Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: P-194/2020-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Vesni Gračan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dobriši Rubesu, odvjetniku iz Zagreba, protiv 1. tuženika FŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužene IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] oboje iz [adresa] i oboje zastupani po punomoćniku Darku Gojaku, odvjetniku iz Karlovca, radi iseljenja i isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključena dana 12. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Dobriše Rubes, te punomoćnika 1. i 2. tuženika PŽ, odvjetničke vježbenice u odvjetničkom uredu Darka Gojaka, odvjetnika iz Karlovca, po objavi 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženima HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] platiti tužitelju NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 30.435,99 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 585,31 eur od 1.12.2015.

- na iznos od 585,31 eur od 01.01.2016.

- na iznos od 585,31 eur od 01.02.2016.

- na iznos od 585,31 eur od 01.03.2016.

- na iznos od 585,31 eur od 01.04.2016.

- na iznos od 585,31 eur od 01.05.2016.

- na iznos od 585,31 eur od 01.06.2016.

- na iznos od 585,31 eur od 01.07.2016.

- na iznos od 585,31 eur od 01.08.2016.

- na iznos od 585,31 eur od 01.09.2016.

- na iznos od 585,31 eur od 01.10.2016.

- na iznos od 585,31 eur od 01.11.2016.

- na iznos od 585,31 eur od 01.12.2016.

- na iznos od 585,31 eur od 01.01.2017.

- na iznos od 585,31 eur od 01.02.2017.

- na iznos od 585,31 eur od 01.03.2017.

- na iznos od 585,31 eur od 01.04.2017.

- na iznos od 585,31 eur od 01.05.2017.

- na iznos od 585,31 eur od 01.06.2017.

- na iznos od 585,31 eur od 01.07.2017.

- na iznos od 585,31 eur od 01.08.2017.

- na iznos od 585,31 eur od 01.09.2017.

- na iznos od 585,31 eur od 01.10.2017.

- na iznos od 585,31 eur od 01.11.2017.

- na iznos od 585,31 eur od 01.12.2017.

- na iznos od 585,31 eur od 01.01.2018.

- na iznos od 585,31 eur od 01.02.2018.

- na iznos od 585,31 eur od 01.03.2018.

- na iznos od 585,31 eur od 01.04.2018.

- na iznos od 585,31 eur od 01.05.2018.

- na iznos od 585,31 eur od 01.06.2018.

- na iznos od 585,31 eur od 01.07.2018.

- na iznos od 585,31 eur od 01.08.2018.

- na iznos od 585,31 eur od 01.09.2018.

- na iznos od 585,31 eur od 01.10.2018.

- na iznos od 585,31 eur od 01.11.2018.

- na iznos od 585,31 eur od 01.12.2018.

- na iznos od 585,31 eur od 01.01.2019.

- na iznos od 585,31 eur od 01.02.2019.

- na iznos od 585,31 eur od 01.03.2019.

- na iznos od 585,31 eur od 01.04.2019.

- na iznos od 585,31 eur od 01.05.2019.

- na iznos od 585,31 eur od 01.06.2019.

- na iznos od 585,31 eur od 01.07.2019.

- na iznos od 585,31 eur od 01.08.2019.

- na iznos od 585,31 eur od 01.09.2019.

- na iznos od 585,31 eur od 01.10.2019.

- na iznos od 585,31 eur od 01.11.2019.

- na iznos od 585,31 eur od 01.12.2019.

- na iznos od 585,31 eur od 01.01.2020.

- na iznos od 585,31 eur od 01.02.2020.

- na iznos od 585,31 eur od 01.03.2020.

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi;

"II.I. Nalaže se tužitelju-protutužitelju NŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da I. tuženiku-protutužitelju FŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], isplati iznos od 2.504,86 €, uz zakonsku zateznu kamatu po stopi od 6,54% godišnje tekući od 20.6.2019.g. do 30.6.2019.g., od 1.7.2019.g. do 31.12.2019.g. po stopi od 6,30% godišnje, od 1.1.2020.g. do 30.6.2020.g. po stopi od 6,11% godišnje, a od 1.7.2020.g. pa do isplate po stopi od 5,89% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II.II. Nalaže se tužitelju-protutužitelju NŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženicima-protutužiteljima i to FŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], i II. IŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], solidarno naknadi troškove ovog parničnog postupka prema odluci suda sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

