P-2361/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Srđanu Kalebota, odvjetniku u Splitu, Trg HBZ 8/II, Split, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupano po punomoćnicima KŠ, Borisu Biliću i Vani Vrsalović, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Matulić, Bilić i Vrsalović d.o.o, Split, Sukoišanska 43, OIB: 25781343234, temeljem generalne punomoći pohranjene kod Županijskog suda u Splitu pod brojem 39 Su-971/15, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 19. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, a na ročištu od 06. lipnja 2025. zakazanom radi donošenja i objave presude,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice, te se sudi:

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 9010580339 od 7.6.2005. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje iznos kredita u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 16.142,85 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, članak 4., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom), članak 5., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit u iznosu 16.142,85 CHF i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuju plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 4. Ugovora o kreditu broj 9010580339 od 7.6.2005. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, članak 7.2., u dijelu u kojem je ugovoreno kako u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog ugovora, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete te u dijelu u kojem je ova obavijest sastavni dio ovog ugovora.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 1.118,77 Eura, uvećan za zakonske kamate koje teku do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % određenoj Uredbom o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje na iznos od:

- 1,11 eura teče od 31.07.2005., pa do isplate,

- 0,70 eura teče od 31.08.2005., pa do isplate,

- 0,65 eura teče od 30.09.2005., pa do isplate,

- 0,89 eura teče od 31.10.2005., pa do isplate,

- 1, 26 eura teče od 31.10.2008., pa do isplate,

- 2,19 eura teče od 31.12.2008., pa do isplate,

- 3,76 eura teče od 31.01.2009., pa do isplate,

- 4,55 eura teče od 28.02.2009., pa do isplate,

- 2,83 eura teče od 31.03.2009., pa do isplate,

- 3,32 eura teče od 30.04.2009., pa do isplate,

- 1,02 eura teče od 31.05.2009., pa do isplate,

- 1, 17 eura teče od 31.08.2009., pa do isplate,

- 1,24 eura teče od 30.09.2009., pa do isplate,

- 0,25 eura teče od 31.10.2009., pa do isplate,

- 2,66 eura teče od 30.11.2009., pa do isplate,

- 4,47 eura teče od 31.12.2009., pa do isplate,

- 7,27 eura teče od 31.01.2010., pa do isplate,

- 6,81 euro teče od 28.02.2010., pa do isplate,

- 10,38 eura teče od 31.03.2010., pa do isplate,

- 9,86 eura teče od 30.04.2010., pa do isplate,

- 11,62 eura teče od 31.05.2010., pa do isplate,

- 22,06 eura teče od 30.06.2010., pa do isplate,

- 20,11 eura teče od 31.07.2010, pa do isplate,

- 26,26 eura teče od 31.08.2010., pa do isplate,

- 21,62 eura teče od 30.09.2010., pa do isplate,

- 20,85 eura teče od 31.10.2010., pa do isplate,

- 28,90 eura teče od 30.11.2010., pa do isplate,

- 38,90 eura teče od 31.12.2010., pa do isplate,

- 32,47 eura teče od 31.01.2011., pa do isplate,

- 35,18 eura teče od 28.02.2011., pa do isplate,

- 32,19 eura teče od 31.03.2011., pa do isplate,

- 32,96 eura teče od 30.04.2011., pa do isplate,

- 46,35 eura teče od 31.05.2011., pa do isplate,

- 47,54 eura teče od 30.06.2011., pa do isplate,

- 59,20 eura teče od 31.07.2011., pa do isplate,

- 54,03 eura teče od 31.08.2011., pa do isplate,

- 48,28 eura teče od 30.09.2011., pa do isplate,

- 47,85 eura teče od 31.10.2011., pa do isplate,

- 47,63 eura teče od 30.11.2011., pa do isplate,

- 50,65 eura teče od 31.12.2011., pa do isplate,

- 53,82 eura teče od 31.01.2012., pa do isplate,

- 54,39 eura teče od 29.02.2011., pa do isplate,

- 52,83 eura teče od 31.03.2012., pa do isplate,

- 54,12 eura teče od 30.04.2012., pa do isplate,

- 55,37 eura teče od 31.05.2012., pa do isplate,

- 54,20 eura teče od 30.06.2012., pa do isplate,

IV Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.927,21 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja, dakle od 06. lipnja 2025.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

Obrazloženje:

