001-22-02 od 3. studenoga 2022., a da je u postupku po prigovoru tužiteljice na to rješenje, tuženik rješenjem KLASA: UP/II- 551-06/22-014/37, URBROJ: 251-02-01/001-23-2 od 14. ožujka 2023. poništio navedeno prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak iz razloga jer prvostupanjsko rješenje nije potpisala ovlaštena službena osoba, a koji nedostatak je otklonjen u ponovljenom postupku predmetnim rješenjem.

8.3. Nadalje, prvostupanjsko tijelo obrazlaže da se predmetnim rješenjem ne dira u ostvareno pravo na novčanu pomoć, već se usklađuju iznosi novčane pomoći i razlozi prestanka u skladu s člancima 3. i 4. Odluke/22. Također se obrazlaže da će o prestanku novčane pomoći nadležno tijelo odlučiti po službenoj dužnosti, a da je korisnik dužan prijaviti promjenu podataka koji utječu na ostvarenje prava u roku od 15 dana od nastanka promjene uz upozorenje daće iznos ne pripadajuće primljene naknade korisnik biti dužan vratiti, u suprotnom će tijelo povrat ostvarivati tužbom pred nadležnim sudom.

9. Tuženik je odbio kao neosnovan prigovor tužiteljice potvrđujući rješenje prvostupanjskog tijela pravilnim i zakonitim, u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu.

9.1. Otklanjajući pojedinačno navedene prigovore tužiteljice vezano za povrede odredaba članka 13., 130. i 131. ZUP-a tuženik obrazlaže da se o istima očitovao Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi Usoz-143/22 od 27. veljače 2023., te Usoz 8/22 od 5. srpnja 2022. navodeći da se ne radi novčanoj pomoći u klasičnom smislu već financijskoj pomoći koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koje se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego solidarnosti zbog čega adresati Odluke/16 i Odluke/17 nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelj odgojitelj, a da je ocijenjenim i legitimno pravo Gradske skupštine Grada Zagreba na uređivanje odnosno modificiranje predmetne novčane pomoći.

9.2. U odnosu na prigovor nemogućnosti izmjene Odluke/16 Odlukom/22, tuženik se poziva također na obrazloženje presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022. (točka 123. i 124. obrazloženja) ističući da se ne zadire u prava ostvarena do stupanja na snagu Odluke 29/21. (ranija Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja), već utječe na opseg i trajanje prava u budućnosti dakle, djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti, i na koje se iako je pravo stečeno Odlukom/16 primjenjuje članak 6. Odluke, imajući u vidu i to da se usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, a već je i Odluka/18 modificirala visinu mjesečnih novčanih iznosa ostvarenih na temelju Odluke/16 i na koje nije bilo prigovora jer su ti iznosi povećavani, a sada se Odlukom/22 ponovno iznosi usklađuju, ali se nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.

9.3. U odnosu na prigovor tužiteljice o nemogućnosti sudjelovanja u postupku, pa time i zaštitu i ostvarenje prava i pravnih interesa tuženik se poziva na odredbe članka 49. stavka 1. ZUP-a navodeći da je postupak pokrenut po službenoj dužnosti, a da je prvostupanjsko tijelo iznose novčane pomoći i razloge prestanka moglo utvrditi na temelju službenih podatak kojima raspolaže pa je službena osoba moga predmetnu upravnu stvar riješiti neposredno.

9.4. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da je iz izreke prvostupanjskog rješenja i samog obrazloženja nejasno na koji će način nadležno tijelo odrediti i isplatiti iznos neto minimalne plaće u Republici Hrvatskoj jer za razliku od prijašnjih Uredbi, Uredba o visini minimalne plaće za 2023. godinu nema utvrđen i iznos neto minimalne plaće za 2023. godinu već samo bruto iznos, pravilno tuženik obrazlaže da je minimalnu plaću za 2023. godinu Vlada Republike Hrvatske definirala u listopadu 2022. godine, dakle nakon donošenja Odluke, te da je Uredbom o visini minimalne plaće za 2023. godinu („Narodne novine“, broj 122/22) visina minimalne plaće definirana u bruto iznosu od 700,00 eura, a da se preračunavanje iznosa bruto minimalne plaće u neto minimalnu plaću vrši jednoznačno i nedvojbeno sukladno odredbama Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20 i 151/22), Zakona o doprinosima („Narodne novine“, broj 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16 i 106/18) i Odluke o lokalnim porezima i o prirezu porezu na dohodak („Narodne novine“, broj: 28/17 i 140/20.).

