Poslovni broj: 13 Gž-474/2023-2

1

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                                                          P R E S U D A

                                                                                       

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice P. V., OIB …, iz H., .., zastupane po punomoćnicima u O. uredu V. u R., …, protiv tuženice Z. b. d.d., OIB …, Z., …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku K. K., odvjetniku u O. društvu M., K. & P. d.o.o. u Z., …, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-227/2020-17 od 3. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 22. kolovoza 2023.,

 

p r e s u d i o j e

 

              I Odbija se djelomično žalba tuženice Z. b. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-227/2020-17 od 3. siječnja 2023. pod toč. I, III i IV izreke, u dijelu pod toč. V izreke kojim je naloženo tuženici da tužiteljici P. V. naknadi parnični trošak u iznosu od 875,66 EUR (6.597,63 kn) sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana, te u dijelu pod toč. VI izreke.

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-227/2020-17 od 3. siječnja 2023. u dijelu:

- pod toč. II izreke, tako da se u tom dijelu sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice P. V., koji glasi:

Nalaže se tuženiku Z. B. d.d., …, Z., OIB: … da tužiteljici V. P. iz H., …, OIB: … isplati s osnova preplaćene kamate iznos od 6.147,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

na iznos od 69,22 kuna od 13.11.2007 do naplate

na iznos od 68,63 kuna od 14.12.2007 do naplate

na iznos od 77,14 kuna od 15.01.2008 do naplate

na iznos od 76,46 kuna od 15.02.2008 do naplate

na iznos od 81,61 kuna od 20.03.2008 do naplate

na iznos od 98,91 kuna od 30.04.2008 do naplate

na iznos od 97,95 kuna od 21.05.2008 do naplate

na iznos od 96,95 kuna od 10.06.2008 do naplate

na iznos od 96,00 kuna od 03.07.2008 do naplate

na iznos od 95,04 kuna od 19.08.2008 do naplate

na iznos od 186,98 kuna od 16.10.2008 do naplate

na iznos od 91,94 kuna od 20.11.2008 do naplate

na iznos od 90,94 kuna od 13.12.2008 do naplate

na iznos od 89,89 kuna od 17.01.2009 do naplate

na iznos od 88,85 kuna od 20.02.2009 do naplate

na iznos od 87,75 kuna od 20.03.2009 do naplate

na iznos od 86,71 kuna od 15.04.2009 do naplate

na iznos od 85,57 kuna od 19.05.2009 do naplate

na iznos od 84,47 kuna od 16.06.2009 do naplate

na iznos od 83,38 kuna od 14.07.2009 do naplate

na iznos od 140,99 kuna od 12.08.2009 do naplate

na iznos od 139,08 kuna od 09.09.2009 do naplate

na iznos od 137,16 kuna od 15.10.2009 do naplate

na iznos od 135,25 kuna od 13.11.2009 do naplate

na iznos od 133,29 kuna od 22.12.2009 do naplate

na iznos od 131,33 kuna od 15.01.2010 do naplate

na iznos od 129,28 kuna od 19.02.2010 do naplate

na iznos od 128,19 kuna od 19.03.2010 do naplate

na iznos od 124,37 kuna od 15.04.2010 do naplate

na iznos od 123,18 kuna od 20.05.2010 do naplate

na iznos od 121,09 kuna od 24.06.2010 do naplate

na iznos od 118,99 kuna od 13.07.2010 do naplate

na iznos od 116,81 kuna od 11.08.2010 do naplate

na iznos od 114,67 kuna od 10.09.2010 do naplate