1. Dana 17. lipnja 2021. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj dana 7.6.2005., s tuženikom kao kreditorom zaključio Ugovor o kreditu (dalje Ugovor) broj 9010580339, temeljem kojeg je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iskazan kao 16.142,85 CHF, a isplaćen u kunama prema srednjem tečaju tuženika. Tuženik da je u gore navedenom, unaprijed formuliranom standardiziranom Ugovoru, i to u čl. 1. Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak time da je otplatu kredita u čl. 7. Ugovora vezao uz ovu valutu te je u čl. 4. naveo visinu kamatne stope u iznosu 5,50% godišnje ugovorivši u istom članku Ugovora kako je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke („sukladno odluci banke“) bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati. Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno ugovorivši odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te, protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja. Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog da je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. U navedenom postupku Visoki trgovački sud RH je dana 13.6.2014., odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4, u točki II, potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik Privredna banka Zagreb d.d. (kao drugotuženik u tom postupku) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik Privredna banka Zagreb d.d. (kao drugotuženik u tom postupku) u razdoblju u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Na temelju dokumentacije iz ovog kredita izrađen je izračun u smislu utvrđenja razlike u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak te iznos koji je tuženik neosnovano stekao na ovaj način iznosi 8.221,66 kuna. Slijedom navedenog, činjenice utvrđenja da su nepoštena ugovorna odredba o valuti švicarski franak te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene, tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj postupak, odnosno, temeljem čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača, čl. 502.c Zakona o parničnom postupku te čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, u smislu individualne pravne zaštite radi povrata sredstava što ih je banka neosnovano stekla temeljem ništetnih odredbi ugovora te ima pravni interes i predlaže da sud donese sljedeću presudu:

»1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 9010580339 od 7.6.2005. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje iznos kredita u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 16.142,85 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, članak 4., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom), članak 5., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit u iznosu 16.142,85 CHF i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuju plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 4. Ugovora o kreditu broj 9010580339 od 7.6.2005. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, članak 7.2., u dijelu u kojem je ugovoreno kako u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog ugovora, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete te u dijelu u kojem je ova obavijest sastavni dio ovog ugovora.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 8.221,66 kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do 31.12.2007., od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. g. do isplate, obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.«

2. Dana 04. siječnja 2022. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika u kojem je tuženik naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja kao neosnovanom u cijelosti, predlaže stoga isti odbiti uz nalog tužitelju na naknadu troškova postupka. Suviše, tuženik ističe prigovor zastare i prigovor prekluzije.

3. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev u svom podnesku zaprimljenom u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 14. siječnja 2025., kada je zatražio donošenje presude slijedećeg sadržaja:

». Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 1. Ugovora o kreditu broj 9010580339 od 7.6.2005. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je u članku 1. ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje iznos kredita u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 16.142,85 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, članak 4., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom), članak 5., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit u iznosu 16.142,85 CHF i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuju plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 4. Ugovora o kreditu broj 9010580339 od 7.6.2005. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, članak 7.2., u dijelu u kojem je ugovoreno kako u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog ugovora, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete te u dijelu u kojem je ova obavijest sastavni dio ovog ugovora.

3. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 1.118,77 Eura, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj od 1.1.2008. do 31.7.2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvim izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:na iznos od

1,11 EUR 31.7.2005.

0,70 EUR 31.8.2005.

0,65 EUR 30.9.2005.

0,89 EUR 31.10.2005.

1,26 EUR 31.10.2008.

2,19 EUR 31.12.2008.

3,76 EUR 31.1.2009.

4,55 EUR 28.2.2009.

2,83 EUR 31.3.2009.

3,32 EUR 30.4.2009.

1,02 EUR 31.5.2009.

1,17 EUR 31.8.2009.

1,24 EUR 30.9.2009.

0,25 EUR 31.10.2009.

2,66 EUR 30.11.2009.

4,47 EUR 31.12.2009.

7,27 EUR 31.1.2010.

6,81 EUR 28.2.2010.

10,38 EUR 31.3.2010.

9,86 EUR 30.4.2010.

11,62 EUR 31.5.2010.

22,06 EUR 30.6.2010.

20,11 EUR 31.7.2010.

26,26 EUR 31.8.2010.

24,62 EUR 30.9.2010.

20,85 EUR 31.10.2010.

28,90 EUR 30.11.2010.

38,90 EUR 31.12.2010.

32,47 EUR 31.1.2011.

