Poslovni broj: Povrv-112/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužitelja ČISTOĆA DUGA RESA d.o.o., OIB: 22543506354, Kolodvorska 1, 47250 Duga Resa, koje zastupa punomoćnik Davor Bartolac, odvjetnik u Karlovcu, protiv tužene SM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ranke Spevec, sa sjedištem u [adresa], posl.br. sudski predmet: Ovrv-9483/2023; javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1873/2023 od 5. veljače 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženoj SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju ČISTOĆA DUGA RESA d.o.o., OIB: 22543506354, novčani iznos od 122,57 EUR (slovima: jednustotinudvadesetdvaeuraipedesetsedamcenta) s pripadajućom zakonskom kamatom:

- na iznos od 72,77 EUR od 15.02.2023. pa do isplate

- na iznos od 49,80 EUR od 15.06.2023. pa do isplate

po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 (petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ranke Spevec, sa sjedištem u [adresa], posl.br. sudski predmet: Ovrv-9483/2023; javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1873/2023 od 5. veljače 2024., i to u dijelu u kojem je naloženo tuženoj SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., OIB: 15907062900, iznos od 574,30 EUR (slovima: petstotinasedamdesetčetirieuraitridesetcenta) zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedine počev od dana dospjeća do isplate.

II. Nalaže se tuženoj SM, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju ČISTOĆA DUGA RESA d.o.o., OIB: 22543506354, trošak parničnog postupka u iznosu od 37,39EUR (slovima: tridesetsedameuraitridesetdevetcenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 6. lipnja 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj ČISTOĆA DUGA RESA d.o.o., OIB: 22543506354 (ranije ovrhovoditelj; dalje u tekstu: tužitelj) podnio je 30. prosinca 2023. Javnom bilježniku prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tužene SM, OIB: [osobni identifikacijski broj] (ranije ovršenice; dalje u tekstu: tužene) radi naplate novčane tražbine u iznosu 696,87Eur, s osnove pružene komunalne usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada, uz naknadu troškova postupka, sve zajedno sa zateznom kamatom.

2. U povodu istog prijedloga javni bilježnik Ranka Spevec, sa sjedištem u [adresa], donijela je 5. veljače 2024. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sudski predmet: Ovrv-9483/2023; javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1873/2023, protiv kojeg rješenja je ovršenica pravodobno izjavila prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-112/2024 od 21. svibnja 2024. stavljeno izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu tužena je istaknula prigovor zastare, osporava osnov i visinu zahtjeva tužitelja.

4. U podnesku od 7. lipnja 2024. tužitelj je, obzirom na istaknuti prigovor zastare, specificirao tužbeni zahtjev na način da je predložio održati platni nalog iz Rješenja o ovrsi u odnosu na novčani iznos od 122,57 EUR sa pripadajućom zakonskom kamatom na iznos od 72,77 EUR od 15.02.2023. pa do isplate i na iznos od 49,80 EUR od 15.06.2023. pa do isplate.

4.1. U odnosu na osporenu visinu tužbenog zahtjeva dostavlja račune i to za one iznose kod kojih tužitelj ostaje nakon specifikacije tužbenog zahtjeva. Iz priloženih računa razvidno je kako se iznos od 72,77 EUR-a s dospijećem od 15. 02. 2023., odnosi na šestomjesečni obračun usluga za razdoblje od srpnja do prosinca 2022., dok se drugi utuženi iznos u visini od 49,80 EUR s dospijećem od 15.06.2023. odnosi na četveromjesečni obračun usluge za razdoblje od siječnja do travnja 2023. Takve višemjesečne obračune i ispostavu računa na temelju istih tužitelj vrši na temelju važećeg Cjenika za predmetno područje vršenja usluge, dostupnim na internetskim strancima tužitelja.

4.2. U odnosu na prigovor tužene vezano za dostave računa, navodi da iste dostavlja običnom poštanskom pošiljkom, a koje račune je tužena zasigurno zaprimila. Navodi o navodnom ne zaprimanju predmetnih računa su paušalni i očito usmjereni ka izbjegavanju podmirivanja obveze plaćanje usluge odvoza otpada. U odnosu na promjenu adrese stanovanja tužene navodi da je tužena bila obvezna u propisanom roku tražiti promjenu istih pisanim Zahtjevom koji Zahtjev je dostupan na stranicama tužitelja pod nazivom „Zahtjev korisnika za izmjenu, dopunu i brisanje osobnih podataka“.