na iznos od 112,39 kuna od 19.10.2010 do naplate

na iznos od 110,39 kuna od 16.11.2010 do naplate

na iznos od 108,06 kuna od 14.12.2010 do naplate

na iznos od 105,79 kuna od 14.01.2011 do naplate

na iznos od 103,51 kuna od 17.02.2011 do naplate

na iznos od 101,23 kuna od 25.03.2011 do naplate

na iznos od 98,86 kuna od 23.04.2011 do naplate

na iznos od 96,50 kuna od 06.05.2011 do naplate

na iznos od 94,13 kuna od 25.06.2011 do naplate

na iznos od 91,72 kuna od 19.07.2011 do naplate

na iznos od 93,86 kuna od 17.08.2011 do naplate

na iznos od 82,24 kuna od 29.09.2011 do naplate

na iznos od 84,38 kuna od 14.10.2011 do naplate

na iznos od 81,83 kuna od 18.11.2011 do naplate

na iznos od 79,28 kuna od 24.12.2011 do naplate

na iznos od 150,92 kuna od 03.02.2012 do naplate

na iznos od 71,54 kuna od 22.03.2012 do naplate

na iznos od 68,90 kuna od 11.04.2012 do naplate

na iznos od 66,21 kuna od 17.05.2012 do naplate

na iznos od 63,66 kuna od 12.06.2012 do naplate

na iznos od 60,66 kuna od 17.07.2012 do naplate

na iznos od 58,06 kuna od 17.08.2012 do naplate

na iznos od 51,00 kuna od 02.09.2012 do naplate

na iznos od 4,24 kuna od 11.09.2012 do naplate

na iznos od 52,46 kuna od 11.10.2012 do naplate

na iznos od 96,31 kuna od 11.12.2012 do naplate

na iznos od 43,81 kuna od 22.01.2013 do naplate

na iznos od 69,58 kuna od 22.03.2013 do naplate

na iznos od 9,24 kuna od 27.03.2013 do naplate

na iznos od 34,93 kuna od 20.04.2013 do naplate

na iznos od 31,88 kuna od 14.05.2013 do naplate

na iznos od 28,87 kuna od 18.06.2013 do naplate

na iznos od 67,22 kuna od 01.10.2013 do naplate

na iznos od 15,80 kuna od 22.10.2013 do naplate

na iznos od 27,28 kuna od 21.01.2014 do naplate

na iznos od 2,19 kuna od 07.05.2014 do naplate

koje teku po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01.siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

- pod toč. V izreke kojim je naloženo tuženici Z. b. d.d. naknaditi tužiteljici P. V. parnični trošak preko iznosa od 875,66 EUR (6.597,63 kn) pa do iznosa od 1.170,35 EUR (8.818,00 kn), odnosno za iznos od 294,69 EUR (2.220,37 kn) sa zakonskim zateznim kamatama u roku od 15 dana, tako da se u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tužiteljici P. V. da tuženici Z. b. d.d. naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 50,18 EUR (378,08 kn), u roku od 15 dana.

                                                                      Obrazloženje

 

1.  Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 2. Ugovor o kreditu broj: 3208363692, broj kreditne partije: 7103491604 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora od 01.02.2007. godine (dalje: Ugovor o kreditu), u dijelu u kojem je tuženik ovlašten jednostrano mijenjati kamatnu stopu u skladu s Odlukama o kamatnim stopama tuženika i shodno tome povećati ugovoreni anuitet, pa tužitelj nije dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa tuženika od 01.11.2007. do 07.05.2014.

II Nalaže se tuženiku Z. B. d.d., …, Z., OIB: …da tužiteljici V. P. iz H., …, OIB: … isplati s osnova preplaćene kamate iznos od 6.147,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