35,18 EUR 28.2.2011.

32,19 EUR 31.3.2011.

32,96 EUR 30.4.2011.

46,35 EUR 31.5.2011.

47,54 EUR 30.6.2011.

59,20 EUR 31.7.2011.

54,03 EUR 31.8.2011.

48,28 EUR 30.9.2011.

47,85 EUR 31.10.2011.

47,63 EUR 30.11.2011.

50,65 EUR 31.12.2011.

53,82 EUR 31.1.2012.

54,39 EUR 29.2.2012.

52,83 EUR 31.3.2012.

54,12 EUR 30.4.2012.

55,37 EUR 31.5.2012.

54,20 EUR 30.6.2012.

4.Nalaže

se

tuženiku

naknaditi

tužitelju

troškove ovog parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.« 4. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom ugovora o kreditu broj 9010580339 zaključenog između parničnih stranaka dana 07.06.2005., pregledom priloženih otplatnih planova, saslušanjem tužiteljice, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Anti Blaževiću, proveden je dokaz dopunskim financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Anti Blaževiću.

5. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. ZPP-a (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP).

6. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

8. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF i zahtjev za povratom razlike tečaja CHF u iznosu od 1.118,77 € s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Među strankama nije sporno da je tužiteljica potpisnik ugovora o kreditu br. 9010580339 od 07.06.2005 sa ovdje tuženikom, te da je, temeljem zaključenog ugovora o kreditu tuženik isplatio tužiteljici iznos od 16.142,85 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita s time da je ugovorena obročna otplata kroz 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima no vezano uz valutnu klauzulu CHF sa plaćanjem svakog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća, a kredit je vraćen u cijelosti.

10. Među strankama je sporno:

- je li predmetni ugovor o kreditu br. 9010580339 od 07.06.2005. ništetan u dijelu toč. 1 gdje je ugovoreno kako se stavlja na raspolaganje iznos kredita u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 16.142,85 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, članak 4., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF (mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom), članak 5., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kamata iz prethodnog stavka obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja kamate, članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit u iznosu 16.142,85 CHF i kamata iz točke 4. ovog ugovora otplaćuju plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora, zatim članak 4. Ugovora o kreditu broj 9010580339 od 7.6.2005. godine, zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, članak 7.2., u dijelu u kojem je ugovoreno kako u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog ugovora, korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete te u dijelu u kojem je ova obavijest sastavni dio ovog ugovora.

- je li potraživanje tužitelja po osnovu ništetnih odredi zastarjelo,

- je li tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe u ovom postupku.

11. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u članku 4 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

12. Obzirom na razdoblje obuhvaćeno u ovoj parnici (Ugovor je zaključen 15.04.2005.), za ocjenu valjanosti spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 dalje: ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007. te potom Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07., 125/07., 75/07., 75/09., 79/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13. dalje ZZP/07).

13. Sukladno odredbi čl. 59. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP) koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

13.1. Prema odredbi članka 81. st. 1. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13.2. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, s tim da je ta odredba identična i odredbi iz čl. 99. ZZP/07, što bi posljedično značilo da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

13.3. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 proizlazi da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

13.4. Prema odredbi članka 96. st. 1. ZZP/07 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

13.5. Citirane odredbe ZZP-a temelje se na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.

14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača između ostalog je u odnosu na ovdje tuženika utvrđeno kako je u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što pak je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1.6.2004. do 6.8.2007., protivno čl. 81., 82. i 90. (Narodne novine 96/03.), a od 7.8.2007. do 31.12.2008., protivno odredbama istog Zakona (Narodne novine 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i čl. 96. i 97. Zakona, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije sa korisnicima kreditnih usluga pojedinačno pregovarao i ugovorom utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. presuda je potvrđena u odnosu na ovdje tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je ništetna.

15. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je kako je ovdje tuženik razdoblju od 01.studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnih ugovora drugotuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03.) u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07., 12/05., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09.) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom drugotuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora drugotuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku drugotuženika.

16. U odnosu na tvrdnju tuženika da se navedene presude ne mogu primjenjivati i na tužitelja odgovoriti je kako se prema odredbi čl. 502.c ZPP, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi.