9.5. Vezano za zahtjev za izuzeće gradonačelnika tuženik navodi da je u obrazloženju rješenja naznačeno da će o istom odlučiti posebnim zaključkom, pa se poziva na odredbe članka 24. stavka 1., 2. i 3. ZUP-a navodeći da se u konkretnom slučaju radi o fakultativnom izuzeću kada čelnik tijela nije u obvezi izuzeti službenu osobu od vođenja postupka, odnosno rješavanja o upravnoj stvari već to može učiniti ako utvrdi da postoje drugi razlozi koji dovode u sumnju njezinu nepristranost. Naime, kod fakultativnog izuzeća nema zakonske obveze prekida upravnog postupka dok se ne donese odluka o izuzeću, pa navode tužiteljice iznesene u tom smjeru cijeni neosnovanima.

9.6. Prigovor tužiteljice da službena osoba koja je donijela prvostupanjsko rješenje ne udovoljava kriterijima neovisnosti i nepristranosti tuženik otklanja kao paušalan, te obrazlaže da razlozi ovisnosti i pristranosti moraju biti utemeljeni na određenim dokazima i činjenicama, a koji u konkretnom slučaju nisu priloženi niti navedeni.

10. Odlukom o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“ broj: 10/18., 20/21., 29/21. i 25/22. – dalje u tekstu Odluka) uređuju se uvjeti, način i postupak ostvarivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja.

10.1. Budući da je navedena Odluka više puta mijenjana izmjenama i dopunama u pozivanju na pojedine članke sud će u daljnjem dijelu presude iste definirati i oznakom Odluke te broja Službenog glasnika u kojemu je objavljena, ukoliko se radi o člancima koji su Odluci dodani (npr. čl. 6. Odluke/22.).

10.2. Člancima 2. i 3. Odluke propisani su uvjeti pod kojima novčanu pomoć može ostvariti roditelj odgojitelj, dok su člankom 7. Odluke propisane okolnosti koje imaju za posljedicu prestanak novčane pomoći.

11. Člankom 5. stavkom 2. Odluke propisano je da se novčana pomoć isplaćuje mjesečno, i to:

- do 31. ožujka 2023. u iznosu od 65 % prosječne bruto plaće djelatnika u gospodarstvu Grada Zagreba za razdoblje I. - VIII. mjesec prethodne godine;

- od 1. travnja 2023. do 30. lipnja 2023. u iznosu neto minimalne plaće za 2023. u Republici Hrvatskoj;

- od 1. srpnja 2023. do prestanka novčane pomoći sukladno članku 7. ove odluke, u iznosu od 50 % neto minimalne plaće za tekuću godinu u Republici Hrvatskoj.

12. Imajući u vidu činjenicu da je tužiteljici prvostupanjskim rješenjem od 14. listopada 2016. priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja, proizlazi da je predmetnim prvostupanjskim rješenjem od 8. svibnja 2023. zamijenjeno navedeno rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i razloge prestanka novčane pomoći, a sve sukladno odredbi članka 6. Odluke/22. a koja Odluka/22 je i bila predmet ocjene zakonitosti pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i presudom toga suda G143/22 od 27. veljače 2023., ocijenjena zakonitom.

13. Sud prihvaća obrazloženja i razloge koje je tuženik iznio u odgovoru na tužbu i obrazloženju rješenja, a kojima je otklonio prigovore tužiteljice u dijelu koji se odnose na intervenciju u pravomoćni akt, jer je pravilno tijelo izmijenilo rješenje samo u dijelu koji se odnosi na iznose novčane pomoći i vrijeme trajanja te razloge zbog kojih prestaje isplata novčane pomoći, a sve u skladu s naprijed navedenom Odlukom i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iznesenog u svojoj odluci od 27. veljače 2023.

13.1. Pri tom se napominje da je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku U- III/1744/2023 od 21. studenoga 2023., kojom je odbio ustavne tužbe podnesene u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. i rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-149/22-12 od 13. ožujka 2023.

