REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5667/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Anđeli Hambašić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja KE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Mira Matuško Blažević, odvjetnica u Zagrebu, Ulica kneza Višeslava 11, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Zagreb, Avenija Dubrovnik 12, OIB: 61817894937, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi privremenog rješenja o izvlaštenju, 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje privremenog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I- 943-04/22-007/29, URROJ: 251-04-01/041-23-31 od 11. listopada 2023. i vraćanje zemljišnoknjižnog stanja prije izvlaštenja.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim privremenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-943-04/22- 007/29, URROJ: 251-04-01/041-23-31 od 11. listopada 2023., riješeno je: „I. Interes Republike Hrvatske za građenje, rekonstrukciju i održavanje nerazvrstane ceste utvrđen je člankom 105. stavkom 1. Zakona o cestama („Narodne novine”, broj: 84/2011, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, 144/2021, 114/2022 i 04/2023). 2. Prihvaća se prijedlog Grada Zagreba (OIB: 61817894937), Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, te se u njegovo ime i za njegov račun, radi rekonstrukcije dijela Sarajevske ulice u Zagrebu s komunalnom infrastrukturom i tramvajskom prugom od Avenije Dubrovnik do Ranžirnog kolodvora, određuje potpuno izvlaštenje 169/197 suvlasničkog dijela KE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], nekretnine oznake zk.č. 2549, dvorište, površine 197 m2, upisana u zk.ul./BZP 21155 k. o. [katastarska općina]. III. Grad Zagreb (OIB: 61817894937) iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, isplatio je KE (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], na njegov račun IBAN: [broj bankovnog računa], za suvlasnički dio nekretnine iz točke II. izreke ovog privremenog rješenja, naknadu određenu procjembenim elaboratima iz postupka osiguranja dokaza u ukupnom iznosu od 20.986,13 EUR (slovima: dvadesettisućadevetstoosamdesetšesteuraitrinaestcenti) / 158.120,00 kuna

(slovima: stopedesetosamtisućastodvadesetkunainulalipa). IV. Nalaže se Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu Novi Zagreb, da na temelju ovog privremenog rješenja, uknjiži pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu nekretnine iz točke II. izreke ovog privremenog rješenja u korist Grada Zagreba (OIB: 61817894937), Zagreb, Trg Stjepana Radića 1. V. Nalaže se Općinskom sudu u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu Novi Zagreb, da izvrši upis zabilježbe zabrane raspolaganja izvlaštenim suvlasničkim dijelom nekretnine iz točke II. izreke ovog privremenog rješenja do pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju kojim će se riješiti o prijedlogu za izvlaštenje. VI. Tužba protiv privremenog rješenja ne odgađa izvršenje tog rješenja.“

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da se na ročištu 6. lipnja 2023. izričito usprotivio donošenju privremenog rješenja temeljenog na zastarjelom elaboratu iz 2020. godine. Ističe da je u međuvremenu izrađen novi, ažurirani procjembeni elaborat u samom postupku izvlaštenja, koji realnije prikazuje tržišnu vrijednost nekretnina u uvjetima inflacije. Smatra da se privremeno rješenje prema članku 36.a Zakona može donijeti tek po izradi elaborata iz članka 25. stavka 2. Zakona, a ne temeljem starijeg elaborata iz osiguranja dokaza. Smatra da se postupanje tuženika protivi i čl. 36.c Zakona jer je u nastavku postupka već proveden novi elaborat, a osporeni elaborat iz 2020. više ne može služiti kao osnova za donošenje privremenog rješenja. Ističe da je rješenje doneseno tek nakon tri godine od izrade starog elaborata, što predstavlja nerazmjerno zadiranje u pravo vlasništva. Smatra da je privremeno rješenje nezakonito jer se temelji na zastarjelom elaboratu, iako u spisu postoji novi. Smatra da se takvo rješenje može donijeti samo ukoliko se isplata temelji na iznosima iz novog elaborata iz 2023. godine. Tužitelj traži usmenu raspravu i predlaže da se tužba uvaži te poništi privremeno rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da članak 36.c Zakona ne propisuje da se privremeno rješenje mora temeljiti na novom elaboratu iz postupka izvlaštenja. Navodi da, iako je izrađen novi elaborat, zakon dopušta donošenje privremenog rješenja temeljenog na elaboratu iz osiguranja dokaza, a novo vještačenje eventualno slijedi ako prigovori na postojeći elaborat nisu otklonjeni. Ukazuje da privremeno rješenje ne određuje konačnu naknadu – postupak se nastavlja i tužitelj može dalje osporavati vrijednost nekretnine. Predlaže se odbiti tužbu kao neosnovanu.

5. U podnesku od 26. svibnja 2025. tužitelj u bitnom precizira tužbeni zahtjev i traži usvajanje tužbe, poništenje privremenog rješenja od 11. listopada 2023., vraćanje zemljišnoknjižnog stanja prije izvlaštenja – brisanje Grada Zagreba kao suvlasnika i ponovni upis tužitelja u istom omjeru te naknadu troškova postupka s kamatama. Tužitelj ističe povredu načela razmjernosti jer mu nije osigurana približna tržišna naknada za izvlaštenu nekretninu. Ukazuje da se privremeno rješenje temelji na procjembenom elaboratu starijem od tri godine, što je protivno članku 30. Zakona o izvlaštenju koji predviđa valjanost elaborata do dvije godine. Smatra da takav elaborat ne može osigurati realnu tržišnu vrijednost i stoga nije podoban temelj za donošenje privremenog rješenja. Ističe da u postupku postoji i noviji elaborat s višom procijenjenom vrijednošću nekretnine. Tužitelj tvrdi da su interesi korisnika izvlaštenja stavljeni ispred prava vlasnika, čime se krši načelo razmjernosti. Priložena je presuda Upravnog suda u Zagrebu (UsI-5672/2023) u kojoj je poništeno slično privremeno rješenje jer nije bila osigurana naknada u skladu s tržišnom vrijednošću. Ukazuje da Sud u toj presudi naglašava važnost zaštite prava vlasništva i načela razmjernosti, osobito kada se donosi privremeno rješenje temeljem starog elaborata.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 3. lipnja 2025. održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja i opunomoćenice zainteresirane osobe te odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog privremenog rješenja utvrđeno je:

- da postoji javni interes za rekonstrukciju nerazvrstane ceste – Sarajevske ulice u Zagrebu, s pripadajućom komunalnom infrastrukturom i tramvajskom prugom;

- da je Grad Zagreb podnio zahtjev za potpuno izvlaštenje suvlasničkog dijela nekretnine oznake zk.č. 2549, površine 197 m², k. o. [katastarska općina], radi realizacije predmetnog zahvata;

- da je sporna nekretnina upisana kao suvlasništvo tužitelja u 169/197 dijela i Grada Zagreba u 28/197 dijela u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da je Grad Zagreb dostavio potrebnu dokumentaciju, uključujući pravomoćnu lokacijsku dozvolu broj [broj dozvole] i rješenje o produženju iste; parcelacijske i geodetske elaborate; dokaz o osiguranim sredstvima; procjembene elaborate stalnih sudskih vještaka;

- da je naknada u iznosu od 20.986,13 EUR (158.120,00 kuna) utvrđena u postupku osiguranja dokaza te je 15. rujna 2023. isplaćena na tužiteljev račun;

- da se tužitelj usprotivio iznosu naknade i donošenju privremenog rješenja, no pristao je na isplatu iznosa radi zaštite svojih prava.

9. Na temelju navedenih činjenica, tuženik je ocijenio da su ispunjeni uvjeti za donošenje privremenog rješenja iz članka 36.a stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine, broj 74/2014., 69/2017. i 98/2019.).

10. Prema odredbi članka 36.a stavka 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, kada je u postupku vlasništvo utvrđeno kao neprijeporno, ali se vlasnik nekretnine protivi izvlaštenju odnosno visini naknade utvrđene procjembenim elaboratom iz članka 25. stavka 2. ovog Zakona, Ministarstvo odnosno nadležno tijelo, na zahtjev korisnika izvlaštenja, nakon održane usmene rasprave, donijet će privremeno rješenje o izvlaštenju kojim će potvrditi da je interes Republike Hrvatske utvrđen zakonom ili odlukom iz članka 13. ovog Zakona te naložiti upis prava vlasništva korisnika izvlaštenja u javnim knjigama.

10.1. Prema odredbi članka 36.a stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, rješenje iz stavka 1. ovog članka može se donijeti nakon što korisnik izvlaštenja dokaže da je prijašnjem vlasniku stavio na raspolaganje iznos naknade koji je utvrđen procjembenim elaboratom iz članka 25. stavka 2. ovog Zakona.

10.2. Prema odredbi članka 36.a stavka 3. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, ispunjenje obveze iz stavka 2. ovog članka korisnik izvlaštenja dokazuje osobito: 1. potvrdom kojom prijašnji vlasnik potvrđuje primitak iznosa naknade koji je utvrđen procjembenim elaboratom iz članka 25. stavka 2. ovog Zakona 2. potvrdom da je iznos naknade iz točke 1. ovog stavka položen za korist prijašnjeg vlasnika.

10.3. Prema odredbi članka 36.c stavka 3. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, ako u nastavku postupka korisnik izvlaštenja ili prijašnji vlasnik ospore procjembeni elaborat iz članka 25. stavka 2. ovog Zakona, Ministarstvo odnosno nadležno tijelo na usmenoj će raspravi, uz sudjelovanje tog procjenitelja, pokušati otkloniti prigovore, a ako prigovori ne budu otklonjeni, odredit će procjenitelja radi nove procjene stanja i vrijednosti nekretnine koja je izvlaštena privremenim rješenjem o izvlaštenju.

10.4. Prema odredbi članka 36.c stavka 4. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, nakon izvođenja dokaza radi utvrđivanja činjenica i okolnosti potrebnih za određivanje konačnog iznosa ili oblika naknade za izvlaštenu nekretninu Ministarstvo odnosno nadležno tijelo donijet će rješenje o izvlaštenju.

11. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je privremeno rješenje dopušteno kada su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti: 1) vlasništvo nad nekretninom nije sporno, 2) protivljenje vlasnika odnosi se isključivo na visinu naknade i 3) korisnik izvlaštenje je stavio iznos utvrđen procjembenim elaboratom iz osiguranja dokaza na raspolaganje vlasniku.

12. Institut privremenog rješenja o izvlaštenju omogućuje korisniku izvlaštenja stjecanje vlasništva nad nekretninom, a prijašnjem vlasniku omogućuje isplatu novčane naknade u iznosu utvrđenom procjembenim elaboratom iz postupka osiguranja dokaza, i to prije samog donošenja privremenog rješenja. Prijašnji vlasnik zadržava pravo osporiti visinu naknade i zatraži njezinu korekciju u nastavku postupka.

13. Ograničenje iz članka 30. Zakona, prema kojem procjembeni elaborat ne smije biti stariji od dvije godine, odnosi se isključivo na elaborat koji se prilaže uz prijedlog za izvlaštenje, a ne odnosi se na procjembeni elaborat koji je podloga za donošenje privremenog rješenja iz članka 36.a Zakona.

14. Odredba članka 30. Zakona prema kojoj se uz prijedlog za izvlaštenje prilaže elaborat koji ne smije biti starije od dvije godine, želi se spriječiti da su postupak izvlaštenja pokreće na temelju zastarjele procjene iz postupka osiguranja dokaza jer se pretpostavlja da procjena starija od dvije godine zbog proteka vremena više ne odražava tržišnu vrijednost nekretnine u vrijeme pokretanja postupka izvlaštenja. Ova odredba osigurava da se prijedlog za izvlaštenje temelji na ažurnim, tj. vjerodostojnim tržišnim podacima. Primjenjuje se u trenutku pokretanja izvlaštenja. Zahtijeva elaborat ne stariji od dvije godine, upravo kako bi se spriječila uporaba zastarjelih procjena u iniciranju postupka izvlaštenja.

15. Privremeno rješenje o izvlaštenju iz članka 36.a Zakona donosi se nakon što je postupak izvlaštenja već pokrenut. Ova odredba omogućuje privremeni upis vlasništva u zemljišne knjige nakon što je postupak izvlaštenja već započeo, i to u situaciji kada je vlasništvo jasno, a spor se vodi samo o visini naknade. Zakon ne propisuje vremensko ograničenje za valjanost elaborata korištenog u privremenom rješenju. Istodobno, Zakon predviđa mehanizam zaštite prava bivšeg vlasnika – ako naknada više ne odražava tržišnu vrijednost, može se osporiti i provodi se novo vještačenje (članak 36.c Zakona).

16. Ako prijašnji vlasnik smatra da mu naknada, koja je isplaćena prije donošenja privremenog rješenja, ne odražava tržišnu vrijednost, Zakon mu omogućuje daljnje sudjelovanje u postupku i osporavanje visine naknade. Time se osigurava zaštita njegovih vlasničkih prava jer mu omogućeno ostvariti naknadu koja odražava tržišnu vrijednost nekretnine u trenutku donošenja rješenja o izvlaštenju, kojim se ukida privremeno rješenje o izvlaštenju. Dakle, prijašnji vlasnik nije spriječen u ostvarivanju naknade koja odgovara tržišnoj vrijednosti u trenutku gubitka vlasništva.

17. Suprotno navodima tužitelja, ograničenje starosti procjembenog elaborata iz članka 30. Zakona ne odnosi se na stadij donošenja privremenog rješenja, već isključivo na stadij pokretanja postupka izvlaštenja. Ograničenje od dvije godine iz članka 30. Zakona odnosi se isključivo na elaborat koji se prilaže uz prijedlog za izvlaštenje, a ne na privremeno rješenje. Analogijom se takvo ograničenje ne može proširivati. Naime. odredba članka 30. Zakona odnosi se na pokretanje postupka i cilj joj je spriječiti da se pokretanje postupka temelji na zastarjelim podacima. Odredba članka 36.a Zakona odnosi se na kasniju fazu postupka izvlaštenja i uređuje specifičan slučaj kada se vlasništvo ne osporava, ali postoji spor oko naknade. Zakon u članku 36.a ne propisuje vremensko ograničenje jer je naknadna zaštita prava vlasnika osigurana kroz mehanizme iz članka 36.c Zakona.

18. Odredbe članka 36.c Zakona predviđaju zaštitni mehanizam – mogućnost da se, u nastavku postupka, ospori visina naknade i provede novo vještačenje radi utvrđenja konačne tržišne vrijednosti nekretnine.

19. Privremeno rješenje ne prejudicira visinu konačne naknade. Ono omogućuje provođenje investicije od javnog interesa, uz istodobnu zaštitu prava bivšeg vlasnika da ospori iznos i traži tržišnu naknadu.

20. Osporavana mjera ne predstavlja povredu prava iz članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. To pravo nije apsolutno, već je podložno ograničenju koje država može propisati radi zaštite općeg interesa. Članak 1. stavak 2. Protokola izričito dopušta državama da zakonom uređuju uporabu vlasništva u općem interesu. Ustav Republike Hrvatske (članak 50. stavak 1.) također dopušta izvlaštenje u interesu Republike Hrvatske, uz isplatu tržišne naknade. U konkretnom slučaju: javni interes utvrđen je Zakonom o cestama; naknada je isplaćena sukladno članku 36.a u vezi s člankom 25. stavkom 2. Zakona; konačni iznos naknade bit će utvrđen nakon provođenja svih dokaza u upravnom postupku. Stoga ne dolazi do nerazmjernog zadiranja u pravo vlasništva. Ovako pravno stajalište potvrđeno je u upravnosudskoj praksi (Visoki upravni sud, Usž- 3667/2023 od 21. veljače 2024.) i odlukom Ustavnog suda RH broj: U-III-1948/2024 od 4. srpnja 2024.

21. Prema ocjeni ovog Suda, privremeno rješenje doneseno je zakonito, uz poštovanje načela zakonitosti i razmjernosti. Nema pravne zapreke za uporabu procjembenog elaborata starijeg od dvije godine u postupku donošenja privremenog rješenja. Time nije povrijeđeno pravo vlasništva tužitelja, a postupanje tuženika bilo je u skladu sa njegovim zakonskim ovlastima i ciljevima Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade. S obzirom na navedeno, Sud ocjenjuje da je privremeno rješenje doneseno zakonito, uz poštovanje načela zakonitosti i razmjernosti.

22. Slijedom navedenog, ovaj Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.

23. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).

24. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 6. lipnja 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Mira Matuško Blažević, odvjetnica u Zagrebu, Ulica kneza Višeslava 11

2. Grad Zagreb, Gradski ured za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, Zagreb, Avenija Dubrovnik 12

3. Grad Zagreb, Stručna služba Gradske uprave, Trg Stjepana Radića 1, [adresa] Zagreb

4. U spis