17. I odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj:14/14., 110/15. i 14/19. – dalje u tekstu: ZZP) određeno je kako odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača iz čl.106. stavka 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz 106. stavak 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Polazeći od naprijed citiranih odredbi ZPP-a i ZZP- a te imajući u vidu da su sporne odredbe Ugovora o kreditu sadržajno izražene na identičan način kao i one koje su pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđene ništetnim, ovaj sud drži kako nije bio dužan provoditi nikakve dokaze u pravcu da se o utvrđenim ništetnim odredbama Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, jesu li one jasne, teško razumljive i/ili teško uočljive i je li te odredbe suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj i apstraktnoj razini. Na identičan način o tome su se očitovali pojedini drugostupanjski sudovi u brojnim odlukama, pa tako i Županijski sud u Dubrovniku u odluci Gž-765/21.

18. Sud je saslušao tužiteljicu koja navodi da je 2005. godine imala namjeru kupiti automobil zbog čega je podigla kredit odnosno zaključila predmetni ugovor o kreditu sa tuženikom. Za kredit u CHF odlučila se jer se u to vrijeme reklamiralo da je to najbolji kredit, a kada je došla u banku o tom kreditu u švicarskim francima raspitivala se i sa djelatnicima banke koji su joj tada o kreditu u švicarskim francima rekli sve najbolje. Da se ne može sjetiti da li je bilo moguće dobiti kredit u nekoj drugoj valuti, da je moguće da jest, ali u to vrijeme baš se kredit u CHF reklamirao i hvalio te se guralo da se uzme kredit u CHF. U banci je dobila gotov već natipkan obrazac kredita, ugovor o kreditu je pročitala, a tada joj je bilo najbitnije da vidi kolika joj je rata kredita i na koliko godina joj je kredit odobren. Druge odredbe ugovora nije puno gledala. Djelatnici banke joj nisu objašnjavali što znače izrazi poput valutne klauzule promjenjive kamatne stope te joj nisu objašnjavali što znače drugi bankarski pojmovi. Kod javnog bilježnika je išla na solemnizaciju predmetnog ugovora, a nakon toga joj je isplaćen novac, te je kupila automobil, a radilo se o automobilu Hyundai Getz, koji joj je služio za njene osobne potrebe. Kredit je uzela na sedam godina. U početku nije obraćala pozornost na rate, međutim, uslijed povećanja rata, bila je čak dospjela na crnu listu, odnosno na listu na koju su banke stavljale dužnike koji ne vraćaju uredno kredit. Međutim, te dugove je tijekom vremena otplatila, a kredit nije prijevremeno isplatila već je kredit isplaćivan do kraja.

19. Pregledom ugovora o kreditu broj 9010580339 od dana 7.6.2005., sud je utvrdio da sporne odredbe ugovora o kreditu glase:

»1. IZNOS KREDITA:

Banka se obvezuje Korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 16.142,85 CHF (slovima: šesnaesttisućastočetrdesetdva CHF i osamdesetpet C) po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita.«

»4. KAMATA NA KREDIT-

Na kredit u otplati Korisnik kredita obvezuje se platiti Banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, a koja u vrijeme zaključenja ovog Ugovora iznosi 5,50 % (slovima: pet cijelih pedeset posto) godišnje. Kamata se obračunava u CHF mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima.«

»5. INTERKALARNA KAMATA

U razdoblju od početka korištenja kredita do prijenosa kredita u otplatu, na iskorišteni iznos kredita Korisnik kredita plaća Banci interkalarnu kamatu u visini redovne kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora.

Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate. Interkalarna kamata dospijeva na naplatu zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu u kojem je kredit iskorišten.

O iznosu interkalarne kamate Banka će obavijestiti Korisnika kredita pisanim putem. Ako Korisnik kredita plati interkalarnu kamatu u roku od osam dana od dana dospijeća, Banka mu neće zaračunati«

»7.2. Kredit u iznosu od 16.142,85 CHF (slovima: šesnaesttisućastočetrdesetdva CHF i osamdesetpet C) i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuju se u 84 (slovima: osamdesetčetiri) jednakih mjesečnih nuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.

U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora.«

20. Pregledom pisanog vještva vještaka Zbog primjene valutne klauzule CHF/HRK, korisnik kredita je platio na ime tečajnih razlika iznos od 6.629,79 HRK ili 879,79 €. U obračun su uzete i pozitivne i negativne tečajne razlike.