III. Nalaže se tuženima HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknaditi tužitelju NŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], M. Vrhovca prouzročene parnične troškove u iznosu od 4.796,70 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, počevši od presuđenja pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u svojstvu prodavatelja s tuženicima kao kupcima zaključio 03. siječnja 2013.g. ugovor o kupoprodaji nekretnine, kojim tuženicima prodao nekretninu i to dvoetažni stan S2 u prizemlju – katu JI, označen brojevima 16,17,18,19,20,28,29,30,31,5, obojan crveno, u prizemlju i na katu na jugoistočnom dijelu zgrade, koji se sastoji od sljedećih prostorija: 16- dnevni boravak od 29,71 m2, 17-blagovaona od 9,00 m2, 18-kuhinja od 29,71 m2, 19-WC od 4,87 m2, 20-terasa od 2,45 m2, 28-degažman od 10,10 m2, 29-soba od 20,00 m2, 30- soba od 15,46 m2, 31-kupaonica od 4,87 m2 i 5-spremište od 8,55 m2, ukupne netto površine od 111,77 m2, što čini 23,66% cjelokupne nekretnine, zajedno sa cjelokupnim suvlasničkim dijelom zemljišta ispod i oko zgrade sukladno načelu uspostave pravnog jedinstva nekretnine prema čl. 68., 69. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao i zajedničke dijelove i uređaje zgrade, sve u omjeru vrijednosti nekretnine u cijelosti i vrijednosti posebnog dijela nekretnine. Nastavno navodi da se id. stan vodi pod rednim brojem 2. etaža 11177/47247 i nalazi se u zgradi u [adresa], sagrađenoj na kčbr. [katastarska čestica] [adresa] (dvorište [adresa] i kuća [adresa]), a koja je zgrada je upisana u [broj poduloška], zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s time da je stan upisan kao etažno vlasništvo. Nadalje navodi da su presudom Općinskog suda u Karlovcu posl. broj: P-1495/14 od 30. studenog 2015.g. ovdje tuženici uspjeli s tužbenim zahtjevom za povrat isplaćenog dijela kupoprodajne cijene i radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se kao vlasnik nekretnine upisao raniji vlasnik i ovdje tužitelj, te su posljedično pokrenuli ovršni postupak protiv tužitelja radi naplate novčane tražbine određene pravomoćnom i ovršnom presudom broj P-1495/2014. Ovrha se provodila na svim nekretninama tužitelja, pa tako i na predmetnom stanu na kojemu je presudom ponovno uspostavljeno vlasništvo u korist tužitelja, što je konačno provedeno i u zemljišnim knjigama. Međutim, tuženici su i dalje nastavili živjeti u tužiteljevoj nekretnini bez ikakve pravne osnove i dopuštenja tužitelja kao vlasnika nekretnine, te su dakle redovno nenaplatno koristili tužiteljevu nekretninu, zbog čega je tužitelj više puta tražio od tuženika da isele iz predmetne nekretnine. Međutim tužitelji t.j. tuženici takvom zahtjevu nisu udovoljili, pa obzirom i dalje žive u id. nekretnini protivno volji tužitelja, isti osim što traži iseljenje iz nekretnine, traži i da mu plate iznose zakupnine za redovno korištenje id. nekretnine. Ukoliko bude sporan mjesečni iznos zakupnine predlaže na tu okolnost pribaviti od porezne uprave podatak o mjesečnom iznosu zakupnine na području Grada Karlovca odnosno provesti vještačenje, te po provedenom postupku donijeti presudu u kojoj će se u točki I. tužbenog zahtjeva tuženicima naložiti da isele iz predmetne nekretnine te tužitelji predaju ključeve od stana i stan slobodan od osoba i stvari, sve u roku 8 dana. U točki II. tužbenog zahtjeva predlažu naložiti tuženicima da solidarno isplate iznos od 213.200,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka također sa zakonskom zateznom kamatom.

1.1. Potom već prije nego je tuženik dostavio odgovor na tužbu u podnesku od 18.svibnja 2020. izvješćuje da su tuženici udovoljili tužbenog zahtjeva iz točke I. i iselili iz predmetnog stana, te uređuje tužbeni zahtjev na način da ostaje kod točke II. tužbenog zahtjev pa potražuje od 1. i 2.tuženika da mu isplate ukupnu neisplaćenu zakupninu u iznosu od 213.200,00 kn i troškove postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Do kraja postupka a nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj još precizira navedeno potraživanje mjesečnih zakupnina na bazi podataka izračuna iz nalaza financijsko knjigovodstvenog vještaka te u podnesku od 25.rujna 2024. Potražuje od tuženika isplatu neisplaćene zakupnine na bazi mjesečne zakupnine u iznosu od 585,31 eur, odnosno ukupno u visini od 30.435,99 eur sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa i uz to troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom na troškove postupka. Napominje se da je tužitelj očito omaškom u točki I. iz tužbenoga zahtjeva ispustio navesti svoj kućni broj na adresi M. Vrhovca pa je isti pridodan u točki I. izreke.

