Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Malom Lošinju

Riva Lošinjskih kapetana 14

51550 Mali Lošinj

Poslovni broj: P-1175/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, (OIB:545663846319), Stalna služba u Malom Lošinju, po sucu ovog suda Gordani Holer kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ON (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], zastupanog po punomoćniku Darijanu Hörtu, odvjetniku iz Opatije, protiv tuženika BN, (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vedrani Spagnol, odvjetnici iz Malog Lošinj, radi predaje u posjed i stjecanja bez osnove, nakon glavne rasprave održane 7. svibnja 2025., 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Tuženi ONU, OIB: [osobni identifikacijski broj], je dužan tužitelju KN, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti s osnova ostvarene koristi i stjecanja bez osnove u vremenu od 1.lipnja 2018. godine do 30.lipnja 2021. godine, iznos od 66.720,24 kn (8.881,92 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi od 7,09% za vremensko razdoblje od 1.lipnja 2018. godine do 30.lipnja 2018.godine, sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi od 6,82% za vremensko razdoblje od 1.srpnja 2018. godine do 31.prosinca 2018.godine, sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi od 6,54% za vremensko razdoblje od 1.siječnja 2019. godine do 30.lipnja 2019.godine, sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi od 6,30% za vremensko razdoblje od 1.srpnja 2019. godine do 31.prosinca 2019.godine, sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi od 6,11% za vremensko razdoblje od 1.siječnja 2020. godine do 30.lipnja 2020.godine, sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi od 5,89% za vremensko razdoblje od 1.srpnja 2020. godine do 31.prosinca 2020.godine, sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi od 5,75% za vremensko razdoblje od 1.siječnja 2021. godine do 30.lipnja 2021.godine, sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi od 5,61% za vremensko razdoblje od 1.srpnja 2021. godine do 31.prosinca 2021.godine, sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi od 5,49% za vremensko razdoblje od 1.siječnja 2022. godine do 30.lipnja 2022.godine, sa zakonskom zateznom kamatom po godišnjoj stopi od 5,31% za vremensko razdoblje od 1.srpnja 2022. godine pa do isplate, a u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata prema stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3%, koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.06.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.07.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.08.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.09.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.10.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.11.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.12.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.01.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.02.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.03.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.04.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.05.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.06.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.07.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.08.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.09.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.10.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.11.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.12.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.01.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.02.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.03.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.04.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.05.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.06.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.07.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.08.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.09.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.10.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.11.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.12.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.02.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.03.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.04.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.05.2021. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.853,34 KN (246,72 EUR) počev od 1.06.2021. godine pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe", odbija se.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba tužitelja u dijelu koji se odnosi na tužbeni zahtjev postavljen radi predaje nekretnine u suposjed povučena.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nakadi trošak parničnog postupak u iznosu od 1.787,50 € (tisućusedamstoosamdesetsedameuraipedesetcenti), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 8. srpnja 2021. podnio protiv tuženika tužbu radi predaje u posjed nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad, a koja nekretnina je u naravi kuća u [adresa], na adresi [adresa].

2. Istom tužbom tužitelj je zatražio da mu tuženik na ime korištenja tužiteljevog suvlasničkog dijela nekretnine, a primjenom odredbe čl.1120 i čl.1115. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 ) plati naknadu od 2.069,70 kn mjesečno, počev od 1. lipnja 2018. pa do 1. lipnja 2021., da mu plati zakonske zatezne kamate te parnični trošak.

3. Tužitelj je u tužbi naveo da su stranke suvlasnici naprijed navedene nekretnine, da je tužitelj suvlasnik u 2/3 dijela, a tuženik u 1/3 dijela nekretnine, da je tuženik 2015. promijenio bravu na ulaznim vratima kuće, da od tada samostalno posjeduje i koristi cijelu nekretninu, da odbija tužitelju predati ključeve ulaznih vrata kuće u posjed, te da je time tužitelj cca 6 godina uskraćen u ostvarivanju svojih vlasničkih prava, odnosno prava na posjed i korištenje nekretnine.