21. Pregledom dopune vještva – očitovanja na podnesak tužitelja od 04.11.2024., sud je utvrdio da je zbog primjene valutne klauzule CHF/HRK , korisnik kredita platio na ime tečajnih razlika;

- UKUPAN iznos neto tečajnih razlika iznosi 850,87 EUR, a mjesečno pojedinačno kao što je izračunato u stupcu broj 19 NOVE tablice broj 3. ovog vještačenja,

- Ukupan iznos POZITVNIH tečajnih razlika, iznosi 1.118,79 EUR, a mjesečno pojedinačno kao što je izračunato u stupcu broj 19a NOVE tablice broj 3. ovog vještačenja,

- Ukupan iznos NEGATIVNIH tečajnih razlika, iznosi 267,92 EUR, a mjesečno pojedinačno kao što je izračunato u stupcu broj 19b NOVE tablice broj 3. ovog vještačenja.

22. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ocjena je ovog suda da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

23. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice jer je isti istinit, logičan, životan pa tako i uvjerljiv, a isti nije u suprotnosti sa materijalnim dokazima provedenim u ovom postupku, prvenstveno priloženim ugovorom o kreditu, te provedenom financijsko – knjigovodstvenim vještačenjem.

24. Analizirajući iskaz tužiteljice te priloženi ugovor o kreditu broj 9010580339 od 7.6.2005., sud je utvrdio da tuženik u konkretnom slučaju nije tužiteljicu u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, zatim da tuženik kao trgovac i tužiteljica kao potrošač nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili točne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tuženik promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenih na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu tužitelja kao potrošača. Također, utvrđeno je da je tuženik povrijedio interese i prava tužiteljice kao potrošača i korisnika kredita tako što je u predmetnom ugovoru o kreditu koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskog franaka, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tuženik kao trgovac nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača. i Zakona o obveznim odnosima.

25. Sam položaj tužiteljice prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je ona pristupila sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijskom bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Pored toga, tužiteljici je ponuđen gotov, unaprijed pripremljen ugovor po sistemu uzmi ili ostavi.

26. Za razliku od tužiteljice, tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je tuženik iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužiteljica nije mogla utjecati.

27. Ocjena je ovog suda da predmetni Ugovor o kreditu ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te je tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema Odluci banke, mogla postupati bez pristanka korisnika kredita, u konkretnom slučaju tužiteljice. Visina kamatne stope ovisi dakle isključivo o odluci banke, bez da se navode kakvi kriteriji za to. U Ugovoru su se trebale na transparentan način navesti pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope tako da to bude jasno i razumljivo korisniku kredita, a na temelju toga bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a u ovom slučaju ostala je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a to je banka. Tako se došlo u situaciju da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a koja promjena ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih točnih kriterija. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka i to na štetu tužitelja, kao korisnika kredita. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. ZOO-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjete davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatnih stopa i tečaja koji će se primjenjivati tijekom otplate (to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

28. Pregledom predmetnog ugovora sud je utvrdio da je tuženik, kao banka, odredbu o valutnoj klauzuli ugradio u čl. 1,4,5 te 7, a koji je Ugovor tužiteljici predočen i dan na potpis u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužiteljica tom prilikom nije mogla niti imati mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

29. Prethodno citirane ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF su, po ocijeni ovog suda, a sukladno uvodno citiranim zakonskim odredbama Zakona o zaštiti potrošača, i to čl. 81. st. 1. ZZP-a, neodređene i nepoštene, o tim odredbama se nije pregovaralo niti se moglo pregovarati jer su iste ugrađene u već unaprijed sastavljenom, tipskom ugovoru, slijedom čega su te odredbe, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, ništetne.

30. Prema odredbi čl. 322. ZOO Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Prema čl. 323. navedenog zakona u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Prema čl. 324. istog zakona ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjetu ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ali će ugovor ostati valjan čak iako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

31. Po ocjeni ovog suda utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P- 1401/2012 od 4.7.2013. u sporu koji se vodio povodom kolektivne tužbe korisnika kredita protiv banaka, koja se odnose na pitanja vezano uz ništetnost pojedinih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamati, primjenjuju se i u ovom predmetu. Navedena presuda potvrđena je u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog Trgovačkog suda br. Pž- 7129/13 od 13.6.2014., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9.4.2015., te u dijelu takve povrede za ugovorenu valutu presudom Visokog Trgovačkog suda br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., potvrđenu presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt- 2221/2018-11 od 03. rujna 2019., koje odluke se protežu i na sporove individualnih potrošača protiv banaka koje su obuhvaćene navedenim presudama.