4.3. Odredbom čl. 15. stavak 1. Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom Ugovor o korištenju javne usluge smatra zaključenim: 1. Kada korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu ili 2. Prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada u slučaju kada korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge Izjavu. Ističe da je tuženoj dostavljen na korištenje spremnik za primopredaju komunalnog otpada za njenu kuću za odmor u [adresa], to su stranke u ugovornom odnosu sukladno prethodno navedenoj Uredbi. Dakle, usluga odvoza otpada je omogućena i izvršavana, slijedom čega je tužitelj imao osnove obračunavati isporuku usluge u fiksnom dijelu svakako, a u varijabilnom dijelu prema pražnjenu posude, a kakav je obračun usluge, temeljem prethodno spomenutog, i izvršen, što je vidljivo iz dostavljenih računa. Irelevantno je radi li se o kući za odmor ili ne, budući je svaki korisnik dužan plaćati barem fiksni dio usluge, a varijabilni prema pražnjenjima spremnika za otpad i volumenu spremnika, a sve sukladno aktima pružatelja usluge, utemeljenim na zakonu. Tužitelj nije dužan predvidjeti hoće li netko „napuniti“ spremnik za odvoz otpada ili ne, već vozila tužitelja redovito obilaze obračunska mjesta iz evidencije tužitelja i vrše uslugu odvoza otpada svojim korisnicima.

4.4. Obzirom na prethodno navedeno predložio je održati platni nalog na snazi u dijelu kako je uređen istim podneskom sve uz naknadnu troška postupka.

5. Podneskom od 9. srpnja 2024. tužena se očitovala na navode tužitelja i ostala kod svih ranije istaknutih prigovora te dodala da je telefonski obavijestila tužitelja o promjeni adrese stanovanja. Ujedno, dodala je da spremnik za primopredaju komunalnog otpada nikada nije zaprimila na korištenje već se jedan jedini kontejner nalazi na početku ,,njene'' [adresa] koji je namijenjen za cijelo selo [adresa].

6. Kako je tužitelj podneskom od 7. lipnja 2024. povukao tužbu za iznos tražbine koji je u zastari u visini 574,30 Eura, u konkretnom slučaju riječ je o povlačenju tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 193. ZPP, pri čemu je odredbom članka 456. stavak 1. ZPP propisano da se tužba može povući i kasnije, i nakon podnošenja prigovora, ali tada samo ako tuženik na to pristane.

6.1. Obzirom se tužena u konkretnom slučaju nije izričito protivila takvom povlačenju nakon što joj je podnesak tužitelja dostavljen, to se smatra da je pristala na povlačenje slijedom čega je o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučeno kao u točki I. izreke rješenja, a pozivom na odredbu članka 456. stavak 1. ZPP

7. Budući se u konkretnoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti koji je pokrenut nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 80/22. - dalje: ZID ZPP/2022.), primjenjuje se izmijenjeni članak 461.a ZPP kojim je sada propisano da se u odnosu na spor male vrijednosti provodi pisani postupak, dakle, bez održavanja ročišta za glavnu raspravu.

8. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja-Otvorene stavke (stranica 36 spisa), u presliku osobne iskaznice tužene (stranica 51-52 spisa), u prijepise računa br. 10189-2601-1 od 31.12.2023. i br. 4054-2601-1 od 30.04.2023. (stranice 62-63 spisa), knjigovodstvenu karticu (stranica 48 spisa).

9. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

10. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja s osnova neplaćenih računa za uslugu sakupljanja, odvoza i odlaganja miješanog komunalnog otpada za razdoblje od srpnja do prosinca 2022. te za period od siječnja do travnja 2023.

11. Među strankama je sporno postojanje obveznopravnog odnosa između stranaka, da li se usluga odvoza komunalnog otpada vrši u utuženoj količini (obzirom tužena ne boravi na nekretnini tijekom cijele godine) te da li su računi za utuženu tražbinu uredno dostavljeni tuženoj.