2. U odgovoru na tužbu tuženici kao nesporne ističu navode u tužbi koji se odnose na sklapanje Ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnina i vođenja postupaka u kojima je donesena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-1495/14 i Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-157/2016. No, poriču navode iz točke II. tužbe koji se odnose na pokretanje ovršnog postupka temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Karlovcu broj P-1495/14 od 30,11.2015.g., te daljnjeg korištenja stana bez ikakve pravne osnove, te u tom smislu obrazlažu da su na osnovu iste presude ishodili uknjižbu založnog prava na nekretnini tužitelja rješenjem br. Ovr-446/19 od 19.9.2019.g. dok je sama uknjižba provedena u zemljišnim knjigama po rješenjem zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda br Z-10907/2019 od 19.9.2019.g. Nadalje ističu da je založno pravo osnovano iz razloga što tužitelj nije prema njima - tuženicima ispunio svoje obveze na osnovu navedene pravomoćne i ovršne presude. Dodaju da su uvjeti za uknjižbu založnog prava ispunjeni dana 19.6.2019.g. kada je tužitelj, unatoč tome što u tom trenutku još uvijek nije ispunio svoju obvezu prema tuženicima po cit. pravomoćnoj i ovršnoj presudi kao naprijed ishodio uknjižbu svojeg prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Slijedom toga iznose da je tužitelj dakle vlasništvo predmetne nekretnine stekao uknjižbom u predmetu zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Karlovcu br Z-7348/2019 od 19.6.2019.g. i da su od tog trenutka tuženici, kao vjerovnici tada u potpunosti nepodmirene tražbine, mogli svoje potraživanje osigurati uknjižbom založnog prava. Do tog trenutka t.j. do uknjižbe prava vlasništva tužitelja, tvrde da su bili suvlasnici predmetne nekretnine, a potom su imali pravo koristili se pravom zadržanja predmetne nekretnine iz razloga što im tužitelj nije ispunio novčanu obvezu. Obzirom da je tužitelj pravo vlasništva predmetne nekretnine stekao tek uknjižbom prava vlasništva u zemljišnim knjigama, po tuženicima nije jasno zašto i po kojoj osnovi tužitelj sada od njih potražuje isplatu zakupnine za redovno korištenje nekretnine u razdoblju od prosinca 2015.g. do lipnja 2019.g., u kojem je dakle ista nekretnina bila suvlasništvo I. i II. tuženika. Tuženici nadalje prigovaraju da tužitelj uopće nema aktivnu legitimaciju za potraživanje bilo kakve isplate zakupnine ili druge vrste naknada za korištenje id. nekretnine, jer do lipnja 2019.g. nije ni bio vlasnik iste i logikom stvari nije mogao istu nekretninu dati u zakup ili na drugo naplatno korištenje, pa stoga nije izgledno ni da bi u istom razdoblju tužitelj mogao ostvarivati bilo kakvu korist od predmetnog stana. Za razdoblje nakon lipnja 2019.g., drže očitim da tužitelj nije ispunio svoje obveze prema njim - tuženicima pa su oni opravdano imali mogućnost konzumirati pravo zadržanja predmetne nekretnine sve dok ih tužitelj ne isplati po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Karlovcu brP- 1495/14 od 30.11.2015.g. Stoga drže da je tužitelj svojim postupanjem prouzročio postojeću pravnu situaciju i nepravodobnim ispunjavanjem svojih obveza prolongirao primopredaju nekretnine za koju sada smatra da bi mu se trebala isplatiti naknada za korištenje.

2.1. Tuženici nadalje ističu da su postupali u dobroj vjeri i bili upisani kao suvlasnici nekretnine sve dok tužitelj uknjižbom nije stekao pravo vlasništva na istoj, a potom su na adekvatan način zaštitili svoje interese, kako putem osnivanja založnog prava tako i putem prava zadržanja. Postupanje u dobroj vjeri tuženici su osobito iskazali, kako navode, u tome što su dana 3.4.2020.g. predali predmetnu nekretninu u posjed tužitelju „iako on ni tada, a niti do dana sastava ovog odgovora na tužbu, nije ispunio sve svoje novčane obveze prema njima“, obzirom im nije podmirio novčano potraživanje u iznosu od 5.000,00 kuna na ime naknade troškova po rješenju Općinskog suda u Karlovcu br Ovr-446/19 i zakonsku zateznu kamatu na isti iznos koja teče od 19.9.2019.g. pa do isplate. Tvrde da su dakle, (tuženici) i sada imali pravo držati predmetnu nekretninu u svom posjedu jer im tužitelj nije ispunio sve obveze. No, uvažavajući činjenicu da je ukupna obveza ispunjena u pretežitom dijelu pristali su na primopredaju id. nekretnine, kako iznose.

2.2. Tuženici slijedom toga u svakom slučaju poriču da bi tužitelju pripadala bilo kakva naknada zbog njihovog korištenja predmetne nekretnine i ističu da je teret dokaza na tužitelju koji bi morao dokazati postojanje izvjesne mogućnosti da se stan može dati u zakup u utuženom razdoblju i to po visini zakupnine u iznosu od 4.100,00 kn mjesečno, koliko tužitelj potražuje u tužbi. No, po tuženicima ništa od navedenog tužitelj nije priložio uz tužbu, pa smatraju da je iz odgovora na tužbu i bez daljnjeg raspravljanja razvidno da je tužbeni zahtjev neosnovan. Stoga se protive tužbi i tužbenom zahtjevu te predlažu odbiti tužitelja s tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom uz obvezu da on njima naknadi parnični trošak uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi od 5,89 % godišnje, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kako već pobliže navode na kraju odgovora na tužbu.

