REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1815/2024-159

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Binički Ložnjak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika LA LOG transporti i poslovne usluge d.o.o., Sesvete, Slatinska 1, OIB: 98319803940, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ivane Binički Ložnjak, odvjetnice i punomoćnice tuženika OĆ, diplomirane pravnice, 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku LA LOG d.o.o., Sesvete, Slatinska 1, OIB: 98319803940 da na ime naknade neimovinske štete isplati tužitelju UĆ iz [adresa], U [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 16.399,68 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 22. srpnja 2013. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku LA LOG d.o.o., Sesvete, Slatinska 1, OIB: 98319803940 da na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplati tužitelju UĆ iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] iznos od 945,65 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 6. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku LA LOG d.o.o., Sesvete, Slatinska 1, OIB: 98319803940 da na ime naknade imovinske štete zbog izmakle koristi kao razlike između isplaćene invalidske mirovine i očekivane plaće isplati tužitelju UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 50.710,90 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 574,45 eura od 16. listopada 2009. do isplate,

- 574,45 eura od 16. studenog 2009. do isplate,

- 574,45 eura od 16. prosinca 2009. do isplate,

- 519,44 eura od 16. siječnja 2010. do isplate,

- 510,45 eura od 16. veljače 2010. do isplate,

- 510,45 eura od 16. ožujka 2010. do isplate,

- 510,45 eura od 16. travnja 2010. do isplate,

- 513,71 eura od 16. svibnja 2010. do isplate,

- 513,71 eura od 16. lipnja 2010. do isplate,

- 530,62 eura od 16. srpnja 2010. do isplate,

- 530,62 eura od 16. kolovoza 2010. do isplate,

- 530,62 eura od 16. rujna 2010. do isplate,

- 530,62 eura od 16. listopada 2010. do isplate,

- 530,62 eura od 16. studenog 2010. do isplate,

- 530,62 eura od 16. prosinca 2010. do isplate,

- 530,61 eura od 16. siječnja 2011. do isplate,

- 530,61 eura od 16. veljače 2011. do isplate,

- 530,61 eura od 16. ožujka 2011. do isplate,

- 530,61 eura od 16. travnja 2011. do isplate,

- 533,86 eura od 16. svibnja 2011. do isplate,

- 533,86 eura od 16. lipnja 2011. do isplate,

- 533,86 eura od 16. srpnja 2011. do isplate,

- 533,86 eura od 16. kolovoza 2011. do isplate,

- 533,86 eura od 16. rujna 2011. do isplate,

- 533,86 eura od 16. listopada 2011. do isplate,

- 533,86 eura od 16. studenog 2011. do isplate,

- 533,86 eura od 16. prosinca 2011. do isplate,

- 531,52 eura od 16. siječnja 2012. do isplate,

- 531,52 eura od 16. veljače 2012. do isplate,

- 518,67 eura od 16. ožujka 2012. do isplate,

- 518,67 eura od 16. travnja 2012. do isplate,

- 521,93 eura od 16. svibnja 2012. do isplate,

- 521,93 eura od 16. lipnja 2012. do isplate,

- 518,60 eura od 16. srpnja 2012. do isplate,

- 518,60 eura od 16. kolovoza 2012. do isplate,

- 518,60 eura od 16. rujna 2012. do isplate,

- 518,60 eura od 16. listopada 2012. do isplate,

- 518,60 eura od 16. studenog 2012. do isplate,

- 518,60 eura od 16. prosinca 2012. do isplate,

- 515,12 eura od 16. siječnja 2013. do isplate,

- 515,12 eura od 16. veljače 2013. do isplate,

- 515,12 eura od 16. ožujka 2013. do isplate,

- 515,12 eura od 16. travnja 2013. do isplate,

- 518,38 eura od 16. svibnja 2013. do isplate,

- 518,38 eura od 16. lipnja 2013. do isplate,

- 515,56 eura od 16. srpnja 2013. do isplate,

- 515,56 eura od 16. kolovoza 2013. do isplate,

- 470,48 eura od 16. rujna 2013. do isplate,

- 447,94 eura od 16. listopada 2013. do isplate,

- 447,94 eura od 16. studenog 2013. do isplate,

- 447,94 eura od 16. prosinca 2013. do isplate,

- 447,94 eura od 16. siječnja 2014. do isplate,

- 447,94 eura od 16. veljače 2014. do isplate,

- 447,94 eura od 16. ožujka 2014. do isplate,

- 447,94 eura od 16. travnja 2014. do isplate,

- 451,20 eura od 16. svibnja 2014. do isplate,

- 451,20 eura od 16. lipnja 2014. do isplate,

- 451,20 eura od 16. srpnja 2014. do isplate,

- 451,20 eura od 16. kolovoza 2014. do isplate,

- 451,20 eura od 16. rujna 2014. do isplate,

- 451,20 eura od 16. listopada 2014. do isplate,

- 451,20 eura od 16. studenog 2014. do isplate,

- 451,20 eura od 16. prosinca 2014. do isplate,

- 466,86 eura od 16. siječnja 2015. do isplate,

- 466,86 eura od 16. veljače 2015. do isplate,

- 466,86 eura od 16. ožujka 2015. do isplate,

- 466,86 eura od 16. travnja 2015. do isplate,

- 470,11 eura od 16. svibnja 2015. do isplate,

- 470,11 eura od 16. lipnja 2015. do isplate,

- 469,07 eura od 16. srpnja 2015. do isplate,

- 469,07 eura od 16. kolovoza 2015. do isplate,

- 469,07 eura od 16. rujna 2015. do isplate,

- 469,07 eura od 16. listopada 2015. do isplate,

- 469,07 eura od 16. studenog 2015. do isplate,

- 469,07 eura od 16. prosinca 2015. do isplate,

- 467,44 eura od 16. siječnja 2016. do isplate,

- 467,44 eura od 16. veljače 2016. do isplate,

- 467,44 eura od 16. ožujka 2016. do isplate,

- 467,44 eura od 16. travnja 2016. do isplate,

- 470,70 eura od 16. svibnja 2016. do isplate,

- 470,70 eura od 16. lipnja 2016. do isplate,

- 469,48 eura od 16. srpnja 2016. do isplate,

- 469,48 eura od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- 469,48 eura od 16. rujna 2016. do isplate,

- 469,48 eura od 16. listopada 2016. do isplate,

- 469,48 eura od 16. studenog 2016. do isplate,

- 469,48 eura od 16. prosinca 2016. do isplate,

- 474,79 eura od 16. siječnja 2017. do isplate,

- 474,79 eura od 16. veljače 2017. do isplate,

- 474,79 eura od 16. ožujka 2017. do isplate,

- 474,79 eura od 16. travnja 2017. do isplate,

- 478,10 eura od 16. svibnja 2017. do isplate,

- 478,10 eura od 16. lipnja 2017. do isplate,

- 470,55 eura od 16. srpnja 2017. do isplate,

- 470,55 eura od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- 470,55 eura od 16. rujna 2017. do isplate,

- 470,55 eura od 16. listopada 2017. do isplate,

- 470,55 eura od 16. studenog 2017. do isplate,

- 470,55 eura od 16. prosinca 2017. do isplate,

- 467,13 eura od 16. siječnja 2018. do isplate,

- 467,13 eura od 16. veljače 2018. do isplate,

- 467,13 eura od 16. ožujka 2018. do isplate,

- 402,27 eura od 16. travnja 2018. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku LA LOG d.o.o., Sesvete, Slatinska 1, OIB: 98319803940 da na ime naknade imovinske štete zbog izmakle koristi kao razlike između očekivane starosne mirovine te mirovine koju ostvaruje, isplati tužitelju UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.878,80 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 12,64 eura od 11. svibnja 2018. do isplate,