4. Tužitelj je u tužbi postavio tužbeni zahtjev da mu tuženik preda u posjed ključeve svih ulaznih vrata nekretnine, te da mu plati naprijed navedenu naknadu.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako nije dao povoda tužbi, potvrdio je da su on i tužitelj upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine, osporio je navode tužitelja da bi bio u nepoštenom posjedu nekretnine, te naveo da se ne protivi i da se nije nikada protivio da tužitelj koristi nekretninu.

6. Tuženik je naveo i da tužitelj do tužbe nije pokazivao nikakav interes za korištenje nekretnine, da je prešutno odobravao tuženiku korištenje iste.

7. Tuženik se protivio zahtjevu tužitelja da mu preda u posjed ključeve, odnosno nekretninu, a nije se protivio predaji istih u suposjed.

8. Nakon zaprimljenog odgovora tuženika na tužbu, tužitelj je na ročištu održanom kod ovog suda 6. lipnja 2022., umjesto tužbenog zahtjeva upravljenog na posjed ključeva i nekretnine, zatražio da mu tuženik iste preda u suposjed.

9. Na istom ročištu tuženik je odmah tužitelju predao ključeve ulaznih vrata kuće, odnosno predao mu je nekretninu u suposjed.

10. Podneskom zaprimljenim kod suda 23. rujna 2022. (list 79 do 81), tužitelj je izjavio da povlači tužbeni zahtjev upravljen na predaju nekretnine u suposjed.

11. Stoga je sud primjenom odredbe čl. 193. st.2. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01/ 113/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23), odlučio kao u toč.I. rješenja ove odluke.

12. Naime, nakon što je tužitelj izjavio da u navedenom dijelu povlači tužbu, te nakon što je navedeni podnesak dostavljan punomoćniku tuženika 9. listopada 2022., u spis nije zaprimljen podnesak iz kojeg bi proizlazilo da se tuženik protivi povlačenju tužbe.

13. Tužbeni zahtjev za naknadu zbog korištenja suvlasničkog dijela tužitelja, tužitelj je specificirao nakon provedenog vještačenja po vještaku građevinske struke Dušku Obradoviću, na način kako je to navedeno u toč.I. izreke ove presude.

14. Tuženik se protivio tužbenom zahtjevu tužitelja upravljenom na plaćanje naknade, te naveo da i tuženiku pripada pravo na suposjed predmetne nekretnine, da on tužitelju nije nikada branio suposjed iste, te da tužitelj od 2015. nije pokazao nikakav interes za korištenje iste nekretnine.

15. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, sud je proveo dokaze uvidom u tužbu (list 1 do 4), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad (list 6), uvjerenje o prebivalištu za BN (list 8), odgovor na tužbu (list 17 do 18), podnesak tužitelja od 24. rujna 2021. (list 20 do 21), podnesak tuženika od 25. studenog 2021. (list 22 do 23), podnesak tuženika od 30. studenog 2021. (list 24), saslušao tužitelja (list 29 do 30), saslušao tuženika (list 30 do 31), podnesak tuženika od 18. kolovoza 2022. (list 43 do 44), proveo očevid na licu mjesta i vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dušku Obradviću, izvršio uvid u nalaz i mišljenje vještaka Duška Obradovića od 9. rujna 2022. (list 50 do 75), račun vještaka broj 63/01/01od 9. rujna 2022. (list 76), podnesak tužitelja od 23. rujna 2022. (list 79 do 81), podnesak tužitelja od 14. studenog 2022. (list 85 do 86), podnesak tuženika od 5. ožujka 2025. (list 91 do 93), rješenje Županijskog suda u Šibeniku Gž- 2022-2 od 10. listopada 2024. (list 94 do 98), izjavu BN od 5. ožujka 2025. (list 99), podnesak tuženika od 12. Ožujka 2025. (list 104 do 107), podnesak tužitelja od 29. travnja 2025. (list 115 do 116), saslušao svjedoke ZN, UN, ŽN (list 123 do 125), troškovnik tužitelja (list 127), troškovnik tuženika (list 128).