2.3. Tuženici međutim postavljaju i protutužbeni zahtjev navodeći da su nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji id. nekretnine s tužiteljem —protutuženikom od dana 3.1,2013.g. postalo obveznici plaćanja poreza na promet nekretnina, te im je svakom određena obveza po rješenju Porezne uprave, Područnog ureda Karlovac da dakle svaki na ime poreza plati iznos od 18.872,88 kn, pa sada taj iznos ponaosob potražuju od tuženika-protutužitelja uz zakonsku zateznu kamatu počevši od dana kada se isti uknjižio kao vlasnik stana odnosno od dana 19.6.2019.g. pa do isplate. Pri tom obrazlažu da je ugovor o kupoprodaji od 3.1.2013.g. bio raskinut zbog krivnje na strani tužitelja-protutuženika, i to zbog skrivenih materijalnih nedostataka uzrokovanih lošom izvedbom građevinskih radova, te I. i II. tuženici- protutužitelji nisu više vlasnici predmetnog stana već se kao vlasnik uspostavom ranijeg zk stanja uknjižio tužitelj-protutužitelj, pa smatraju da iz tog razloga imaju pravo ne takvo potraživanje od tuženika i protutužitelja, jer im je on takvim svojim postupanjem prouzročio štetu koju su oni kao porezni obveznici podmirili. Sada dakle u protutužbenom zahtjevu svaki od njih potražuje isplatu navedenog iznosa zajedno s kamatama kako je istu precizirao u točki III. uređenog protutužbenog zahtjeva.

2.4. Tužitelj pak i protutuženik u odgovoru na protutužbu spori svoju pasivnu legitimaciju glede potraživanja iz protutužbenog zahtjeva i prvenstveno ističe da je pasivno legitimirana Republika Hrvatska. Spori i visinu takve tražbine, te u tom smislu navodi da je dakle prozvani subjekt pasivno legitimiran obzirom je došlo do uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i povrata kupovnine kupcu, te su tuženici - protutužitelji trebali i mogli od porezne uprave zatražiti povrat plaćenog iznosa, naravno pod uvjetom da su prethodno podmirili isti iznos poreza na promet id. nekretnine. Slijedom toga, tuženik - protutužitelji predlaže odbiti protutužbeni zahtjev, te usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Karlovcu br. P-1495/14 od 30.11.2015.g., u presudu Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-157/2016-6 od 26.09.2018., u poziv upućen tuženicima s dokazom o urednoj dostavi kao na listu 24-25 spisa, u izvadak iz Zemljišnoknjižnog odjela za z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi na listu 28 i predujma na listu 61 spisa, u podnesak vještaka na listu62 spisa, u podnesak Porezne uprave Ministarstva financija RH, Područnog ureda Karlovac, Ispostave Karlovac na listu 68 spisa, te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga pročitao je podnesak tužitelja od 18.05.2020. kojim uređuje tužbeni zahtjev za Zapisnikom u privitku, odgovor na tužbu tuženika s prilozima u privitku, podnesak tužitelja od 16.03.2021. s prilogom u privitku, podnesak tuženika od 02.06.2021., iskaze stranaka osobno, Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka D & S od 20.07. 2022., podnesak tužitelja od 08.11. 2022. S prilogom u privitku, pismeno očitovanje istog vještaka od 03.01. 2023., podnesak tužitelja od 09.05. 2023., podnesak tuženika od 17.06.2023., podnesak tužitelja od 03.04.2024. s Ugovorom o najmu stana od 01.11. 2010. i odlukama iz sudske prakse u privitku, Drugo očitovanje vještaka od 06.05.2024., podnesak tužitelja od 25.09.2024. s odlukom iz sudske prakse u privtku i podnesak tuženika od 11.02.2025.godine.

4. Prema pridonesenim i provedenim dokazima u predmetu postupka razvidno je da su tuženici na temelju kupoprodajnog ugovora od 03. siječnja 2013. kupili navedeni stan u [adresa], u [adresa] od tužitelja i protutuženika za kupoprodajnu cijenu u iznosu 100.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, s time da je na dan potpisa ugovora isplaćeno 80.000,00 eura, a preostalih 20.000,00 eura trebalo je isplatiti u 12 istovjetnih rata zaključno do 31. prosinca 2013., te je ista tražbina osigurana uknjižbom hipoteke na stanu u zemljišnim knjigama. Također je utvrđeno da su tuženici ubrzo nakon useljenja uočili prve skrivene nedostatke stana, kako se obrazlaže u priloženoj presudi donesenoj u predmetu ovog suda br. P-1495/14, a postepeno i nove u vidu prekomjernog vlaženja zidova stana, prodiranja oborinskih voda u stan i pripadajuću garažu te stvaranja gljivica i plijesni po zidovima, stropu, namještaju i stvarima u stanu. Odmah su o uočenim nedostacima izvijestili tuženika (i tužitelja ovom predmetu), te sukcesivno kako su se nedostaci ispoljavali pozivali su tuženika (t.j. tužitelja NŽ u ovom predmetu) da ih ukloni. Tužitelj i protutuženik da je prihvatio prigovore i višekratno pokušavao ukloniti nedostatke, ali ih nije sanirao, pa je prvostupanjski sud s obzirom na utvrđene činjenice, utvrdio da se radilo o skrivenim materijalnim nedostacima stana za koje je bio odgovoran tužitelj NŽ kao prodavatelj stana. Stoga je po tužbi 1. i 2.tuženika FŽ i IŽ donesena presuda u predmetu ovog suda broj P-1495/14 od 30. studenog 2015. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-157/2016 od 26. rujna 2018. Id. presudom u točki I. izreke je odbijen tužbeni zahtjev da se raskida ugovor o kupoprodaji stana od 3. siječnja 2013. koji je zaključen između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupaca. U točki II. izreke je naloženo tužitelju NŽ da tuženicima isplati iznos 80.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate sa zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 30. studenog 2015. pa do isplate, u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe. U točki III. izreke id. presude je naloženo tužitelju da trpi uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini — stanu brisanjem uknjižbe prava vlasništva na nekretnini, koja je temeljem kupoprodajnog ugovora postala vlasništvo tuženika iz ovog postupka, te je tužitelj bio dužan trpjeti i brisanje hipoteke u iznosu 20.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate uz zakonsku zateznu kamatu, koja hipoteka je u zemljišnim knjigama provedena u korist tužitelja kao prodavatelja pod brojem Z-1999/13. Najzad je pod točkom IV. izreke id. presude naloženo tuženiku t.j. tužitelju iz ovog postupka da tužiteljima t.j. tuženicima iz ovog postupka nadoknadi parnične troškove u iznosu 34.217,20 kuna, u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