- 63,21 eura od 11. lipnja 2018. do isplate,

- 63,21 eura od 11. srpnja 2018. do isplate,

- 64,91 eura od 11. kolovoza 2018. do isplate,

- 64,91 eura od 11. rujna 2018. do isplate,

- 64,91 eura od 11. listopada 2018. do isplate,

- 64,91 eura od 11. studenoga 2018. do isplate,

- 64,91 eura od 11. prosinca 2018. do isplate,

- 64,91 eura od 11. siječnja 2019. do isplate,

- 65,65 eura od 11. veljače 2019. do isplate,

- 65,65 eura od 11. ožujka 2019. do isplate,

- 65,65 eura od 11. travnja 2019. do isplate,

- 65,65 eura od 11. svibnja 2019. do isplate,

- 65,65 eura od 11. lipnja 2019. do isplate,

- 65,65 eura od 11. srpnja 2019. do isplate,

- 67,26 eura od 11. kolovoza 2019. do isplate,

- 67,26 eura od 11. rujna 2019. do isplate,

- 67,26 eura od 11. listopada 2019. do isplate,

- 67,26 eura od 11. studenog 2019. do isplate,

- 67,26 eura od 11. prosinca 2019. do isplate,

- 67,26 eura od 11. siječnja 2020. do isplate,

- 67,73 eura od 11. veljače 2020. do isplate,

- 67,73 eura od 11. ožujka 2020. do isplate,

- 67,73 eura od 11. travnja 2020. do isplate,

- 67,73 eura od 11. svibnja 2020. do isplate,

- 67,73 eura od 11. lipnja 2020. do isplate,

- 67,73 eura od 11. srpnja 2020. do isplate,

- 68,69 eura od 11. kolovoza 2020. do isplate,

- 68,69 eura od 11. rujna 2020. do isplate,

- 68,69 eura od 11. listopada 2020. do isplate,

- 68,69 eura od 11. studenog 2020. do isplate,

- 68,69 eura od 11. prosinca 2020. do isplate,

- 68,69 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,

- 69,08 eura od 11. veljače 2021. do isplate,

- 69,08 eura od 11. ožujka 2021. do isplate,

- 69,08 eura od 11. travnja 2021. do isplate,

- 69,08 eura od 11. svibnja 2021. do isplate,

- 69,08 eura od 11. lipnja 2021. do isplate,

- 69,08 eura od 11. srpnja 2021. do isplate,

- 70,78 eura od 11. kolovoza 2021. do isplate,

- 70,78 eura od 11. rujna 2021. do isplate,

- 70,78 eura od 11. listopada 2021. do isplate,

- 70,78 eura od 11. studenog 2021. do isplate,

- 70,78 eura od 11. prosinca 2021. do isplate,

- 70,78 eura od 11. siječnja 2022. do isplate,

- 72,36 eura od 11. veljače 2022. do isplate,

- 72,36 eura od 11. ožujka 2022. do isplate,

- 72,36 eura od 11. travnja 2022. do isplate,

- 72,36 eura od 11. svibnja 2022. do isplate,

- 72,36 eura od 11. lipnja 2022. do isplate,

- 72,36 eura od 11. srpnja 2022. do isplate,

- 76,83 eura od 11. kolovoza 2022. do isplate,

- 76,83 eura od 11. rujna 2021. do isplate,

- 76,83 eura od 11. listopada 2021. do isplate,

- 76,83 eura od 11. studenog 2021. do isplate,

- 76,83 eura od 11. prosinca 2021. do isplate,

- 76,83 eura od 11. siječnja 2023. do isplate,

- 80,97 eura od 11. veljače 2023. do isplate,

- 80,97 eura od 11. ožujka 2023. do isplate,

- 80,97 eura od 11. travnja 2023. do isplate,

- 80,97 eura od 11. svibnja 2023. do isplate,

- 80,97 eura od 11. lipnja 2023. do isplate,

- 80,97 eura od 11. srpnja 2023. do isplate,

- 87,75 eura od 11. kolovoza 2023. do isplate,

- 87,75 eura od 11. rujna 2023. do isplate,

- 87,75 eura od 11. listopada 2023. do isplate,

- 87,75 eura od 11. studenog 2023. do isplate,

- 87,75 eura od 11. prosinca 2023. do isplate,

- 87,75 eura od 11. siječnja 2024. do isplate,

- 91,40 eura od 11. veljače 2024. do isplate,

- 91,40 eura od 11. ožujka 2024. do isplate,

- 91,40 eura od 11. travnja 2024. do isplate,

- 91,40 eura od 11. svibnja 2024. do isplate,

po stopi koja se određuje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku LA LOG d.o.o., Sesvete, Slatinska 1, OIB: 98319803940 da na ime naknade imovinske štete plaća tužitelju UĆ iz [adresa], U [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] mjesečnu rentu od po 91,40 eura počevši od 10. lipnja 2024. pa nadalje dok za to budu postojali uvjeti s time da dospjele, a neisplaćene iznose plati odjednom u iznosu od 274,20 eura, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom obračunatom na iznos od:

- 91,40 eura od 11. lipnja 2024. do isplate,

- 91,40 eura od 11. srpnja 2024. do isplate,

- 91,40 eura od 11. kolovoza 2024. do isplate,

a buduće kako budu dospijevali najkasnije do 10. -og. u mjesecu za prethodni mjesec, sve zajedno sa zateznom kamatom obračunatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VI Nalaže se tuženiku LA LOG d.o.o., Sesvete, Slatinska 1, OIB: 98319803940 da na ime naknade imovinske štete zbog izmakle koristi – materijalnih prava koja bi tužitelj ostvario da je radio, isplati tužitelju UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.145,55 eura zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 199,08 eura od 31. prosinca 2010. do isplate,

- 384,90 eura od 31. prosinca 2011. do isplate,

- 384,90 eura od 31. prosinca 2012. do isplate,

- 384,90 eura od 31. prosinca 2013. do isplate,

- 384,90 eura od 31. prosinca 2014. do isplate,

- 384,90 eura od 31. prosinca 2015. do isplate,

- 384,90 eura od 31. prosinca 2016. do isplate,

- 384,90 eura od 31. prosinca 2017. do isplate,

- 352,17 eura od 26. travnja 2018. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

VII Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.570,52 eura sa pripadajućim zateznim kamatama na ime neimovinske štete.

VIII Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu od 22. srpnja 2013. do 5. lipnja 2025.

IX Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 38.890,09 eura s pripadajućim zateznim kamatama na ime imovinske štete zbog izmakle koristi kao razlike između isplaćene invalidske mirovine i očekivane plaće.

X Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade imovinske štete u iznosu od 50.710,90 eura tekuće na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 11.-og dana u mjesecu do 15. -og dana u mjesecu za prethodni mjesec.

XI Nalaže se tuženiku LA LOG d.o.o., Sesvete, Slatinska 1, OIB: 98319803940 da tužitelju UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 39.113,84 eura, uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od 6. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

XII Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 27.154,99 eura uvećan za zatezne kamate tekuće od 6. lipnja 2025. do isplate.

XIII Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 22. srpnja 2010. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, Područna služba Zagreb, u predmetu Klasa: UP/I- 502-03/10-02/446, URBROJ: 339-05-01-10, donio rješenje kojim je tužitelju bolest pod dijagnozom: Sy vibratione proff (M51.1, M96-1) priznata kao profesionalna bolest pod evidencijskim brojem PB 6911 121208 2/2010. Zaključkom od 8. rujna 2010. ispravljena je greška u dispozitivu istog rješenja na način da iza riječi pod evidencijskim brojem "PB" upisuje broj – 12181 121208 4/2010, a u svezi datuma nastanka profesionalne bolesti 12. prosinca 2008. U trenutku kada je tužitelju dijagnosticiran nastanak profesionalne bolesti 12. prosinca 2008. tužitelj je do odlaska u invalidsku mirovinu 5. siječnja 2010. bio zaposlen u tvrtki Pevec transporti d.o.o., a nakon što je prekinut radni odnos kod ovdje tuženika, a koji je neprekidno trajao od 1. kolovoza 1994. do 22. kolovoza 2006. Tvrtka tuženika u to doba glasila je RALU d.o.o. Tužitelj je kod tuženika obavljao poslove vozača vozila nosivosti preko 7,5 tona: hladnjača, cisterni, sve prema potvrdi tuženika od 12. rujna 2011. Tužitelj je kod tuženika radio punih 12 godina i u tom periodu, zbog stalne izloženosti vibracijama, počele su njegove zdravstvene tegobe koje su rezultirale njegovom trajnom nesposobnošću za profesionalnog vozača i nastanku profesionalne bolesti kao što je to razvidno iz priložene medicinske dokumentacije. Zbog navedene profesionalne bolesti tužitelj je trpio jake i dugotrajne bolove, bio je podvrgnut bolničkom liječenju i operaciji, te fizikalnoj rehabilitaciji. Tužitelj je, nadalje, trpio kako primarni tako i sekundarni strah koji se osobito izrazio kao strah na zadobivenu profesionalnu bolest. Za očekivati je da će fizičke bolove uz sve neugodnosti povezane s liječenjem trpiti i dalje, doživotno. Posljedica profesionalne bolesti kod tužitelja je smanjenje opće životne i radne sposobnosti obzirom da tužitelj pati od učestalih bolova u lumbalnom segmentu sa širenjem u lijevu nogu, čestu mu trne lijeva potkoljenica i stopalo koje otežano podiže unatoč liječenju i provedenoj fizikalnoj terapiji. Tužitelj, koji je sada u dobi od 58 godina, zbog posljedica nesreće još će niz godina morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu. Tužitelj od ove nesreće trpi i duševne boli zbog nagrđenja obzirom da vidljivo šepa. Radi se o nagrđenju jakog stupnja. Tužitelju je neophodna tuđa pomoć i njega za održavane osobne higijene, pribavljanja hrane, te za druge svakodnevne životne potrebe, a koju pomoć mu pruža supruga. Zakonom o zaštiti na radu i to člankom 15. propisano je da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radnom po načelu objektivne odgovornosti na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Zakonom o listi profesionalnih bolesti utvrđeno je da se profesionalnom bolešću smatra bolest za koju se dokaže da je posljedica djelovanja štetnosti u procesu rada i/ili radnom okolišu, odnosno bolest za koju je poznato da može biti posljedica djelovanja štetnosti koje su u svezi s procesom rada i/ili radnim okolišem, a intenzitet štetnosti i duljina trajanja izloženosti toj štetnosti je na razini za koju je poznato da uzrokuje oštećenje zdravlja. U članku 3. istog Zakona utvrđena je Lista profesionalnih bolesti, a u odjeljku bolesti uzrokovane fizikalnim štetnostima i naprezanjima pod 37,2 nalaze se "Bolesti uzrokovanje vibracijama koje se prenose na cijelo tijelo (oštećenja intervertebralnog diska slabinske kralješnice). Slijedom Direktive EU broj 2002/44/EC (Direktiva o vibracijama) poslodavci su dužni osigurati da se rizici zbog djelovanja vibracija koje se prenose na cijelo tijelo, posve eliminiraju ili svedu na najmanju moguću mjeru. Tuženik to, u vrijeme kada je tužitelj kod njega bio zaposlen (osim zadnje dvije godine), nije radio niti je kontrolirao zdravlje svojih djelatnika. Tužitelj je upravljao kamionom hladnjačom, u kojem se pored motora nalazi i motor za sustav hlađenja tzv. Thermokingtako da je bio izložen vibracijama i jednog i drugog motora, pa i u vrijeme kada bi spavao u vozačkoj kabini. Tužitelj je 12 godina radio kod tuženika trpeći vibracije te mu je upravo kod njega, 10. lipnja 1998. prvi puta dijagnosticirana lumboishialbija. Tužitelj je do odlaska u invalidsku mirovinu ostvarivao plaću u prosječnom iznosu od oko 5.000,00 kn neto. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područna služba u Bjelovaru, Klasa: UP/I 141-02/09-01-OB 03226990757, URBROJ:341-02-05-3-09013271, Broj spisa 112018 od 11. svibnja 2010. tužitelju je utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 981,79 kn mjesečno, počevši od 21. svibnja 2009. Počevši od 01. srpnja 2009. mirovina iznosi 995,09 kn mjesečno. Tužitelju je, počevši od 5.siječnja 2010. određena invalidska mirovina u svoti od 1.592,15 kn mjesečno, dok sada tužitelj prima mirovinu od 2.133,63 kn. Obzirom da je tužitelju Rješenjem HZZO-a od 22. srpnja 2020. bolest priznata kao profesionalna bolest, tužitelju pripada pravo na naknadu u obliku mjesečne rente zbog izgubljene zarade i prihoda. Tužitelj stoga potražuje razliku između iznosa invalidske mirovine koju prima i plaće koju bi primao da radi-trajnu rentu čiji će iznos detaljno specificirati nakon što tuženik dostavi podatke o visini plaće vozača kamiona na radnom mjestu tužitelja od 22.srpnja 2010.g. do danas. Tužitelj je za štetu i štetnika, saznao tek primitkom Rješenja HZZO-a od 22. srpnja 2010. kojom je njegova bolest priznata kao profesionalna bolest pa mu od tada teče rok za podnošenje tužbe za naknadu štete. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže naložiti tuženiku da mu na ime naknade štete s osnova povrede prava osobnosti isplati iznos od 75.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe, nadalje, da se naloži tuženiku da mu na ime trajne rente zbog izgubljene zarade od 23. srpnja 2010. pa nadalje isplati iznose koju visinu će odrediti nakon dostave podataka o visini plaće vozača kamiona u periodu od 22. srpnja 2010. pa nadalje, te nakon što se provede financijsko vještačenje kojim će se utvrditi razlika između invalidske mirovine koju tužitelj prima i plaće koju bi primao da je zaposlen kao vozač. Tužitelj dalje navodi da ukoliko tužbeni zahtjev postavljen sukladno čl. 186.b Zakona o parničnom postupku sud nađe da nije osnovan, predlaže naložiti tuženiku da tužitelju na ime trajne rente zbog izgubljene zarade za razdoblje od 23. srpnja 2010. pa nadalje, isplaćuje iznos od 3.000,00 kn mjesečno do svakog 15-tog u mjesecu, s time da dospjele mjesečne iznose za period od 23. srpnja 2010. do 22. srpnja 2013. u ukupnom iznosu od 108.000,00 kn tužitelju plati odjednom, a ostale kako budu dospijevali, uz zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 108.000,00 kn do dana podnošenja tužbe, a na mjesečne iznose od 3.000,00 kn od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, uz naknadu troška parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kako pogledu osnova, tako i u pogledu visine, te ističe prigovor zastare tužiteljevog potraživanja. Naime, tuženik ističe kako Zakon o obveznim odnosima u članku 230. stavku 1. propisuje da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećeni doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Iz dokumentacije dostavljene uz tužbu proizlazi da je tužitelj 11. svibnja 2009. pokrenuo postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu nadležnom nositelju mirovinskog i invalidskog osiguranja u Bjelovaru, te je shodno tome tužitelj za štetu saznao najkasnije u trenutku pokretanja istog postupka, budući da mu je tada već bilo poznato da je nastupila bolest. Nadalje, 11. svibnja 2010. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Bjelovaru, donio je rješenjem povodom žalbe kojim se tužitelju priznaje pravo na invalidsku mirovinu počevši od 21. svibnja 2009. Shodno svemu navedenom, tuženik smatra kako je navod tužitelja da je za štetu saznao tek primitkom Rješenja HZMO-a od 22. srpnja 2010. u cijelosti neosnovan, tim više što je sama prijava o profesionalnoj bolesti zaprimljena kod HZZO-a, 1. listopada 2009. što je vidljivo upravo iz rješenja HZZO-a na koje se tužitelj poziva. Tuženik je mišljenja da se tužitelj poziva na rješenje od 22. srpnja 2010., budući je svjestan da je u konkretnom slučaju nastupila zastara njegovog potraživanja, te ne postoji niti jedan razlog zašto bi se smatralo da je tužitelj saznao za štetu tek donošenjem predmetnog rješenja. Obzirom je Općinski sud u Sesvetama zaprimio predmetnu tužbu 22. srpnja 2013. tuženik smatra kako je od nastanka štete, odnosno saznanja za istu, proteklo više od 3 godine, slijedom čega tuženik smatra da bi sud trebao odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Nadalje, tuženik ističe kako je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neutemeljen obzirom da ne postoji odgovornost tuženika za nastalu štetu. Prema dostavljenoj dokumentaciji, proizlazi kako se profesionalna bolest tužitelja javlja kao rezultat dugogodišnje izloženosti vibracijama, no tuženik osporava da bi šteta nastala upravo radom kod tuženika, te osporava postojanje uzročno posljedične veze između tužiteljevog rada kod tuženika i nastale štete. Tuženik smatra kako je navod tužitelja, kojim ističe kako je bio izložen stalnim vibracijama uređaja za hlađenje, u potpunosti neosnovan. Naime, iz same tužbe, ali i iz potvrde tuženika od 12. rujna 2011. proizlazi kako je tužitelj radio na radnom mjestu vozača hladnjače, ali i cisterni, u sustavu kojih se ne nalazi rashladni uređaj koji bi proizvodio vibracije. Nesporno je da je tužitelj kod tuženika radio od 1. kolovoza 1994.g. pa sve do 22. kolovoza 2006. na poslovima vozača vozila nosivosti preko 7,5 tona, nakon čega se zaposlio kod drugog poslodavca kod kojeg je radio do odlaska u invalidsku mirovinu. Slijedom, navedenog, tuženik smatra kako nije odgovoran za nastanak štete uzevši u obzir radni staž tužitelja proveden kod tuženika u odnosu na ukupni radnih staž, te imajući u vidu da je kod novog poslodavca radio na identičnim poslovima gotovo četiri godine, odnosno do trenutka odlaska u invalidsku mirovinu. Štoviše, tuženik ističe kako je tužitelj bio zdrav u trenutku prestanka radnog odnosa kod tuženika jer se u suprotnom ne bi mogao zaposliti kod novog poslodavca na identičnom radnom mjestu. Nadalje, navodi kako treba uzeti u obzir kako je tužitelj radio kao profesionalni vozač preko 29 godina i to na poslovima vozača teretnog vozila nosivosti preko 7,5 tona, pa je posve neutemeljena tvrdnja tužitelja kako bi upravo i samo tuženik bio odgovoran za nastalu štetu. Iz rješenja HZZO-a od 22. srpnja 2020. vidljivo je kako je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, te tuženik stoga smatra kako nema osnove odgovornosti tuženika za nastanak štete. Tuženik ističe da je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne bolesti za rad uzrokovanu profesionalnom bolešću od svega 30% dok je u ostalih 70% uzroka profesionalne nesposobnosti za rad navedena bolest koja nije u svezi s radom tužitelja. Shodno tome, tuženik smatra da bi u navedenom slučaju isti eventualno mogao biti odgovoran samo u omjeru profesionalne bolesti u nastanku nesposobnosti za rad, odnosno u omjeru od 30%. Tuženik, podredno u potpunosti osporava i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, te je mišljenja da je utuženi iznos određen paušalno i u previsokom iznosu. Također ističe kako tužitelj neosnovano potražuje isplatu rente u iznosu kojeg odredi sud jer smatra da je takav tužbeni zahtjev nedopušten. Posebice ističe kako tužitelj neosnovano potražuje rentu u iznosu koji predstavlja razliku između invalidske mirovine i plaće koju bi ostvarivao kod tuženika. Naime, tužitelju je prestao radni odnos kod tuženika, dana 22. kolovoza 2006., te je isti bio zaposlen u društvu Pevec transporti d.o.o. do trenutka odlaska u mirovinu. Shodno tome, da tužitelj nije otišao u invalidsku mirovinu isti bi nastavio raditi u društvu Pevec transporti d.o.o., a ne kod tuženika. Također ističe, kako Zakon o obveznim odnosima u članku 1088. predviđa mogućnost isplate rente doživotno ili na određeno vrijeme. Prema mišljenju tuženika, tužitelj je eventualno ovlašten potraživati takvu rentu najduže do vremena kada bi isti ostvario uvjete za redovnu-starosnu mirovinu. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom, uz naknadu parničnog troška s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područna služba Zagreb od 22. srpnja 2010. (list 6-7 spisa), potvrde tuženika (list 8 spisa), preslike Radne knjižice tuženika (list 11-13 spisa), Zaključka Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područna služba Zagreb od 8. rujna 2010. (list 14 spisa), Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba Zagreb od 28. siječnja 2013. (list 15-16 spisa), Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba Bjelovar od 11. svibnja 2010. (list 1719 spisa), Liječničke potvrde (list 20 spisa), dopisa Poliklinike Medirad (list 21-22 spisa), Kartona sistematskih pregleda tužitelja (list 23-24 spisa), Prijave o ozljede na radu (list 25-30 spisa), Prijave o profesionalnoj bolesti (list 31-34 spisa), medicinske dokumentacije (list 3576, 155-158 spisa), preslike zdravstvenog kartona tužitelja (list 77-107 spisa), Izviješća s nalazom i mišljenjem liječnika (list 118-121 spis)a), Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba Bjelovar (list 122 spisa), Rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područni ured Bjelovar od 3. lipnja 2011. (list 123 spisa), Rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Područni ured Bjelovar od 4. srpnja 2011. (list 124 spisa), Potvrde o plaći Pevec transporti d.o.o. (list 125-126 spisa), Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba Zagreb od 20. siječnja 2014. (list 161-162 spisa), Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba Zagreb od 14. svibnja 2014. (list 163 spisa), Pravilnika o radu tuženika (list 296-306 spisa), presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-385/16 od 21. ožujka 2017.g. (list 215-217 spisa) te ostale dokumentacije koja je proložena u sudski spis, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 184-185 spisa), proveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicine rada dr. Damiru Vodopivecu (list 145-147 spisa) i usmenim očitovanjem vještaka dr. Damira Vodopivca (list 447-448 spisa), dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku medicine rada dr. Mariji Zavalić (list 231-241 spisa) i usmenim očitovanjem vještaka dr. Marije Zavalić (list 255-256 spisa), financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mariji Milošević (list 268-289 spisa) i očitovanjem financijskog vještaka Marije Milošević (list 314 spisa), dopunskim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaka Mariji Milošević (list 319-326 spisa), vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za zaštitu na radu i zaštitu od požara Perici Frkoviću (list 356-413 spisa) i usmenim očitovanjem vještaka Perice Frkovića (list 435-436 spisa), medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću (list 501-507 spisa) i očitovanjem vještaka dr. Žarka Rašića (list 532 spisa), dopunskim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mariji Milošević (list 555-578 spisa), dopunskim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mariji Milošević (list 597-621 spisa) i očitovanjem vještaka Marije Milošević (648-651), financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku PĆ iz Centra za vještačenje d.o.o. (list 659-692 spisa) i dopunskim očitovanjem vještaka PĆ (list 706-710).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Na ročištu 29. travnja 2025. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Ovaj sud je 8. siječnja 2016., pod poslovnim brojem Pr-934/15 donio presudu kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, te je povodom žalbe tužitelja, Županijski sud u Zagrebu svojom odlukom pod poslovnim brojem Gž R-385/16 od 21. ožujka 2017., ukinuo istu, te predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