na iznos od 69,22 kuna od 13.11.2007 do naplate

na iznos od 68,63 kuna od 14.12.2007 do naplate

na iznos od 77,14 kuna od 15.01.2008 do naplate

na iznos od 76,46 kuna od 15.02.2008 do naplate

na iznos od 81,61 kuna od 20.03.2008 do naplate

na iznos od 98,91 kuna od 30.04.2008 do naplate

na iznos od 97,95 kuna od 21.05.2008 do naplate

na iznos od 96,95 kuna od 10.06.2008 do naplate

na iznos od 96,00 kuna od 03.07.2008 do naplate

na iznos od 95,04 kuna od 19.08.2008 do naplate

na iznos od 186,98 kuna od 16.10.2008 do naplate

na iznos od 91,94 kuna od 20.11.2008 do naplate

na iznos od 90,94 kuna od 13.12.2008 do naplate

na iznos od 89,89 kuna od 17.01.2009 do naplate

na iznos od 88,85 kuna od 20.02.2009 do naplate

na iznos od 87,75 kuna od 20.03.2009 do naplate

na iznos od 86,71 kuna od 15.04.2009 do naplate

na iznos od 85,57 kuna od 19.05.2009 do naplate

na iznos od 84,47 kuna od 16.06.2009 do naplate

na iznos od 83,38 kuna od 14.07.2009 do naplate

na iznos od 140,99 kuna od 12.08.2009 do naplate

na iznos od 139,08 kuna od 09.09.2009 do naplate

na iznos od 137,16 kuna od 15.10.2009 do naplate

na iznos od 135,25 kuna od 13.11.2009 do naplate

na iznos od 133,29 kuna od 22.12.2009 do naplate

na iznos od 131,33 kuna od 15.01.2010 do naplate

na iznos od 129,28 kuna od 19.02.2010 do naplate

na iznos od 128,19 kuna od 19.03.2010 do naplate

na iznos od 124,37 kuna od 15.04.2010 do naplate

na iznos od 123,18 kuna od 20.05.2010 do naplate

na iznos od 121,09 kuna od 24.06.2010 do naplate

na iznos od 118,99 kuna od 13.07.2010 do naplate

na iznos od 116,81 kuna od 11.08.2010 do naplate

na iznos od 114,67 kuna od 10.09.2010 do naplate

na iznos od 112,39 kuna od 19.10.2010 do naplate

na iznos od 110,39 kuna od 16.11.2010 do naplate

na iznos od 108,06 kuna od 14.12.2010 do naplate

na iznos od 105,79 kuna od 14.01.2011 do naplate

na iznos od 103,51 kuna od 17.02.2011 do naplate

na iznos od 101,23 kuna od 25.03.2011 do naplate

na iznos od 98,86 kuna od 23.04.2011 do naplate

na iznos od 96,50 kuna od 06.05.2011 do naplate

na iznos od 94,13 kuna od 25.06.2011 do naplate

na iznos od 91,72 kuna od 19.07.2011 do naplate

na iznos od 93,86 kuna od 17.08.2011 do naplate

na iznos od 82,24 kuna od 29.09.2011 do naplate

na iznos od 84,38 kuna od 14.10.2011 do naplate

na iznos od 81,83 kuna od 18.11.2011 do naplate

na iznos od 79,28 kuna od 24.12.2011 do naplate

na iznos od 150,92 kuna od 03.02.2012 do naplate

na iznos od 71,54 kuna od 22.03.2012 do naplate

na iznos od 68,90 kuna od 11.04.2012 do naplate

na iznos od 66,21 kuna od 17.05.2012 do naplate

na iznos od 63,66 kuna od 12.06.2012 do naplate

na iznos od 60,66 kuna od 17.07.2012 do naplate

na iznos od 58,06 kuna od 17.08.2012 do naplate

na iznos od 51,00 kuna od 02.09.2012 do naplate

na iznos od 4,24 kuna od 11.09.2012 do naplate

na iznos od 52,46 kuna od 11.10.2012 do naplate

na iznos od 96,31 kuna od 11.12.2012 do naplate

na iznos od 43,81 kuna od 22.01.2013 do naplate

na iznos od 69,58 kuna od 22.03.2013 do naplate

na iznos od 9,24 kuna od 27.03.2013 do naplate

na iznos od 34,93 kuna od 20.04.2013 do naplate

na iznos od 31,88 kuna od 14.05.2013 do naplate

na iznos od 28,87 kuna od 18.06.2013 do naplate

na iznos od 67,22 kuna od 01.10.2013 do naplate

na iznos od 15,80 kuna od 22.10.2013 do naplate

na iznos od 27,28 kuna od 21.01.2014 do naplate

na iznos od 2,19 kuna od 07.05.2014 do naplate

koje teku po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01.siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se ništetnim odredba čl. 1. i čl. 6. Ugovora o kreditu broj: 3208363692, broj kreditne partije: 7103491604 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora od 01.02.2007. godine , kojima su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak.