32. Kako je tuženik bio obuhvaćen navedenim presudama, predmetni kolektivni spor protiv banaka odnosi se i na njega.

33. U kolektivnom sporu je utvrđeno da je odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne jer o njima banke nisu pojedinačno pregovarale s potrošačima, te da potrošač nije nikako mogao utjecati na sadržaj unaprijed formuliranog ugovora o kreditu, pa na tu okolnost nije bilo potrebno provoditi dokaze (čl. 502.c ZPP). Radi toga, ni upoznavanje tužiteljice s parametrima koji utječu na promjenu kamatne stope nije od utjecaja, kraj činjenice da tuženik nije s njom pojedinačno pregovarao o odredbi promjeni tečaja za valutu CHF. Stoga ni činjenica da bi tužiteljica čak i svjesno prihvatila plasiranje ugovora i da su joj djelatnici banke objasnili rizike vezane uz promjenjivost valute CHF, ne bi utjecalo na ispravnost ocjene ovog suda da se radi o ništavoj odredbi promjene kamatne stope i valutne klauzule, jer o tom stranke nisu međusobno pregovarale, a to uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti.

34. Pri tome je za navesti da u konkretnom slučaju ne bi bio od značaja ni iskaz javnog bilježnika kod kojeg je Ugovor solemniziran na okolnost da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv. Naime, u tzv. Parnici potrošač, koja se odnosi i na tuženika, utvrđeno je da potrošač nije mogao utjecati na sadržaj ugovora o kreditu jer banke nisu pojedinačno pregovarale s potrošačima o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, radi čega nije odlučno da li je tužiteljici ugovorna odredba o promjenljivoj kamatnoj sotpi i valutnoj klauzuli bile jasne i razumljive, budući na istu tužiteljica nije nikako mogla utjecati.

35. Radi navedenog, ovaj sud je utvrdio da su odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništave (čl. 81 st. 1, čl. 87 Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja.

36. Kako je, dakle, već samim pozivanjem na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske jasno da su i u konkretnom slučaju odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu kojim se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak ništetne, to je valjalo raspraviti o zahtjevu tužiteljice da joj tuženik isplati razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta po Ugovoru o kreditu broj br. 9010580339 od 7.6.2005.

37. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika sud smatra da je taj prigovor u cijelosti neosnovan. U ovom slučaju zastarni rok se računa po općem zastarnom roku i to 5 godina koji je propisan odredbom čl. 225. Zakona o obveznim odnosima računajući od 14. lipnja 2018. godine kada je sudska odluka, u pogledu valutne klauzule, postala pravomoćna u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1410/12, pa kako je ova tužba podnesena 1. lipnja 2023. godine isti zahtjev tužitelja još uvijek nije u zastari.

38. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio iz citiranog vještva vještaka Ante Blaževića, te iz dopune tom vještvu. Pregledom vještva i dopune vještvu, sud je utvrdio da ukupan iznos pozitivnih tečajnih razlika iznosi 1.118,79 €, dok je je mjesečne pojedinačne preplaćene iznose sud utvrdio pregledom stupca broj 19a nove tablice broj 3 dopune vještva vještaka Ante Blaževića.

39. Sud nije uzeo u obzir vještačenjem utvrđenu negativnu razliku, odnosno manje plaćeni iznos po osnovi tečajne razlike kada je tečaj Banke za CHF u odnosu na kunu bio niži od tečaja Banke za CHF na dan korištenja kredita, te za manje plaćeni iznos nije umanjio preplaćeni iznos kredita, budući da tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije istaknuo prigovor radi prebijanja ili materijalno pravni prigovor prijeboja, a niti je podnio protutužbeni zahtjev. Ovakav pravni stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci posl. broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.

39.1. Isto tako, sud nije uzeo u obzir vještačenjem utvrđenu negativnu razliku, odnosno manje plaćeni iznos po osnovi tečajne razlike kada je tečaj Banke za CHF u odnosu na kunu bio niži od tečaja Banke za CHF na dan korištenja kredita, te za manje plaćeni iznos nije umanjio preplaćeni iznos kredita, iz razloga jer za to potraživanje tuženika ne postoji pravna osnova. Naime, odredbom čl. 323. st. 2. ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpio zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, pa stoga tuženik na čijoj su strani razlozi krivnje za sklapanje takvog ugovora ne može ostvariti pravo na naknadu štete od tužitelja.