12. Prema odredbi čl. 70. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj: Narodne novine br. 84/2021., 142/2023.; dalje u tekstu: ZGO) korisnik usluge odvoza komunalnog otpada je vlasnik nekretnine i on je prema odredbi st. 4. istog članka dužan koristiti tu javnu uslugu.

13. Odredbom čl. 10. st. 4. ZGO propisano je da je nadležnost i dužnost jedinica lokalne i područne samouprave da na svom području osiguraju uvjete i provedbu propisanih mjera gospodarenja otpadom.

14. Odredbom čl. 78. ZGO propisano je da se ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kad korisnik usluge dostavi davatelju usluge Izjavu o načinu korištenja javne usluge ili prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada, u slučaju kad korisnik usluge ne dostavi davatelju usluge Izjavu.

14.1. Istovjetnu odredbu sadrži članak 19. st. 1. Odluke o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Duge Rese (Službeni glasnik Duge Rese 10/2022.; dalje u tekstu Odluka).

15. Dakle, jedinica lokalne samouprave, u konkretnom slučaju Grad Duga Resa, je prikupljanje i odvoz komunalnog otpada osigurala putem tužitelja društva Čistoća Duga Resa d.o.o., a tužena kao vlasnik predmetne nekretnine ( kuće za odmor na adresi [adresa]), koju činjenicu niti jedna strana u postupku ne spori, je temeljem zakona dužna koristiti tu javnu uslugu.

16. Temeljem odredbe čl. 78. ZGO Ugovor o korištenju javne usluge se smatra sklopljenim (između ostalog) prilikom prvog korištenja javne usluge od strane korisnika. Budući tužena u svom prigovoru ne osporava činjenicu da je koristila navedenu javnu uslugu tužitelja (već da nije preuzela spremnik, da uslugu ne koristi tijekom cijele godine i da nije uredno zaprimila račune) to je utvrđeno da je između tužitelja i tužene sklopljen Ugovor o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada.

17. Odredbom čl. 12. Odluke propisano je da se korisniku javne usluge mora osigurati odvojena primopredaja miješanog komunalnog otpada, biootpada i reciklabilnog otpada, koja se obavlja putem spremnika na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge.

18. Odredbom čl. 14. st. 1. t. 7. Odluke propisano je da je davatelj usluge dužan preuzimati redovito, u skladu s rasporedom odvoza davatelja javne usluge, sadržaj pojedinog spremnika od korisnika javne usluge.

19. Odredbom čl. 15. st. 1. točkom 2. Odluke propisano je da je korisnik javne usluge dužan koristiti javnu uslugu na području na kojem se nalazi nekretnina korisnika usluge na način da proizvedeni komunalni otpad predaje putem primarnih spremnika, odvojeno po vrstama u odgovarajuće spremnike za miješani komunalni otpad, biootpad i reciklabilni komunalni otpad; točkom 5. da je da je korisnik javne usluge dužan preuzeti od davatelja javne usluge standardizirane spremnike za otpad, pa iste spremnike držati na mjestu određenom za njihovo držanje na način da se njihovom uporabom ne ometaju drugi korisnici nekretnine, korisnici susjednih nekretnina ili korisnici javnih površina u okolici nekretnine; točkom 7. da je da je korisnik javne usluge dužan omogućiti davatelju javne usluge pristup spremniku na mjestu primopredaje kad mjesto primopredaje otpada nije na javnoj površini.

20. Odredbom čl. 13. Odluke propisano je da se sakupljanje komunalnog otpada na adresi obračunskog mjesta korisnika javne usluge obavlja se u odgovarajućim spremnicima koji u pravilu moraju biti smješteni na zemljištu, odnosno unutar nekretnine korisnika javne usluge (st. 1.), pri čemu se primopredaja otpada u pravilu obavlja na javnoj površini ispred nekretnine korisnika javne usluge, osim ako korisnik javne usluge nije ovlastio davatelja javne usluge za ulazak na zemljište odnosno u nekretninu korisnika javne usluge i to mu omogućio. Korisnik javne usluge koristi uslugu na način da, sukladno obavijesti o prikupljanju komunalnog otpada, u dane odvoza otpada na javnu površinu ispred svoje nekretnine iznese odgovarajući spremnik s otpadom koji se u te dane odvozi (st. 2.).