5. Sada u ovom predmetu povodom tužbe tužitelja stranke se spore trebaju li tuženici FŽ i IŽ na ime zakupnine platiti tužitelju NŽ ukupno zatraženi iznos za redovno korištenje stana nakon raskida ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine, a u razdoblju od prosinca 2015. do ožujka 2020. sve zbog korištenja id. stana od strane tuženika bez ikakve osnove kako tužitelj navodi. Nasuprot tome, sporno je obzirom na protutužbeni zahtjev 1. i 2.tuženika treba li njima tužitelj naknaditi štetu u vidu plaćenog poreza, kojeg su tuženici ponaosob morali platiti po rješenju Porezne uprave, prilikom kupovine predmetnog stana ukupne neto površine 111,77 m2 na adresi u [adresa].

6. O pravnom poslu kupoprodaje i potom raskidu id. ugovora te tijeku događaja koji su uslijedili u daljnjem vremenu stranke su iznijele svoja viđenja. Tako je tužitelj iskazao da je predmetni stan prodao tuženicima prije više od 8 godina (a iskaz je dao na ročištu održanom 02.veljače 2022.), s obvezom da kupci isplate preostali dug u iznosu od 20.000,00 eura u roku 2 godine od useljenja. No, takva isplata se nije dogodilo, kako dalje navodi, već su oni umjesto isplate iznosa od 20.000,00 eura pokrenuli postupak radi raskida ugovora o kupoprodaji stana. Postupak je riješen u zasebnoj parnici, pa ističe da tuženici nisu ni postali vlasnici stana iako su tražili raskid ugovora i isplatu novca sa zateznom kamatom, što je kako navodi učinjeno. Tako su sa svim troškovima dobili ukupno 128.000,00 eura i koristili stan više od 5 godina, a onda se iselili iz stana tek u proljeće 2020. S tim u vezi poziva se na podatke sadržane t.j. dostavljene u spisu.

6.1. Na upit svog punom. odgovara da, misli se u utuženom razdoblju, nije dao dopuštenje tuženicima da borave u navedenom stanu, te ih je više puta usmeno i pismeno pozivao da se isele iz stana jer je stan planirao iznajmiti ili prodati. Posebno ističe da je stan, prije nego su ga kupili tuženici, bio u najmu drugih osoba (Strabag) o čemu također postoje dokumenti u spisu, kako navodi. Na upit punom. tuženika očituje se da se ne sjeća točnog datuma sklapanja ugovora o kupoprodaji, ali se to može vidjeti iz dokumentacije predane u spisu, kako ukazuje, a na daljnji upit odgovara kako je dopustio tuženima da se temeljem kupoprodajnog ugovora upišu kao vlasnici predmetnog stana, uz zabilježbu o kreditu i zabranu otuđenja, te im je dopustio da budu u posjedu kako je proizlazilo i iz ugovora. Najzad se na daljnji upit očituje da je do raskida ugovora došlo „jer su tuženici bili nezadovoljni i zbog sitnih nedostataka tražili raskid ugovora“.

7. Tuženik FŽ u iskazu je naveo da su po ugovoru od 3.1.2013. kupili stan od tužitelja i u 2. mjesecu uselili u taj stan, a nakon 2-3 mjeseca počeli uočavati probleme vezano uz uvjetnost odnosno neuvjetnost boravka u navedenom stanu. Od tužitelja su tražili da sanira nastale probleme i u početku bili u dobrim odnosima s njim. On je, kako navodi, dolazio sa svojim majstorima i pokušao raditi na otklanjanju problema, ali se to nije dogodilo, pa su oni (tuženici) u međuvremenu izgubili strpljenje i predlagali tužitelju da im vrati novce koje su dali za taj stan kako bi mogli kupiti novi stan i odseliti. Međutim, tvrdi, tužitelj nije pristao na to pa se na kraju ušlo u procese u kojima je donesena odluka i ističe kako je iz postupka koji je vođen kod sutkinje Šegavić razvidno u kakvim su uvjetima živjeli u tom stanu, a zbog kojih je njihovo dijete „prodisalo“ tek nakon izlaska iz tog stana.

