Baza je ažurirana 22.08.2025.
zaključno sa NN 85/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 800/2020-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. B. iz S., ... (OIB: ...), zastupane po punomoćniku V. D., odvjetniku iz S., protiv I. tuženika D. R. iz Z., S., ... (OIB: ...) i II. tuženice Z. R. J. iz S., ... (OIB: ...), zastupanih po punomoćnici I. G., odvjetnici iz S., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž 92/17-4 od 5. travnja 2018. kojima je potvrđena presuda sa rješenjem Općinskog suda u Splitu posl. br. Pst-977/2013-32 od 12. prosinca 2016., na sjednici održanoj 22. kolovoza 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tužiteljice i ukidaju presuda Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž 92/17-4 od 5. travnja 2018. i presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Pst-977/2013-32 od 12. prosinca 2016., sve i sa odlukom o parničnim troškovima - i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena u odnosu na drugostupanjsko rješenje „da se ne dopuštaju preinake tužbenog zahtjeva...“.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužiteljice (u odnosu na prvostupanjsku presudu i prvostupanjsko rješenje) i tuženika (u odnosu na prvostupanjsko rješenje) kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska odluka (presuda i rješenje) kojom je:
- (presudom) odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica suvlasnik u ¼ dijela nekretnine označene kao čest. zem. ... iz Z.U. ... i čest. zem. ... iz Z.U. ..., sve u k.o. K. Š. - N., te da se tužiteljica ovlasti „na temelju presude uknjižiti pravo vlasništva za ¼ idealnog dijela na predmetnim nekretninama“,
- (rješenjem) odlučeno „da se ne dopuštaju preinake tužbenog zahtjeva prezentirane tijekom postupka i to redom kako je to pobliže navedeno u izreci“,
- tužiteljici naloženo da tuženicima naknadi parnični trošak od 35.560,00 kn.
2. Protiv drugostupanjske presude i drugostupanjskog rješenja tužiteljica je izjavila „redovnu“ podredno „izvanrednu“ reviziju zbog (kako drži) bitne postupovne povrede, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, „zbog povrede Ustava RH i Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i jer je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanjima koja nisu podudarna shvaćanjima revizijskog suda, a radi se o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prijedlog tužiteljice je da se drugostupanjska presuda preinači i usvoje njezini zahtjevi, podredno da se ukinu obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Tuženici su odgovorili na reviziju i predložili da se ona odbaci podredno odbije.
4. Revizija je u odnosu na osporenu presudu osnovana a u odnosu na osporeno rješenje nedopuštena.
5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 5. travnja 2018., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 80/22) te odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: „Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka.“), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuju odredbe čl. 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a), prema kojima stranke mogu izjaviti tzv. redovnu reviziju protiv drugostupanjske presude: 1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, 3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP-a.
5.1. Obzirom na naznačeni tužbeni zahtjev - sada prijeporan, a koji se „ne odnosi na novčanu svotu“, u smislu odredbe čl. 40. st. 2. ZPP-a za dopuštenost revizije u konkretnom slučaju mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužiteljica naznačila u tužbi (čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a) - a kako prema toj vrijednosti (naznačenoj u tužbi na 201.000,00 kn) ovdje postoje zakonom propisane pretpostavke za dopuštenost podnesene revizije kao redovne po vrijednosnom kriteriju, podnesena revizija tužiteljice ne može se razmatrati kao izvanredna.
6. Revizijski sud po takvoj „redovnoj“ reviziji pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 391. st. 2. ZPP-a, samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji: to sve imajući na umu odredbu čl. 391. st. 3. ZPP-a, prema kojoj: „U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.“.
7. Ostvaren je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
8. Predmetom spora zahtjev je tužiteljice na utvrđenje da je suvlasnik u ¼ dijela nekretnina označenih kao čest. zem. ... iz Z.U. ... i čest. zem. ... iz Z.U. ..., sve u k.o. K. Š. - N., kumuliran sa zahtjevom da se ovlasti „na temelju presude uknjižiti pravo vlasništva za ¼ idealnog dijela na predmetnim nekretninama“.