21. Temeljem prethodno citiranih propisa tužitelj je u obvezi javnu uslugu sakupljanja komunalnog otpada organizirati na način da otpad preuzima na javnoj površini ispred nekretnine korisnika (osim ako korisnik nije ovlastio tužitelja da uđe na zemljište korisnika), a tužena je u obvezi preuzeti spremnik za primopredaju komunalnog otpada i taj spremnik ostaviti na javnoj površini koja je najbliža njezinoj nekretnini ili tužitelja ovlastiti za ulazak na zemljište u privatnom vlasništvu i isto mu omogućiti.

22. Stoga činjenica koju ističe tužena da nije preuzela spremnik za primopredaju komunalnog otpada nije odlučna za utvrđivanje obveze plaćanja usluge tužitelja budući je njena obveza bila preuzeti spremnik (na isto ju tužitelj ne može prisiliti), a tužitelj je bio dužan uredno izvršavati javnu uslugu sakupljanja, odvoza i odlaganja miješanog komunalnog otpada. Ujedno, uvidom u dostavljene prijepise računa br. 10189-2601-1 od 31.12.2023. i br. 4054-2601-1 od 30.04.2023. (stranice 62-63 spisa) utvrđeno je da tužena zadužuje spremnik 120l te da joj je usluga tužitelja na navedenoj nekretnini u navedenom obujmu spremnika u periodu 07.2022.-12.2022. izvršena u 7 navrata (odvoza), a u periodu 01.2023. -04.2023. u 6 navrata (odvoza).

23. Odredbom čl. 76. st. 1. ZGO propisano je da je obvezna minimalna javna usluga iznos koji se osigurava radi ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge, kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu.

24. Odredbom čl. 22. st. 2. Odluke propisano je da cijena obvezne minimalne javne usluge pokriva troškove javne usluge koju je potrebno osigurati kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu poštujući pritom obvezu o osiguranju primjene načela »onečišćivač plaća«, načela ekonomski održivog poslovanja te sigurnosti, redovitosti i kvalitete pružanja javne usluge sukladno Zakonu, toj Odluci i drugim propisima. Cijena obvezne minimalne javne usluge za korisnika kategorije kućanstvo jedinstvena je na čitavom području primjene ove Odluke, a iznosi: 76,70 HRK mjesečno, bez PDV-a ili 10,18Eur.

25. Dakle, dio naknade koju je tužitelj fakturirao tuženoj odnosi se na troškove organizacije javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, koje troškove je svaki korisnik dužan platiti neovisno o količini predanog otpada tzv. fiksni troškovi.

26. Budući je nesporno je tužena u svojoj nekretnini povremeno boravi i proizvodi otpad, a iz navoda tužene proizlazi da otpad koji proizvodi odlaže u kontejneru u mjestu [adresa], dakle da koristi sustav sakupljanja komunalnog otpada koji se financira iz cijene minimalne javne usluge to je tužena, kao suvlasnica nekretnine na području na kojem je tužitelj davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, u obvezi podmiriti trošak minimalne javne usluge, prema važećem cjeniku tužitelja.

27. Nadalje, odredbom čl. 22. st. 4. Odluke propisano je da se cijena javne usluge za predanu količinu miješanog komunalnog otpada naplaćuje razmjerno količini predanog otpada, sukladno kriteriju iz članka 5. Odluke, odnosno podatcima iz evidencije o predanom otpadu. Cijena javne usluge za predanu količinu miješanog komunalnog otpada određuje se prema izrazu: gdje je: C = JCV x BP x U C-cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada izražena u kunama; JCV - jedinična cijena za pražnjenje određenog volumena spremnika miješanog komunalnog otpada, izražena u kunama sukladno Cjeniku; BP- broj pražnjenja spremnika miješanog komunalnog otpada u obračunskom razdoblju sukladno podacima u evidenciji o pražnjenju spremnika; U - udio korisnika javne usluge u korištenju spremnika.