40. Sud je u cijelosti prihvatio vještvo vještaka Ante Blaževića zaprimljeno u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 29.10.2024., te dopunu tom vještvu koja je zaprimljena u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 15.11.24., kao objektivne, logične i napravljane po pravilima struke, te dovoljno obrazložene, slijedom čega sud prihvaća utvrđenja iz istih, odnosno zaključak je ovog suda da je sudski vještak točno izračunao razliku preplaćenih mjesečnih anuiteta po predmetnom ugovoru o kreditu, a zbog primjene valutne klauzule.

41. Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule ništetan, jer je isti za potrošača nerazumljiv, te iz razloga jer se o istom nije pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno ništetnih odredbi tuženik primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima.

42. U konkretnom slučaju, kao što je obrazloženo, tužiteljici pripada po osnovu više plaćenog temeljem ništetnih odredbi glede valutne klauzule iznos od 1.118,79 €, slijedom čega je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

43. Ocjena je ovog suda, nadalje, da tužiteljica ima pravni interes za vođenje ovog postupka. Naime, po mišljenju ovog suda isplatom kredita ili zamjenom kredita novim, stranka nije izgubila pravni interes za utvrđenje ništetnosti, osim u slučajevima propisanim odredbom čl. 326. st. 2. ZOO-a, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Kako je naprijed navedeno, u slučaju ništetnosti ugovora, svaka je stranka dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, radi čega je u konkretnom slučaju primijeniti odredbe koje se odnose na stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a. Naime, tužitelj je postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu zbog stjecanja bez osnove temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Stoga tužitelj ima pravni interes za podnošenjem predmete tužbe, tim više jer je u gore citiranim odlukama Trgovačkog i Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, te Vrhovnog suda utvrđena ništetnost odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu. Navedeni stav da čim se postavi kondemnatorni tužbeni zahtjev da tužitelj ima pravni interes zauzima VSRH u odluci Rev-2868/18-2 od 12. veljače 2019. (odluka dostupna na www.vsrh.hr).

44. Činjenica da je predmetni kredit otplaćen nije odlučna za odluku u ovoj pravnoj stvari, jer obveza povrata stečenog bez osnove postoji bez obzira je li ugovor otplaćen ili ne. Kako je naprijed kazano sankcija ništetnosti je to da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora (čl. 323. st. 1. ZOO-a).

45. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1111., članka 1015., te članka 1046. Zakona. o obveznim odnosima ( NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 i 29/18).

46. Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tako tuženik treba vratiti tužitelju cjelokupan iznos od 1.118,77 € zajedno sa kamatom koja na svaki pojedini iznos koji je plaćen temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli teče od dana kada je uplata izvršena pa do konačne isplate. Svaki pojedini iznos kojeg je tužiteljica platila temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, kao i datum uplate, sud je utvrdio iz dopune vještva vještaka Ante Blaževića. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamatama, Uredbom i visinom stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO-a.

47. Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog odlučeno je kao u toč. I;II i III izreke presude.

48. Parnični trošak je dosuđen je tužitelju po odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, A sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/2022, te 138/2023), te označenoj vrijednosti predmeta spora, kao i uspjehu u ovoj parnici. Tužitelj je uspio u cijelosti u ovoj parnici, pa tužitelju pripada cjelokupan trošak kojeg je tužitelj imao.

49. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 75 bodova, za sastave podnesaka od 27.08.24., 04.11.24 i 14.01.24. po 75 bodova, te za pristup na roč. od 02.09.25., 13.11.24., 23.01.25 po 75 bodova, te za pristup na roč. za objavu od 02.06.2025. 50 bodova, što ukupno iznosi 575 bodova. Ovaj iznos pomnožen je sa 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda, što daje iznos od

50. Sud nije priznao tužitelju trošak sudske pristojbe presudu budući da ista nije plaćena u trenutku donošenja presude, iz razloga jer je čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama ( Narodne novine 51/23) – koji je stupio na snagu 20. 5. 2023., dakle prije donošenja prvostupanjske presude - propisano da su od plaćanja pristojbe oslobođeni tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude. za zaštitu kolektivnih interesa, a što je ovdje slučaj.

51. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog, odlučeno je kao u toč. IV izreke presude.

U Splitu, 06. lipnja 2025.

SUDAC

Miro Maslać

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika