REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-908/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. iz Zagreba, Capraška 6, OIB: 00432869176, zastupan po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 7. svibnja 2025., u prisutnosti tužiteljice i punomoćnica stranaka, 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. iz Zagreba, Capraška 6, OIB: 00432869176 da tužiteljici EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od 3.488,04 eura sa zakonskom zateznom kamatama tekućom od 3. rujna 2024. do isplate, kao i parnični trošak u iznosu od 1.421,25 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6. lipnja 2025. do isplate, sve prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu kojim zahtijeva da joj tuženik Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. iz Zagreba, Capraška 6, OIB: 00432869176, isplati iznos od 700,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 3. rujna 2024. do isplate, prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 10.4.2024. zadobila ozljedu na radu kod poslodavca Dječji vrtić "Tratinčica" u Zagrebu, Svetog Mateja 131 kada se tijekom izvođenja strukturirane aktivnosti u okviru individualnog stručno usavršavanja, poskliznula na obruč i pala na desni bok i desnu ruku. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornost se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužiteljica posao obavljala na uobičajen način i kako je tužiteljici priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa time i tuženika kod kojega je poslodavac tužiteljice osigurao odgovornost za naknadu štete. Slijedom navedenog, tužiteljica je podnijela tuženiku odštetni zahtjev dana 13.6.2024., a tuženik joj do danas nije isplatio naknadu štete. Tužiteljica se javila u Objedinjeni hitni bolnički prijam KBC-a u Zagrebu gdje su joj dijagnosticirali ozljedu: Fractura intraarticularis radii dextri in loco typico et fractura processus styloidei ulnae dextrae. Tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je prilikom pada na desnu stranu tijela ozlijedila teško desnu ruku uslijed čega je trpjela intenzivne bolove i strah. Tužiteljici je ruka imobilizirana sadrenom udlagom, morala je mirovati s rukom na povišenom i uzimati analgetike. Nakon skidanja imobilizacije tužiteljica je započela s vježbama razgibavanja i morala je izbjegavati sva teža fizička opterećenja desne ruke. Tužiteljica je provela fizikalnu terapiju, ali unatoč tome kod nje zaostali bolni i ograničeni pokreti u desnoj ruci uslijed čega joj je smanjena životna aktivnost pa trpi duševne boli. Tužiteljici je tijekom liječenja bila potrebna tuđa pomoć druge osobe za obavljanje svakodnevnih poslova. Slijedom navedenog, kod tužiteljice je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa tužbenim zahtjevom u podnesku od 9.12.224. (budući se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe u roku od 15 dana od zaprimanja istog) zahtijeva da joj tuženik isplati na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a sve u okviru kvalifikatornih okolnosti: za pretrpljene bolove 1.500,00 eura, za pretrpljeni strah 1.200,00 eura i za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti 1.00,00 eura i za tuđu pomoć i njegu 488,04 eura, odnosno ukupno 4.188,04 eura, kao i parnični trošak, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnov tužbenog zahtjeva u cijelosti budući da temeljem police osiguranja od nezgode koju tuženik ima sklopljenu s Gradom Zagrebom tužiteljica nema pravo od tuženika potraživati pravičnu novčanu naknadu, odnosno naknadu neimovinske štete (bolovi, strah, smanjenje životne aktivnosti) kako to ista potražuje jer se ovdje radi o ugovornom osiguranju od nezgode prema kojem oštećeni ima pravo na isplatu osigurnine u slučaju da je utvrđeno postojanje trajnog invaliditeta u smislu Općih uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) te pripadajućih Tablica za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode). Tuženik opreza radi prigovara i visini tužbenog zahtjeva budući da je ista neusklađena s Uvjetima i Tablicama koje su sastavni dio ugovora o osiguranju osoba od posljedica nesretnog slučaja, te zatraženi iznos ne odgovara ozljedama koje proizlaze iz dostavljene medicinske dokumentacije. Kod osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja kod ocjene invaliditeta primjenjuje se isključivo postotak određen Tablicama za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja temeljem verificiranih ozljeda koje se navode u medicinskoj dokumentaciji. Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovanim i obveže ju na naknadu parničnog troška tuženiku sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odštetni zahtjeva (list 6 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (list 7-10 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 11-17, 39, 53 i CD list 54 spisa), Opće uvjete za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) i Tablicu za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) (list 24-36 spisa), Policu osiguranja od nezgode (list 37 spisa), Policu osiguranja od odgovornosti (list 41 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Božidaru Šebečiću (list 48-50 spisa), te je saslušana tužiteljica (list 65-66 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05,2/07,84/08,96/08,23/08, 57/11, 25/13 i 70/19 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

5. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom u tužbi zahtijevala da joj tuženik na ime naknade štete isplati ukupni iznos od 4.500,00 eura, te je podneskom od 9.12.2024. djelomično povukla tužbeni zahtjev tako da je zahtijevala da joj tuženik isplati ukupni iznos od 4.188,04 eura. Navedeni podnesak je dostavljen tuženiku 11.12.2024. te se je tuženik podneskom od 27.12.2024. protivio takvom djelomičnom povlačenju tužbe, međutim, kako se tuženik u roku od 15 dana od dana zaprimanja navedenog podneska o djelomičnom povlačenju tužbe o tome nije izjasnio, to se smatra se da je pristao na takvo djelomično povlačenje temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet ovog postupak je zahtjev tužiteljice za naknadu štete nastalu na radu u štetnom događaju dana 10.4.2024.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija (kako je to tuženik izjavio na ročištu 9.10.2024., a sporna je odgovornost tuženika te osnova i visina štete.

8. Sud je izveo sve dokaze sukladno prijedlozima stranaka, a na ročištu 7.5.2025. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili da sud zaključi glavnu raspravu, pa sukladno prijedlozima stranaka, sud uz suglasnost stranaka nije izvodio daljnje dokaze te je zaključio glavnu raspravu.

9. iz prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužiteljica bila zaposlena u Dječjem vrtiću Tratinčica kao odgojitelj predškolske djece, te je dana 10.4.2024. u 12 sati ozlijeđena tijekom redovnog radnog vremena na radnom mjestu kada je izvodeći strukturiranu aktivnost u okviru individualnog stručnog usavršavanja, poskliznula se na obruč koji je bio na podu i pala na desni bok i desnu ruku te se ozlijedila.

10. Tužiteljica je izjavila da je u sporno vrijeme, kao i sada, radila kao odgajatelj u Dječjem vrtiću Tratinčica. Spornog dana, je obavljala uobičajenu praksu tj. usavršavanje koje im je zakonom određena, te se je radilo o radionici Govorni razvoj kroz pokret, te su u sklopu tog usavršavanja trebali raditi vježbu tako da kako izgovaramo riječi, tako smo trebali skakati iz jednog obruča u drugi, a koji su stajali na podu, te je tijekom te vježbe skočila na jedan obruč pri čemu se poskliznula i pala, te je slomila desnu ruku. Obruče i inače koriste tijekom tjelesnog vježbanja, te to nije ništa neuobičajeno. Toga dana, je imala radnu obuću koju joj je poslodavac dao. Kada je obavljala vježbu, gledala je ispred sebe, radilo se je o više skokova, jedan iza drugoga u ritmu i uz glazbu i uz izgovaranje riječi, te se ovo jednostavno dogodilo. Ovu vježbu prije nije radila, već joj je to bilo prvi put, a radila se je sa namjerom kako bi ju kasnije mogla raditi sa djecom. Pri obavljanju ove vježbe nije trebala imati neka posebna sredstava zaštite. Osposobljena je za rad na siguran način, te se toga pridržava, bila su primijenjena osnovna pravila zaštite na radu, poslodavac nije mogao spriječiti nastanak ozljede, nakon nezgode je obavljen očevid policije, a ne znam da li je obavljen nadzor inspekcije rada. Nakon ozljede desne ruke, nije mogla ništa raditi, te joj je bila potreba tuđa pomoć i njega koju su joj pružali roditelji i sinovi besplatno.

11. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice budući je jasan i životno uvjerljiv, te je suglasan sa ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka.