7.1. Na upit punom. tužitelja odgovara da je ugovor o kupoprodaji stana raskinut tek presudom Županijskog suda u predmetu br. P-1495/2014. ali su oni u međuvremenu zadržali navedenu nekretninu jer su još uvijek bili vlasnici tog stana, te nisu imali novca za kupnju novog stana. Očituje se da nije u obvezi platiti tužitelju iznos koji potražuje ovom tužbom "jer mu je tužitelj oduzeo 7 godina života" i ne vidi razlog zašto bi tužitelju platio „naknadu za podstanarstvo kao vlasnik stana“, napose u vremenu u kojemu nisu od tužitelja dobili novac za kupnju novoga stana. Ujedno smatra da je potraživanje istog iznosa od strane tužitelja potpuno neosnovano, obzirom na stanje i neuvjetnost prostora za stanovanje, pa se poziva da je to vidljivo iz presude donesene dakle u već provedenom postupku. Na upit svog punom. 1. tuženik iznosi da su iz tužiteljevog stana izišli prije nego su dobili novac od tužitelja, a izišli su 2.4.2020. dok im je tužitelj isplatio novac 19.3.2021., a dodatno se očituje i da je tužitelj vratio stan te se upisao na istom 11.9.2019. kada im dakle još u to vrijeme „nije vratio … ni jedne kune“. No, oni su unatoč tome prije nego su izišli iz stana puštali tužiteljeve kupce da razgledaju stan. Dodatno iznosi i da su pristali iselili iz stana dok još tužitelj nije vratio sav iznos „jer su i dalje uvjeti u stanu bili katastrofalni“ pa su iselili. Međutim, razvidno je da su tuženici iselili iz tužiteljevog stana neposredno nakon što je podnesena tužba u ovom predmetu, obzirom je tužba podnesena 26.ožujka 2020. a tuženici su iselili iz stana 03.travnja 2020. kako je tužitelj priopćio u daljnjem podnesku od 18.svibnja 2020. u kojem je odustao od predaje stana i ključeva od stana slobodnog od osoba i stvari, jer je dakle otpao razlog za takvo potraživanje.

8. Drugotužena IŽ potvrdila je navode svog supruga i napose sukladno istaknula da su u stan ušli zimi a da je voda počela ulaziti u stan u proljeće i pokazivali su se sve veći i veći nedostaci o čemu kako navodi „ postoji 100 fotografija u sudskom postupku“. I ona je naglašavala neuvjetnost boravka u tom stanu i isticala nedostatke u smislu „voda je curila u plafonjere“, „stan je bio opasan za život“ i sl. Uz to je sukladno isticala da „nakon donošenja presude kojom je raskinut ugovor o kupoprodaji“, nisu znali kakav će biti ishod po žalbi koju je tužitelj podnio protiv te presude i nisu imali novac kojim bi mogli kupiti novi stan, jer im tužitelj nije isplatio taj novac, pa su zapravo „izlazili ususret tužitelju“. Također je navela da si je tužitelj „vratio vlasnički list…tek 11.9.2019.“ i da su oni izišli iz stana kada im je tužitelj „platio glavninu … dužnog novca“, te su prije izlaska puštali kupce da razgledaju stan.

9. No, raskid ugovora nije se dogodio donošenjem presude u spisu ovog suda br. P- 1495/14, nego je naprotiv pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 30. studenog 2015. odbijen zahtjev tuženika da se donese odluka kojom će se utvrditi raskid predmetnog Ugovora o kupoprodaji od 3. siječnja 2013. iz razloga jer je raskid nastupio izjavom i voljom tuženika koja je, ukoliko već nije izričito artikulirana između stranaka u vremenu do podnošenja tužbe u spomenutom predmetu P-1495/14, to svakako izražena podnošenjem tužbe u istom predmetu. Raskidom pak ugovora nastaje za obje stranke obveza vratiti primljeno po pravilima za izvršenje tj. ispunjenje dvostranih ugovora. U tom smislu je u ovom slučaju i po tužbi te potraživanju iz tužbe tužitelja provedeno vještačenje radi utvrđenja visine neisplaćene zakupnine.