16. Sukladno odredbi čl. 8. ZPP, koje je činjenice uzeo kao dokazane, sud je odlučio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

17. Uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – grad, utvrđeno je da je tužitelj ON uknjižen kao suvlasnik sa 2/3 dijela, a tuženik BN sa 1/3 suvlasnička dijela prijeporne nekretnine.

18. Stoga, a sukladno odredbi čl.38. st.1. i čl.42. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV, "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09,143/12, 152/14) i tužitelju i tuženiku kao suvlasnicima predmetne nekretnine pripada pravo na suposjed iste.

19. Člankom 38. st.1. ZV propisano je da ako nije što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

20. Člankom 42. st.1. ZV propisano je da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

21. Među strankama nije sporno, a to je utvrđeno i provedenim građevinskim vještačenjem, da predmetna nekretnina, kuća u [adresa] predstavlja jednu stambenu cjelinu, te da ista nije etažirana, niti na drugi način podijeljena.

22. Stoga svakoj od parničnih stranaka pripada pravo na suposjedovanje cjeline navedene nekretnine.

23. Tužitelj je u tužbi tvrdio da mu tuženik ne želi predati nekretninu u posjed.

24. Tuženik takove navode tužitelja nije osporio, tvrdi da nikada nije odbijao predaju nekretnine tužitelju u suposjed, a ovo stoga što i da tuženik ima pravo na suposjed nekretnine.

25. Sud je u cijelosti cijenio istinitim navode tuženika o tome da se nije i ne protivi da tužitelj suposjeduje prijepornu nekretninu.

26. Ovo iz razloga što je tuženik, a nakon što je tužitelju na ročištu 6. lipnja 2022. tužbeni zahtjev koji je u tužbi bio postavljen na predaju u posjed, promijenio i zahtijevao predaju nekretnine u suposjed, odmah na istom ročištu predao tužitelju ključeve nekretnine.

27. Iz nikakovih dokaza sud nije utvrdio da je tužitelj prije 6. lipnja 2022. zatražio od tuženika da mu preda nekretninu u suposjed.

28. Teret dokaza da je tužitelj prije 6. lipnja 2022. zahtijevao od tuženika predaju u suposjed nekretnine, je smislu čl.221a ZPP, na tužitelju.

29. Po mišljenju ovog suda, tuženik se osnovano protivio zahtjevu tužitelja da mu preda u isključivi posjed prijepornu nekretninu, jer, cijeneći suvlasništvo stranaka na predmetnoj nekretnini, strankama pripada pravo suposjedovanja iste nekretnine.

30. Zahtjev tužitelja koji se odnosi na plaćanje naknade zbog korištenja njegovog suvlasničkog dijela od strane tuženika, suprotno navodima tužitelja u tužbi, treba promatrati i o istom odlučivati primjenom odredbe čl.165. st.1. ZV, a ne kroz odredbe čl.1120 i čl.1115. ZOO.

31. Takav stav zauzeo i Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na drugoj sjednici održanoj 1. ožujka 2021. gdje je navedeno da u odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništvu stvari, primjenjuju se odrede čl.164. i čl.165. ZV.

32. Po mišljenju ovog suda, a vezano za zahtjev tužitelja za naknadu, odlučno je bilo utvrditi pravni položaj posjednika, odnosno da li je tuženik bio pošteni ili nepošteni posjednik prijeporne nekretnine.

33. Člankom 18. st.3. ZV propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

34. Po mišljenju ovog suda tuženik je pošteni posjednik predmetne nekretnine, jer mu to pravo posjeda pripada temeljem odredbe čl.38. st.1. i čl.42. st.1. ZV.