12. Dakle, tužiteljica je u toku redovnog radnog vremena na radnom mjestu obavljala usavršavanje koje im je zakonom određena, tako da je uzastopno skakala iz jednog obruča na podu u drugi, u ritmu uz glazbu i uz izgovaranje riječi, te je gledala ispred sebe, ali je tijekom vježbe skočila na jedan obruč pri čemu se poskliznula i pala, te je slomila desnu ruku.

13. Stoga, tuženik odgovara tužitelju po pravilima o objektivnoj odgovornosti imajući pri tome u vidu odredbu čl. 111. st. 1. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14) kojom je propisano ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, kao i odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, dalje: ZZR (Narodne novine broj: 71/14) kojom je propisano da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Prema čl. 25. st. 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti, ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

14. Kako je tužiteljica ozlijeđena u radno vrijeme i na radnom mjestu prilikom obavljanja obaveznog usavršavanja prilikom preskakanja obruča u ritmu, uz glazbu i uz izgovaranje riječi, te je tijekom vježbe skočila na jedan obruč pri čemu se poskliznula i pala, te je slomila desnu ruku, to valja zaključiti da u konkretnom slučaju postoji uzročno posljedična veza između rada tužiteljice i ozljede tužiteljice, slijedom čega bi proizlazila odgovornost poslodavca za svoga radnika odnosno tuženika kao osiguravatelja poslodavca sukladno čl. 964. i čl. 965. ZOO-a.

15. Kako je tužiteljica ovu vježbu radila prvi put, te je gledala ispred sebe, te je imala propisanu zaštitnu obuću, to ovaj sud smatra da je tužiteljica upotrijebila dužnu pažnju te je postupala u skladu sa uvjetima koji su postojali na mjestu gdje je rad obavljala pa u ovakvom postupanju tužitelja, sud nije našao da bi ona pridonijela nastanku štete, odnosno da je skrivila predmetni štetni događaj. Slijedom navedenog, po stavu ovog suda, tuženik nije sukladno odredbi čl.1067. ZOO-a i čl. 15. st. 2. ZZR u vezi s odredbom čl. 219. st. 1. ZPP dokazao okolnosti koje bi ga oslobodile odgovornosti za nastanak štetnog događaja, pa je ovaj sud zaključio da je tuženik kao osiguravatelj poslodavca odgovoran za nastanak štetnog događaja, a također je utvrđeno da tužiteljica nije ničim doprinijela nastanku štetnog događaja.

16. Radi utvrđivanja osnove i visine štete, sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužiteljice, te je provedeno medicinsko vještačenje. Vještak dr. Božidar Šebečić u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je tužiteljica rođena 1966. te je dana 10.04.2024. godine stradala na radnom mjestu. Prilikom individualnog stručnog usavršavanja pala je preko obruča na desnu ruku. Zadobila je zglobni prijelom palčane kosti i desnom ručnom zglobu s manjim pomakom ulomaka i prijelom stiloidnog nastavka lakatne kosti. Prijelomi su liječeni imobilizacijom ručnog zgloba kroz 5 tjedna. Provela je fizikalnu terapiju. Zbog zadobivene ozljede kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, po završetku liječenja kod tužitelja su zaostali povremeni bolovi u desnom ručnom zglobu, kretnje u ručnom zglobu su ograničene u manjem stupnju a gruba mišićna snaga šake je oslabljena u manjem stupnju. Otežano obavlja poslove koji zahtijevaju rotaciju šake. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 5% uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Tužiteljica je zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpila fizičke bolove jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 8 tjedna kumulativno. Zaostali kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Tužiteljica je trpila primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana, manjeg intenziteta 4 tjedna kumulativno. Tuđa pomoć joj je bila potrebna u opsegu 3 sata dnevno 5 tjedna (imobilizacija desne, dominantne ruke), u opsegu 2 sata dnevno 3 tjedna za pomoć kod održavanja osobne higijene u prvoj fazi liječenja, obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje tužitelja je završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 03.09.2024. godine.

17. Nalaz i mišljenje liječnika vještaka, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljičinih tegoba, budući da je isti sačinjen stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, te na isti niti stranke nisu imale primjedbi, a niti daljnjih dokaznih prijedloga u tom smjeru.

18. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju provedenog medicinskog vještačenja, te pregledom medicinske dokumentacije i zdravstvenog kartona tužiteljice, utvrdio da je u predmetnom štetnom događaju tužiteljica zadobila zglobni prijelom palčane kosti i desnom ručnom zglobu s manjim pomakom ulomaka i prijelom stiloidnog nastavka lakatne kosti. zbog čega je trpjela bolove i strah određeno vrijeme i određenog intenziteta, te trpi duševne boli zbog trajnog smanjenja životne aktivnosti 5%, te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega 147 sati, te je liječenje tužitelja završeno odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 03.09.2024. godine.

19. Prema čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Obzirom da je utvrđeno da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, ispunjene su pretpostavke iz čl. 1100. st. 1. ZOO da se tužitelju odmjeri pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu.

20. S obzirom na ovakvo utvrđeno činjenično stanje, cijeneći intenzitet i duljinu pretrpljenih fizičkih bolova i straha, vrstu i lokalitet ozljeda te popratne tegobe kojima je tužiteljica bila izložena, stupanj smanjenja životne aktivnosti (5%), životnu dob tužiteljice (rođena 1966. godine), te okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da primjerena novčana naknada tužiteljici za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi ukupno 3.000,00 eura, odnosno po slijedećim kriterijima: za fizičke boli 1.100,00 eura, za strah 900,00 eura i za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 1.000,00 eura, 21. Nadalje, kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 147 sati, te je ista tužiteljici pružana besplatno od strane roditelja i sinova, a po ocjeni ovog suda primjerena je cijena sata tuđe pomoći i njege 3,50 eura po satu, budući je to primjereno cijenama na tržištu (čl. 223. ZPP- a), to primjerena novčana naknada tužiteljici s osnove tuđe pomoći i njege iznosi 488,04 eura, koliko je tužiteljica i tražila, sukladno čl. 1095. st. 2. ZOO.

22. Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo dosuditi na ime naknade neimovinske i imovinske štete iznos od ukupno 3.488,04 eura, dok je odbijen preostali dio zahtjeva u iznosu od 700,00 eura.

23. Prema čl. 29. st. 1. ZOO, dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Tužiteljica je podnijela predmetnu tužbu 5.7.2024., kada još nije bilo okončano liječenje tužiteljice. Kako je medicinskim vještačenjem utvrđeno da je liječenje tužiteljice završeno, odnosno zdravstveno stanje se stabiliziralo 3.9.2024., to je po ocjeni ovog suda osnovan zahtjev tužiteljice za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete tekuće od 3.9.2024. do isplate. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1 ZPP te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), a prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Kako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud je najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, pa je tako utvrdio da je tužiteljica uspjela po osnovi 100% i po visini 83%, dakle, uspjela je ukupno sa 91,5% (100+83=183:2=91,5), a tuženik sa 8,5%, te je zatim od postotka tužiteljica (koja je u većoj mjeri uspjela) oduzeo postotak tuženika (koji je u manjoj mjeri uspio), što iznosi 83%, nakon čega je utvrdio iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova tužiteljice (koja je u većoj mjeri uspjela u parnici) koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te je tužiteljici odmjerio naknadu dijela takvih troškova u omjeru od 83%. Tako je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odštetnog zahtjeva po Tbr.32 - 100 bodova, za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, ročište 9.10.2024. i 7.5.2025. po Tbr. 9/1 - po 100 bodova za svako, podnesak od 9.12.2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, te podnesak od 2.8.2024. i 9.10.2024. po Tbr. 8/4 – po 25 bodova za svaki, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.100,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.375,00 eura. Kako je tužiteljica uspjela u sporu sa 83%, to trošak tužiteljice iznosi 1.141,25 eura. Tome valja dodati trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 280,00 eura koji je bio neophodan za vođenje parnice, pa ukupni trošak tužiteljice iznosi 1.421,25 eura. Tužiteljici nije priznat trošak podneska od 10.10.2024. jer isti nije bio nužan za vođenje parnice sukladno čl. 155 st. 1 ZPP-a. Također, tužiteljici nije priznat trošak ročišta za objavu presude, jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave, a nije izvjesno da li će ista na to ročište pristupiti ili ne. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 6. lipnja 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjeraka u roku 15 dana.

DNA:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

3. Spis