REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: P-360/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sucu tog suda Marku Baraki, u pravnoj stvari tužitelja 1. PSG pok. PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2.mlt. OS pok. PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. ES pok. PS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tužiteljica pod 2 zastupani po skrbnici LS iz [adresa], a svi po punomoćnici Heleni Zudenigo, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika 1. BS pok. GS iz [adresa], 376 37 P, 2. FS iz [adresa], O 6, i 3. OSG iz [adresa], zastupani po privremenom zastupniku ĐS odvjetniku u [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. svibnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja, skrbnice tužiteljice pod 2, i privremenog zastupnika tuženika, te nakon objave dana 6. lipnja 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] svaki za 1/3 dijela što su tuženici dužni priznati i trpjeti da tužitelji temeljem ove presude nakon pravomoćnosti izvrše upis prava suvlasništva na svoje ime uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika u roku od 15 dana."
II.Dužni su tužitelji naknaditi parnični trošak privremenom zastupniku tuženika u iznosu od 720,00 Eur-a u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelji u tužbi tvrde da su suvlasnici č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koju da su stekli nasljeđivanjem oca PS pok. TS (rješenje o nasljeđivanju O- 953/10), AS da je pravo vlasništva č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao nasljeđivanjem oca TS (rješenje o nasljeđivanju O-388/04) dok je njegov prednik pravo vlasništva stekao nasljeđivanjem svog oca GS (rješenje o nasljeđivanju O-164/83) i diobom odnosno odricanjem tuženika. Tužitelji da predlažu da sud zakaže raspravu provede predložene dokaze i potom usvoji tužbeni zahtjev.
2.U odgovoru na tužbu tuženik pod 1 HS je naveo da tužitelj ESG nije iskren kao tužitelj i da nema pravo da traži imovinu njegovog brata CS čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da ima sudska rješenja koja dokazuju čija je to imovina, i da se pogleda kakav je put išao između njih nasljednika, sudskih rješenja i kako sada LSG i njegova žena JS vode veliku tuču protiv njih sinova i sestre oca pok. GS, to da je nešto nevjerojatno, da šalje samo jedan dio od rješenja da se vidi i da misli da zakon Republike Hrvatske države i sudska rješenja treba čuvati na istinu, a ne laž, kuća i dvorište čest. zgr. [katastarska čestica] da je imovina brata SS, da ima sudsko rješenje kod odvjetnik Mile Milovac, da šalje izjavu TS broj OV-13004/3 i izjavu BSG, i da šalje rješenje od katastra što je njemu poslano i u tom rješenju da nema ova čest. zgr. [katastarska čestica] tako da AS i njegova djeca nemaju prava nasljedstva. Tužitelj, LSG da je neispravno tužio njega, jer da on nema pravedna rješenja, smatra da on nije iskren, jer da oni ne traže ono što nije njihova imovina. JS, kćer pok. brata VS da mora da daje jedan dio dvorišta za prilaz na kuću:225/3 da ima sudsko rješenje, da on ne razumije zašto JS i njezin muž LSG imaju veliki problem sa sudskim rješenjima i zakonom hrvatske države, jer da oni to nikad neće priznati.
3.U odgovoru na tužbu tužena pod 3 RS je navela da ove papire vraća natrag jer da nju ne interesiraju, ona da se odrekla od svega u [adresa] poslije smrti njenog oca, da ne želi imati nikakve veze sa onom osobom što to radi, to je LS, ona da je već izgubila sud za zgr 225/3 jer da je to od ŽS, ona da je platila sve troškove 70.000,00 kuna, tužena da je bila na ambasadu hrvatsku u Rimu sa ovim papirima i da su rekli njoj da ona njih mora tužiti ako je ne puste na miru jer da ona nema više nikakve veze sa ovim, ako dobro pogleda se da je ova već tužila suce i odvjetnike.
4.Privremeni zastupnik tuženika pod 1,2 i 3 je u svom odgovoru na tužbu naveo da se protivi postavljenoj tužbi i tužbenom zahtjevu, dok tužitelji ne dokažu osnovanost istih.