IV Nalaže se tuženiku Z. B. d.d., …, Z., OIB: … da tužiteljici V. P. iz H., …, OIB: …isplati s osnova razlike u tečaju iznos od 24.410,65 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim kako slijedi:

na iznos od 0,66 kuna od 03.07.2007 do naplate

na iznos od 36,69 kuna od 20.03.2008 do naplate

na iznos od 0,01 kuna od 02.04.2008 do naplate

na iznos od 40,60 kuna od 16.10.2008 do naplate

na iznos od 50,44 kuna od 20.11.2008 do naplate

na iznos od 9,95 kuna od 13.12.2008 do naplate

na iznos od 2,93 kuna od 02.01.2009 do naplate

na iznos od 132,71 kuna od 17.01.2009 do naplate

na iznos od 164,76 kuna od 20.02.2009 do naplate

na iznos od 99,63 kuna od 20.03.2009 do naplate

na iznos od 102,08 kuna od 15.04.2009 do naplate

na iznos od 109,16 kuna od 19.05.2009 do naplate

na iznos od 88,41 kuna od 16.06.2009 do naplate

na iznos od 94,88 kuna od 14.07.2009 do naplate

na iznos od 73,67 kuna od 12.08.2009 do naplate

na iznos od 92,49 kuna od 09.09.2009 do naplate

na iznos od 75,98 kuna od 15.10.2009 do naplate

na iznos od 87,99 kuna od 13.11.2009 do naplate

na iznos od 102,15 kuna od 22.12.2009 do naplate

na iznos od 123,61 kuna od 15.01.2010 do naplate

na iznos od 138,65 kuna od 19.02.2010 do naplate

na iznos od 147,61 kuna od 19.03.2010 do naplate

na iznos od 168,53 kuna od 15.04.2010 do naplate

na iznos od 205,86 kuna od 20.05.2010 do naplate

na iznos od 227,45 kuna od 24.06.2010 do naplate

na iznos od 274,68 kuna od 13.07.2010 do naplate

na iznos od 227,77 kuna od 11.08.2010 do naplate

na iznos od 0,33 kuna od 02.09.2010 do naplate

na iznos od 378,09 kuna od 10.09.2010 do naplate

na iznos od 298,43 kuna od 19.10.2010 do naplate

na iznos od 321,53 kuna od 16.11.2010 do naplate

na iznos od 375,38 kuna od 14.12.2010 do naplate

na iznos od 432,57kuna od 14.01.2011 do naplate

na iznos od 363,95 kuna od 17.02.2011 do naplate

na iznos od 406,12 kuna od 25.03.2011 do naplate

na iznos od 381,36 kuna od 23.04.2011 do naplate

na iznos od 400,53 kuna od 06.05.2011 do naplate

na iznos od 520,89 kuna od 25.06.2011 do naplate

na iznos od 619,52 kuna od 19.07.2011 do naplate

na iznos od 735,08 kuna od 17.08.2011 do naplate

na iznos od 526,82 kuna od 29.09.2011 do naplate

na iznos od 495,26 kuna od 14.10.2011 do naplate

na iznos od 497,90 kuna od 18.11.2011 do naplate

na iznos od 531,83 kuna od 24.12.2011 do naplate

na iznos od 613,12 kuna od 03.02.2012 do naplate

na iznos od 542,19 kuna od 23.02.2012 do naplate

na iznos od 562,98 kuna od 22.03.2012 do naplate

na iznos od 556,33 kuna od 11.04.2012 do naplate

na iznos od 564,47 kuna od 17.05.2012 do naplate

na iznos od 582,30 kuna od 12.06.2012 do naplate

na iznos od 563,64 kuna od 17.07.2012 do naplate

na iznos od 27,46 kuna od 02.08.2012 do naplate

na iznos od 529,03 kuna od 17.08.2012 do naplate

na iznos od 57,83 kuna od 02.09.2012 do naplate

na iznos od 471,62 kuna od 11.09.2012 do naplate

na iznos od 540,30 kuna od 11.10.2012 do naplate

na iznos od 1.114,86 kuna od 11.12.2012 do naplate

na iznos od 502,95 kuna od 22.01.2013 do naplate

na iznos od 80,10 kuna od 22.03.2013 do naplate

na iznos od 622,23 kuna od 27.03.2013 do naplate

na iznos od 258,21 kuna od 20.04.2013 do naplate

na iznos od 81,65 kuna od 23.04.2013 do naplate

na iznos od 88,45 kuna od 14.05.2013 do naplate

na iznos od 98,49 kuna od 30.05.2013 do naplate

na iznos od 374,13 kuna od 18.06.2013 do naplate

na iznos od 414,15 kuna od 19.06.2013 do naplate

na iznos od 152,02 kuna od 28.06.2013 do naplate

na iznos od 458,53 kuna od 29.06.2013 do naplate

na iznos od 1.656,22 kuna od 01.10.2013 do naplate