7. Ovaj sud je 9. listopada 2020. pod poslovnim brojem Pr-634/2017 donio presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev tužitelja zbog nepostojanja uzročno- posljedične veze između rada tužitelja kod tuženika i nastanka predmetne profesionalne bolesti, dok je povodom žalbe tužitelja, Županijski sud u Zagrebu svojom odlukom pod poslovnim brojem Gž R-1223/2020 od 10. prosinca 2024., ukinuo presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-634/2017-73 od 9. listopada 2020. u dijelu pod točkom I. podtočka II a/ izreke bez vraćanja na ponovno suđenje, dok je ukinuo presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 634/2017-73 od 9. listopada 2020. u preostalom dijelu i predmet vratio sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

8. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 78/15., dalje: ZOO) i naknadu imovinske štete zbog izmakle koristi i rente u visini određenoj razlikom između invalidske mirovine koju tužitelj prima i plaće koju bi primao da nije otišao u invalidsku mirovinu, odnosno u visini razlike između mirovine koju prima i starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari primao da zbog profesionalne bolesti nije umirovljen (čl. 1095. ZOO-a) sve s pripadajućim zateznim kamatama, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

9. Prema čl. 103. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., dalje: ZR) u vezi s čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 59/96, 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 116/08., 75/09., dalje: ZZR) poslodavac je dužan naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom koja štete je posljedica ozljede na radu, profesionalne bolesti ili bolesti u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, a odgovornosti se poslodavac može osloboditi ako dokaže u smislu čl. 15. st. 2. u vezi s čl. 1067. ZOO postojanje nekog od tih odredbama propisanog razloga za oslobođenje od odgovornosti. Pri tome za naknadu štete moraju biti ispunjene i sve opće pretpostavke u smislu čl. 1045. ZOO.

10. Tijekom postupka utvrđeno je slijedeće:

- da je tužitelj (uključujući i njegova pravnog prednika) na radu kod tuženika proveo vrijeme od 1. kolovoza 1994. do 22. kolovoza 2006. (12 godina),

- da je prije toga, počevši od 15. prosinca 1975. radio kod raznih drugih poslodavaca (kod kojih je na radu proveo različiti radni vijek i to od 12 mjeseci do 6,5 godina),

- da je od 23. kolovoza 2006. do odlaska u mirovinu radio kod poslodavca Pevec transporti d.o.o.,

- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO) od 22. srpnja 2010., bolest pod dijagnozom Sy vibratione proff. (M51.1., M96.1.) tužitelju priznata kao profesionalna bolest i da je utvrđeno da je ta bolest nastala 12. prosinca 2008. (list 6 spisa), koji datum je zaključkom tog tijela od 8. rujna 2010. promijenjen na nadnevak 29. rujna 2009. (list 14. spisa)

- da je rješenjem HZMO-a od 11. svibnja 2010. tužitelju, kod kojeg je zbog bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog bolesti s danom 21. svibnja 2009. (list 17 spisa) i

- da je rješenjem HZMO-a od 28. siječnja 2013. određeno da tužitelju kod kojeg je zbog 30% profesionalne bolesti i 70% bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad pripada invalidska mirovina u iznosu od 1.127,61 kn počevši od 29. rujna 2009. (list 15 spisa), a

- da je za vrijeme rada kod tuženika i kod poslodavca Pevec transporti d.o.o. tužitelj radio na radnom mjestu vozača kamiona težine 7,5 tona i više, uz što je (prema iskazu samo tužitelja) kod tuženika radio i na utovaru i istovaru robe pomoću viljuškara,

- da je teretna vozila manje tonaže vozio i kod prijašnjih poslodavca (prema iskazu tužitelja kod prvog i drugog poslodavaca upravljao je 4 tone teškim vozilima, kod poslodavca ATP Varaždin upravljao je najveći dio vremena kamionom TAM nosivosti 5 tona i još godinu dana preko 7,5 tona, odnosno 16 tona, pri čemu nema pisanih podataka da je u tom periodu bio na bolovanju).

11. Tijekom postupka je provedeno vještačenje po vještakinji medicine rada prim. dr. sc. Mariji Zavalić koja je u svom nalazu i mišljenju od 12. ožujka 2018. navela:

- da je rad tužitelja kod zadnjeg poslodavca (nakon tuženika) Pevec transporti d.o.o., kod kojeg je radio u razdoblju od 23. kolovoza 2006. do odlaska u invalidsku mirovinu (ukupno 4 godine od koje je 2 godine bio na bolovanju) za posljedicu imao pogoršanje tegoba u vezi predmetne profesionalne bolesti, zbog čega je operiran,

- ali da taj rad nije bio uzrok profesionalne vibratorne bolesti jer je vrijeme koje je radio u tom poduzeću bilo nedovoljno za razvoj te profesionalne bolesti, uz što da je tužitelj u trenutku kada je počeo raditi kod tog poslodavca već imao utvrđene promjene na slabinskom dijelu kralješnice i lumboishijalgije, kao dio kliničke slike vibratorne bolesti,

- da se vibratorna bolest manifestirala za vrijeme rada tužitelja kod tuženika, ali da nema podataka o razini vibracija ni iz jedne tvrtke u kojoj je tužitelj radio da bi se moglo zaključiti da je rad kod tuženika jedini uzrok ove bolesti, budući da se radi o bolesti koja je posljedica kumulativne traume,

- da bi vibracijska bolest sama po sebi i bez ostalih bolesti zbog kojih je tužitelju odobrena invalidska mirovina bila dostatna za invalidsku mirovinu, kao što bi i same druge bolesti bez vibratorne bolesti bile dostatne za umirovljenje tužitelja. U svom usmenom očitovanju na iznesene prigovore na nalaz i mišljenje (ročište 11. lipnja 2018.) ova vještakinja je pojasnila:

- da je Zakonom o listi profesionalnih bolesti i izmjenama i dopunama istog, određeno na osnovi kojih parametara se utvrđuje profesionalna bolest, a ti da su dužina i vrsta ekspozicije, odnosno radna anamneza, bolest za koju se zna da nastaje kod te ekspozicije i uvažavanje diferencijalne dijagnoze, u kojem smislu da je tužitelj već u prijavi profesionalne bolesti, što je vidljivo iz rješenja HZZO-a, rekao i podnio dokumentaciju iz koje je vidljivo da ima 29 godina radnog staža i na mjestima vozača teretnog vozila nosivosti iznad 7,5 tona,

- da nema mjerenja vibracija ni na jednom radnom mjestu na kojem je tužitelj radio te da je upravo ta činjenica, koju je prihvatio i HZZO, a kasnije i HZMO, bila odlučna da se ova dugotrajna izloženost prihvati kao dovoljna za izazivanje sindroma općih vibracija, odnosno predmetne profesionalne bolesti,

- da za nastanak sindroma općih vibracija nije bitno koje poslove osim upravljanje motornim vozilom osoba obavlja, jer sindrom općih vibracija mogu izazvati štetne vibracije iz svih vrsta vozila, a to ovisi o vrsti vibracija koju samo vozilo producira, a drugi uzrok mogu biti radovi na tokarskom stroju koji stoji na podlozi koja vibrira, a kako tužitelj te druge poslove nije radio za nastanak vibratorne bolesti bilo je bitno da je radio na teretnim vozilima koja su po nosivosti prelazila 7,5 tona,

- da poslodavci nisu dužni mjeriti vibracije, ali da su dužni procijeniti na osnovu podataka proizvođača vozila postoji li mogućnosti ili ne da vibracije budu karakteristika koja oštećuje zdravlje,

- da profesionalna bolesti utvrđena kod tužitelja nije ni u kakvoj vezi s ostalim bolestima zbog kojih je umirovljen tužitelj,

- da je moguće da se ta profesionalna bolest manifestirala i kod prednika tuženika.

12. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje prim. dr. sc. Marije Zavalić jer je isto sačinjenu stručno, objektivno, argumentirano i u skladu s pravilima struke te dokumentacijom koja je priložena sudskom spisu, osim u djelu u kojem je iznijela mišljenje vezano uz podjelu odgovornosti između svih poslodavaca s obzirom na činjenicu različite duljine rada kod svakog od poslodavac.

13. Tijekom postupka provedeno je i vještačenje po stalnom sudskom vještaku zaštite na radu Perici Frkoviću, dipl. ing. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da u spis nije dostavljena tehnička dokumentacija iz koje bi se moglo utvrditi kakvim je vibracijama tužitelj bio izložen i da nema podataka iz kojih bi se moglo vidjeti je li tuženik kao poslodavac poštivao odredbe o maksimalno dopuštenom vremenu vožnje kamiona slijedom čega nije dano decidirano mišljenje je li tužitelj bio izložen vibracijama i dulje od potrebnog vremena. U usmenom pojašnjenju tog nalaza i mišljenja (ročište 9. rujna 2020.) ovaj je vještak pojasnio da je od tuženika zatražio da mu dostavi procjenu opasnosti vezano uz rad tužitelja, što da je tuženik morao imati, ali da mu tuženik taj podatak na traženje nije dostavio jer je tvrdio da tu dokumentaciju više nema, kao i da je tuženik tužitelja slao na liječničke preglede i da je tužitelju bila produljivana vozačka dozvola, ali da zbog nedostatka dokumentacije vezane uz zaštitu na radu ne može nedvojbeno utvrditi je li tuženik provodio sve mjere zaštite na radu u odnosu na tužitelja, ali da je vršio ispitivanja vezana uz valjanost samih vozila (kamiona) i da je imao dozvole za korištenje istih. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Perice Frkovića jer je sačinjeno stručno i u skladu s pravilima struke te u skladu s dokumentacijom koja je priložena sudskom spisu. Vještak je u argumentirao odgovorio i na prigovore koje su izneseni na njegov nalaz i mišljenje.

14. Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da u trenutku kada je počeo raditi kod tuženika 1994. nije imao nikakvih zdravstvenih problema koji bi ukazivali na predmetnu profesionalnu bolest, da je probleme počeo osjećati negdje 1996. i to u vidu zatezanja i bolova u leđima i slabosti u križima, da je kulminacija bila 1998., kada je već osjećao stalne bolove u leđima te je čak završio i na bolovanju. Proizlazi i, u bitnom, da je upravljao polovnim vozilima, od kojih u nekima nije čak bilo ni grijanja ni zračnih jastuka, da su se prelazile ogromne kilometraže i da je u tjednom radnom vremenu bili možda ukupno 24 sata vremena za san, uz malo privatnog slobodnog vremena (iskaz tužitelja ročište 3. ožujka 2015.), što je sve za posljedicu imalo razvoj opisanih tegoba pa je zadnje dvije godine rada kod tuženika dobio na upravljanje kamion s ceradom, koji je bio na razini udobnosti autobusa i to je tražio jer više nije mogao podnijeti vožnju hladnjača. Istinitosti iskaza tužitelja tuženik nije prigovorio. Sud je u cijelosti vjeruje tužitelju jer je iskaz životan i logičan, u skladu s dokumentacijom koja je priložena spisu te u skladu s provedenim vještačenjem po medicini rada.

15. Konačno, iz isprava u spisu, što potvrđuje i nalaz i mišljenje vještaka medicine rada prim. dr. sc. Zavalić, proizlazi da, za vrijeme rada kod poslodavca kod kojih je tužitelj radio prije no što je počeo s radom kod tuženika, tužitelj nije bio na bolovanjima i nema medicinske dokumentacije koja bi ukazivala na probleme na kakve ukazuje vibraciona bolest.

16. Slijedom izvedenih dokaza, sud je mišljenja da postoji uzročno-posljedična veza između nastanka predmetne profesionalne bolesti i rada tužitelja kod tuženika. U konkretnom slučaju radi se o vrsti profesionalne bolesti koja nastaje kao posljedica upravljanja teretnim vozilima nosivosti preko 7,5 tona, kroz dulji period, što ističe i vještak medicine rada dr. Marija Zavalić (ročište 11. lipnja 2018.), a vještak medicine rada nije isključio (za razliku od vremena koje je tužitelj proveo na radu kod zadnjeg poslodavca Pevec transporti d.o.o.) da 12 godina rada tužitelja kod tuženika nije bilo dovoljno dugo vrijeme za razvoj predmetne profesionalne bolesti. Nadalje, za vrijeme koje je tužitelja proveo kod poslodavaca kod kojih je radio prije nego kod tuženika nema ni jedne pisane isprave ili drugog dokaza iz kojeg bi se moglo zaključiti da su postojale barem naznake nastanka iste, a kamoli da je profesionalna bolest tada nastala. Zaključno se navodi da nema evidentiranih podataka tužitelj za vrijeme rada kod poslodavaca kod kojih je radio prije tuženika bio na bolovanju a vezano uz zdravstvene probleme koji bi se mogli vezati uz simptome profesionalne bolesti koja je dijagnosticirana tužitelju. Navedeno potvrđuje i sam tužitelj u svom iskazu (kojem tuženik nije prigovarao), koji je u ovom dijelu podudaran s medicinskom dokumentacijom u spisu, što je potvrđeno i nalazom i mišljenje vještaka medicine rada, iz kojeg slijedi da su se simptomi počeli pojavljivati nakon nekih dvije godine rada kod tuženika i da su se od tada samo pogoršavali, zbog čega je, zbog problema s leđima, a što je upravo simptomatsko za predmetnu profesionalnu bolesti, tužitelj za vrijeme rada kod tuženika proveo i dosta vremena na bolovanju.

17. Dodatno, vještak medicine rada prim. dr. sc. Marija Zavalić isključila je mogućnost da je predmetna profesionalna bolest nastala za vrijeme rada kod zadnjeg poslodavca tuženika Pevec transporti d.o.o. Navedeno vještak obrazlaže činjenicom da je tužitelj kod Pevec transporti d.o.o. radio u razdoblju od 23. kolovoza 2006. do odlaska u invalidsku mirovinu (ukupno 4 godine od koje je 2 godine bio na bolovanju) došlo do pogoršanje tegoba u vezi predmetne profesionalne bolesti, ali da se radi o prekratkom vremenu rada koje bi moglo dovesti do nastanka takve bolesti.

18. Nadalje vještak medicine rada prim. dr. sc. Marija Zavalić u svom pisanom nalazu i mišljenju od 12. ožujka 2018., kao i u iskazu navodi da se profesionalna bolest za vrijeme rada tužitelja kod tuženika manifestirala, ali decidirano ne isključuje, odnosno ne obrazlaže zašto to istovremeno ne znači da je kod njega i nastala. Međutim, kada se uzme u obzir da nema medicinske dokumentacije koja bi ukazivala da se bolest javila za vrijeme rada kod poslodavaca kod kojih je tužitelj radio prije tuženika, a da je vrijeme od dvije godine faktičnog rada i dvije godine bolovanja kod Pevec transporti d.o.o. bilo prekratko da nastane ova profesionalna bolest, treba tumačiti u konkretnoj situaciji u korist radnika. Stoga se zaključuje da je profesionalna bolest nastala za vrijeme rada kod tuženika.

19. U korist mišljenja da postoji uzročno-posljedična veza treba uzeti u obzir i okolnost da tuženik kao poslodavac nije dostavio relevantne isprave ni vještaku medicine rada prim. dr. sc. Mariji Zavalić, niti vještaku zaštite na radu Perici Frković, dipl. ing., iz kojih bi se moglo zaključiti da su kabine kamiona kojima je upravljao tužitelj bile osigurane od vibracije i da ova bolest stoga kod njega nije mogla nastati. Vještak zaštite na radu naglašava da tuženik nije dostavio nikakvu tehničku dokumentaciju iz koje bi se moglo vidjeti kakvim je vibracijama tužitelj bio izložen, nije dostavio rezultate mjerenja razine buke koju stvara motor hladnjače, a niti dokumentaciju da je kao poslodavac poštivao odredbe propisa o maksimalno dopuštenom vremenu vožnje kamiona težine preko 7,5 tona. Posljedično tome nije bilo moguće utvrditi da su za vrijeme dok je tužitelj radio kod tuženika bile poštovane mjere sigurnosti na radu vezane uz zaštitu od prekomjernih vibracija koje su dovele do razvoja predmetne profesionalne bolest. Moglo bi se prihvatiti da je, prije rada tužitelja kod tuženika, tužitelj kao profesionalni vozač bio izložen nekim vibracijama i da je to, životno gledajući, moglo na neki način utjecati na konačan nastanak profesionalne bolesti za vrijeme rada kod tuženika. Međutim, tuženik nije dokazao da bi upravo rad kod drugih poslodavaca bio neposredni uzrok nastanka predmetne profesionalne bolesti. Sama činjenica da je tužitelj cijelo vrijeme rada kod tuženika imao dozvolu za upravljanje vozilima, odnosno da je, očito, prošao liječničke preglede, nije okolnost koja bi mogla isključiti bilo uzročno-posljedičnu vezu.

20. Slijedom navedenog prigovor tuženika o nepostojanju uzročno-posljedične veze je neosnovan.

21. Vezano uz odgovornost tuženika, bilo je potrebno tijekom postupka utvrditi da li je bolest pod dijagnozom Sy vibratione proff (M51.1 i M96.1) nastala za vrijeme rada tužitelja kod tuženika, s obzirom da je postojanje te bolesti konačno utvrđeno za vrijeme rada tužitelja kod drugog poslodavca. S obzirom na prethodno izneseno i obrazloženo mišljenje suda, da se uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja i izvedene dokaze, ima smatrati da je profesionalan bolest nastala upravo tijekom rada kod tuženika te da postoji njegova odgovornost za neimovinsku i imovinsku štetu koju trpi tužitelj uslijed dijagnosticirane profesionalne bolesti. Tuženik nije dokazao da postoji razlozi za isključenje njegove objektivne odgovornosti za štetu koju trpi tužitelj u smislu čl. 15. st. 2. ZZR, odnosno čl. 1067. ZOO-a. Ponavlja se, tuženik vještaku zaštite na radu nije dao nikakvu tehničku dokumentaciju iz koje bi se moglo vidjeti kakvim je vibracijama tužitelj bio izložen, je li poštivao pravila o maksimalno dozvoljenom vremenu vožnje kamiona i je li provodio sve mjere zaštite na radu s obzirom na izloženost vozača takvih kamiona na zdravlje uslijed stalnih vibracija.

22. Mišljenje vještaka medicine rada prim. dr. sc. Marija Zavalići da bi odgovornost trebalo podijeliti između svih poslodavaca s obzirom na činjenicu različite duljine rada kod svakog od poslodavac ne utječe odgovornost tuženika za štetu tužitelju. Naime, odgovornost tuženika propisana je Zakonom o radu, a eventualna mogućnost doprinosa drugih poslodavca, tuženik nije pokušao niti dokazati. Slijedom toga, u nedostatku bilo kakvih dokaza o navedenom, uz istovremeno postojanje jasnih dokaza koji ukazuju da je bolest nastala kod tuženika, mišljenje vještaka u ovom dijelu nije bilo odlučno za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

23. Nadalje, činjenica da je u upravnim rješenjima utvrđen datum nastanaka profesionalne bolesti nakon što tužitelj više nije radio kod tuženika ne utječe na mišljenje suda o postojanju odgovornosti tuženika da tužitelju naknadi štetu (rješenjem HZMO-a od 22. srpnja 2010., bolest pod dijagnozom Sy vibratione proff. tužitelju je priznata kao profesionalna bolest i utvrđeno je da je ta bolest nastala 12. prosinca 2008. - list 6 spisa, koji datum je zaključkom tog tijela od 8. rujna 2010. promijenjen na nadnevak 29. rujna 2009. - list 14. spisa). U upravnom postupku taj je datum određen i vezan je isključivo na vrijeme od kada se nekome priznaje pravo na invalidsku mirovinu i upravo stoga je dva puta mijenjan taj datum. U tom postupku nije provođen kontradiktorni postupak o tome kod kojeg je poslodavca tužitelju ta bolest stvarno nastala niti se rješavalo o pitanju i pretpostavkama za postojanje odgovornosti poslodavaca za štetu kakva je predmetna. Stoga je u ovom postupku, radi razjašnjenja postojanja odgovornosti tuženika, bilo potrebno razjasniti je li bolest nastala za vrijeme rada tužitelja kod njega ili ne, što je dokazano da je.

24. Sud nije posebno cijenio nalaz i mišljenje vještaka medicine rada Vodopiveca niti isti prihvaća jer je vještak, dajući mišljenje o uzročno-posljedičnoj vezi, izašao van svog područja vještačenja, temeljeći svoje mišljenje na nekim stavovima o sigurnosti vozačke kabine (amortizeri opruge, zračni jastuci), a da u tom smislu u spisu nije imao nikakvih podataka, što je jasno navedeno u nalazu i mišljenju te usmenom očitovanju vještak zaštite na radu, Perice Frkovića.

25. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva tužitelja izveden je dokaz financijskim vještačenjem i medicinskim vještačenjem.

26. Tijekom postupka izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Mariji Milošević. Ovaj sud je, sukladno uputi Županijskog suda u Zagrebu iznesenoj u odluci poslovni broj Gž R- 1233/2020 proveo dokaz dopunskim saslušanjem vještaka Marije Milošević. Stranke su na ročištu održanom 20. prosinca 2023. ustrajale na prijedlogu za provođenjem novog financijskog vještačenja jer vještak Marija Milovišević nije uspjela razjasniti svoj nalaz i mišljenje.

27. Provedeno je novo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku PĆ iz Centra za vještačenja d.o.o. U svom nalazu i mišljenju od 31. svibnja 2024. vještak je naveo da, pod pretpostavkom da tužitelj nije ranije umirovljen odnosno da je nastavio raditi do dana stjecanja zakonskih uvjeta za odlazak u starosnu mirovinu, razlika između očekivane neto plaće i isplaćivane invalidske mirovine ukupno iznosi 48.603,41 EUR (Tabela 2. stupac ‘17’). Pod pretpostavkom da kod tužitelj nije nastupila profesionalna bolest te imajući u vidu da je tužitelj ostvarivao staž s povećanim trajanjem sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju i Zakonu o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, tužitelj bi stekao zakonske uvjete za odlazak u starosnu mirovinu dana 25. travnja 2018. s navršenih 63 godina života. Razlika između očekivane starosne mirovine i isplaćenih iznosa invalidske mirovine za razdoblje od 25. travnja 2018. do travnja 2024. godine ukupno iznosi 5.256,72 EUR (Tabela 3. stupac ‘7’ i Tabela 4. stupac ‘6’). Tuženik je usporednom radniku u utuženom razdoblju po osnovi nagrada odnosno na ime božićnice i regresa te dara u naravi ukupno isplatio iznos od 3.145,55 EUR (Tabela 6. stupac '6'), te mu je na ime naknade troškova za prijevoz i dnevnica ukupno isplatio iznos od 91.248,12 EUR (Tabela 7. stupac '5'). Tužitelj je u razdoblju od 2006. do 2010. godine ostvario ukupnu bruto plaću od 33.863,13 EUR te naknadu HZZO u iznosu od 9.823,99 EUR (Tabela 8.).

28. U odnosu na iznesene prigovore tužitelja i tuženika, vještak PĆ se očitovala da u slučaju da tužitelj nije ranije umirovljen odnosno da je nastavio raditi do dana stjecanja uvjeta za odlazak u starosnu mirovinu te da mu se plaća povećavala svake godine za dodatak od 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža razlika između očekivane bruto plaće i isplaćivane invalidske mirovine iznosi 89.600,99 EUR (Tabela A. stupac 16.), a razlika između očekivane neto plaće i isplaćivane invalidske mirovine iznosi 50.710,90 EUR (Tabela A. stupac 18.). Razlika između očekivane bruto plaće i isplaćivane invalidske mirovine te naknade zbog tjelesnog oštećenja iznosi 88.250,18 EUR (Tabela A. stupac 20.), a razlika između očekivane neto plaće i isplaćivane invalidske mirovine te naknade zbog tjelesnog oštećenja iznosi 49.359,91 EUR (Tabela A. stupac 22.). Vezano uz obračun naknade štete u bruto ili neto iznosu vještak je naveo da čl. 9. st. 1. točka 7. Zakona o porezu na dohodak propisuje da se porez na dohodak ne plaća na naknade štete zbog posljedica nesreće na radu prema odluci suda ili nagodbi u tijeku sudskog postupka, ako je naknada određena u jednokratnom iznosu. Nadalje, prema člankom 5. Pravilnika o porezu na dohodak propisano je:

- da naknada štete iz članka 9. stavka 1. točke 7. Zakona koja je određena u jednokratnom iznosu i zbog nemogućnosti jednokratne isplate se isplaćuje u obrocima, a najviše do 12 obroka u poreznom razdoblju u kojem je donesena sudska odluka ili postignuta nagodba u tijeku sudskog postupka ili u idućem poreznom razdoblju nakon što je donesena sudska odluka ili postignuta nagodba u tijeku sudskog postupka, ne smatra se primitkom na koji se plaća porez na dohodak (stavak 2. članak 5. Pravilnika o porezu na dohodak),

- naknada štete iz članka 9. stavka 1. točke 7. Zakona koja je određena u jednokratnom iznosu, a isplaćuje se u više od 12 obroka smatra se primitkom od kojeg se utvrđuje oporezivi dohodak ovisno o izvoru dohotka u visini razlike naknade štete iznad 12 obroka.

Navedeno se odnosi i ako se naknada štete određena u jednokratnom iznosu isplaćuje u najviše do 12 obroka u poreznim razdobljima nakon poreznog razdoblja i idućega poreznog razdoblja u kojem je donesena sudska odluka ili postignuta nagodba u tijeku sudskog postupka. Naknada štete određena u iznosu koji će se isplaćivati u točno utvrđenim obrocima za ograničeno ili neograničeno razdoblje (primjerice mjesečno) smatra se oporezivim primitkom od kojeg se plaća porez na dohodak u skladu sa Zakonom, a ovisno o izvoru dohotka. Slijedom navedenog, ovisno o tome da li će naknada štete biti utvrđena za isplatu u jednokratnoj svoti (neoporeziva isplata) ili u točno utvrđenim mjesečnim iznosima (oporeziva isplata) vještak daje izračune razlike u odnosu na bruto i neto plaću. Nadalje, vezano za podnesak tuženika od 28. lipnja 2024. vještak se očituje kako mjesečna naknada zbog tjelesnog oštećenja nije bila uzeta u obzir, jer ista nije bila obuhvaćena zadatkom vještačenja, ali se u nastavku daje prikaz naknade pod pretpostavkom da je ista bila isplaćivana tužitelju kako se navodi u rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Klasa: 141-06/14-01, Urbroj: 341-25-05/3-14-014270 od 14. svibnja 2014.

29. Tužitelj je u podnesku od 20. kolovoza 2024. naveo da ne stavlja prigovore na nalaz i mišljenje vještaka PĆ. Navodi da je vještačenjem utvrđeno da je prosječna bruto plaća tužitelja u 2007. odnosno zadnjoj godini koju je proveo na radu prije umirovljenja iznosila 8.698,03 kuna koji iznos čini osnovicu za daljnji obračun razlike plaće koju bi tužitelj ostvario da je radio. Nadalje vještak je utvrdio da bi tužitelj, da je nastavio raditi do 25. travnja 2018. odnosno da nije bio ranije umirovljen, da bi u tom razdoblju ostvario razliku između očekivane plaće te isplaćene mirovine 89.600,99 eura bruto odnosno 50.710,90 eura neto. Vještak je također utvrdio da razlika između očekivane starosne mirovine koju bi tužitelj ostvario da nije ranije umirovljen i to od 25. travnja 2018. do travnja 2024. godine, iznosi ukupno 5.256,72 eura, kao i da bi tužitelj ostvario iznos od 3.145,55 eura na ime isplaćenih materijalnih prava i to božićnice, regresa te dara u naravi. Također smatra da u konkretnom slučaju ne treba uračunati naknadu za tjelesno oštećenje.

30. Tuženik je u podnesku od 21. kolovoza 2024. ustrajao u prigovoru koji se u bitnome odnose na činjenicu da je tužitelju priznato pravo na invalidski mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane profesionalnom bolešću od 30% dok se preostalih 70% uzroka profesionalne nesposobnosti odnose na druge bolesti tužitelja. Slijedom navedenog, tuženik bi mogao eventualno suodgovarati za 30% štete.

31. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka PĆ budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis te je obrazložen.

32. Tijekom postupka je provedeno i medicinsko vještačenje po vještaku Žarku Rašiću koji je u svom nalazu i mišljenju, na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja, utvrdio da je tužitelja trpio bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, a bolovi slabijeg intenziteta trajali su 90 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Kod tužitelja se javio sekundarni trah jačeg intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, manjeg intenziteta u trajanju od 45 dana. Kod tužitelja je radi oštećene funkcije slabinske kralješnice došlo je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 35%, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti slabinskog dijela kralješnice, bolovima u slabinskom dijelu kralješnice kod dužeg stajanja, hodanje, penjanja po stepenicama koje je otežano, nemogućnosti izvođenja čučnjeva, klečanja, a bez smetnje defekacije i mokrenja.Tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju sumarno 30 dana po 3 sata dnevno, 75 dana po 2 sata dnevno, te još 45 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove pomoć pri odlasku u trgovinu i slično. Ožiljak u slabinskom dijelu kralješnice te upotreba ortopedskog pomagala štaka – predstavlja naruženja tužitelja srednjeg stupnja. Ožiljak je vidljiv kada tužitelj nema gornji dio odjeće, a upotreba podlaktičnih štaka je trajno vidljiva.

33. U odnosu na istaknute prigovore na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Žarka Rašića, na ročištu koje je održano 25. listopada 2022. isti je usmeno saslušan te je argumentirano odgovorio na sva pitanja tuženika. Tuženik je ostao kod istaknutih prigovora na nalaz i mišljenje, međutim, nije predlagao novo medicinsko vještačenje.

34. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Žarka Rašića budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis, a na temelju pregleda tužitelja. Također, vještak je i usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje te odgovorio na prigovore tuženika.

35. Nakon provedenih vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću i PĆ iz Centra za vještačenja d.o.o. (koja su provedena na okolnost visine tužbenog zahtjeva) tužitelj je podneskom od 20. kolovoza 2024. konačno uredio tužbeni zahtjev.

36. Kako podnesak tužitelja od 20. kolovoza 2024. predstavlja preinaku tužbe, sud je rješenjem od 29. travnja 2025. dopustio preinaku tužbu sukladno odredbi čl. 190. st. 3. ZPP jer je smatrao da je preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama.