5.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u isprave priložene spisu i to u: rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru O.164/83 iza smrti GS pok. ĐS od 4. XI 1983.g. (l.s.5-6,63-65), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru O- 388/04, UPP-OS-91/04 iza smrti ZS pok. GS (l.s.7-8,70-72), dodatak ugovoru o diobi nekretnina od 7. srpnja 2003. godine između DS pok. GS i TS od 07. srpnja 2003. godine (l.s.9,66), izjavu MS (l.s.10,68, 120), izjavu NS (l.s.11,69), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru O-953/10, UPP/OS-138/10 iza smrti AS pok. TS od 12. srpnja 2011.g. (l.s.12-1374-76), izjavu ZS ovjerenu po javnom bilježniku u [adresa] Alkici Kolega Zubčić pod brojem OV-13004/03 od 4. prosinca 2003.godine (l.s.20), izjavu GSG (l.s.21), presudu Općinskog suda u Zadru IIP-1696/08 od 28. rujna 2010.g. (l.s.22- 23), presudu Županijskog suda u Zadru 20Gž-90/11-2 od 10. srpnja 2012.g. (l.s.24- 29), rješenje Državne geodetske uprave Područnog ureda za katastar Zadar klasa:UP/I-932-07/10-03/00007,urbroj:541-19-1-1-5/69-10-3 od 15.01.2010.g. (l.s.30- 32), saslušao svjedokinju ŠS (l.s.117-118), svjedokinju LS pok. ZS (l.s.125-126), izvršio uvid u prijepis posjedovnog lista 437 k. o. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Zadar (l.s.129), izjavu ZS od 04. prosinca 2003. godine ovjerenu po javnom bilježniku u [adresa] Alkici Kolega Zubčić pod brojem OV-13004/03 (l.s.130), nadoslušao svjedokinju ŠS pok. ZS (l.s.171-172), nadoslušao svjedokinju LS pok. ZS (l.s.172-173) i izvršio uvid u predmet Općinskog suda u Zadru P- 1696/08.
6.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
7.Čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZVDSP) propisuje da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, a st. 2. istog čl. određeno je da na temelju stavka 1. tog članka stečeno je pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.
8.Tužitelji PSG, mlt. OS pok. PS i ES pok. PS tvrde da su suvlasnici č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] svaki za 1/3, koje pravo vlasništva tužitelji da su stekli nasljeđivanjem oca IS po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru O-953/10, UPP/OS-138/10 iza smrti AS pok. ZS od 12. srpnja 2011.g. na kojoj ostavinskoj imovini su kao nasljednici proglašeni izvanbračna supruga ĆS za ¼ dijela, sin mlt. ESG za ¼ dijela, kći mlt. OS za ¼ dijela i sin mlt. ES za ¼ dijela, dok da je IS navedenu nekretninu stekao po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru O-388/04, UPP-OS-91/04 iza smrti ZS pok. GS, u kojem je sporna nekretnina uvrštena kao ostavinska imovina zk. ul. [broj ZK uloška] zk.tijelo 1 čest. zgr. [katastarska čestica] zemljište bez zgrade, pravo korištenja, zk.tijelo 2. zgrada bez zemljišta, sagrađena na čest. zgr. [katastarska čestica], pravo vlasništva za 1/5 dijela, te kao izvanknjižno vlasništvo kat. čest. [katastarska čestica] , [adresa], zgrada, 71 m2 suposjednik za 1/5 dijela na kojoj nekretnini je kao nasljednik proglašen sin IS, dok je ZS ovu nekretninu stekao po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru O.164/83 iza smrti GS pok. ĐS od 4. XI 1983.g. u kojem je sporna nekretnina navedena kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i na kojoj su kao nasljednici proglašeni sin KS pok. GS za 1/5 dijela, sin HS za 1/5 dijela, sin ZS za 1/5 dijela, sin MS za 1/5 dijela i kći OSG (Lora) Danica za 1/5 dijela, uz ustupe naslijeđenih dijelova u korist ZS od strane sunasljednika iza smrti GS.