35. Člankom 165. st.1. ZV propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora istu predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, te naknadi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

36. Člankom 165. st.2. ZV propisano je da vlasnikovo traženje naknade iz st.1 istog članka zastarijeva u roku od 3 godine od dana kada mu je stvar predana.

37. Cijeneći da je tuženik tužitelju nekretninu predao u suposjed istog dana kada je tužitelj zatražio predaju nekretnine u suposjed (na ročištu 6. lipnja 2022.), da se ni u odgovoru na tužbu nije protivio predaji nekretnine u suposjed nego u posjed, te cijeneći činjenicu da tužitelj nije dokazao da je prije 6. lipnja 2022. zatražio od tuženika predaju predmetne nekretnine u suposjed, sud smatra da je tužitelj pošteni posjednik prijeporne nekretnine, te da stoga nije dužan platiti tužitelju naknadu zbog korištenja suvlasničkog dijela tužitelja.

38. Među strankama nije sporno, a to proizlazi i iz njihovih iskaza, da od kolovoza 2015. tuženik jedini posjeduje cijelu nekretninu, a također nije sporno niti da tužitelj, nakon što mu je tuženik na ročištu 6. lipnja 2022. predao primjerak ključeva od ulaznih vrata kuće, odnosno predao nekretninu u suposjed, nije nikada koristio prijepornu nekretninu.

39. Stoga sud cijeni istinitim i navode tuženika da tužitelj nije pokazao interes za korištenje predmetne nekretnine.

40. Da je to tako proizlazi i iz činjenice da tužitelj nakon kolovoza 2015. od kada je tuženik u isključivom posjedu prijeporne nekretnine, pa sve do podnošenja tužbe u ovom postupku (8. srpanj 2021.), odnosno do 6. Lipnja 2022., dakle 6/7 godina nije zatražio predaju nekretnine u suposjed, a da i nakon što mu je tuženik nekretninu predao u suposjed, nije nikada do zaključenja rasprave u ovom postupku, pokazao namjeru korištenja nekretnine.

41. Mada tužitelj nekorištenje nekretnine pokušava opravdati navodnim nasilnim ponašanjem tuženika, te izbjegavanjem nasilnog rješavanja postojeće situacije, iz nikakovih provedenih dokaza sud nije utvrdio niti da je tuženik prema tužitelju ispoljavao nasilje, niti da je tužitelju branio sukorištenje nekretnine.

42. Osim toga, sve i kada bi to bilo tako, tužitelj je na raspolaganju imao pravna sredstva te je mogao zaštitu svojih prava tražiti ili od policije, ili od suda podnošenjem prekršajne ili kaznene prijave protiv tuženika.

43. Mada iz iskaza svjedoka ŽN proizlazi da je tuženik jedne prilike fizički napao svjedokovu suprugu, te da je jedne prilike, a kada da je tužitelj pokušao ući u kuću, tuženik tužitelja izbacio van, na tu okolnost sudu nisu predočeni nikakovi drugi dokazi.

44. Iz iskaza stranaka te svjedoka ŽN proizlazi utvrđenim da su odnosi među njima kao braćom teško poremećeni, da svjedok ŽN sa tuženikom nije u dobrim odnosima, da svjedok i iz trgovine izađe van kada ugleda tuženika.

45. Stoga je upitna istinitost iskaza ŽN tim prije što nema drugih dokaza o ponašanju tuženika na način kako to iskazuje svjedok.

46. Iz iskaza svjedoka ŽN proizlazi da je između njega i tuženika postojao problem vezano za imovinske odnose, te da je to uzrok loših odnosa između svjedoka i tuženika.