na iznos od 538,85 kuna od 22.10.2013 do naplate

na iznos od 1.629,29 kuna od 21.01.2014 do naplate

na iznos od 564,31 kuna od 07.05.2014 do naplate

koje teku od 13. veljače 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku Z. B. d.d. iz Z., …, OIB: … da naknadi tužitelju V. P. iz H., …, OIB: … prouzročene troškove postupka u iznosu od 1.170,35 EUR-a (8.818,00 kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presuda, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

VI Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Čakovcu, kao neosnovan."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice odbije kao neosnovan te tuženici naknadi parnični trošak zajedno s troškovima sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da se status potrošača ne presumira, već je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li fizička osoba za privatne svrhe sklopila ugovor, pri čemu teret dokaza te činjenice je na tužiteljici. Također, nadalje, sud prvog stupnja nerazumljivost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi obrazlaže pozivajući se na utvrđenja iz kolektivnog spora, proširujući subjektivne granice pravomoćnosti donesenih presuda u kolektivnom sporu na konkretan slučaj, a pritom ne utvrđujući njegove pojedinosti osobito ne utvrđujući nerazumljivost odredbe od strane same tužiteljice, koja se o tome uopće nije očitovala, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, posebno iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, kao i onu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. istoga Zakona. Nadalje, ističe kako je prema shvaćanju Suda Europske unije u odlukama C-81/19 i C-243/20 ugovorna odredba o valutnoj klauzuli isključena od ispitivanja poštenosti/nepoštenosti iz razloga što je ista odraz zakonske odredbe čl. 22. Zakona o obveznim odnosima pa je utoliko sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna. Smatra da nije dovoljno u pojedinačnim postupcima, kao što je ovaj, pozvati se na utvrđenja iz kolektivnih odluka, već je potrebno provesti kontradiktoran postupak gdje će se utvrditi je li tužitelj bio odgovarajuće informiran u pogledu valute za koju se veže glavnica kredita. Smatra kako je potraživanje tužiteljice zastarjelo, jer je ista mogla neovisno o kolektivnom sporu u zastarnim rokovima pokrenuti postupak za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora te ostvarivati zahtjev za naknadu štete u tom postupku i time isključivo tužiteljica, a ne treća osoba, jedino mogla prekinuti tijek zastare, u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima. Potraživanje tužiteljice po osnovi navodno ništetne kamatne stope je u svakom slučaju u zastari, jer je predmetna tužba podnesena nakon 12. lipnja 2019. Sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo i kada je tužiteljici dosudio kamate na pojedinačne iznose od dana dospijeća pojedinih iznosa anuiteta, budući da se ono što je stečeno bez osnove ako je stjecatelj pošten, što je u konkretnome slučaj, vraća zajedno sa zateznim kamatama od dana podnošenja zahtjeva. Neosnovano je odbijen prigovor tuženice da je potraživanje tužiteljice potrebno umanjiti za iznos manje plaćenih anuiteta za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit. Također, sud prvog stupnja se uopće ne osvrće na činjenicu da je tuženica podredno istaknula da bi stvarno nadležni sud u Zagrebu bio mjesno nadležan i da nije postojala prorogacija nadležnosti u ugovoru o kreditu i to sukladno odredbama čl. 46. i 48. Zakona o parničnom postupku. Pobija i odluku o troškovima postupka.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22).