9. Drugostupanjski sud je zahtjeve tužiteljice ocijenio neosnovanim i (potvrđivanjem prvostupanjske presude) odbio uz shvaćanje:
„...Tužiteljica je naime protiv tuženika podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina tvrdeći da je ona vlasnik ¼ idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. ... upisane u zk. ul. ... i nekretnine označene kao čest. zem. ... upisane u zk. ul. ..., sve u k.o K. Š., a koje nekretnine su pogrešno označene kao čest. zem. ... i ... u presudi Općinskog suda u Splitu broj: P-926/91., a za tu pogrešku saznala je tek nakon pravomoćnosti presude i to kada je temeljem iste zatražila uknjižbu prava vlasništva odnosno upis posjeda.
Tuženici su se protivili tužbi i tužbenom zahtjevu jer su nekretnine označene kao čest. zem. ... i ... naslijedili iza smrti svoga oca T. R., a u zemljišne knjige vlasnicima upisani temeljem rješenja o nasljeđivanju broj: O-3232/09., a propust je tužiteljice što je pogrešno označila nekretnine u predmetu u kojem je utvrđeno njezino vlasništvo u ¼ dijela.
Prvostupanjski sud je odbio postavljeni tužbeni zahtjev u tužbi od 8. kolovoza 2013. (...), s obzirom da je pravo vlasništva stekla sudskom odlukom u predmetu Općinskog suda u Splitu P-926/91., ali to svoje pravo vlasništva ne može upisati u zemljišne knjige zbog pogrešne identifikacije nekretnina, pa da stoga pogrešna identifikacija koja se navodi u činjeničnom opisu tužbe kao nemogućnost provedbe pravomoćne odluke Općinskog suda u Splitu P-926/91. nikako ne može biti osnov stjecanja vlasništva nekretnine.
Dakle, tužiteljica je utvrdila svoju imovinu stečenu tijekom trajanja izvanbračne zajednice sa sada pokojnim T. R. i to na čest. zem. ... i ..., pa sa tim istim osnovom ne može utvrđivati svoju imovinu stečenu tijekom trajanja iste te izvanbračne zajednice i na drugim nekretninama.
Tužiteljica u svojoj žalbi zapravo ponavlja razloge zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim, a koje je iznosila i tijekom prvostupanjskog postupka.
Prvostupanjski sud je međutim sve to raspravio u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude i u obrazloženju te presude iznio razloge zbog kojih tužbeni zahtjev nije prihvatio, a koje razloge, utvrđenja i slijedom toga primjenu materijalnog prava u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud u smislu članka 375. stavak 5. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13.), pa smatra da ovu presudu nije potrebno posebno obrazlagati već upućuje na razloge navedene u obrazloženju pobijane presude....“.
10. Takvo shvaćanje drugostupanjskog suda (koji je prihvatio shvaćanje prvostupanjskog suda) nije pravilno.
11. Naime, pravni osnov zahtjeva tužiteljice nije „pogrešna identifikacija nekretnina“, kako to nižestupanjski sudovi pogrešno drže: svoj zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je utuženo suvlasništvo prijepornih nekretnina stekla kao bračnu stečevinu, dakle na jedan od originarnih načina stjecanja suvlasništva nekretnina - a da je, budući da joj tuženici spore takav način njihova stjecanja i odbijaju predati joj ispravu prema kojoj bi se mogla upisati kao njihova vlasnica, prisiljena na postavljene zahtjeve, i to prvi - deklaratorni, na utvrđenje da je takva suvlasnica onih nekretnina na kojima je ranije donesenom (i egzistirajućom) presudom već utvrđena suvlasnicom, ali i nekretnina koje su pravilno opisane prema naravi i pogrešno određene (samo zbog pogrešne identifikacije istih opisanih nekretnina) prema podacima iz katastarskih operata i zemljišnih knjiga, a tek sada u ovdje postavljenim zahtjevima pravilno identificirane i po tim podacima - te drugi, da se ovlasti na upis tih (pravilno, prema podacima iz katastarskih operata) određenih nekretnina u zemljišne knjige.