47. Mada tužitelj i svjedok ŽN iskazuju kako je tuženik nasilno provalio u kuću 2015. i mada tuženik iskazuje da je 1. kolovoza 2015. doista promijenio bravu na ulaznim vratima kuće, iz iskaza samog tužitelja utvrđeno je da je tužitelj prvi u periodu između 2014. i 2015., nakon što je angažirao HN za izvođenje određenih radova na kući, promijenio bravu na ulaznim vratima, odnosno ugradio novi cilindar, a iz razloga što da je prethodna brava bila potpuno oštećena.

48. Iz iskaza tužitelja proizlazi utvrđenim da nakon promjene te brave, on tuženiku nije dao nove ključeve, opravdavajući to navodnom nemogućnošću da dođe do tuženika.

49. Navode tužitelja o tome da nije mogao doći do tuženika sud ne cijeni istinitim iz razloga što sam tužitelj iskazuje da je znao adresu na kojoj živi tuženik i njegova supruga.

50. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženik provalio u kuću kada je 17. kolovoza 2015. došao u Lošinj i kada je vidio da ključ kojeg ima, ne otvara vrata.

51. Iz iskaza tuženika proizlazi da su prije 2015. odnosi u obitelji bili skladni, da nije bilo problema, da je između tužitelja i tuženika od 2011. postojao dogovor o načinu korištenja predmetne nekretnine, te da je do narušavanja odnosa između tužitelja i tuženika došlo nakon što tuženik dolaskom 1. kolovoza 2015. u Lošinj nije mogao ući u kuću, a da ga tužitelj nije obavijestio o promjeni brave, niti mu predao nove ključeve kuće.

52. Tuženik je iskazao da je nakon što nije mogao ući u kuću bio ljut na tužitelja, da su među njima počela dopisivanja, da je u početku prvih par pisama čitao, a poslije ih bacao, da tužitelju nije poslao ključeve u Švicarsku jer da je ovaj stalno mijenjao adrese, ali da tužitelj u kuću može doći kada god želi, te da se od 2015. nije protivio da tužitelj koristi kuću.

53. Stoga je sud iz naprijed navedenog utvrdio da je tužitelj prvi, zamjenom brave na ulaznim vratima kuće 2015., izvođenjem radova na kući bez suglasnosti i odobrenja tuženika, nedostavljanjem novih ključeva tuženiku, niti osobno, a niti ostavivši ih kod brata ŽN, doprinjeo kasnijem ponašanju tuženika, odnosno tuženikovoj odluci da, nakon što je došavši u Lošinj ustanovio da ne može ući u kuću, promijeni bravu koju je postavio tužitelj.

54. Iz provedenih dokaza sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi da je tuženik nekretninu iznajmljivao, a i iz iskaza svjedoka UN proizlazi da su tuženiku dolazili ljudi iz Beograda slične dobi kao tuženik, da su u kući boravili istovremeno sa tuženikom.

55. Nema dokaza da je tuženik istima naplaćivao korištenje kuće, a iz iskaza UN proizlazi da mu je tuženik rekao da su ti ljudi njegovi prijatelji.

56. Mada svjedok ŽN navodi da je tuženiku poslao u jednom periodu radnike da borave u kući, na tu okolnost nisu dostavljeni nikakovi dokazi, a sud iskaz svjedoka ŽN nije cijenio nepristranim, obzirom na nesporno utvrđene loše odnose sa tuženikom.

57. Kako je sud iz provedenih dokaza utvrdio da tužitelj prije 6. lipnja 2022. nije nikada od tuženika zatražio predaju predmetne nekretnine u suposjed, da se tuženik nije nikada protivio suposjedovanju nekretnine od strane tužitelja, da je to manifestirao i predajom ključeva tužitelju istog dana kada je ovaj zatražio predaju u suposjed, da tužitelj niti nakon predaje ključeva kuće nije pokazao interes za korištenje kuće, niti dokazao da kuću ne koristi iz razloga navodnog nasilnog ponašanja tuženika, da od kolovoza 2015., pa do podnošenja tužbe u ovom postupku, dakle 6/7 godina nije pokrenuo postupak radi predaje nekretnine u suposjed, niti radi naplate zbog korištenja njegovog suvlasničkog dijela, to sud utvrđuje da je tuženik pošteni posjednik prijeporne nekretnine, da mu pravo korištenja nekretnine pripada temeljem njegovog suvlasništva, da tuženik nekretninu ne koristi svojom voljom, te da tuženik u smislu odredbe čl.165.st.1. ZV nije dužan platiti tužitelju naknadu za korištenje njegovog suvlasničkog dijela nekretnine.