 

6. Međutim, iako izvedene dokaze sud prosuđuje po slobodnom uvjerenju, dužan je stečeno uvjerenje opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu, a što je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud i učinio. Stoga nije utemeljen prigovor tuženice da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

 

7. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u žalbi ukazuje tuženica, budući da pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

8. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope i ugovaranju valutne klauzule, sadržane u Ugovoru o kreditu broj 3208363692, kojeg su tužiteljica, kao korisnica kredita, i tuženica, kao kreditor, zaključili 1. veljače 2007., kao i da se naloži tuženici s osnova preplaćenog tečaja CHF valute isplatiti tužiteljici iznos od 24.410,65 kn, a s osnove preplaćene kamate isplatiti joj iznos od 6.147,00 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku počev od srpnja 2007. pa nadalje, kako je to specificirano postavljenim tužbenim zahtjevom.

10. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, ocijenivši neosnovanim po tuženici istaknuti prigovor mjesne nenadležnost te prigovor zastare potraživanja, utvrdio da je ugovorom o kreditu zaključenim 1. veljače 2007. između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženice, kao kreditora, ugovorena promjenjiva kamatna stopa i vezana za određenu valutnu klauzulu, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke, da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, već ju je unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužiteljica nije imala utjecaj, formulirala banka, da tuženica, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke o kreditu kod ugovaranja valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa kako promjenjivost kamate i vezanost glavnice uz određenu valutu ovisi isključivo o volji jedne ugovorne strane, tuženice, to isto suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja, kao ugovorne strane, čime je postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP), slijedom čega su odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora ništetne.

11. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda valja reći kako se o odredbi čl. 16. Ugovora, kao odredbi unaprijed formuliranog ugovora, nije posebno pregovaralo pa tužiteljica nije mogla utjecati na njezin sadržaj, a ona uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača jer bi ona, čije je prebivalište na području Općinskog suda u Čakovcu, radi zaštite svojih prava, u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Zagrebu bila izvrgnuta dodatnim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena.

12. Budući da prema odluci Suda Europske unije od 27. lipnja 2000. u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98 - Océano Grupo Editorial SA protiv Rocío Murciano Quintero te Salvat Editores SA protiv José M. Sánchez Alcón Prades i dr. treba favorizirati tumačenje nacionalnih odredbi u skladu s Direktivom koja omogućuje da se sud po službenoj dužnosti oglasi nenadležnim onda kada je njegova nadležnost prorogirana nepoštenom ugovornom odredbom, u kontekstu svega navedenog treba zaključiti da se na temelju nepoštene odredbe ugovora ne može zasnovati nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

13. Prema tome, proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP.

14. Prema odredbi čl. 2. st. 1. točka 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16 – dalje: ZPK),  potrošač je fizička osoba koja u transakcijama obuhvaćenima tim Zakonom djeluje izvan poslovne djelatnosti ili slobodnog zanimanja, dok je ugovor o kreditu, u smislu toga Zakona, ugovor u kojem vjerovnik odobrava ili obećava odobriti potrošaču kredit u obliku odgode plaćanja, zajma ili slične financijske nagodbe, osim ugovora o trajnom pružanju usluge ili isporuke proizvoda iste vrste kada potrošač plaća za takve usluge ili proizvode tijekom cjelokupne njihove isporuke u obliku obroka. Prema odredbi čl. 19.l st. 1. ZPK, u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, što je lex specialis u odnosu na odredbe ZPP.