14. U pogledu prigovora tužiteljice o zadiranju u pravomoćni upravni akt, Sud još jednom ukazuje na točku 124. presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. u kojoj taj sud ističe da Odluka 29/21. ni na koji način ne zadire u prava ostvarena do njezina stupanja na snagu (ne zadire ni u pravo, kao takvo, ni u njegov opseg), već utječe na opseg prava i trajanje prava u budućnosti te zaključuje da djeluje na zatečene odnose koji se nastavljaju u budućnosti. Nastavno na navedeno za napomenuti je da se odredbama Odluke 25/22. ponovno usklađuje visina mjesečnih novčanih iznosa, ali se i nadalje ne dira u pravomoćnost upravnog akta u dijelu koji se odnosi na ostvarivanje prava na novčanu pomoć.

14.1. Nadalje, ističe se da je u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-143/22-91 od 27. veljače 2023. taj sud utvrdio kako (pod točkom 35. obrazloženja) su stajališta toga Suda izražena u prethodnoj odluci Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. u potpunosti primjenjiva na osporenu Odluku, stoga Sud nalazi neodlučnim navode podnositelja o zabranjenom povratnom djelovanju Odluke i gubitku stečenih prava korisnika mjere, jer se radi o istovjetnim navodima iz ranijeg sudskog spora, a u presudi Usoz-8/22-68 od 5. srpnja 2022. jasno je zaključeno da Odluka/21 nema povratno djelovanje koje je za opće akte beziznimno zabranjeno, već je riječ o kvaziretroaktivnosti, tj. o pravnom učinku općeg akta koji je pod određenim uvjetima dopušten.

15. Odredbom članka 10. Odluke propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnog tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.

16. Navedena odredba članka 10. Odluke bila je predmetom ocjene zakonitosti u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, povodom čega je donesena pravomoćna presuda poslovni broj Usoz-254/23-7 od 19. prosinca 2023., kojom su odbijeni zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti članka 10. Odluke. U navedenoj presudi je sud iznio stav da pravni lijek iz ove odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije, u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Osim toga, da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita.

16.1. Dakle, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je spornu odredbu ocijenio zakonitom, a pri tom se pozvao na stanovište Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci U-I-2911/2017 od 5. veljače 2019. prema kojem sustav zaštite ljudskih prava uspostavljen Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, Međunarodni ugovori“ 18/07., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17., dalje: Konvencija) pravo na žalbu protiv sudske odluke u prvom stupnju, kao temeljno pravo, prepoznaje samo u okviru kaznenog postupka. Ni konvencijski sustav zaštite ljudskih prava, ni EU sustav zaštite temeljnih prava zajamčenih Poveljom o temeljnim pravima Europske unije ne prepoznaju pravo na žalbu u okviru građanskih odnosno upravno sudskih postupaka kao temeljno pravo. Oba navedena sustava jamče pristup sudskoj zaštiti odnosno pravo na sudski nadzor nad odlukama tijela državnih vlasti kojima se odlučuje o konkretnim interesima građana, ali ne jamče pravo na žalbu protiv odluke suda u građanskim odnosno upravnim sporovima (iz točke 10.1. odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske). Pored navedenog, Visoki upravni sud Republike Hrvatske navodi kako je u navedenoj odluci izražen stav da ustavno jamstvo prava na žalbu iz članka 18. Ustava služi da se strankama u postupku osigura mogućnost da postupke u kojima nadležna tijela upravne odnosno sudske vlasti odlučuju o njihovih interesima, iznesu svoje argumente koje je to tijelo obvezno razmotriti s dužnom pažnjom te obrazloženo ocijeniti u okviru svoje odluke. Ako je, dakle, u okviru ustavnopravnog poimanja prava na žalbu osigurana mogućnost pojedinca da pred sudom iznese argumente koje smatra relevantnima za ishod konkretnog postupka, tada je time ispunjena svrha zbog koje je propisan ovaj pravni lijek (iz točke 11.2. odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, točke 18. i 19. presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usoz-254/2023).

17. Navedeno pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud i smatra da je za odlučivanje o prigovoru protiv predmetnog prvostupanjskog rješenja, sukladno citiranoj odredbi, koja je u postupku pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske ocijenjena zakonitom, nadležan gradonačelnik Grada Zagreba.