58. Iz činjenice da je tužitelj nakon 2015. prilikom dolazaka u Lošinj odsjedao kod trećih osoba, nije dokaz da je to činio iz razloga što mu je tuženik branio korištenje predmetne nekretnine, a niti iz razloga što je tuženik ispoljavao prema njemu nasilje.

59. Po mišljenju suda, a cijeneći utvrđenu činjenicu postojanja loših odnosa među strankama, to je vjerojatno bio razlog korištenja neke druge nekretnine za boravak.

60. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja naveden u toč.I. izreke ove presude utvrđen neosnovanim i odbijen.

61. Odluku o naknadi troškova postupka sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st.1. i čl. 158. st.1. ZPP cijeneći da je tuženik u cijelosti uspio u postupku.

62. O visini troškova postupka odlučeno je sukladno utvrđenoj vrijednosti predmeta spora (9.889,07 €/74.509,20 kn), zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka, radnjama punomoćnika tuženika provedenim u postupku, odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa, "Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 107/15,126/22,138/23).

63. Također, sud je prilikom odlučivanja o naknadi troškova postupka, a u smislu odredbe čl.155. st.1. ZPP cijenio samo troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.

64. U odnosu na zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak postupka mada je povukao tužbu, sud je takav zahtjev tužitelja cijenio neosnovanim.

65. Naime, tuženik je odmah u odgovoru na tužbu naveo da nije dao povoda tužbi, a iz provedenih dokaza je utvrđeno da je to doista tako, te je stoga tužitelj dužan tuženiku u smislu odredbe čl.158. st.1. ZPP nakaditi trošak postupka i za taj dio zahtjeva.

66. Tuženik je zatražio da mu tužitelj naknadi trošak postupka u ukupnom iznosu od 1.787,50 eura.

67. Zahtjev tuženika za naknadu troškova je u cijelosti osnovan, te mu je sud te troškove i dosudio.

68. Naime, sud je tuženiku dosudo trošak odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (tbr.8.1. Tarife u svezi s tbr.7.1. Tarife), za sastav podnesaka od 25. studenog 2021., 5. ožujka 2025. i 14. ožujka 2025. u iznosima od po 200,00 eura (tbr.8.1. Tarife), za zastupanje tuženika na ročištima 6. lipnja 2022., 23. kolovoza 2022. i 7. svibnja 2025. u iznosima od po 200,00 eura (tbr.9.1. Tarife), za izbivanje punomoćnika tuženika iz pisarnice radi prisustvovanja očevidu 23. kolovoza 2022. u iznosu od 150,00 eura (tbr.39. Tarife) i za trošak PDV-a u iznosu od 387,50 eura (tbr.46. Tarife).

69. Ukupan trošak koji bi pripao tuženiku sud je utvrdio na iznos od 1.937,50 eura, a kako je tuženik postavio zahtjev za naknadu troška u iznosu od 1.787,50 eura, to mu je sud taj trošak i dosudio.

Mali Lošinj, 6. lipanj 2025.

S u d a c

Gordana Holer

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi u 3 (tri) primjerka putem ovog suda nadležnom Županijskom sudu.

DN:

1. Punomoćniku tužitelja – Darijan Hört, odvjetnik

2. Punomoćniku tuženika – Vedrana Spagnol, odvjetnica