37. U odnosu na prigovor tuženika koji se u bitnome odnosi da kod dosuđenja naknade štete zbog izgubljene zarade sud treba uzeti u obzir činjenicu da je kod tuženika profesionalna nesposobnost za rad nastala 30% zbog profesionalne bolesti, a 70% zbog ostalih bolesti tužitelja valja reći slijedeće. U svom nalazu i mišljenju vještakinja Marija Milošević navela je da bi vibracijska bolest sama po sebi i bez ostalih bolesti zbog kojih je tužitelju odobrena invalidska mirovina bila dostatna za invalidsku mirovinu, kao što bi i same druge bolesti bez vibratorne bolesti bile dostatne za umirovljenje tužitelja. U usmenoj obrani svog nalaza i mišljenja (ročište 11. lipnja 2018.) ova vještakinja je pojasnila da profesionalna bolesti utvrđena kod tužitelja nije ni u kakvoj vezi s ostalim bolestima zbog kojih je umirovljen tužitelj. Slijedom navedenog, sud imovinsku štetu po osnovi izmakle koristi ne umanjuje za 70%, a u kojem postupku participiraju ostale bolesti kod utvrđenja profesionalne nesposobnosti za rad tužitelja.

38. Sud smatra da je neosnovan i tuženikov prigovor zastare, ovo iz razloga što je tužitelju profesionalna bolest priznata donošenjem Rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 22. listopada 2010. godine, a tužitelj je tužbu u ovom predmetu podnio 22. srpnja 2013. Imajući u vidu čl. 135. ZR kojim je propisan zastarni rok od tri godine, razvidno je kako tužiteljevo potraživanje nije u zastari.

39. U odnosu na navode tuženika o potrebi uračunavanje naknade za tjelesno oštećenje koje se isplaćuje tužitelju temeljem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 14. svibnja 2014. (list 163 spisa) u imovinsku štetu zbog izmakle koristi, sud je stajališta da se ista ne uračunava u imovinsku štetu po osnovi izmakle koristi već će sud prilikom ocjene visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, po slobodnoj ocjeni, utvrditi u kojoj mjeri naknada za tjelesno oštećenje utječe na visinu novčane naknade za neimovinsku štetu po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti.

40. Nakon provedenog medicinskog vještačenja po dr. Žarku Rašiću sud je utvrdio da je tužitelju uslijed utvrđene profesionalne bolesti, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. ZOO.). Po mišljenju ovog suda, utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO). Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi i koje je utvrdio vještak i to fizičke boli, strah, duševne boli radi umanjenje životne aktivnosti i naruženja. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO kriteriji (mjerila) koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

41. Imajući u vidu utvrđenu profesionalnu bolest (sindrom općih vibracija), da je tužitelj imao svega 54 godine života kada mu je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, da je tužitelj bio bolnički liječen u više navrata i operativno liječen dva puta, da je provodio stacionarnu fizikalnu terapiju i dugotrajnu ambulantnu fizikalnu terapiju, a uzimajući u obzir trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, trajno smanjenje životne aktivnosti od 35%, naruženje u slabinskom dijelu kralješnice te upotrebu ortopedskih pomagala štaka, što predstavlja naruženje srednjeg stupnja (ožiljak je vidljiv kada tužitelj nema gornji dio odjeće, a upotreba podlaktičnih štaka stalno uočljivo trećima), sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu u iznosu od 19.800,00 eura i to po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova 3.000,00 eura, po kriteriju pretrpljenog straha 1.800,00 eura, po kriteriju duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti 10.000,00 eura, po kriteriju duševnih boli zbog naruženosti 5.000,00 eura.

42. Od utvrđenog iznos štete po kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 10.000,00 eura, sud je odbio iznos od 3.400,32 eura koji je tužitelj primio na ime naknade za tjelesno oštećenje za razdoblje u svibnja 2014. do svibnja 2025., tako da tužitelju na ime neimovinske štete po kriteriju smanjenja životne aktivnosti, a nakon uzimanja u obzir naknade za tjelesno oštećenje koja se isplaćuje tužitelju, pripada iznos od 6.599,68 eura (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 17. listopada 2018., poslovni broj Revr-371/2017).

42.1. Dakle, tužitelju je sveukupno dosuđen iznos od 16.399,68 eura na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, dok je u preostalom dijelu tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete (4.570,52 eura).

42.2. Sud je u odmjeravanju visine neimovinske naknade štete vodio računa o svim okolnostima slučaja, ali i o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi naknada, kao i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom, pa je s obzirom na težinu i vrstu povrede i svih drugih okolnosti slučaja, zaključio da taj iznos predstavlja primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa. Sud je, također, vodio računa i o svrsi i naravi naknade za tjelesno oštećenje.

43. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO tužitelj ostvaruje pravo na zatezne kamate, koje temeljem čl. 1103. ZOO na neimovinsku štetu teku od dana podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Kako je tužitelj zatražio zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe sudu, istome je dosuđena zatezna kamata od 22. srpnja 2013. pa do isplate.

44. Slijedom, navedenog odlučeno je kao u točki I i VII izreke ove presude.

45. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1089. st. 2. ZOO tužitelju za 285 sati nestručne tuđe pomoći pripada iznos od 945,65 eura. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP u iznosu od 3,32 eura po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u mjestu prebivališta tužitelja.

46. Na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu zatezne kamate teku od presuđenja budući da ista nije reparirana te dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude kada je tuženiku poznata visina. Slijedom navedenog, tužitelju su dosuđene zatezne kamate od donošenja presude prvog stupnja, dok je odbijen zahtjev tužitelja u dijelu u kojem potražuje zatezne kamate na dosuđeni iznos tuđe pomoći i njege od 22. srpnja 2013. do 5. lipnja 2025.

47. Stoga je odlučeno kao u točki II i VIII izreke ove presude.

48. Tuženik je u obvezi tužitelju isplatiti i naknadu izmakle koristi na temelju odredbi čl. 1089. st. 1. i 3. ZOO, a kojima je propisano da oštećenik ima pravo i na naknadu izmakle koristi (izgubljene zarade) te da se pri ocjeni izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima. Prema redovnom tijeku stvari, a da nije došlo do profesionalne bolesti, tužitelj bi ostvarivao plaću do ostvarenja uvjeta za starosnu mirovinu. Sukladno provedenom vještačenju po stalnom sudskom vještaku PĆ iz Centra za vještačenje d.o.o. sud je mišljenja da tužitelju na ime imovinske štete zbog izmakle koristi pripada neto iznos od 50.710,90 eura (u koji iznos je uključen dodatak za radni staž) kao razlike između očekivane neto plaće tužitelja i isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od listopada 2009. (od kada tužitelj ostvaruje pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad) do dana kada bi stekao uvjete za starosnu mirovinu uzevši u obzir staž s povećanim trajanjem, odnosno do 24. travnja 2018. Sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o naknadi štete koja ne podliježe oporezivanju porezom na dohodak, te stoga tužitelju ne može biti dosuđeni utuženi iznos koji bi obuhvaćao iznose poreza na dohodak te pripadajuće doprinose koji se plaćaju na takav primitak. Čl. 9. st. 1. točka 7. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 138/20., 151/22., 114/23., 152/24., dalje: Zakon), propisuje da se porez na dohodak ne plaća na naknade štete zbog posljedica nesreće na radu prema odluci suda ili nagodbi u tijeku sudskog postupka, ako je naknada određena u jednokratnom iznosu. Nadalje, prema čl. 5. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine " broj 10/17., 128/17., 106/18., 1/19, 80/19., 1/20., 74/20., 138/20., 1/21., 102/22., 112/22., 156/22., 1/23., 3/23., 56/23., 143/23., 16/25.) propisano je:

- da naknada štete iz čl. 9. st. 1. točke 7. Zakona koja je određena u jednokratnom iznosu i zbog nemogućnosti jednokratne isplate se isplaćuje u obrocima, a najviše do 12 obroka u poreznom razdoblju u kojem je donesena sudska odluka ili postignuta nagodba u tijeku sudskog postupka ili u idućem poreznom razdoblju nakon što je donesena sudska odluka ili postignuta nagodba u tijeku sudskog postupka, ne smatra se primitkom na koji se plaća porez na dohodak (st.2. čl. 5. Pravilnika o porezu na dohodak),

- naknada štete iz čl. 9. st.1. točke 7. Zakona koja je određena u jednokratnom iznosu, a isplaćuje se u više od 12 obroka smatra se primitkom od kojeg se utvrđuje oporezivi dohodak ovisno o izvoru dohotka u visini razlike naknade štete iznad 12 obroka. Iz citiranih odredbi Zakona i Pravilnika vidljivo je da se imovinska šteta zbog izmakle koristi na ime razlike očekivane plaće tužitelja i isplaćene invalidske mirovine za razdoblje od listopada 2009. do dana kada bi stekao uvjete za starosnu mirovinu uzevši u obzir staž s povećanim trajanjem, odnosno do 24. travnja 2018., ne smatra se primitkom od nesamostalnog rada koji podliježe oporezivanju porezom na dohodak od nesamostalnog rada, već je riječ o odšteti koja nije u vezi s gospodarstvenom djelatnošću i ne smatra da se dohotkom. U situaciji kada primitak ne podliježe oporezivanju porezom na dohodak, tužitelju ne može biti dosuđeni utuženi iznos koji bi obuhvaćao iznose poreza na dohodak te pripadajuće doprinose koji se plaćaju na takav primitak. Slijedom navedenog tuženiku je dosuđen iznos od 50.710,90 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 16. -og u mjesecu do isplate te je odlučeno kao u točki III izreke ove presude, dok je točkom IX odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 38.890,09 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

49. S obzirom da prema čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zatezne kamate, tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju zatezne kamate na svaki dosuđeni iznos imovinske štete zbog izmakle koristi na utvrđene mjesečne iznose razlike očekivane plaće i ostvarene invalidske mirovine, od 16-og u mjesecu do isplate. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na utvrđene mjesečne iznose od 11.-og u mjesecu do 15.-og u mjesecu. Kako je čl. 84. st. 3. ZR propisano da se plaća i naknada plaće isplaćuje najkasnije do 15.- og u mjesecu za prethodni mjesec, a na isti način je ugovorena isplata plaće u Ugovorima o radu koji su sklopljeni između tužitelja i Pevec transport d.o.o (list 689- 692 spisa), sud je mišljenja da tužitelju pripada zatezna kamata na utvrđene mjesečne iznose naknade štete od 16.-og u mjesecu za prethodni mjeseci. Stoga, neosnovano tužitelj potražuje isplatu zateznih kamata od 11.-og dana u mjesecu za prethodni mjesec.

50. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu zateznih kamata na dosuđene iznose naknade štete tekuće od 11.-og dana u mjesecu do 15.-og dana u mjesecu za prethodni mjesec. Te je odlučeno kao u točki X izreke ove presude.

51. Sud je mišljenja da tužitelj osnovano potražuje i naknadu imovinske štete zbog izmakle koristi po čl. 1089. st. 1. i 3. ZOO, kao razliku između očekivane starosne mirovine koju bi ostvario da je nastavio raditi te mirovinue koju ostvaruje. Stoga je, sukladno provedenom financijskom vještačenju po vještaku PĆ, tužitelju dosuđen iznos od 3.878,80 eura s pripadajućim zateznim kamatama, te je naloženo tuženiku plaćati tužitelju mjesečnu rentu u iznosu od 91,40 eura počevši od 10. lipnja 2024. pa nadalje dok za to budu postojali uvjeti s time da dospjele, a neisplaćene iznose plati odjednom s pripadajućim kamatama, a buduće kako budu dospijevali najkasnije do 10.-og u mjesecu za prethodni mjesec. Nadalje, odredbom čl. 95. st.1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21,119/22.) propisano je da se mirovina i druga primanja iz mirovinskog osiguranja utvrđuju u mjesečnoj svoti i isplaćuju unatrag. Slijedom navedenog, sud je dosudio zateznu kamatu na mjesečne iznose rente na ime izmakle koristi kao razlike između pune starosne mirovine koju bi ostvario da je nastavio raditi i mirovine koju ostvaruje, od 11. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, a kako to tužitelj potražuje. Slijedom navedenog odlučeno je kao u IV i V izreke presude.

52. Tužitelju je, temeljem čl. 1089. st. 1. i 3. ZOO, dosuđena i naknade imovinske štete zbog izmakle koristi – materijalnih prava koja bi tužitelj ostvario da je radio, u iznosu od 3.145,55 eura zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama. Da je tužitelj ostao raditi kod zadnjeg poslodavca Pevec transport d.o.o. tužitelj bi po redovitom tijeku stvari ostvario pravo na isplatu jednokratnih prigodnih nagrada (božićnice, regresa, uskrsnice) u razdoblju od 2010. do 2018. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki VI izreke ove presude.

53. Odluka o kamatama temelji se na čl. 29. ZOO.

54. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno cijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

55. Čl. 154. st. 2. ZPP propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. U podnesku od 20. kolovozu 2024. tužitelj potražuje isplatu iznosa od 124.025,19 eura, a u koji iznos je uračunat i zbroj davanja mjesečnih renti za vrijeme od 5 godina sukladno odredbi čl. 36. ZPP (60 x 91,40 eura). Tužitelju je dosuđen iznos od 80.564,58 eura, a u koji iznos je uračunat i zbroj davanja mjesečnih renti za vrijeme od 5 godina. Dakle, tužitelj je uspio u pogledu visine tužbenog zahtjeva sa 80.564,58 eura.

56. U tom smislu treba istaknuti da je tužitelj u sporu u odnosu na pravo na naknadu štete uspio 100%, a u pogledu visine tužbenog zahtjeva 65%. Kada se sve navedeno uzme u obzir, ovaj sud je utvrdio da je tužitelj u ovom postupku uspio u omjeru od 82,5%, a tuženik u omjeru od 17,5%.

57. Dakle, sukladno članku 154. stavku 2. ZPP tuženik je dužan naknaditi tužitelju 65% troškova koji su tužitelju bili potrebni za svrhovito vođenje ovog postupka.

58. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja prema vrijednosti predmeta spora koja je utvrđena prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu (124.025,19 eura) i to za:

- sastav tužbe od 22. srpnja 2013. (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 1.788,78 eura;

- sastav podneska od 6. prosinca 2013. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 1.788,78 eura;

- zastupanje na ročištu od 10. prosinca 2013. (Tbr. 9/2 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 894,39 eura;

- zastupanje na ročištu od 29. siječnja 2014. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 1.788,78 eura;

- sastav podneska od 17. lipnja 2014. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 1.788,78 eura;

- zastupanje na ročištu od 17. prosinca 2014. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 1.788,78 eura;

- sastav podneska od 19. veljače 2015. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 1.788,78 eura;

- zastupanje na ročištu od 3. ožujka 2015. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 1.788,78 eura;

- zastupanje na ročištu od 18. svibnja 2015. (Tbr. 9/2 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 894,39 eura;

- zastupanje na ročištu od 12. studenog 2015. (Tbr. 9/2 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 894,39 eura;

- zastupanje na ročištu od 8. siječnja 2016. (Tbr. 9/2 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 eura;

- sastav žalbe od 15. siječnja 2016. (Tbr. 10/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 2.235,98 eura;

- sastav podneska od 5. lipnja 2017. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 4. prosinca 2017. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 1.788,78 eura;

- sastav podneska od 31. siječnja 2018. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 eura;

- sastav podneska od 4. travnja 2018. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 1.788,78 eura;

- zastupanje na ročištu od 11. lipnja 2018. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 1.788,78 eura;

- sastav podneska od 19. lipnja 2018. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 eura;

- sastav podneska od 3. listopada 2018. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 eura;

- sastav podneska od 23. listopada 2018. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 eura;

- sastav podneska od 18. siječnja 2019. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 eura;

- sastav podneska od 22. siječnja 2019. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 1.788,78 eura;

- sastav podneska od 2. travnja 2019. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 eura;

- sastav podneska od 21. svibnja 2019. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 1.788,78 eura;

- zastupanje na ročištu od 4. srpnja 2019. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 1.788,78 eura;

- sastav podneska od 10. srpnja 2019. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 eura;

- sastav podneska od 3. rujna 2019. (Tbr. 8/3 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav podneska od 13. prosinca 2019. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 eura;

- sastav podneska od 11. ožujka 2020. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 1.788,78 eura;

- zastupanje na ročištu od 9. rujna 2020. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 1.788,78 eura;

- sastav podneska od 11. rujna 2020. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 29. rujna 2020. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 1.788,78 eura;

- sastav žalbe od 21. listopada 2020. (Tbr. 10/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 2.235,98 eura;

- sastav podneska od 3. ožujka 2022. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 eura;

- sastav podneska od 29. srpnja 2022. (Tbr. 8/3 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu 21. rujna 2022. (Tbr. 9/5 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 eura;

- zastupanje na ročištu 7. listopada 2022. (Tbr. 9/5 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 25. listopada 2022. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 1.788,78 eura;

- sastav podneska od 20. travnja 2023. (Tbr. 8/3 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav podneska od 11. listopada 2023. (Tbr. 8/3 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 20. prosinca 2023. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 1.788,78 eura;

- sastav podneska od 2. srpnja 2024. (Tbr. 8/3 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav podneska od 20. kolovoza 2024. (Tbr. 8/3 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav podneska od 25. rujna 2024. (Tbr. 8/3 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na sjednici vijeća drugostupanjskog suda od 10. prosinca 2024. (Tbr. 9/6 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 1.788,78 eura;

- zastupanje na ročištu od 29. travnja 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 1.788,78 eura;

što ukupno iznosi 45.180,73 eura.

59. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 5. ožujka 2015. u kojem predlaže ispravak zapisnika. Naime, eventualne greške na zapisniku valjalo je ispraviti prije potpisivanja zapisnika pa isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Tužitelju nije priznat sastav podneska od 9. siječnja 2018., od 5. lipnja 2020., od 16. svibnja 2022. i od 14. lipnja 2022. kojima požuruje rad suda jer isti podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Tužitelju nije priznat niti trošak sastava podnesaka od 24. siječnja 2018. i od 2. listopada 2018. jer nisu priloženi sudskom spisu. Tužitelju nije priznat trošak sastava zahtjeva za suđenje u razumnom roku jer se o navedenom trošku ne odlučuje u okviru ovog parničnog postupka.

60. Dakle, tužitelju je trebalo priznati troškove postupka po odvjetničkom zastupanju u iznosu od 45.180,73 eura, te je na taj iznos, sukladno odredbi članka 46. Tarife tužitelju, valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (11.295,18 eura). Dakle, tužitelju je priznat trošak u sveukupnom iznosu od 56.475,91 eura. S obzirom na uspjeh tužitelja u parnici od 65% tužitelju je s osnova odvjetničkog zastupanja kao osnovano valjalo priznati troškove postupka u iznosu od 36.709,34 eura.

61. Tužitelju je, nadalje, valjalo priznati i slijedeće troškove bez obzira na uspjeh tužitelja u sporu i to kako slijedi:

- predujam za vještačenje po vještaku medicine rada dr. Damiru Vodopivcu – 1.475 kn/195,77 eura,

- predujam za vještačenje po vještaku medicine rada dr. Mariji Zavalić – 2.600,00 kn/345,08 eura,

- trošak saslušanje vještakinje Marije Zavalić – 250,00 kn/33,18 eura

- predujam za financijsko vještačenje po vještaku Mariji Milošević – 1.800,00 kn/238,90 eura,

- doplata za financijsko vještačenje od 09.01.2019. – 400,00 kn/53,09 eura

- predujam za dopunu financijskog vještačenja od 02.04.2019. – 1.500,00 kn/199,08 eura

- trošak saslušanja vještakinje Marije Milošević 05.07.2019. – 125,00 kn/16,59 eura

- predujam za vještačenje po vještaku zaštite na radu Perici Frkoviću od 13.12.2019.

– 3.000,00 kn/398,17 eura

- trošak vještaka zaštite na radu od 11.09.2020. – 125,00 kn/16,59 eura,

- trošak saslušanja vještaka medicine rada Damira Vodopivca 29.09.2020. – 125,00 kn/16,59 eura

- predujam za medicinsko vještačenje 03.03.2022. – 1.500,00 kn/199,08 eura,

- predujam za financijsko vještačenje od 03.04.2023. – 182,52 eura,

- razlika predujma za financijsko vještačenje od 03.10.2023. – 79,93 eura,

- razlika predujma za financijsko vještačenje od 11.10.2023. – 79,93 eura,

- predujam financijsko vještačenje od 22.12.2023. – 350,00 eura,

što ukupno iznosi 2.404,50 eura.

62. Dakle, tužitelju je valjalo priznati sveukupno troškove postupka u iznosu od 39.113,84 eura zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja ove presude do isplate. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO. U preostalom djelu je zahtjev tužitelja za naknadu troška neosnovan. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki XI i XII izreke presude.

63. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP. Stoga je, odlučeno kao u točki XIII izreke ove presude.

64. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 6. lipnja 2025.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.