28. Obzirom je uvidom u prijepise računa br. 10189-2601-1 od 31.12.2023. i br. 4054-2601-1 od 30.04.2023. (stranice 62-63 spisa) utvrđeno da je tuženoj na predmetnoj nekretnini vršena usluga tužitelja za predanu količinu miješanog komunalnog otpada (spremnik 120l) i to u periodu 07.2022.-12.2022. 7 odvoza, a u periodu 01.2023.-04.2023. u 6 odvoza to je tužitelj bio ovlašten tuženoj fakturirati i mjesečnu cijenu javne usluge za predanu količinu miješanog komunalnog otpada naplaćuje razmjerno količini predanog otpada tzv. varijabilne troškove.

29. U odnosu na navod tužene da nije zaprimila račune tužitelja pa niti opomene ističe se da je Općim uvjetima Ugovora o korištenju javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Duge Rese (dalje u tekstu: Opći uvjeti), koji čine Prilog 1 Odluke, u članku 13. je ugovoreno da su svi dogovori i pravno relevantne izjave ugovornih strana valjane jedino ukoliko su učinjene u pisanom obliku. S obzirom na navedenu odredbu izjava tužene o tome da je tužitelja telefonski obavijestila, dakle usmeno, nije pravno obvezujuća za tužitelja, a budući tužena nema pisane potvrde da je na navedeni način postupila to se smatra da navedenu činjenicu nije dokazala u smislu odredbe čl. 219. i 221.a ZPP-a. Ujedno, a obzirom je u ugovornom odnosu s tužiteljem te korisnik usluge tužitelja trebala je biti svjesna svoje obveze i u slučaju ne zaprimanja računa o toj usluzi reagirati i zatražiti dostavu radi podmirenja dužne obveze obzirom na odredbu čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO).

30. Tužitelj je visinu svog potraživanja dokazao računima za utuženo razdoblje (list 62-63 spisa) i izvatkom iz poslovnih knjiga (list 36 spisa) pri čemu je tuženoj pojasnio da se iznos od 72,77Eur i 77,44Eur ne odnosi na jednomjesečni odvoz komunalnog otpada već višemjesečni (čl. 6. Odluke), a podmirenje kojih iznosa tužena nije dokazala pa niti osporila već istaknula prigovor zastare (koji je tužitelj uvažio i uskladio tužbeni zahtjev sukladno istom), navela činjenicu da s tužiteljem nije u ugovorom odnosu obzirom nije preuzela spremnik i da nije zaprimila račune za izvršenu uslugu (o kojim prigovorima je odlučeno kao u obrazloženju ove odluke).

31. Slijedom iznijetoga, budući da je tužitelj materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu dokazao osnovanost i visinu svog tužbenog zahtjeva, dok tužena nije dokazala da joj u utuženom razdoblju nije uredno izvršena usluga odvoza otpada s adrese [adresa], to je sud, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog održao na snazi u dijelu u kojem je njime naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 122,57,55Eur s pripadajućim zateznim kamatama koje se određuju sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.; dalje: ZOO), od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, sve u roku osam dana.

U odnosu na prigovor zastare (o kojem se odlučivalo u odnosu na uređeni tužbeni zahtjev):

32. Odredbom čl. 215. st. 1. ZOO propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

33. U konkretnom slučaju je nesporno da tužena javnu uslugu odvoza komunalnog otpada koristi kao kućanstvo, a ne kao poslovni korisnik, slijedom čega se na tražbine tužitelja prema tuženoj primjenjuje zastarni rok od 1 godine iz čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO.

34. Tužitelj je ovršni postupak pokrenuo temeljem računa koji nosi datum 31.12.2022. i valutu 14.02.2023., a kojim je tuženu teretio za iznos izvršene javne usluge za razdoblje od srpnja 2022. do prosinca 2023.

35. Odredbom čl. 10. Općih uvjeta tužitelja propisano je da je korisnik javne usluge dužan plaćati davatelju javne usluge cijenu javne usluge utvrđenu Cjenikom davatelja javne usluge i to na temelju računa davatelja javne usluge.

35.1. Nadalje je propisano da obračunsko razdoblje za kategoriju korisnika kućanstva iznosi jedan kalendarski mjesec te da će davatelj usluge korisnicima izdati za šestomjesečni period akontacijski iznos mjesečne naknade za javnu uslugu koja se sastoji od cijene obavezne minimalne javne usluge i naknade za jednu primopredaju miješanog komunalnog otpada, ovisno o volumenu zaduženog spremnika, a da će se nakon proteka šestomjesečnog perioda izvršiti obračun stvarno predane količine miješanog komunalnog otpada te će se korisniku izdati račun za pruženu javnu uslugu u koju je uključena cijena obvezne minimalne javne usluge i naknada za predanu količinu miješanog komunalnog otpada. Prilikom izdavanja računa vršit će se obračun prethodno plaćenih akontacija sa stvarnom cijenom javne usluge za šestomjesečni period, koja može biti veća, u kojem slučaju se izdaje račun za razliku manje plaćenog iznosa cijene javne usluge, odnosno može biti manja u odnosu na prethodno plaćene akontacije, prilikom čega se evidentira pretplata, a za koji iznos korisnik ima mogućnost ostvariti povrat pretplaćenih sredstava ili isti iznos koristiti za umanjenje slijedećih obveza.

36. Iz citiranog dijela Općih uvjeta tužitelja proizlazi da, iako je definirano da obračunsko razdoblje iznosi 1 mjesec, tužitelj ima pravo izdati račun, po kojem je korisnik obvezan izvršiti uplatu, tek nakon proteka šestomjesečnog perioda i to nakon što izvrši obračun stvarno predanog otpada u tom razdoblju te ukupan trošak javne usluge umanji za iznose uplaćene akontacije.

37. Dakle temeljem Općih uvjeta tužitelj ima pravo zahtijevati isplatu naknade za javnu uslugu pruženu u prvih šest mjeseci kalendarske godine nakon proteka tog razdoblja (dakle od 1. srpnja), a za javnu uslugu pruženu u drugih šest mjeseci kalendarske godine nakon proteka tog razdoblja (dakle od 1. siječnja iduće godine).

38. Iz navedenog razloga zastara u smislu čl. 215. st. 1. ZOO-a za naknadu za javnu uslugu pruženu u prvih šest mjeseci kalendarske godine počinje teći 1. srpnja te godine, a za drugih šest mjeseci kalendarske godine počinje teći 1. siječnja iduće godine.

39. Predmet ovog postupka je i zahtjev tužitelja za isplatu naknade za drugih šest mjeseci 2022. (račun br. 10189-2601-1) i za prvih četiri mjeseca 2023. (račun 4054-2601-1). Navedenu naknadu je tužitelj prema vlastitim Općim uvjetima bio dužan uključiti u obračun za drugih šest mjeseci 2022. odnosno drugih šest mjeseci 2023., te je imao pravo zahtijevati isplatu po isteku drugih 6 mjeseci 2022. (za račun br. 10189- 2601-1) odnosno po isteku prvih 6 mjeseci 2023. (za račun 4054-2601-1), odnosno za račun br. 10189-2601-1 od 1. siječnja 2023., a za račun 4054-2601-1 od 1. srpnja 2023., sa kojim datumom je počela teći zastara na tu naknadu.

40. Tužitelj je prijedlog za ovrhu u ovome predmetu podnio 30. prosinca 2023., dakle prije isteka jednogodišnjeg zastarnog roka za iznos naknade za javnu uslugu pruženu po računima br. 10189-2601-1 i br. 4054-2601-1. Stoga je prigovor zastare tužene u odnosu na potraživanje naknade za drugih 6 mjeseci 2022. i prva četiri mjeseca 2024. neosnovan.

41. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

42. Sukladno zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu broj Su-IV-204/17 o troškovima ovršnog postupka odlučeno je zajedno s ostalim troškovima nastalim u ovom parničnom postupku.

43. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP kao i Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/2021., 18/2022., 154/2022.; dalje u tekstu: Pravilnik) te obzirom na vrijednost predmeta spora (122,57Eur).

44. Po ocjeni ovog suda tužitelj ima pravo na naknadu:

- troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 24,89Eur temeljem odredbe čl. 5. i 8. Pravilnika te čl. 14. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/2022., 6/2024.)

- trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu 62,50Eur (Tbr. 11./1. u svezi Tbr. 7./1., 46. i 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023.).

45. Temeljem navedenog, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 37,39EUR (točka II. izreke rješenja).

46. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati i kamatnoj stopi na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP i čl. 29. ZOO.

U Velikoj Gorici 6. lipnja 2025.

Sutkinja:

Marina Caren Smolčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri (3) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6., 8., 9., 10., 11., 12., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu.