REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B

Broj: Rev 189/2023-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka
Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja,
Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, i Ljiljane Hrastinski
Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb,
Strojarska cesta 11, OIB: 80572192786, protiv tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o.
Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: 39901919995, radi naknade štete, odlučujući o reviziji
tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-
3365/2019-2 od 27. prosinca 2021. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u
Zagrebu broj P-2307/17 od 5. travnja 2019., u sjednici održanoj 22. kolovoza 2023.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske broj Pž-3365/2019-2 od 27. prosinca 2021. i presuda Trgovačkog
suda u Zagrebu broj P-2307/17 od 5. travnja 2019. te predmet vraća prvostupanjskom
sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je u
cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 26.681,64 kn s zateznim
kamatama od 29. prosinca 2015. do isplate.

2. Rješenjem ovog suda broj Revd-2532/2022-2 od 5. listopada 2022. tužitelju je
dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja
koje glasi:

„Odgovara li upravitelj željezničke infrastrukture temeljem odredbe čl. 120. st.

7. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava („Narodne novine“, broj
82/13, 18/15 i 110/15) i odredbe čl. 4. st. 1., čl. 20. st. 1. i čl. 22. st. 1. i 2. Pravilnika o
unutarnjem redu u željezničkom prometu („Narodne novine“, broj 124/10) za štete koje
željezničkim prijevoznicima nastanu od strane trećih osoba na njihovoj imovini

- 2 - Rev 189/2023-2

(prijevoznim kapacitetima - putničkim vagonima) koja se po nalogu upravitelja nalazila unutar pružnog (infrastrukturnog) pojasa?“

3. Postupajući po predmetnom dopuštenju, protiv drugostupanjske presude tužitelj je
podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne
novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13,
89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena.
Predlaže da ovaj sud preinači, podredno ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati
na ponovno suđenje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je osnovana.

6. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu odluku
samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja u odnosu na koje je
dopuštena.

7. Predmet spora je naknada imovinske štete nastale tužitelju otuđenjem vodova
električnog grijanja sa putničkog vagona za vrijeme dok se vagon nalazio na garažnim
kolosijecima Glavnog kolodvora Zagreb, a zbog neprovođenja mjera unutarnjeg reda
od strane tuženika.

8. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da su stranke sklopile Ugovor br. 638 o korištenju uslužnih objekata i usluga u
uslužnim objektima za razdoblje voznog reda 2013/2014, u kojemu je čl. 2. ugovoreno
da tužitelj plaća tuženiku naknadu za korištenje kolosijeka za garažiranje (dalje:
Ugovor),

- da su nepoznate osobe otuđile vodove električnog grijanja sa putničkog vagona serije
ABeel, broj vagona 51 78 39-00 202-2, vlasništvo tužitelja, za vrijeme dok se isti
nalazio na garažnim kolosijecima Glavnog kolodvora Zagreb, na području Ranžirnog
kolodvora, što je tužitelj uočio 12. studenog 2014.,

- da je vagon dana 6. prosinca 2014. popravljen po nalogu tužitelja, od strane tvrtke
Održavanje vagona d.o.o., i da je tužitelj platio troškove popravka po računu br. 2009-
P01-1 od 29. prosinca 2015. u iznosu od 26.681,64 kn.

9. Na temelju utvrđenog, nižestupanjski sudovi smatraju da su parnične stranke
ugovorile samo uslugu omogućavanja korištenja uslužnih objekata a ne i uslugu
nadzora i čuvanja nad garažiranim vozilima tužitelja, slijedom čega da nema odštetne
odgovornosti tuženika po osnovi odredbe čl. 342. Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO) odnosno nema
odgovornosti tuženika za neispunjenje obveze koja nije ni ugovorena.

10. S aspekta izvanugovorne odgovornosti za štetu, u kom smislu je i dopušteno
pravno pitanje, štetna radnja bi po tužitelju prema odredbi čl. 1045. ZOO predstavljala

- 3 - Rev 189/2023-2

propust tuženika da spriječi neovlaštenim osobama pristup garažnim kolosijecima na Glavnom kolodvoru Zagreb odnosno, propust u provođenju mjera unutarnjeg reda.

10.1. Nižestupanjski sudovi izražavaju shvaćanje da je tuženik odgovoran za
održavanje unutarnjeg reda u pružnom pojasu i ovlašten poduzimati radnje za
sprječavanje i udaljenje neovlaštenih osoba na željezničkom infrastrukturnom pojasu
(radi zaštite sigurnosti i normalnog tijeka prometa) ali da nema obvezu nadzirati i čuvati
garažirana tužiteljeva vozila. Stoga da je odgovornost za tužitelju nastalu štetu na
trećim osobama, štetnicima.

11. Prema odredbi čl. 120. st. 1. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog
sustava („Narodne novine“, broj 82/13 - dalje: ZSIŽS), zabranjen je neovlašten pristup
i kretanje željezničkom infrastrukturom, neovlašten pristup i kretanje u vozilima, te
svako ugrožavanje sigurnosti željezničkog sustava, a st. 7. upravitelj infrastrukture
odgovoran je za održavanje unutarnjeg reda u pružnom pojasu, a željeznički
prijevoznik za održavanje unutarnjeg reda u vlakovima.

12. Odredba čl. 4. st. 1. Pravilnika o unutarnjem redu u željezničkom prometu
(„Narodne novine“, broj 124/10 i 82/13 - dalje: Pravilnik) propisuje da je provedbu
unutarnjeg reda u infrastrukturnom pojasu dužan održavati upravitelj infrastrukture, a
željeznički prijevoznik ili pravna osoba koja obavlja prijevoz za vlastite potrebe u
vlakovima ili željezničkim vozilima.

12.1. Za održavanje unutarnjeg reda u željezničkom prometu, propisanim Pravilnikom,
odgovorni su ovlašteni željeznički radnici ili radnici zaštitarske agencije:- na
infrastrukturnom području: šef (zamjenik, pomoćnik) kolodvora, zamjenik šefa
kolodvora, pomoćnik šefa kolodvora, prometnik vlakova, skretničar, čuvar željezničko-
cestovnog prijelaza, nadzornik pruga, pružni poslovođa, čuvar mosta, čuvar vijadukta,
čuvar tunela ili čuvar kosina te kontrolori, - u vlakovima: vlakopratno osoblje, kontrolor
putničkog prijevoza, nadređeni službenici željezničkog prijevoznika, a osoblje na
lokomotivi samo onda ako u vlaku nema vlakopratnog osoblja (čl. 20. st. 1. Pravilnika).

12.2. Pritom, prema odredbi čl. 22. st. 1. Pravilnika, ovlašteni željeznički radnici imaju
pravo i dužnost održavati unutarnji red u okviru svoje djelatnosti i mjesta rada te
poduzimati mjere potrebne za sprječavanje svake radnje koja bi bila usmjerena na
narušavanje unutarnjeg reda te sigurnosti željezničkog prometa, putnika, drugih osoba
i stvari na željezničkom području, a st. 2. toč. b. istoga, željeznički radnici ili radnici
zaštitarske agencije u svrhu provedbe unutarnjeg reda u željezničkom prometu, mogu
poduzeti mjere za udaljenje nepoznate osobe koja se zatekne na željezničkom
infrastrukturnom području, koje nije određeno za pristup, kretanje i zadržavanje osoba,
te toč. f. sprečavati pristup željezničkom infrastrukturnom području koje nije određeno
za putnike ili druge osobe te kretanje i zadržavanje neovlaštenih osoba na njemu.

13. Ovaj sud ne može prihvatiti pravno shvaćanje nižestupanjskog suda ni primjenu materijalnog prava.

- 4 - Rev 189/2023-2

14. Tužitelj pravilno u reviziji navodi da garažni kolosijeci predstavljaju dio
infrastrukturnog područja koje nije određeno za putnike ili druge osobe te kretanje i
zadržavanje neovlaštenih osoba na njemu.

14.1. Prema naprijed navedenoj odredbi čl. 120. st. 1. ZSIŽS zabranjen je neovlašten
pristup i kretanje željezničkom infrastrukturom, a st. 7. upravitelj infrastrukture
odgovoran je za održavanje unutarnjeg reda. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi
odgovornost tuženika, kao upravitelja infrastrukture za održavanje reda u pružnom
pojasu, koju odgovornost tuženik i ne spori ali smatra da je do štete došlo unutar
vagona tužitelja za što da je odgovornost održavanja unutarnjeg reda na samom
tužitelju.

14.2. Osim odgovornosti tuženika za održavanje unutarnjeg reda u pružnom pojasu,
prema odredbi čl. 4. st. 1. Pravilnika isti je dužan održavati i provedbu unutarnjeg reda
u infrastrukturnom pojasu što također tuženik ne spori ali ponavlja da je do štete došlo
unutar vagona tužitelja za što ponavlja da je odgovornost na tužitelju.

14.3. Ovlašteni željeznički radnici imaju pravo i dužnost održavati unutarnji red te
poduzimati mjere potrebne za sprečavanje svake radnje koja bi bila usmjerena na
narušavanje unutarnjeg reda pa tako i mjere za udaljenje nepoznate osobe koja se
zatekne na željezničkom infrastrukturnom području koje nije određeno za pristup,
kretanje i zadržavanje osoba, ali i sprečavati pristup željezničkom infrastrukturnom
području koje nije određeno za putnike ili druge osobe te kretanje i zadržavanje
neovlaštenih osoba na njemu (čl. 22. st. 1. i 2. Pravilnika).

15. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju treća nepoznata osoba došla do vagona
tužitelja smještenom na garažnom kolosijeku tuženika prelaskom preko
infrastrukturnog pojasa, za kojega je nadležnost održavanja i provedbe unutarnjeg
reda neosporno na tuženiku, to proizlazi da na strani tuženika postoji propust u
provođenju mjera unutarnjeg reda jer tuženik nije spriječio pristup željezničkom
infrastrukturnom području koje nije određeno za putnike ili druge osobe te kretanje i
zadržavanje neovlaštenih osoba na njemu, slijedom čega je usljed neovlaštenog
pristupa trećih osoba vagonu, koje osobe su otuđile vodove električnog grijanja sa
putničkog vagona serije ABeel, tužitelju nastala imovinska šteta.

16. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

„Upravitelj željezničke infrastrukture odgovara temeljem odredbe čl. 120. st. 7.
Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava („Narodne novine“, broj
82/13, 18/15 i 110/15) i odredbe čl. 4. st. 1., čl. 20. st. 1. i čl. 22. st. 1. i 2. Pravilnika o
unutarnjem redu u željezničkom prometu („Narodne novine“, broj 124/10) za štete koje
željezničkim prijevoznicima nastanu od strane trećih osoba na njihovoj imovini
(prijevoznim kapacitetima - putničkim vagonima) koja se po nalogu upravitelja nalazila
unutar pružnog (infrastrukturnog) pojasa.“

17. Naime, tužitelj je imao legitimno očekivanje da će, za vrijeme dok su se njegovi
vagoni nalazili na ranžirnom kolosijeku, tuženik kao upravitelj željezničke infrastrukture
ispunjavati svoje obveze utvrđene ZSIŽS i Pravilnikom, slijedom čega, na temelju

- 5 - Rev 189/2023-2

propusta tuženika da onemogući neovlašten pristup i kretanje željezničkom
infrastrukturom i da provede mjere unutarnjeg reda, od istog ima pravo zahtijevati
naknadu nastale štete pozivom na odredbe čl. 1045. st. 1. i čl. 1085. ZOO.

18. Slijedom navedenog, pravno shvaćanje ovog revizijskog suda glede postavljenog
pravnog pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije suprotno je pravnom
shvaćanju na kojem je utemeljena pobijana presuda.

19. Stoga je revizija tužitelja osnovana, te je sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP valjalo
ukinuti nižestupanjske presude jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nije odlučeno o
drugim pretpostavkama naknade štete, pa nije bilo uvjeta za preinačenje
nižestupanjskih presuda.

Zagreb, 22. kolovoza 2023.

Predsjednik vijeća: Branko Medančić

Broj zapisa: 9-3085c-3a4b8

Kontrolni broj: 0ee10-3108a-6955a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom: CN=BRANKO MEDANČIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.