15. Stoga u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 46. i čl. 48. ZPP o opće mjesnoj nadležnosti suda, već odredbi čl. 19.l st. 1. ZPK (tako i Vrhovni sud u odluci Gr1-143/2019 od 11. prosinca 2019.).

16. Tužiteljica ima prebivalište na području nadležnosti prvostupanjskog suda, koji je nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, pa prigovor mjesne nenadležnosti istaknut od strane tuženice, nije osnovan.

17. Što se tiče prigovora zastare prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., kojeg prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

18. Kako je u kolektivnom sporu, u kojem je utvrđeno kako je tuženica zaključujući ugovore o kreditima koristila u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope, zastara ponovno počela teći od 13. lipnja 2014. trenutkom pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 to je, imajući u vidu petogodišnji rok zastare propisan odredbom čl. 225. ZOO, kao i da je tužba podnesena 24. srpnja 2020., za sva potraživanja s osnove preplaćene kamate još s danom 13. lipnja 2019. nastupila zastara.

19. Stoga je pogrešno sud prvog stupnja primjenio materijalno pravo u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen radi isplate s osnova preplaćene kamate, slijedom čega je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP valjalo djelomično preinačiti presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč II izreke i u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan.

20. U kolektivnom sporu tužba je podnesena 4. travnja 2012., čime je prekinuta zastara, te je zastara ponovno počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženica povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pa kako je tužba u predmetnom postupku podnesena 24. srpnja 2020., dakle, prije isteka petogodišnjeg roka iz čl. 225. ZOO u kojem nastupa zastara u konkretnom slučaju, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare u odnosu na isplatu s osnova preplaćenog tečaja CHF valute.

21. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015. pravomoćno je utvrđeno da je tuženica zaključujući ugovore o kreditima koristila u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je kamatne stope  tuženica mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedenih ugovornih odredaba.

22. Kako je način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnov zahtjeva tužitelja utvrđuje odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

23. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13, a koja je djelomično u tom dijelu potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt 249/14-2, a ona odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2521/2105, utvrđeno je da na ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženica, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive niti jasne kao niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile ništetne. Ta presuda donesena je na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14 – dalje ZZP/07), a temeljem odredbe čl. 138.a. istog zakonskog propisa odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

24. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 2221/2018-11 odbijena je revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je utvrđeno je i da je, između ostalih, i tuženica u ovom postupku povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP, kao i protivno odredbama ZZP/07, te odredbama ZOO, zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

16. Odredbe čl. 502.c ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

17. Tuženica u žalbi, kao i tijekom postupka navodi kako se status potrošača tužiteljice te stvarna svrha sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu ne može utvrditi bez izvođenja dokaza saslušanjem tužiteljice u konkretnom predmetu, a da pri tome ne predlaže i izvođenje dokaza saslušanjem službenika banke koji je sudjelovao u sklapanju predmetnog Ugovora. Naime, tužiteljica je svoje tvrdnje kako s tuženicom nije pojedinačno pregovarala o spornim odredbama Ugovora o kreditu, već je isključivo prihvatila ponudu koja joj se nudila od strane tuženice u formi ugovora, koji je unaprijed bio sastavljen po tuženici, dakle, da radi se o tipskom ugovoru koji se ne razlikuje od drugih ugovora koji su zaključivani s drugim korisnicima kredita, iznijela u tužbi i tijekom postupka, dok tuženica nije predložila dokaz da su okolnosti zaključenja predmetnog Ugovora bile drugačije, pa se saslušanjem same tužiteljice ne bi postigla nikakva svrha.