10. Vještačenje je provedeno po sudskom vještaku D&S d.o.o. koji je najprije u Nalazu i mišljenju od 20. srpnja 2022. koristio podatak Porezne uprave o prosječnoj zakupnini za prostor u [adresa] na adresi [adresa]. Tužitelja je prethodno stavio takav prijedlog te je isti podatak pribavljen u spisu, pa je vještak koristeći takav podatak izračunao da bi mjesečna zakupnina za stan ukupne površine 111,77 m[2] iznosila 2.827,78 kuna, što znači da bi ukupna naknada u utuženom vremenu iznosila 147.044,56 kuna. Navedeni iznos je kasnije u Drugoj dopuni nalaza odnosno u pisanom očitovanju od 06.svibnja 2024. vještak iskazao u eur-ima utvrđujući da bi mjesečna zakupnina u utuženom vremenu prema takvom kriteriju iznosila 375,31 eur, te da bi ukupna neisplaćena zakupnina iznosila 19.516,17 eura. No, kako je tužitelj prigovarao korištenju navedenoga podatka, iako je dakle na pripremnom ročištu od 5. listopada 2021. i sam po potrebi predložio službenim putem pribaviti od Porezne uprave takav podatak, vještak je posljedično po iznesenom prigovoru zbog korištenja navedenog podatka, na prijedlog tužitelja u Drugom očitovanju od 06.svibnja 2015. izračunao neostvarenu zakupninu u utuženom periodu iz tužbe na bazi visine zakupnine koju je tužitelj ostvarivao na identičnoj lokaciji u periodu od 2010. -2013. Radi se o zakupnini u visini od 600,00 eura mjesečno, te je iskazao da bi ukupna vrijednost zatražene zakupnine prema takvom podatku bila 30.435,99 eura (229.320,00 kuna). Da je u spomenutom periodu tužitelj mogao ostvariti takvu zakupninu dokazao je pridonošenjem Ugovora o najmu od 1. studenog 2010., koji se bio sklopljen na neodređeno vrijeme, a kojim je bila ugovorena najamnina tj. zakupnina za isti stan u [adresa] u iznosu od 600,00 eura mjesečno, plativo u kunama po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja. Isti dokaz priložio je uz podnesak od 3. travnja 2024., a vještak je na bazi takvog podatka iz navedenoga Ugovora izračunao da bi u slučaju računanja mjesečne zakupnine na osnovu mjesečne zakupnine od 585,31 eur (4.410,00 HRK), koji iznos je a propo tužitelj naznačio u tužbenom zahtjevu u tužbi, ostvario u utuženom razdoblju ukupni iznos od 30.435,99 eur. Imajući u vidu da je tužitelj dokazao izvjesnost ostvarivanja takve naknade na ime iznajmljivanja stana i u daljnjemu vremenu od 2013. nadalje, da nije u međuvremenu prodao stan tuženicima to je isti podatak prihvaćen kao vjerodostojan, tim više što se radi o stanu velike površine (111,77 m[2] ) na atraktivnoj lokaciju, to se kao dokazan prihvaća podatak da je tužitelj mogao ostvariti navedenu zakupninu i u vremenu po raskidu ugovora koji raskid su inicirali tuženi nezadovoljni kupovinom istog stana zbog određenih nedostataka koji su se pokazali u vremenu nakon kupovine stana. Pri tom nisu uvaženi svi prigovori i ocjenjuje se barem u ovom postupku preuveličavanja nedostataka na bazi donesene presude kojom su oni ipak u značajnoj mjeri uspjeli u ranije vođenom postupku. To prvenstveno iz razloga što su tuženici za cijelo vrijeme od raskida Ugovora pa nadalje ostali živjeti u tom istom stanu iako su imali malodobno dijete o kojemu su brinuli i osigurali mu uvjete za neškodljiv rast i napredak. Uostalom, nema dokaza i ne spominje se da bi boravak u navedenom stambenom prostoru naškodio ikome od članova obitelji tuženika, pa se dakle ne ocjenjuje da bi isti stan u toj mjeri bio "opasan po život" kako to pokušavaju prikazati tuženici. Nasuprot tome, u uvjetima zadržavanja stana od strane tuženika tužitelj je gubio zaradu koju je mogao ostvariti iznajmljivanjem tog stana u vremenu nakon što su tuženici inicirali raskid ugovora. To je mogao ostvariti uz eventualno određene popravke i održavanje stana, a koje nije mogao učiniti upravo jer su u njemu prebivali/boravili tuženici i koristili ga bez valjane pravne osnove tj. na temelju osnove koja je otpala raskidom Ugovora o kupoprodaji. Isto tako, materijalni nedostaci nisu činili navedeni stan nepodobnim za stanovanje ni "opasanim po život" kako je to već spomenuto, a niti su u većoj mjeri mogli utjecati na smanjenje iznosa zakupnine odnosno cijene zakupa. Osim toga, poznato je da su cijene stanova svake godine rasle, a analogno tome i cijene zakupa stanova pa je tužitelj po redovnom tijeku stvari u razdoblju od 2015. do 2020. trebao ostvariti veću cijenu zakupnine nego je ostvarivao u prethodno periodu. S tim u vezi treba reći da je tužitelj unatoč tome iznos zakupnine koju potražuje od tuženika izrazio prema prijašnjim cijenama. K tome treba reći da prema podacima u spisu te priloženoj presudi donesenoj u spisu broj P-1495/14 proizlazi dakle da je raskid nastupio najzad podnošenjem tužbe radi raskida kupoprodajnog ugovora, pa se konstatira da je tužba u tom predmetu podnesena 31. prosinca 2014. a tuženik u tom predmetu (NŽ) je tužbu zaprimio nešto kasnije, obzirom se prvotno dostava poziva za odgovor na tužbu i za pristup na prvo ročište vraćala s naznakom "Obaviješten, nije podigao pošiljku", Stoga je na prvom ročištu održanom 10. ožujka 2015. određeno da će se id. tuženik na iduće ročište pozvati putem sudskog dostavljača, pa je razvidno da je tuženiku NŽ poziv za iduću raspravu s tužbom i prilozima uručen dana 9. travnja 2015., a onda je ista stranka u tom predmetu postupka dostavila svoj odgovor na tužbu u podnesku od 7. svibnja 2015.godine.

11. U svezi prijedloga tuženika da se izvrši priklop i uvid u spis ovoga suda Ovr-449/19 napominje se da se u istome spisu pojavljuju druge stranke te je u ovršnom predmetu između istih stranaka pronađen samo spis Ovr-80/19, a prema podacima iz predmeta osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini ( spis Ovr-446/19) razvidno je da se vodio i ovršni postupak pod brojem Ovr 710/18, koji je završio obustavom postupka i brisanjem zabilježbe ovrhe upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] (udio 2) k. o. [katastarska općina] upisanom pod brojem Z-10922/18 od 02.studenog 2018. U naprijed pak spomenutom spisu Ovr-80/19 tuženici FŽ i IŽ su u svojstvu ovrhovoditelja pokrenuli ovršni postupka protiv ovršenika NŽ prijedlogom za ovrhu na nekretnini radi naplate novčane tražbine. U tom su predmetu tuženici na temelju pravomoćne i ovršne presude broj P-1495/14-33 od 30. studenog 2015., pokrenuli ovršni postupak radi namirenja iznosa od 80.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate i predložili donijeti rješenje o ovrsi na predmetnome stanu zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti navedene nekretnine, prodajom iste nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobiveno prodajom. Na temelju istoga prijedloga, koji je u sudu zaprimljen dana 29. siječnja 2019. izdano je rješenje o ovrsi broj Ovr-80/19 od 31. siječnja 2019. i zabilježena je ovrha u zemljišnim knjigama prema prijedlogu tuženika odnosno ovrhovoditelja. Dalje je vođen id. ovršni postupak, koji je također završio obustavom, obzirom je ovrhovoditelj podneskom od 17. ožujka 2021. izvijestio da je "ovršenik u cijelosti namiren u svom potraživanju", no to je napisano da ovršenik namiren je očita pogreška, obzirom su ovrhovoditelji (FŽ i IŽ) u svom podnesku od 17. ožujka 2021. izvijestili da su u cijelosti namireni u svom potraživanju i predložili su obustaviti isti postupak.

12. Imajući u vidu prethodno navedene podatke, uz uvid u spise P-1495/14, Ovr—80/19 uz uvid u e-upisnik za spise Ovr-446/19 i Ovr-710/18 o vođenju napose ovršnih postupaka, te unatoč vođenju istih, nije izmijenjeno činjenično stanje kakvo se utvrđuje glede postojanja raskida predmetnog kupoprodajnog ugovora, te isto vrijeme raskida korespondira dakle s podizanjem tužbe od strane tužitelja i tuženika iz ovoga postupka FŽ i IŽ, radi raskida kupoprodajnog ugovora sklopljenog 3. siječnja 2013. kojim je dakle tužitelj NŽ prodao predmetni stan tuženicima i tužiteljima iz predmeta P-1495/14. To iz razloga jer prema članku 368. raskidom ugovora nastaje obveza obje stranke zahtijevati vraćanje danog u pravilima za izvršenje tj. ispunjenje dvostranih ugovora, pri čemu svaka strana duguje drugoj naknadu za korist koje je u međuvremenu imala od onog što je dužna vratiti odnosno nadoknaditi. Uz to je određeno zakonom da je strana koja vraća novac dužna platiti zateznu kamatu od dana kada je primila isplatu, pa je slijedom navedenog donesena odluka kao u točki I. izreke ove presude.

13. U točki II je odbijen protutužbeni zahtjev protutužitelja i tuženika u ovom predmetu jer se nalazi opravdanim prigovor pasivne legitimacije u odnosu na tužitelja

–protutuženika, tim više što se spori i visina tražbine, a sve obzirom je došlo do uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i povrata kupovnine kupcu, ovdje tuženiku - protutužitelju, pa je isti pod uvjetom da je prethodno podmirio porez na promet nekretnine, mogao od porezne uprave zatražiti povrat plaćenog iznosa i u tom smislu eventualno utužiti Republiku Hrvatsku, kako to ističe i tužitelj – protutuženik u odgovoru na protutužbu. Slijedom toga je dakle u odnosu na protutužbeni zahtjev donesena odluka kao u točki II. izreke.

14. Kako je tužitelj uspio u postupku dosuđeni su mu troškovi postupka temeljem čl. 154. ZPP-a prema Troškovniku na listu 120 spisa predanom na zaključnom ročištu. Tužitelj je potraživao trošak za sastav tužbe i pet podnesaka, te za zastupanje na četiri ročišta u iznosu od po 250 bodova, uvećan za pdv., uz troškove vještačenja. Tužitelju je kao opravdan priznat zatraženi trošak za tužbu, s time da je za zastupanje na prvom ročištu održanom 05.10.2021.g. priznata je 50% naknada jer se na id. ročištu samo procesno raspravljalo. Ukupno je tužitelju priznat trošak parničnog postupka u visini 1.812,50 bodova odnosno u iznosu od 3.625,00 eur, t.j. uključujući pripadajući pdv od 25% iznos od po 4.531,25 eur. Tom trošku pridodan je trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eur, pa je sveukupno tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 4.796,70 eura uz zakonsku zateznu kamatu kako je ista precizirana u točki III. izreke ove odluke.

U Karlovcu 6. lipnja 2025.

Sudac

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1. Tužitelju po pun. Dobriši Rubesu, odvjetniku iz Zagreba.

2. Tuženiku po pun. Darku Gojak, odvjetniku u Karlovcu.