17.1. Stoga prigovore tužiteljice vezano za ovlaštenje za odlučivanje o propisanom pravnom lijeku sud nije prihvatio osnovanima.

18. Napominje se da nije postojala obveza donošenja odluka o novčanoj pomoći roditeljima odgojiteljima s obzirom na činjenicu da prava koja su uređena tim odlukama nisu zakonom zajamčena prava niti je jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna urediti pitanja koja su uređena tim odlukama. Polazeći od navedenoga kao i neupitne ovlasti jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave da autonomno uređuje dodjelu novčane pomoći u okviru svog samoupravnog djelokruga, prema mišljenju ovog suda nadležnost za donošenje odluke o dodjeljivanju novčane pomoći, visini novčane pomoći i prestanku novčane pomoći u nadležnosti je jedinice lokalne samouprave. Time što je člankom 10. navedene Odluke propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

19. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da su predmetna prvostupanjska rješenja trebala biti donesena do 31. prosinca 2022., a sukladno odredbi članka 6. Odluke/22. Ovo stoga što se prema mišljenju ovog suda radi o procesnom, a ne materijalnom roku, budući se radi u roku u kojem je upravno tijelo dužno donijeti određenu odluku, te da se radi o instruktivnom roku, budući da nisu propisane posljedice ne postupanja u navedenom roku. Pored navedenog, u konkretnoj upravnoj stvari novo prvostupanjsko rješenje od 8. svibnja 2023. doneseno je u ponovljenom postupku nakon poništenja ranijeg prvostupanjskog rješenja od 3. studenoga 2022. Nadalje, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je dana 12. prosinca 2022. obustavio od izvršenja Odluku/22 do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti toga općeg akta, a koja odluka je donesena 27. veljače 2023. Dakle, za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno gradsko upravno tijelo nije smjelo postupati po istoj odnosno nije smjelo donositi pojedinačne akte.

20. Vezano za odredbu članka 6. Odluke/22, napominje se da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. naglasio da je Sud zakonitost tih odredbi razmatrao u povodu prijedloga zasnovanih na istim prigovorima kao i u ovom postupku, pri tom se pozivajući na odredbe članka 10. stavka 2. ZUS-a kojim je propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve, navodeći da je Odlukom, koju su zakonitom i ustavnopravno prihvatljivom ocijenili taj Sud, a tako i Ustavni sud Republike Hrvatske, Grad Zagreb na drugačiji način riješio uvjete i način dodjele novčane pomoći za roditelje odgojitelja, slijedom čega ima pravo pojedinačnim aktima odrediti trajanje novčane pomoći i njenu visinu u skladu s pravilima uspostavljenima novom Odlukom (točke 21. do 23. obrazloženja presude).

20.1. Slijedom navedenog, prigovore tužiteljice vezano za primjenu odredbe članka 6. Odluke/22, sud nije prihvatio osnovanima. Pri tom pozivanje stranaka na izražena shvaćanja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske o naravi roka za postupanje/pokretanje postupka/donošenje rješenja u pojedinačnim odlukama, a u drugim upravnim stvarima (na primjer vezano za rješenje o prestanku državne službe, rok za rješavanje o žalbi) nisu od utjecaja, budući da je upravo citirana odredba članka 6. Odluke/22. bila predmet razmatranja i pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

21. Osporavanje potpisa od strane gradonačelnika na osporenom rješenju i osporavanje da bi potpisnica prvostupanjskog rješenja bila ovlaštena službena osoba za donošenje predmetnog rješenja prema ocjeni ovoga suda, samo je usmjereno na odugovlačenje upravnih sporova i upravnih postupaka podnesenih u velikom broju od strane opunomoćenika tužiteljice pred ovim sudom. Naime, prema ocjeni suda navedeni prigovori tužiteljice su neosnovani i nisu doveli u pitanje zakonitost osporenih rješenja koja su prema ocjeni ovoga potpisana od za to ovlaštenih osoba i na način koji prihvaća ovaj sud.

22. Uvidom u Sistematizaciju radnih mjesta u uredu (članak 74.), koji je Prilog Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom ( Službeni glasnik Grada Zagreba, broj: 13/22 i 31/22) (članak 5. podtočka 2.2.1.) razvidno je da je u opisu poslova i zadataka stručnog savjetnika za provedbu i kontrolu mjera pronatalitetne politike, a koja službena osoba je donijela prvostupanjsko rješenje, rješavanje u složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja. Dakle, prvostupanjsko rješenje donijela je ovlaštena službena osoba.

23. Sud prihvaća pravilnim obrazloženje tuženika o neposrednom rješavanju predmetne upravne stvari (članak 49. stavak 1. ZUP-a), jer se činjenično stanje u konkretnoj upravnoj stvari moglo utvrditi na temelju podataka koji imaju službeni karakter i kojima raspolaže tijelo i nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke, a posebice u situaciji kada tijelo u donošenju rješenja postupa po spomenutim odlukama kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

24. Člankom 49. stavkom 1. točkom 1. ZUP-a propisano je da službena osoba može neposredno riješiti upravnu stvar u postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti ako se pravo stanje stvari može utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela, a nije potrebno posebno izjašnjenje stranke radi zaštite njezinih prava ili pravnih interesa.

24.1. Imajući u vidu citiranu odredbu kao i činjenice konkretnog predmeta iz kojega nedvojbeno proizlazi da se radi o usklađivanju novčane pomoći prethodno priznate korisnicima mjere roditelj odgojitelj na identičan način u dijelu koji se odnosi na visinu novčane pomoći i računanje trajanja, kako je propisano odredbama Odluke, te da nisu od utjecaja na opseg priznatog prava individualne okolnosti svakog korisnika osim podatka o djetetu/djeci korisnika za koje je pravo priznato, a koje je utvrđeno već ranijim rješenjem o priznatom pravu (kod tužiteljice rješenje od 14. listopada 2016.) te se nedvojbeno mogu iz tih podataka utvrditi relevantne činjenice, sud prihvaća stajalište upravnih tijela da je prvostupanjsko rješenje moglo biti doneseno primjenom citirane odredbe, neposrednim rješavanjem, bez posebnog ispitnog postupka.

25. Otklanjaju se kao neosnovani navodi tužiteljice kojima nezakonitost prvostupanjskog rješenja pobija tvrdnjama da se radi i o izmjeni korisnika mjere roditelj odgojitelj, suprotno odredbama Odluke koja u tom smislu ne propisuje nikakve izmjene ili dopune Odluke.

25.1. Naime, prema ocjeni suda iz izreke prvostupanjskog rješenja ne proizlazi da se radi o promjeni korisnika mjere jer se prvostupanjskim rješenjem od 8. svibnja 2023. mijenja alineja 2. izreke prvostupanjskog rješenja od 14. listopada 2016. godine, i nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica korisnik mjere, za dijete, najmlađe od troje (ZE, rođenu **.**.2015.) Tužiteljica navode iz obrazloženja rješenja o tome da joj je pravo priznato jer je majka troje djece, te da je najmlađa ZE (u trenutku priznavanja prava) nije osporila.

26. Nadalje, prigovor tužiteljice da se ne može Odluka primijeniti na korisnike mjere koji su pravo ostvarili po Odluci/16, nije osnovan. Naime, osnovano i opravdano ukazuje tuženik u odgovoru na tužbu da je Odlukom u skladu s člankom 11. (Odluka/18.) propisano usklađenje novčane pomoći roditeljima odgojiteljima koji su novčanu pomoć ostvarili do stupanja na snagu te odluke, s mjesečnim novčanim iznosima iz članka 5. te odluke.

26.1. Pri tom se ističe da su navedeni prigovori bili predmet ocjene pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, o čemu se isti očitovao u presudi Usoz-143/22- 91 od 27. veljače 2023., a zakonitost i pravilnost te presude potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske Odlukom U-III-1744/2023.

26.2. Prema mišljenju ovog suda prigovori je li miješanje u pravo na mirno uživanje vlasništva tužiteljice u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja u skladu sa zakonom i predviđeno zakonom, je li ono u skladu s općim interesom i je li ono razmjerno su već prethodno razmatrani i otklonjeni u citiranim odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojima je zaključeno da je tuženik uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke. Navedena pravna shvaćanja prihvaća i ovaj sud, slijedom čega ocjenjuje da se usklađivanjem novčane pomoći u skladu s Odlukom 25/22 protupravno ne zadire u stečena prava i legitimna očekivanja roditelja odgojitelja te da je postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općeg ili javnog interesa (izmjene mjere roditelj odgojitelj) i zaštite pojedinačnih interesa roditelja odgojitelja.

27. Ostali navodi tužbe ponovljeni su navodi prigovora, na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju, odnosno radi se i o ponovljenim navodima koje su korisnici mjere isticali u postupku zakonitosti Odluke pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske, s kojima je tužiteljica kroz odluke tuženika u njenom predmetu upoznata, a na koje se pozvao i ovaj Sud u presudi.

27.1. Ističe se da je odredbom članka 10. stavka 2. ZUS-a propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve.

27.2. Rješenje sadrži sve elemente propisane odredbama članka 98. ZUP-a, a povrede odredaba stavka 5. istog članka koje se odnose na valjanost obrazloženja, sud nije našao.

28. Imajući u vidu navedeno, u postupku koji je prethodio ovom sporu pravilno je i potpuno utvrđeno činjenično stanje i isto navodima tužbe i tijekom spora nije dovedeno u pitanje. Na isto je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a povrede postupka na koje ukazuje tužiteljica sud nije našao.

28.1. Stoga sud nije cijenio osnovanim provoditi daljnji dokazni postupak, jer su stranke spora dostavile dokumentaciju na koju se pozivaju te je sud u istu izvršio uvid, a saslušanjem tužiteljice na predložene okolnosti ne bi se moglo utvrditi drugačije činjenično stanje, jer su relevantne činjenice od kojih ovisi primjena prava utvrđene, a Odlukom nisu propisane iznimke od primjene imajući u vidu individualne, specifične okolnosti korisnika mjere roditelj odgojitelj.

28.2. Izvođenje daljnjeg dokaznog postupka sud je cijenio nepotrebnim i neekonomičnim, usmjerenim odugovlačenju postupka, pa je u skladu s načelom učinkovitosti spora, raspravnim rješenjem prijedloge odbio.

28.3. Okolnost što je pred Europskim sudom za ljudska prava pokrenut postupak u pravnoj stvari novčane pomoći za roditelje odgojitelje drugog korisnika mjere, prema ocjeni suda ne dovodi do drugačije odluke u predmetu tužiteljice. Niti se radi o razlozima zbog kojih bi sud u smislu odredaba članka 105. stavka 1. ZUS-a morao prekinuti upravni spor. Stoga, sud nije prihvatio prijedlog tužiteljice za prekidom ovog spora.

28.4. Pozivanje tužiteljice na presudu suda Europskog suda za ljuska prava u predmetu Beeler protiv Švicarske, zahtjev br. 78630/12, prema ocjeni suda nije opravdano, jer je u tom predmetu utvrđeno drugačije postupanje u odnosu na podnositelja zahtjeva obzirom na spol, dakle, utvrđeno je diskriminatorno postupanje kod ukidanja mirovine za udovce, jer su udovice u usporedivoj situaciji kao podnositelj i dalje imale pravo na mirovinu. U konkretnom predmetu primjena odredaba Odluke na sve korisnike mjere roditelj odgojitelj jednaka je, te nisu od utjecaja na primjenu iste osobne okolnosti koje se odnose na spol, socijalni status, imovinske prilike, dob i slično, stoga navode tužiteljice sud nije prihvatio osnovanima.

28.5. Budući da je predmetna Odluka kroz presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, bila predmet razmatranja i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske te je ista ocijenjena ustavnopravno prihvatljivom, niti pozivanje tužiteljice na pojedinačno naznačene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske ne dovodi do drugačije odluke.

29. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se to rješenje ne može ocijeniti nezakonitim.

30. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke, na koje sud, u skladu s člankom 47. stavkom 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

31. Slijedom navedenog na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

32. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

32.1. Stoga, kao je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanjem osporenog rješenja, tužiteljica je izgubila spor, pa nema osnova za zaključak da bi joj opravdane troškove imao nadoknaditi tuženik.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom II.

U Zagrebu 6. lipnja 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Martin Sherri, [adresa] Zagreb, Kordunska 1

2. Grad Zagreb, Gradonačelnik, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

3. U spis