12. U okolnostima konkretnog slučaja tužiteljica nema drugog puta pravne zaštite da ostvari ono što joj pripada, odnosno ono što je presuđeno pravomoćnom presudom, da zaštiti (upisom u zemljišne knjige) vlasništvo koje joj je priznato - i ako je ovdje riječ samo o onome na čemu tužiteljica ustraje i što joj tuženici spore (u reviziji naznačuje da to nastoji ostvariti „pravnim manevrom), da su njezinim zahtjevima obuhvaćene samo nekretnine na kojima je (kako su opisane u njihovom sadržaju) pravomoćnom presudom utvrđena vlasnicom (dakle: da su predmetom spora u ovoj parnici u suštini i u stvarnom iste one nekretnine koje su bile predmetom spora u kojemu je tužiteljica pravomoćno već ostvarila zaštitu, sa zahtjevima u kojima su sada pravilno i određene) - taj joj je put pravne zaštite trebalo priznati.
13. Slijedom toga, a kako shvaćanje nižestupanjskih sudova iz presuda koje su donijeli nije u skladu s takvim shvaćanjem ovoga suda - i kako nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog shvaćanja (pogrešne primjene materijalnog prava) nisu razmotrili druge okolnosti i činjenice odlučne za odluku o predmetu spora i (time) za nastavak postupka (uz ostalo: pitanje savjesnosti i poštenja svih sudionika u konkretnom odnosu), to je valjalo ukinuti obje nižestupanjske presude - te odlučiti kao u izreci ove odluke (na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a).
Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a).
14. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će postupiti u skladu s prethodno iznijetim shvaćanjem te ovisno o rezultatu ocjene svih okolnosti relevantnih za odluku (pa i prema navodima tužiteljice iz revizije i odgovora tuženika na reviziju) - ponovno odlučiti o zahtjevima glede kojih revidentica u sporu nije uspjela, i to odlukom o predmetu spora s obrazloženjem prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a.
15. Za razliku od prethodno izloženog - što se odnosi na osporenu presudu, o osporenom drugostupanjskom rješenju valja odlučiti primjenom odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: “Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.).”
16. Obzirom da je ovdje riječ o rješenju kojim postupak pravomoćno ne završava (gledano i po tome: budući da nije dopušteno preinačenje tužbe, postupak po preinačenoj tužbi nije ni započeo), konkretno - o rješenju kojim je odbijena kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim nije dopuštena preinaka tužbe, protiv tog rješenja (u smislu odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a) nije dopuštena revizija.
17. Imajući to na umu (i ne zalazeći u ispitivanje materijalnopravne valjanosti toga rješenja: jer kraj nedopuštene revizije za to revizijski sud nema ovlasti) - o podnesenoj je reviziji protiv osporenog rješenja valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke, u rješenju (u smislu odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 400. st. 1. ZPP-a).
18. Pritom je tek za primijetiti:
- da se prigovor „presuđene stvari“ ili „ne dva puta o istome“ može s uspjehom istaći u smislu odredbe čl. 333. st. 2. ZPP-a, prema kojoj: „Prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena, i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.“, samo ako kumulativno postoji: 1./ identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi (subjektivni identitet spora), 2/ identitet zahtjeva i 3./ identitet činjeničnog osnova (objektivni identitet spora),
18.1. da ovdje ne postoji identitet činjeničnog osnova (objektivni identitet spora) kao niti identitet stranaka (subjektivni identitet spora) osporene presude i one na koju se revidentica poziva,
18.2. Da se o preinačenju tužbe promjenom tužbenog zahtjeva ne radi ako tužitelj, utužujući uvijek samo iste nekretnine, tijekom postupka, a kako bi njegov podnesak bio razumljiv i sadržavao sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, ove odredi sa podacima koje pravilno (ovdje: prema podacima iz katastarskih operata) određuju njihov identitet.
Zagreb, 22. kolovoza 2023.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.