9.U svezi navedene nekretnine je vođen parnični postupak između tužitelja GSG pok. GS protiv tuženice JS pok. ZS pod poslovnim brojem P-1696/08 koji je okončan presudom od 28. rujna 2010. godine koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru 20Gž-90/11-2 od 10. srpnja 2012.g., u obrazloženju koje odluke je navedeno da iz spisa predmeta proizlazi:- da je čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] kao zk. tijelo II. u korist KS pok. GS, US. GS, MS. GS, FSG pok. GS i IS pok. ZS svakog za po 1/5 dijela, dok je na zk. tijelu I. upisano društveno vlasništvo uz pravo korištenja u C listu u korist vlasnika zgrade zk. tijela II. dok na tom zemljištu postoji zgrada (zk. izvadak - list spisa 5), da je u posjedovnom listu broj 437 (list spisa 6) kao posjednik na ovoj nekretnini evidentiran GS pok. ĐS - otac tužitelja i djed tuženice,- da su prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O- 164/83 iza smrti GS njegovim nasljednicima proglašeni svaki za po 1/5 dijela KS, ČS, ZS, MS i FSG – PK rod. MS, - da su HS, MS i RS dali izjavu od 11. srpnja 1986. godine (list spisa 10) kako priznaju bratu KS (tužitelju) isključivo pravo vlasništva na obiteljskoj kući u [adresa] u koju je uložio materijalna sredstva te da nemaju prema bratu nikakvih potraživanja,
- da je tužitelj izjavom ovjerenom kod javne bilježnice u [adresa] Alkice Kolega Zubčić pod ovjerom broj 5903/96 od 22. srpnja 1996. godine (list spisa 11) naveo kako se odriče nasljednog dijela svih nekretnina koje mu pripadaju iza smrti roditelja i to u korist brata ZS te da sebi u vlasništvo zadržava jedino staru kuću sa dvorištem, da je brat MS dao izjavu kako se odriče nasljednog dijela svih nekretnina u korist brata ZS te da sebi u vlasništvu zadržava čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 701 m2 na kojoj ima izgrađenu obiteljsku kuću (list spisa 12),- da je RS udata PK dala izjavu (list spisa 13) koja je ovjerena pri ambasadi Republike Hrvatske u Rimu (nečitak broj i datum ovjere) u kojoj navodi da se odriče svog nasljednog dijela koje joj pripada nakon smrti roditelja u korist brata ZS i- da je otac tuženice ZS dao izjavu ovjerenu kod javne bilježnice u [adresa] Alkice Kolega Zubčić ovjera broj 13004/03 od 4. prosinca 2003. godine (list spisa 14) prema kojoj daje na korištenje staru kuću na čest. zem. [katastarska čestica] s prilazom bratu KS jer da se on odriče nasljedstva zemljišta u njegovu korist, a tu česticu da mu ustupa pod uvjetom da poslije smrti ostaje na Ćurkovićima bez prava prodaje. Prvostupanjski sud da na temelju izlaganja stranaka i provedenih dokaza utvrđuje da je 1977. godine tužitelj započeo obnovu sporne kuće koja je tada u naravi ruševina jer se tako dogovorio s ocem GS koji je već ranije ocu tuženice ZS dao komad zemlje za gradnju kuće, kao i sinu MS, dok je djeci KS, HS i RS prepustio da se međusobno dogovore u svezi ove stare kuće, pa kako brat HS i sestra RS nisu bili zainteresirani za to da je tužitelj sam obnovio tu kuću, tj. temeljem realiziranog usmenog darovanja te postignutog sporazuma postao presumirani vlasnik pa kako se tuženica nalazi u posjedu dijela ove nekretnine bez valjane pravne osnove, da su ostvarene pretpostavke iz čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00,73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje ZVDSP), nadalje, u odnosu na toč. II. I III. izreke sud nalazi da tuženica ne osporava tužbeni zahtjev, već samo pokazuje spremnost da će izgraditi predmetni dio stepeništa za prilaz na prvi kat, kao i omogućiti tužitelju neometan pristup predmetnoj kući. U pogledu prava i prolaza sud utvrđuje da je tužitelj ovo pravo stekao dosjelošću sukladno odredbi čl. 229. ZVDSP. Konačno, a u pogledu rješenja o nasljeđivanju iza smrti GS pok. ĐS sud zaključuje da u momentu smrti isti više nije bio vlasnik utuženih nekretnina, pa da te nekretnine ne bi ni predstavljale ostavinu. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda kako GS pok. ĐS ne bi bio vlasnik spornih nekretnina u trenutku smrti, tj. 1982. godine, pa da te nekretnine ne predstavljaju ostavinu koja prelazi na njegove nasljednike temeljem zakonskog nasljeđivanja, istaći je da je takav zaključak prvostupanjskog suda pogrešan zato što pravomoćno rješenje o nasljeđivanju obvezuje sudionike tog postupka, pa tako i tužitelja. Međutim, drugo da je pitanje što po svojoj pravnoj prirodi predstavljaju izjave priložene spisu predmeta i potpisane od strane sunasljednika iza pok. GS. Takve izjave da bi predstavljale zapravo diobeni ugovor prema kojem su se sunasljednici dogovorili da KS, tj. tužitelju pripadne sporna nekretnina te je iz tih izjava razvidno kako mu ni sestra RS, kao ni braća HS, MS i ZS to pravo ne osporavaju pa su stoga nasljednici iza pok. GS na taj način izvršili diobu. Tvrdnja žaliteljice da iz dostavljenih izjava nije razvidan čitljiv potpis US, kao i da se na izjavi ne nalazi potpis MS ne bi bile utemeljene budući da je MS naknadno dao izjavu koja prileži listu spisa 12, a u pogledu potpisa na izjavi od 11. srpnja 1986. godine (list spisa 10) svjedokinja OK rođ.MS na očevidu od 18. rujna 2009. godine (list spisa 51 do 59) izričito navodi da su ona, HS i MS potpisali ovu izjavu na način da ova kuća pripadne CS, a njoj da je papire poslao odvjetnik Rudić, što je u skladu s time da se na izjavi od 11. srpnja 1986. godine (list spisa 10) doista nalazi pečat odvjetnika Ivana Rudića iz [adresa]. Što se pak tiče sadržaja izjave ZS, tj. prednika tuženice (list spisa 14) u kojem se govori da daje korištenje bratu ĐSG staru kuću na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s prilazom jer da se on odrekao nasljedstva u njegovu korist, valja istaći kako je ta izjava ovjerena 2003. godine, da je ista zasigurno posljedica činjenice što je u zk. ul. [broj ZK uloška] još uvijek upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja, iako je stupanjem na snagu ZVDSP 1. siječnja 1997. godine, i to odredbom čl. 395. st. 1. propisano da se danom stupanja na snagu odredbe propisa koji su na snazi, a različito uređuju društveno od ostalog vlasništva mogu tumačiti i primjenjivati samo u skladu s načelom jednovrsnosti vlasništva. Osim toga, odredba čl. 389. ZVDSP štiti stečena prava, dok odredba čl. 367. st. 1. istog Zakona regulira pitanje pravnog sjedinjenja zemljišta i upisane zgrade na način da ako je do stupanja na snagu tog Zakona na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada u nečijem vlasništvu te je upisana u zemljišnoj knjizi kao zemljišnoknjižno tijelo zasebno od zemljišta na kojem je izgrađena, vlasnik zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine spajanjem svih tih zemljišnoknjižnih tijela u jedno uz upis prava vlasništva na spojenom tijelu u korist vlasnika zgrade. Budući da svjedokinja OK rod. ĐSG, kao i svjedokinja EK (iskaz na ročištu od 3. travnja 2009. godine - list spisa 40) te svjedok LK (iskaz na ročištu od 10. lipnja 2010. godine - list spisa 89) navode kako je doista tužitelj izvodio radove na prijepornoj kući, da je bila riječ o ruševini, da je nakon uređenja istu koristio te da mu nitko nije ometao posjed ove nekretnine, taj drugostupanjski sud nalazi da bi bila riječ o realiziranoj diobi između sunasljednika pok. GS na način da ova nekretnina pripadne tužitelju za cijelo, pri čemu ZS u svojoj izjavi spominje i prilaz što direktno opovrgava paušalne navode tuženice istaknute kako tijekom postupka, tako i u žalbi da tužitelj ima prilaz preko druge nekretnine, tj. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a potom i preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ovo tim više što iz skice lica mjesta vještaka geodeta BK od 18. rujna 2009. godine (list spisa 61) proizlazi da između čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] (stara kuća katnica tužitelja) k. o. [katastarska općina] nalazi cigleni pregradni zid visine 1,40 m između terase pripadajuće čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pa da je stoga fizički nemoguće prolaziti tuda, a u kontekstu ovog prigovora valja istaći da iz fotografija priloženih spisu predmeta slijedi kako je postojala utabana staza točno spornim putem koji je u skici vještaka geometra BK označen točkama A-B-C-D- E-F-G-H-I-J-K-A, pa stoga niti navod tuženice u tom pravcu ne bi bio utemeljen. U svezi toga da treba istaći da je žaliteljica kontradiktorna u svojim navodima jer najprije ističe da preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije nikada korišten zajednički ulaz za potrebe sporne nekretnine, da bi u daljnjem dijelu žalbe navela kako nikada nije smetala tužitelja da se koristi njenim dvorištem za dolazak do stepenica. Što se pak tiče žalbenog navoda da je u odnosu na dio stepeništa označen zelenom bojom isti spreman izgraditi te da nije bilo potrebe da se ovaj postupak vodi, apostrofirati je činjenicu kako je u odgovoru na tužbu ista navela da stepenice nikada nije dirala ni porušila, već da je to učinio netko treći (koju tvrdnju nije ničim potkrijepila niti dokazala), pa da ne postoji nikakva obveza na njezinoj strani čime je ista decidirano izjavila da se protivi tužbenom zahtjevu, radi čega njezine tvrdnje da bi netko treći to napravio te da u pogledu ovog dijela tužbenog zahtjeva nije dala povoda za vođenje parnice, ne bi stajali. Prema tome, a budući da je tužitelj kao presumirani vlasnik onemogućen u posjedu ove nekretnine to da je prvostupanjski sud pravilno pozivom na odredbu čl. 166. ZVDSP taj dio tužbenog zahtjeva usvojio kao osnovan. Što se tiče prava služnosti taj sud nalazi kako je tužitelj nedvojbeno dokazao da je to pravo stekao temeljem pravnog posla, tj. sukladno odredbi čl. 219. ZVDSP budući da iz izjave njegovog brata ZS iz 2003. godine proizlazi da mu daje prilaz do stare kuće što bi u sebi inkludiralo dogovor između sunasljednika koji po svojoj pravnoj prirodi predstavlja valjani temelj za stjecanje prava služosti prolaza i provoza. Podredno da valja istaći da u ovoj fazi postupka nisu relevantni navodi žaliteljice kako je spremna otkloniti žičanu ogradu te izgraditi dio stepeništa za prilaz na prvi kat, međutim, da to ne priječi tuženicu da u okviru paricijskog roka to doista i učini. Dakle, iz navedene presude Županijskog suda u Zadru 20Gž-90/11-2 od 10.srpnja 2012.g. bi slijedilo da je sporna nekretnina vlasništvo GSG koju da je stekao po realiziranoj diobi između sunasljednika pok. GS, odnosno da izjave potpisane od strane sunasljednika iza pok. GS bi predstavljale zapravo diobeni ugovor prema kojem su se sunasljednici dogovorili da KS, pripadne sporna nekretnina, pa kada se uzme u obzir ova pravomoćna presuda Županijskog suda u Zadru u kojoj se raspravljalo o spornoj nekretnini i pravu vlasništva na toj nekretnini između nasljednika GS pok. ĐS, sa sadržajem danih odgovora na tužbu tuženika pod 1 DS i tužene pod 3 OSG rođ. DS u kojima su naveli da nemaju nikakve veze sa tom nekretninom i da je ta nekretnina od BSG, kojima u osnovi ističu prigovor promašene pasivne legitimacije, i da BSG nije utužen u ovom postupku, niti njegovi mogući nasljednici, to je istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan i pasivna legitimacija nije ispravno zasnovan, obzirom na citiranu odluku Županijskog suda u Zadru 20Gž-90/11-2 od 10. srpnja 2012.g. i provedenu ovrhu u svezi navedene odluke, te citirana rješenja o nasljeđivanju, pa je stoga tužbeni zahtjev odbijen. Navedeni prigovor promašene pasivne legitimacije je istakao BS u svom odgovoru na tužbu od 04.10.2017.g. uz koji je dostavljena presuda Općinskog suda u Zadru 11P-1696/08 od 28.rujna 2010.g. i presuda Županijskog suda u Zadru 20Gž-90/11-2 od 10.srpnja 2012.g., pri čemu je ipak riječ o neukoj stranci čije navode i tvrdnje iz odgovora na tužbu valja cijeniti sadržajno, pa kada se uzmu u obzir ove dvije dostavljene sudske odluke koje su pravovremeno dostavljene kao dokaz uz sam sadržaj odgovora na tužbu, prvostupanjski sud smatra da je jasno istaknu prigovor promašene pasivne legitimacije posebno u dijelu gdje navodi u odgovoru na tužbu da je neispravno tužio njega i da ima sudska rješenja koja dokazuju čija je to imovina, a navedene sudske odluke su i dostavljene uz odgovor na tužbu kao dokaz tuženika pod 1 (l.s.22-29 predmeta), pa citiranjem sadržaja tih dvaju sudskih odluka koje je tuženik pod 1 priložio kao dokaz prvostupanjski sud smatra da nije prekoračio svoje ovlasti glede dokazivanja. Istovjetno je navela i tužena pod 3 OSG ili NS u svom odgovoru na tužbu od 13.travnja 2021.godine gdje navodi da je LS već izgubila sud za zgr.225/3 jer da je to od GK, pa i u ovom odgovoru na tužbu može se sadržajno razaznati prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po neukoj stranci. Također, riječ je o osobama, i tuženiku pod 1 i tuženoj pod 3 koje dugo godina borave u inozemstvu, gdje trajno žive po emigraciji, pa se i ne služe književnim hrvatskim jezikom i stručnim terminima, pa je stoga i u tom kontekstu trebalo sagledati njihove odgovore na tužbu i dana očitovanja. Sve izjave o ustupanju nasljedstva na koje se tužitelji pozivaju u ovom postupku su već bile predmet ocjene u postupku Općinskog suda u Zadru P-1696/08 i kao takve utvrđene kao dio diobenog ugovora nasljednika iza smrti GS, koji pravni stav prihvaća i ovaj prvostupanjski sud, pa je stoga tužbeni zahtjev odbijen.
10.Privremenom zastupniku tuženika je dosuđen parnični trošak za zastupanje po punomoćniku iz reda odvjetnika temeljem odredbe čl. 85. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa), u skladu sa pravnim shvaćanjem u Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Građanski odjel) o predmetima građanskih odjela županijskih sudova od 21. studenog 2018., održanog u smislu odredbe članka 27. stavak 3. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 28/13, 22/15, 82/15 i 82/16) koje glasi: "Sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan je predujmiti tužitelj, a troškovi predujma ulaze u parnični trošak, s time da je tuženik, kojem je postavljen privremeni zastupnik, dužan nadoknaditi te troškove tužitelju.", i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100 Eur-a (Tbr.8.1.), za zastupanje na ročištu od 5. listopada 2023.godine u iznosu od 100 Eur-a (Tbr.9.1.), za zastupanje na ročištu od 8.veljače 2024.godine u iznosu od 100 Eur-a (Tbr.9.1.),za zastupanje na ročištu od 23. veljače 2024.godine u iznosu od 100 Eur-a (Tbr.9.1.), za zastupanje na ročištu od 27. ožujka 2025.godine u iznosu od 100 Eur-a (Tbr.9.1.), za zastupanje na ročištu od 21. svibnja 2025.godine u iznosu od 100 Eur-a (Tbr.9.1.), sve uvećano za 20% sukladno Tbr.40, ukupno 720,00 Eur-a.
11.Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
U Zadru, 6. lipnja 2025. godine
S u d a c
Marko Baraka
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na nadležni Županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranku.
DNA:
1.Tužiteljim pod 1,2 i 3 po punomoćnici
2.Tuženicima pod 1,2 i 3 po privremenom zastupniku
3.Nakon pravomoćnosti: Ministarstvu financija, Porezna uprava, Područni ured Zadar