18. Iz nespornih činjenica vidljivo je da je tužiteljica sa tuženicom Ugovor o kreditu zaključila kao fizička osoba za kupnju motornog vozila, što joj u odnosu na banku kojoj je davanje kredita, kao jednog od proizvoda bankarske djelatnosti kojom se tuženica bavi, daje status prosječnog potrošača, posebno stoga što iz stanja spisa ne proizlazi da je predmetni Ugovor sklopljen u svrhu trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti korisnice kredita.

19. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu tužiteljice postavljenom radi utvrđenja ništetnosti odredaba o jednostranoj promjeni kamatne stope i ugovaranju valutne klauzule.

20. Provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku financijsko-knjigovodstvene struke, koje je izvršeno na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, obrazloženo po stavkama i argumentirano, na koje vještačenje u smislu matematičkog izračuna nije bilo primjedbi, je utvrđeno da je tužiteljica zbog primjene valutne klauzule tijekom otplate kredita platila veći iznos od ukupno 24.410,65 kn za utuženo razdoblje, pa joj je taj iznos pravilno dosuđen zajedno sa zateznom kamatom od datuma dospijeća pojedinog anuiteta do isplate, sukladno čl. 29. ZOO.

21. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

22. Prema odredbi čl. 1111. st. ZOO kad bio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonom, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

23. Sukladno čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

24. Kako je u konkretnom slučaju tuženica nepoštena od dana stjecanja, to je tužiteljici zakonsku zateznu kamatu valjalo dosuditi na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana kada ga je preplatila, a kako je to obračunato u nalazu i mišljenju vještaka knjigovodstveno-financijske struke.

25. U odnosu na navode žalbe da je potraživanje tužiteljice potrebno umanjiti za iznos manje plaćenih anuiteta za razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od tečaja po kojem je isplaćen kredit valja reći kako sud sudi u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva i na temelju predloženih dokaza, a što je u konkretnom slučaju u odnosu na te okolnosti izostalo.

26. S obzirom da je tužbeni zahtjev u dijelu isplate s osnova preplaćene kamate odbijen kao neosnovan, to je odluku o troškovima postupka valjalo temeljiti na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP te tužiteljici, koja je u postupku uspjela u omjeru od 87,41% (s osnovom 100%, a s visinom 74,82%) i koji uspjeh je valjalo umanjiti za uspjeh tuženice u omjeru od 12,59%, a sukladno pravilno obračunatom trošku po prvostupanjskom sudu, s obzirom na uspjeh u omjeru od 74,82%, priznati iznos od 6.597,63 kn (875,66 EUR).

27. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti djelomično žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja pod toč. I, III i IV izreke, u dijelu pod toč. V izreke kojim je naloženo tuženici da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 875,66 EUR (6.597,63 kn) te u dijelu pod toč. VI izreke, a temeljem čl. 373. toč. 3. istoga Zakona preinačiti djelomično istu presudu u dijelu pod toč. V izreke preko iznosa od 875,66 EUR (6.597,63 kn) i u tom dijelu odlučiti kao pod toč. II alineja 2 izreke ove drugostupanjske presude.

28. Tuženici je valjalo priznati trošak žalbenog postupka i to za sastav žalbe iznos od 2.343,75 kn (311,07 EUR) te trošak uplaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 659,27 kn (87,50 EUR), što ukupno iznosi 3.003,02 kn (398,57 EUR). S obzirom na uspjeh tuženice u sporu u omjeru od 12,59% priznat joj je trošak u iznosu od 378,08 kn (50,18 EUR).

 

Zadar, 22. kolovoza 2023.

 

          Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                             Igor Delin, v.r.