REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-890/2024-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐR iz [adresa] (prije [adresa]), OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Divjak, Topić & Bahtijarević d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika SVEUČILIŠTE U ZAGREBU, Zagreb, Trg republike Hrvatske 14, OIB 36612267447, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Babić, Brborović & partneri, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 24. travnja 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Poništava se Odluka o izmjeni Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu Klasa: 602-04/16-29/2, Ur. broj: 380-020/173-17-25 donesena dana 14. studenog 2017. godine od strane prof.dr.sc. UR, rektora Sveučilišta u Zagrebu, uz prethodnu suglasnost Senata Sveučilišta u Zgrebu, kao nezakonita.

2. Poništavaju se Rješenje o nazivu radnog mjesta i plaći I-tužitelja docdr.sc. ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Klasa: 120-02/17- 2/0002, Ur. broj: 380-1/1-17/048 doneseno dana 14. studenog 2017. godine od strane izv.prof.dr.sc. ZR, privremenog pročelnika Sveučilišta u Zagrebu – Hrvatskih studija te Rješenje o nazivu radnog mjesta i plaći I. tužitelja doc.dr.sc. ĐR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Klasa: 120-02/17- 2/0002, Ur. broj: 380-1/1-17/049, doneseno dana 14. studenog 2017. godine od strane izv.prof.dr.sc. ZR, privremenog pročelnika Sveučilišta u Zagrebu – Hrvatskih studija, kao nezakonita.

3. Nalaže se tuženiku Sveučilište u Zagrebu, Zagreb, Trg Republike Hrvatske 14, OIB: 36612267447 da naknadi tužiteljima trošak parničnog postupka uvećan za zatezne kamate tekuće od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate i to uroku od 8 (osam) dana, pod prijetnjom ovrhe."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 625,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlen na Sveučilištu u Zagrebu – Hrvatskim studijima (dalje u tekstu: Hrvatski studiji) na poslovima u znanstveno-nastavnom zvanju docenta na Odjelu za kroatologiju temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaključenog 31. siječnja 2014.

2. Odlukom o promjeni statusa Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji Klasa: 602-04/16-29/2, Ur. broj: 380-020/173-17-15 donesenom od strane Senata Sveučilišta u Zagrebu dana 17. siječnja 2017. (dalje u tekstu: Odluka o promjeni statusa Hrvatskih studija) ukinut je Sveučilišni centar Hrvatski studiji te je osnovan Sveučilišni odjel Hrvatski studiji, koji se osniva i djeluje kao podružnica tuženika u smislu odredaba Zakona o ustanovama (NN br. 76793 i dr., dalje u tekstu: Zakon o ustanovama).

3. Odredbama čl. 9. Zakona o ustanovama propisano je kako je podružnica ustrojbena jedinica (sastavnica) ustanove te da nije pravna osoba, odnosno da njenom djelatnošću i poslovanjem prava i obveze stječe ustanova (ovdje tuženik). Iz prethodnog proizlazi da podružnica ustanove (ovdje Hrvatski studiji) ne može imati niti stranačku sposobnost u parničnom postupku, već se ovdje na pasivnoj strani može nalaziti jedino tuženik kao ustanova.

4. Dana 14. studenog 2017. tuženik je donio Odluku o izmjeni Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilište u Zagrebu Klasa: 602-04/16-29/2, Ur. broj: 380-020/173-17-25 (dalje u tekstu: Odluka o razrješenjima). Odluka je donesena od strane sveučilišnih tijela tuženika, tj. o od strane prof.dr.sc. UR, rektora tuženika (dalje u tekstu: Rektor) uz prethodnu suglasnost Senata tuženika (dalje u tekstu: Senat).

5. Navedenom je Odlukom o razrješenjima rektor, uz prethodnu suglasnost Senata, Izmijenio točku II. Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu Klasa: 602-04/16-29/2, Ur. broj: 380-020/173-15 od 17. siječnja 2017., na način da je: - razriješio tužitelja dužnosti privremenog zamjenika pročelnika i privremenog povjerenika za osiguranje kvalitete Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija sveučilišta u Zagrebu te je na dužnost privremenog zamjenika pročelnika imenovao prof.dr.sc. ĐRĐ, a na dužnost privremenog povjerenika za osiguranje kvalitete doc.dr.sc. JR.

6. Kao izravna posljedica donošenja Odluke o razrješenjima iz prethodne točke ove tužbe, izv.prof.dr.sc. ZR, privremeni pročelnik Hrvatskih studija (dalje u tekstu: Pročelnik) donio je 14. studenog 2017. Rješenje o nazivu radnog mjesta i plaći tužitelja Klasa: 120-02/17-2/0002, Ur. broj: 380-1/1-17/048 i drugo Rješenje o nazivu radnog mjesta i plaći tužitelja Klasa: 120-02/17-2/0002, Ur. broj: 380-1/1-17/049. Navedena rješenja dostavljena tužitelju su na isti način kao i Odluka o razrješenjima iz prethodne točke ove tužbe, odnosno elektroničkim putem (u privitku elektroničke poruke), prvo 17. studenog 2017. i drugo 20. studenoga 2017. s e-mail adrese HR, dipl.iur., voditeljice Službe za opće, pravne i kadrovske poslove Sveučilišta u Zagrebu – Hrvatski studiji ([adresa elektroničke pošte]).

7. Iako se iz sadržaja rješenja o plaći životno i logično dade zaključiti da je rješenje (Ur. broj: 380-1/1-17/048) ispravljeno naknadnim donošenjem drugog rješenja (Ur. broj: 380-1/1-17/049) obzirom na omašku u pogledu izračuna trajanja radnog staža tužitelja u točki II. prvog rješenja (umjesto 37 godina, 10 mjeseci i 15 dana radnog staža – 38 godina, 0 mjeseci i 0 dana radnog staža), valja primijetiti kako u drugom rješenju nije izričito navedeno da se donošenjem istog stavlja izvan snage prvo rješenje. Stoga, radi izbjegavanja svake dvojbe i eventualne pravne nesigurnosti, tužitelj ovim putem (opreza radi) osporava osnovanost odnosno zakonitost oba rješenja. Neovisno o navedenom, sadržaj točke I. je jednak u oba pobijana rješenja. Navedenom je točkom utvrđeno da je podnositelj zaposlen na položaju I. vrste – pročelnik odjela, predstojnik zavoda (do 20 zaposlenih) – docent (interni naziv: predstojnik Odsjeka za kraotologiju), što je položaj I. vrste utvrđen čl. 6. stavkom a) točkom 10. Uredbe o nazivnima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (NN br. 25/13 i dr., dalje u tekstu: Uredba), s utvrđenim koeficijentom složenosti poslova 2,037.

8. Ranijim rješenjem pročelnika Klasa: 120-02/17-2/20002, Ur. broj: 380-1/1-17- 011 od 10. veljače 2017. bilo je utvrđeno da je tužitelj zaposlen na položaju I. vrste – Zamjenik pročelnika sveučilišnog odjela – docent, što je položaj I. vrste utvrđen čl. 6.a) t. 6. Uredbe, s utvrđenim koeficijentom složenosti poslova 3,104.

9. Slijedom navedenog, očito je da je donošenjem prethodno navedenih rješenja od 14. studenog 2017. pročelnik jednostrano odlučio smanjiti koeficijent složenosti poslova tužitelja, čime je automatski došlo i do smanjenja njegove mjesečne plaće sukladno čl. 4. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01 i 39/09, dalje u tekstu: Zakon o plaćama u javnim službama) te odgovarajućim odredbama Uredbe.

10. Tužitelj je 29. studenog 2017., pravovremeno i unutar zakonskog roka od 15 dana od saznanja za povredu svojeg prava iz radnog odnosa, odnosno od zaprimanja Odluke i rješenja, podnio tuženiku prigovore/zahtjeve za zaštitu svojih prava iz radnog odnosa (dalje u tekstu: Prigovori/Zahtjevi) 29. studenog 2017., koje je tuženik zaprimio 1. prosinca 2017. i na koji tuženika nije odgovorio.

11. Tužitelj ovom tužbom zahtijeva zaštitu povrijeđenih prava protiv: Odluke o razrješenju i Rješenja o nazivu radnog mjesta i plaći Klasa: 120-02/17-2/0002, Ur. broj: 380-1/1-17/048 i Rješenja o nazivu radnog mjesta i plaći Klasa: 120- 02/17-2/0002, Ur. broj: 380-1/1-17/049 donesenih od strane pročelnika 14. studenog 2017., smatrajući navedene odluke neosnovanima i nezakonitima, odnosno da su istima grubo privrijeđena njegova prava iz radnog odnosa. Naime, u postupku donošenja Odluke tuženik je počinio niz proceduralnih materijalno-pravnih povreda primjenjivih zakona i drugih propisa na štetu tužitelja.

12. Osporava se Odluka o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu Klasa: 602-04/16-29/2, Ur. broj: 380- 020/173-17-25 od 14. studenog 2017. obzirom da tužitelj smatra da je u postupku donošenja iste tuženik počinio niz proceduralnih i materijalno-pravnih povreda primjenjivih zakona i drugih propisa na štetu tužitelja. Naime, Odlukom o promjeni statusa Hrvatskih studija donesenom od strane Senata tuženika 17. siječnja 2017. ukinut je Sveučilišni centar Hrvatski studiji te je osnovan Sveučilišni odjel Hrvatskih studiji, koji se osniva i djeluje kao podružnica tuženika u smislu odredaba Zakona o ustanovama. Odredbama članka 3. Odluke o promjeni statusa Hrvatskih studija propisano je sljedeće: "Tijela Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji jesu: pročelnik Sveučilišnog odjela, Kolegij i Znanstveno-nastavno vijeće Sveučilišnog odjela. Sveučilišnim odjelom Hrvatski studiji upravlja pročelnik koji se bira sukladno odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju i Statuta Sveučilišta u Zagrebu. Kolegij se sastoji od pročelnika Odjela, zamjenika pročelnika i povjerenika za pojedine djelatnosti Odjela. Znanstveno-nastavno vijeće sastoji se od predstavnika nastavnika, znanstvenika, zaposlenih u suradničkim zvanjima, studenata, stručnih suradnika i zaposlenika Hrvatskih studija. Studenti čine 15% članova ZNV-a". Odredbom članka 4. propisano je sljedeće: "U postupku preustroja Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u sveučilišni odjel Hrvatski studiji imenovat će se privremena tijela Hrvatskih studija koja će provesti procjenu statusa i akata Hrvatskih studija."

13. U pogledu samog načina i postupka imenovanja gore navedenih privremenih tijela Hrvatskih studija, odredbom članka 6. predmetne Odluke o primjeni statusa Hrvatskih studija propisano je sljedeće: "Rektor Sveučilišta uz prethodnu suglasnost Senata, imenovat će privremenog pročelnika, privremenog zamjenika pročelnika, privremene povjerenike i članove privremenog Znanstveno-nastavnog vijeća iz reda zaposlenika i vanjskih suradnika Hrvatskih studija…koji su dužni u roku od godine dana od dana imenovanja predložiti Pravilnik u stroju i djelovanju Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija i u skladu s njime donijeti druge nužne opće akte Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji." Na dan sastava tužbe, privremena tijela Hrvatskih studija nisu predložila novi Pravilnik o ustroju i djelovanju Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji, odnosno nisu donijela niti druge nove nužne opće akte Sveučilišnog odjela Hrvatski studij. Slijedom navedenog, potrebno je osobito naglasiti postojanje Odluke o važenju i prilagodbi akata Hrvatskih studija od Klasa: 640- 01/2-17/0002, Ur. broj: 380-1/1-17-002 donesene od strane privremenog Znanstveno-nastavnog vijeća Hrvatskih studija 30. siječnja 2017. (dalje u tekstu: Odluka o važenju akata Hrvatskih studija) prema kojoj će se do donošenja novog Pravilnika o ustroju i djelovanju Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji i drugih općih akata primjenjivati postojeći akt Hrvatskih studija, osim u dijelovima koji su u suprotnosti sa Statutom tuženika ili Odlukom o promjeni statusa Hrvatskih studija uz prilagodbu naziva privremenih tijela sukladno s odlukom Senata i rektora tuženika.

14. Stoga, i nakon donošenja Odluke o primjeni statusa Hrvatskih studija nastavljaju se na odgovarajući način primjenjivati do tada važeći interni opći akti Hrvatskih studija, i to osobito: Odluka o ustroju i djelovanju odjela Hrvatskih studija sveučilišta u Zagrebu od 13. svibnja 2014. (dalje u tekstu: Odluka o ustroju i djelovanju odjela Hrvatski studiji) te Pravilnik o ustroju i djelovanju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu iz listopada 2008. (dalje u tekstu: Pravilnik o ustroju i djelovanju Hrvatskih studija).

15. Odlukom o imenovanu privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija sveučilišta u Zagrebu Klasa: 602-04/16-29/2, Ur. broj: 380-020/173-15, donesenom od strane rektora, uz prethodnu suglasnost Senata tuženika 17. siječnja 2017. (dalje u tekstu: Odluke o imenovanju privremenih tijela) temeljem gore citiranog članka 6. Odluke o promjeni statusa Hrvatskih studija, tužitelj je imenovan privremenim zamjenikom pročelnika Hrvatskih studija i privremenim povjerenikom za osiguranje kvalitete i poslovanje, navedenom je Odlukom o imenovanju privremenih tijela izv.prof.dr.sc. ZR imenovan privremenim pročelnikom Hrvatskih studija.

16. Nadalje, Odlukom o izmjeni i dopuni Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu Klasa. 602-094/16- 29/2, Ur. broj: 380-020/173-17-22 donesenom od strane rektora, uz prethodnu suglasnost Senata tuženika 28. rujna 2017. (dalje u tekstu: Odluka o izmjeni i dopuni Odluke od 28. rujna 2017.) izmijenila se točka II. Odluke o imenovanju privremenih tijela, na način da je tužitelj imenovan privremenim zamjenikom pročelnika Hrvatskih studija i privremenim povjerenikom za osiguranje kvaliteta (a ne više i privremenim povjerenikom za poslovanje, sukladno inicijalnoj Odluci o imenovanju privremenih tijela). Nakon donošenja predmetne Odluke, kronološki je uslijedilo donošenje ovdje osporavane Odluke o razrješenjima (tj. dana 14. studenog 2017.).

17. Slijedom gore navedenog, razvidno je da se u pogledu osporavane Odluke o razriješenima radi o odluci kojom je tuženik, kao poslodavac, odlučio o pravima i obvezama tužitelja iz radnog odnosa, odnosno o odluci kojim se nedvojbeno, na štetu tužitelja, mijenja sadržaj prava koja su vezana uz, tj. koja proizlaze iz radnog odnosa tužitelja kod tuženika. Povreda prava i interesa očituje se u tome da je tužitelj donošenjem osporavane odluke o razrješenjima (koja je donesena od strane tuženika na arbitraran, samovoljan i nezakonit način te bez uporišta u bilo kojem opravdanom razlogu utemeljenom na zakonu i ostalim primjenjivim propisima za donošenje takve vrste odluke) sukladno gore citiranom članku 3. stavku 3. Odluke o promjeni statusa Hrvatskih studija izgubio formalno pravo sudjelovanja u radu Kolegija hrvatskih studija, koje pravo je imao po osnovi svojih funkcija privremenog zamjenika pročelnika Hrvatskih studija i privremenog povjerenika za osiguranje kvalitete i poslovanje.

18. Pritom tužitelj podsjećaju da je kolegij interno tijelo Hrvatskih studija koje je sukladno članku 26. i dalje primjenjivog Pravilnika o ustroju i djelovanju Hrvatskih studija određeno za najvažnije poslovodno tijelo Hrvatskih studija koje raspravlja i pomaže voditelju (sada – pročelniku, obzirom na prilagodbu nazivlja privremenih tijela prema Odluci o promjeni statusa Hrvatskih studija te o Odluci o važenju akata Hrvatskih studija u odlučivanju o pitanjima tekućeg poslovanja, privremene sjednice Znanstveno-nastavnog vijeća te obavlja i druge poslove u skladu s navedenim Pravilnikom. Nadalje, iz činjenice da je nastavak postojanja kolegija kao internog tijela Hrvatskih studija bio predviđen i Odlukom o promjeni statusa Hrvatskih studija svakako je vidljivo da je predmetno tijelo bilo zamisljeno kao važno upravljačko odnosno poslovodno tijelo Hrvatskih studija koje je trebalo imati jednu od glavnim uloga u postupku preustroja Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji. Slijedom navedenog, donošenjem osporavane Odluke o razrješenjima tužitelj je izgubio svaku mogućnost utjecaja i sudjelovanja u radu i upravljanju Hrvatskim studijima, na potpuno nezakonit i pravno neosnovan način.

19. Nadalje, donošenje osporavane Odluke o razrješenjima je konkretno za tužitelja imalo negativan utjecaj i na njegova materijalna prava i uvjete iz radnog odnosa, obzirom je razrješenjem s funkcije privremenog zamjenika pročelnika zapravo degradiran, odnosno došlo je do donošenja osporavanih rješenja o plaći.

20. Razlog osporavanja Odluke o razrješenjima, tužitelj ističe njezinu neurednu dostavu, ista nije dostavljena na način propisan Zakonom o radu, važećim Pravilnikom o radu Hrvatskih studija odnosno drugim primjenjivim propisima. Naime, odredbom čl. 132. Zakona o radu propisano je da se na dostavu odluka o pravima i obvezama iz radnog odnosa na odgovarajući način primjenjuju odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak, ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom oradu. S obzirom da u konkretnom slučaju ne postoji sporazum sklopljen između radničkog vijeća i poslodavca, dok primjenjivi Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje ne sadrži posebne odredbe o dostavi odluka o pravima i obvezama iz radnog odnosa, u ovom pogledu valja konzultirati posebna pravila o dostavi odluka o pravima i obvezama iz radnog odnosa propisana odredbama čl. 109. Pravilnika o radu Hrvatskih studija.

21. Navedenim je odredbama propisano da se odluke o pravima i obvezama radnika Hrvatskih studija dostavljaju radnicima u poslovnim prostorima Hrvatskih studija, za radnog vremena. Nadalje je propisano da se, ako se radnik ne nalazi na radu, takve odluke dostavljaju preporučenom poštom s povratnicom na adresu stanovanja radnika koju je radnik prijavio Hrvatskim studijima i koja se vodi u evidenciji koju o radnicima vode Hrvatski studiji. Slijedom navedenog, ovlaštenje tuženika kao poslodavca prema kojem odluke o pravima i obvezama iz radnog odnosa može dostavljati radnicima elektroničkim putem ne proizlazi niti iz općih odredaba o dostavi odluka o pravima i obvezama iz radnog odnosa iz čl. 132. Zakona o radu, niti iz posebnih odredaba o dostavi navedenih odluka propisanih u čl. 109. Pravilnika o radu Hrvatskih studija, a takav način dostave nije propisan kao zakonit niti odgovarajućim odredbama o dostavi iz važećeg Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91 i dr., dalje u tekstu: ZPP).

22. Nadalje, tužitelj nije nikada od tuženika posebno zahtijevao, niti je dao izričiti pristanak (potpisom ugovora o radu ili na drugi način) da mu se odluke o njegovim pravima i obvezama iz radnog odnosa dostavljaju elektroničkim putem, a takva ovlast na strani tuženika kao poslodavca nije izričito propisana niti jednim posebnim zakonom. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da se u konkretnom slučaju očito radi o neurednoj, odnosno nezakonitoj dostavi osporavane odluke o razrješenjima.

23. Nadalje, donošenje navedene Odluke o razrješenjima nije bilo predviđeno na prethodnom dnevnom redu sjednice Senata tuženika odaslanom i objavljenom 10. studenog 2017., već je donošenje iste (očito tendenciozno) na dnevni red uvršteno tek naknadno, pa stoga tužitelj niti u jednom trenutku nije bio prethodno upozoren, odnosno nije mu bilo najavljeno da će na navedenoj sjednici biti donesena osporavana Odluka kojom će biti razriješen s dužnosti. Slijedom navedenog, tužitelju u konkretnom slučaju nije bila dana mogućnost da se uopće izjasni o činjenicama i okolnostima koje su bile od važnosti za donošenje osporavane Odluke o razrješenjima, niti su mu te činjenice i okolnosti, odnosno pravi razlozi za donošenje osporavane Odluke, jasno priopćeni od strane tuženika do dana sastava ove tužbe.

24. Nadalje, iako donesena od strane rektora uz prethodnu suglasnost Senata tuženika, sve okolnosti i saznanja tužitelja upućuju na to da je glavni inicijator u pogledu donošenja Odluke o razrješenjima bio – pročelnik. Činjenica da je pročelnik glavni inicijator ovakvog postupanja vidljiva je i iz javno dostupnih informacija, odnosno izjave koju je rektor dao za Večernji list, objavljene na mrežnim strancima navedenog lista 15. studenog 2017. Iz predmetne izjave rektora vidljivo je da je donošenje osporavane Odluke o razrješenjima zapravo bilo inicirano isključivo od strane pročelnika, iako je ista formalno donesena od strane rektora uz prethodnu suglasnost Senata tuženika. Pritom niti iz odredbe članka 6. Odluke o promjeni statusa Hrvatskih studija, niti iz odredaba primjenjivog Pravilnika o ustroju i djelovanju Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji ne proizlazi ovlast pročelnika razriješiti, niti predlagati rektoru razrješenje privremenog zamjenika pročelnika odnosno privremenih povjerenika. Slijedom navedenog, tužitelj je dojma da se ovdje radi o klasičnoj zlouporabi prava, odnosno osnaživanju odluke koja faktično predstavlja odluku donesenu od strane pročelnika kao nenadležnog tijela za donošenje iste, sve kako bi se sakrila činjenica da si je pročelnik u konkretnom slučaju samovoljno pripisao ovlasti koje mu nisu dane zakonom, propisima niti primjenjivim općim aktima. Naime, kao što je tužitelj prethodno već istaknuo, očito je da se u pogledu osporavane Odluke o razrješenjima zapravo radi o odluci pročelnika, a ne o odluci rektora tuženika kako je propisano odredbom članka 6. Odluke o promjeni statusa Hrvatskih studija. Štoviše, veoma je indikativno i paradoksalno da rektor, na upit novinara Večernjeg lista upućen dan nakon što je donio osporavanu Odluku o razrješenjima, nije bio u stanju pružiti točan odgovor na pitanje koje su osobe osporavanom Odlukom o razrješenjima (formalno njegovom) novoimenovane na funkcije s kojih je tužitelj razriješen.

25. Tužitelj nadalje ističe kao značajno za procjenu modus operandi pročelnika tuženika u ovom konkretnom slučaju da su prof.dr.sc. ĐRĐ odnosno doc.dr.sc. VR kao novoimenovane osobe na funkcije s kojih je tužitelj smijenjen osporavanom Odlukom o razrješenjima, naznačene na mrežnim stranicama Hrvatskih studija neposredno nakon održavanja sporne sjenice Senata 14. studenog 2017. na kojoj je osporavana Odluka o razrješenjima donesena, odnosno dan prije nego je osporavana Odluka o razrješenjima uopće bila dostavljena tužitelju u pisanom obliku. Pritom tužitelj ističe da je osporavanom Odlukom o razrješenjima tuženik imenovao doc.ddr.sc. VR povjerenicom za osiguravanje kvalitete, iako je prema odredbama Pravilnika o sustavu osiguravanja kvalitete Hrvatskih studija sveučilišta u Zagrebu od 12. listopada 2010. (koji se i dalje primjenjuje prema Odluci o važenju akata Hrvatskih studija, kako je razloženo u gornjoj točki 4. ove tužbe) na tu funkciju trebao imenovati povjerenika za nastavu i studente.

26. Tužitelj u pogledu razloga za pobijanje osporavane Odluke o razrješenjima posebno ističe da ista ne sadrži ikakvo obrazloženje, pa iz njezinog sadržaja nisu vidljivi pravi razlozi za njezino donošenje, odnosno nisu naznačeni opravdani razlozi za razrješenja tužitelja s funkcija. Takvo je postupanje suprotno temeljnim načelima radnog prava, osobito načela zaštite radnika kao slabije strane u radnom odnosu, a osobito iz razloga jer je uslijed takvog postupanja poslodavca radnicima znatno otežano zahtijevati zaštitu svojih prava iz radnog odnosa temeljem odredaba čl. 133. Zakona o radu. Tužitelj u ovom pogledu dalje navodi da se tuženik u donošenju osporavane Odluke o razrješenjima pozvao na članak 6. Odluke o promjeni statusa Hrvatskih studija. Podsjećamo, navedena odredba glasi: "Rektor sveučilišta, uz prethodnu suglasnost Senata, imenovat će privremenog pročelnika, privremenog zamjenika pročelnika, privremene povjerenike i članove privremenog Znanstveno-nastavnog vijeća…". Iz sadržaja navedene odredbe vidljivo je da se istom rektoru, uz prethodnu suglasnost Senata, izričito daje samo ovlast imenovanja privremenog pročelnika, privremenog zamjenika pročelnika odnosno privremenih povjerenika, ne i ovlast njihovog razrješenja s funkcija prije isteka mandata. Obzirom se rektor i Senat tuženika pozivaju na navedenu odredbu i u pogledu razrješenja privremenog pročelnika, privremenog zamjenika pročelnika odnosno privremenih povjerenika s njihovih funkcija, tužitelj smatra da si isti takvim postupanjem pripisuju ovlasti koje im nisu dane predmetnom odredbom Odluke o promjeni statusa Hrvatskih studija. Uz to, tužitelj napominje da je pred Upravnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Usl-454/2017 već pokrenut upravni spor radi oglašavanja ništavom Odluke o promjeni statusa Hrvatskih studija od strane drugih zaposlenika Sveučilišta u Zagrebu - Hrvatskih studija kao skupine osoba.

27. S obzirom da Odluka o promjeni statusa Hrvatskih studija kako je navedeno ne regulira pitanje razrješenja privremenog pročelnika, privremenog zamjenika pročelnika odnosno privremenih povjerenika prije isteka njihova mandata, tužitelj smatra da je za navedeno potrebno konzultirati odredbe Pravilnika o ustroju i djelovanju Hrvatskih studija, koji se i dalje primjenjuje temeljem Odluke o važenju akata Hrvatskih studija. U članku 19. stavku 1. Pravilnika o ustroju i djelovanju Hrvatskih studija propisano je da voditelja (sada – pročelnika, obzirom na prilagodbu nazivlja privremenih tijela prema Odluci o promjeni statusa Hrvatskih studija te Odluci o važenju akata Hrvatskih studija) imenuje rektor, uz suglasnost Senata, na prijedlog Znanstveno-nastavnog vijeća. Nadalje, u stavcima 4. i 5. navedenog članka propisano je da voditelj (sada – pročelnik) može imenovati jednog ili više povjerenika za određeno područje koji mu pomažu u radu, kao i da može mati zamjenika, koji može biti jedan od povjerenika, a kojeg imenuje uz suglasnost rektora.

28. Tužitelj je u konkretnom slučaju prema navedenoj odredbi i ishodio predmetnu suglasnost rektora za imenovanje zamjenikom voditelja (sada – privremenim zamjenikom pročelnika), koju je rektor izdao 7. listopada 2016., Klasa: 602- 04/16-01/5, Ur. broj: 380-010/076-16-14 i koja vrijedi za mandatno razdoblje akademske godine 2017./2017. i 2017/2018. Nadalje, odredbom članka 24. stavka 1. Pravilnika o ustroju i djelovanju Hrvatskih studija voditelj (sada – pročelnik) može biti razriješen i prije isteka roka na koji je imenovan ako: sam traži razrješenje, ne ispunjava dužnost, ozbiljno i trajno krši odredbe Ustava, Pravilnika ili drugih općih akata Sveučilišta i Hrvatskih studija, svojim ponašanjem povrijedi ugled dužnosti koju obnaša ili izgubi sposobnost obavljanja dužnosti. Dakle, očito je da su gore opisanom odredbom članka 24. stavka 1. Pravilnika o ustroju i djelovanju Hrvatskih studija izričito propisani razlozi zbog kojih voditelj (sada – pročelnik) može biti razriješen dužnosti prije isteka roka za koji je imenovan. Pritom tužitelj smatra da bi navedena odredba trebala ujedno predstaviti i razloge za privremeno razrješenje zamjenika voditelja (sada – privremenog zamjenika pročelnika) i povjerenika (sada – privremenih povjerenika), obzirom da bi svako suprotno tumačenje svrhe i cilja navedene odredbe stvorilo tuženiku prostor za zlouporabe prava i arbitrarno postupanje, odnosno dodjelu neograničenih ovlasti u pogledu donošenja paušalnih, neobrazloženih i neargumentiranih odluka o razrješenju privremenog zamjenika pročelnika i privremenih predstojnika prije isteka njihova mandata, bez potrebe za navođenjem ikakvih opravdanih razloga (kao što je tuženik to nedvojbeno učinio u ovom konkretnom slučaju).

29. Niti jedan od gore navedenih razloga za razrješenje izričito propisanih odredbom članka 24. stavka 1. Pravilnika o ustroju i djelovanju Hrvatskih studija nije naveden u osporavanoj Odluci o razrješenjima kao razlog za razrješenje tužitelja s njihovih funkcija. Čak štoviše, pobijana Odluka o razrješenjima uopće nije obrazložena, niti su u istoj naznačeni ikakvi opravdani razlozi za njezino donošenje. Pritom je vrlo indikativno da su u odluci o izmjeni i dopuni Odluke od 28. rujna 2017., čije je donošenje neposredno prethodilo donošenju ovdje osporavane Odluke o razrješenjima, izričito navedeni razlozi za razrješenje svih privremenih povjerenika razriješenih predmetnom Odlukom, i to: doc.dr.sc. URĐ i izv.prof.dr.sc. SR na njihovu osobnu molbu, doc.dr.sc. AR i doc.dr.sc. RR zbog odlaska na znanstveno usavršavanje u inozemstvo, prof.dr.sc. ŽR zbog prelaska na drugu instituciju i dr.sc. FR, zbog razloga osobne naravi.

30. Uz to, tužitelj ističe kako nikada prije donošenja osporavane Odluke o razrješenjima nije bilo primjedbi na njegov rad, ponašanje odnosno na način na koji ispunjava svoje dužnosti, odnosno nikada im nije bilo priopćeno da ne obavljaju rad na zadovoljavaju način. Dakle, razvidno je da je osporavana Odluka o razrješenjima donesena od strane tuženika svojevoljno, arbitrarno i bez ikakvih valjanih na zakonu i propisima utemeljenih razloga. Navedeno predstavlja postupanje koje je nedopustivo u modernom demokratskom društvu i pravnoj državi, a da ne govorimo da se takvim postupanjem ruše ugled i dignitet Sveučilišta u Zagrebu, odnosno tuženika kao ustanove u cijelosti.

31. Nezakonitost i neutemeljenost osporavane Odluke o razrješenjima, odnosno njezina suprotnost odredbama članka 24. Pravilnika o ustroju i djelovanju Hrvatskih studija dolazi do izražaja i zbog činjenice da je postupak razrješenja tužitelja s funkcija privremenog zamjenika pročelnika i privremenog povjerenika za osiguranje kvalitete (I-tužitelj) odnosno funkcije privremenog povjerenika za nastavu i studente (I-tužitelj) imalo ovlast pokrenuti te donijeti konačnu odluku o razrješenjima jedino Znanstveno-nastavno vijeće natpolovičnom većinom ukupnog broja članova (kako je propisano odredbama članka 24. stavaka 2. i 3. navedenog Pravilnika), a ne od strane rektora uz suglasnost Senata tuženika, kao što je ovdje slučaj.

32. Osporava se Rješenje o nazivu radnog mjesta i plaći tužitelja Klasa: 120-02/17- 2/0002, Ur. broj: 380-1/1-17/048 i Rješenje o nazivu radnog mjesta i plaći I- tužitelja Klasa: 120-02/17-2/0002, Ur. broj: 380-1/1-17/049 donesenih od strane pročelnika 14. studenog 2017. (Rješenja o plaći) doneseno od strane pročelnika predstavlja izravnu posljedicu, tj. izravno je uvjetovano donošenjem neosnovane i nezakonite Odluke o razrješenjima od strane tuženika. Obzirom da je povod odnosno osnova za donošenje ovdje osporavanih Rješenja o plaći (tj. osporavana Odluka o razrješenjima) nezakonita, tužitelj smatra da navedena nezakonitost automatski obuhvaća, odnosno automatski dovodi i do nezakonitosti ovdje osporavanih Rješenja o plaći. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da su donošenjem pobijanih rješenja o plaći grubo povrijeđena njegova prava iz radnog odnosa. Naime, iz sadržaja predmetnih rješenja vidljivo je da ista uopće nisu obrazložena na adekvatan način, odnosno nisu vidljivi pravi razlozi za njihovo donošenje. Dodatno, niti ovdje osporavana rješenja o plaći nisu dostavljena tužitelju na zakonit način obzirom da su mu, kao i gore osporavana Odluka o razrješenjima također dostavljena isključivo elektronskim putem.

33. Dodatno, tužitelj navodi da su visina plaće i radno mjesto bitni sastojci ugovora o radu koji se inače ne mogu mijenjati jednostranim odlukama poslodavca. Međutim, u situacijama u kojim je poslodavcu omogućeno jednostrano donositi takve pisane odluke (na temelju odredbe čl. 58. Pravilnika o radu Hrvatskih studija), iste bi svakako trebalo sadržavati na zakonu utemeljene opravdane razloge za njihovo donošenje.

34. Na kraju, treba napomenuti da tužitelj spada u grupu djelatnika Hrvatskih studija koji se nedvosmisleno i bez alternative zalažu da Hrvatski studiji što prije postanu fakultet kao temeljni preduvjet reakreditacijskog postupka, dok se pročelnik izrijekom zalaže da Hrvatski studiji zadrže trenutni status Sveučilišnog odjela, kao podružnice tuženika, tj. Sveučilišta u Zagrebu bez ikakve pravne osobnosti. Protiv takvog stava pročelnika očito nema ništa protiv niti rektor, pa upravo zbog toga tuženik, tj. Sveučilište u Zagrebu trenutno broji 34 fakulteta i jedan sveučilišni odjel – Hrvatske studije.

35. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor stvarne nenadležnosti ovoga suda. Predmetnom tužbom osporava se zakonitost Odluke o izmjeni Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Klasa: 602-04/16-29/2, Ur. broj: 380-020/173-17-25 donesene 14. studenog 2017. od strane prof.dr.sc. UR, rektora Sveučilišta u Zagrebu, uz prethodnu suglasnost Senata Sveučilišta u Zagrebu (nastavno: Odluka o imenovanju), Rješenja o nazivu radnog mjesta i plaći, Klasa: 120- 02/17-2/0002, Ur. broj: 380-1/1-17/048 doneseno 14. studenog 2017. od strane izv.prof.dr.sc. DR, privremenog pročelnika Sveučilišta u Zagrebu – Hrvatskih studija i Rješenja o nazivu radnog mjesta i plaći, Klasa: 120-02/17- 2/0002, Ur. broj: 380-1/1-17/049 doneseno 14. studenog 2017. od strane izv.prof.dc.sc. DR, privremenog pročelnika Sveučilišta u Zagrebu – Hrvatskih studija, te se zahtijeva da se citirana Odluka o rješenja ponište odlukom suda kao nezakoniti. Odredbom čl. 34. st. 1. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (nastavno: ZPP) pripisano je da općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima iz radnih odnosa. Spor iz radnog odnosa jest onaj koji proizlazi iz ugovora o radu zaključenog između konkretnog radnika i poslodavca ili iz kolektivnog ugovora za stranke tog kolektivnog ugovora.

36. Tužitelj je 31. siječnja 2014. s tuženikom sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova docenta na Odjelu za kroatologiju Hrvatskih studija. Iz navedenog jasno proizlazi kako tužitelj nije sklopio ugovor o radu za obavljanje "poslova privremenog povjerenika za nastavu i studente Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu", nego za obavljanje poslova docenta kod tuženika. Prema tome, predmetni spor očigledno ne proizlazi iz ugovora o radu koji je tužitelj sklopio s tuženikom jer se ne tiče njegovog radnog mjesta docenta. Predmetni spor nedvojbeno ne proizlazi niti iz kolektivnog ugovora koji uređuje područje znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja. Stoga nema osnove po kojima bi se mogla ustanoviti nadležnost radnog suda za rješavanje u ovoj pravnoj stvari. U konkretnom slučaju eventualna prava tužitelja čiju zaštitu isti potražuje ovom tužbom, ne proizlaze niti iz njegovog ugovora o radu sklopljenog s tuženikom, a niti iz kolektivnih ugovora vezanih za znanost i visoko obrazovanje.

37. Rješenja o plaći koja tužitelj također pobija, u cijelosti su utemeljena na pobijanoj Odluci o razrješenju pa se o zakonitosti istih ne može odlučiti odvojeno od ocjene zakonitosti iste Odluke. Osim toga, samim Rješenjima o plaći se regulira koeficijent za obavljanje položaja I. vrste (predsjednik odsjeka za kroatologiju umjesto ranije zamjenik pročelnika sveučilišnog odjela) pa ni u odnosu na zakonitost istih rješenja ne postoji nadležnost radnog suda. Međutim, ovo pitanje ne može biti predmet ovog postupka jer naslovljeni sud nije nadležan odlučivati o zakonitosti Odluke o imenovanju. Osim već navedenih razloga, ovo i stoga što je donošenje odluka o unutarnjem ustrojstvu u cijelosti obuhvaćeno sveučilišnom autonomijom i ne može biti predmet sudskog ispitivanja. No čak i kad bi se na neki način moglo ispitivanje odluke o ustroju Hrvatskih studija podvesti u nadležnost suda, onda u svakom slučaju ne bi postojala nadležnost općinskog radnog, nego eventualno upravnog suda. Ovo stoga što je odredbom čl. 3. Zakona o upravnim sporovima (nastavno: ZUS) određen predmet upravnog spora tako da je "…predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne oduke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akti) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek".

38. Prava koja je tužitelj navodno izgubio donošenjem osporavane Odluke o imenovanju tužitelj nije imao temeljem sklopljenog ugovora o radu s tuženikom (a koji je sklopio za obavljanje poslova docenta), već isključivo temeljem svog položaja privremenog povjerenika. Prema tome, jasno je da u konkretnom slučaju pobijana Odluka tuženika može eventualno predstavljati odluku javnopravnog tijela kojom je odlučeno o pravu, obvezi ili pravnom interesu tužitelja u upravnoj stvari, a protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Da je tome tako potvrđuje i sam tužitelj jer je 12. siječnja 2018. pred Upravnim sudom u Zagrebu podnio tužbu kojom zahtijeva poništenje predmetne Odluke o imenovanju.

39. Podredno, tuženik navodi da je pobijana Odluka o imenovanju zakonita u cijelosti, u odnosu na nezakonito zaprimanje Odluke nesporno je da je istu tužitelj zaprimio, još jednom se ističe da se u konkretnom slučaju ne radi o dostavi odluke kojom se odlučuje o pravima i obvezama tužitelja iz radnog odnosa, a kako tužitelj ustrajno pokušava iskonstruirati. Pobijana Odluka tiče se isključivo položaja/funkcije tužitelja kao privremenog. U odnosu na navod nezakonitosti Odluke da isto nije bilo predviđeno na prethodnom dnevnom rednom sjednice Senata" odnosno da "nije bilo najavljeno da će na navedenoj sjednici biti donesena osporavana Odluka kojom će tužitelj biti razriješen njegove dužnosti", ističe se kako pobijana Odluka o razrješenju ne predstavlja odluku o otkazu pa prije donošenja iste tuženik nije niti bio dužan pozivati tužitelja da iznese svoju obranu odnosno da se izjasni o istoj.

40. Osim što tuženik nije bio dužan upozoravati tužitelja da će pobijana Odluka biti donesena, ističe se i da je odredbom čl. 13. st. 1. toč. 4. Statuta Sveučilišta propisano da rektor Sveučilišta predsjedava Senatu te priprema i predlaže dnevni red sjednice Senata. Sukladno izričitoj ovlasti koju ima temeljem citirane odredbe, rektor Sveučilišta prof.dr.sc. UR je otvorio 3. redovitu sjednicu Senata održanu 14. studenog 2017. te je predložio izmjene i dopune dnevnog reda. Između ostalog, rektor je predložio da se na dnevni red doda toč. 18. "Davanje suglasnosti na prijedlog Odluke o izmjeni Odluke o imenovanju privremenih tijela sveučilišnog odjela Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu".

41. Tužitelj nije član Senata Sveučilišta pa stoga istom nije morao biti dostavljen dnevni red niti je isti morao biti upoznat s njegovim sadržajem. Senat Sveučilišta u Zagrebu, uz jedan suzdržan glas, dao je prethodnu suglasnost na prijedlog osporavane Odluke o imenovanju, sve u skladu s člankom 6. Odluke o promjeni statusa Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji. Slijedom navedenog, evidentno je da je pobijana Odluka donesena zakonito i uz provođenje Statutom predviđene procedure pa su svi navodi tužitelja promašeni i neosnovani u cijelosti.

42. Tužitelj navodi da je pobijana Odluka nezakonita zato što ista nije obrazložena odnosno zato što "iz njezinog sadržaja nisu vidljivi pravi razlozi za njezino donošenje". Kao prvo, tuženik ponavlja da pobijana Odluka nema narav odluke o otkazu ugovora o radu i da ista ne mora biti obrazložena sukladno čl. 120. ZOR-a. Osim toga, kako je tuženik već obrazložio pod toč. 1. odgovora na tužbu, ne radi se o odluci koja se tiče radnopravnog statusa tužitelja, već isključivo njegovog položaja na mjestu privremenog povjerenika. Prema tome, potpuno su promašeni svi navodi tužitelja o tome da je 'postupanje tuženika protivno temeljnim načelima radnog prava' ili da bi 'radnici trebali biti upoznati s razlozima na kojima je poslodavac temeljio svoju odluku, a pogotovo ako se umanjuju ili ograničavaju njihova prava iz radnog odnosa' – jer se u konkretnom slučaju ne radi o pravima iz radnog odnosa.

43. Kao drugo, tuženik je već istaknuo da su odluke o unutarnjem ustrojstvu Sveučilišta u cijelosti obuhvaćene sveučilišnom autonomijom pa iste ne mogu biti meritorno preispitivane od strane suda. U donošenju pobijane Odluke u cijelosti je poštovana procedura koju propisuje Statut Sveučilišta, objavljen je i pravilno izmijenjen i dopunjen dnevni red sjednice Senata, sjednica je pravilno sazvana, ispunjen je uvjet kvoruma, a za davanje prethodne suglasnosti na pobijanu Odluku glasao je čitav Senat izuzev jednog suzdržanog člana. Osim toga, ističe se i da sama Odluka o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji, a kojom je tužitelj bio imenovan na funkciju privremenog zamjenika pročelnika i privremenog povjerenika za osiguravanje kvalitete i poslovanje, također nije bila posebno obrazložena. Prema tome, u cijelosti su promašeni navodi tužitelja da je pobijana Odluka morala biti detaljno obrazložena odnosno da bi eventualni nedostaci i u obrazloženju iste utjecali na njezinu zakonitost.

44. Zaključno tužitelj ističe da je pobijana Odluka nezakonita stoga što je rektor Sveučilišta sukladno čl. 6. Odluke o promjeni statusa, isključivo ovlašten imenovati privremene povjerenike, a nema ih ovlast razriješiti. Takvo tumačenje odredbe čl. 6. citirane Odluke u potpunosti je promašeno i nelogično. Tužiteljeva interpretacija da ovlast na imenovanje ne bi sadržavala i ovlast na razrješenje restriktivna je i pravno neodrživa jer ako rektor sveučilišta ima pravo imenovati privremene povjerenike, onda ima pravo i svoju odluku o imenovanju izmijeniti. Da bi rektor mogao izmijeniti svoju odluku o imenovanju (odnosno imenovati drugu osobu na položaj privremenog povjerenika) razvidno je da postojeći privremeni povjerenik mora biti razriješen. U tom smislu je danoj ovlasti rektora da imenuje privremene povjerenike, imanentna i ovlast da privremene povjerenike razriješi. Bez ovlasti da razriješi pojedinog privremenog povjerenika, rektor ne bi mogao u potpunosti vršiti niti svoju ovlast da imenuje (novog ) privremenog povjerenika.

45. Osim toga, Hrvatski studiji trenutno su još u postupku promjene statusa odnosno transformacije iz sveučilišnog centar u sveučilišni odjel. U postupku preustroja imenovana su sukladno čl. 4. Odluke o promjeni statusa, privremena tijela koja su zadužena za provedbu promjene statusa i akata Hrvatskih studija. Prema tome, popuno su promašeni navodi tužitelja o tome da je tužitelj imao određeni mandat na mjestu privremenog povjerenika i da isti "nije mogao biti smijenjen prije kraja mandata". Ne postoji vremenski zadan mandat privremenog povjerenika niti drugih privremenih tijela jer bi to bilo potpuno proturječno samoj naravi transformacije Hrvatskih studija i privremenog imenovanja svih relevantnih tijela.

46. U Odluci o važenju i prilagodbi akata Hrvatskih studija jasno je navedeno da će se do donošenja Pravilnika o ustroju i djelovanju Hrvatskih studija i drugih općih akata primjenjivati postojeći akti Hrvatskih studija, osim u dijelovima koji su u suprotnosti s Odlukom o promjeni statusa. Prema tome, u situaciji privremeno imenovane uprave na Hrvatskim studijima ne dolazi u obzir primjena odredbe čl. 24. st. 1. Pravilnika o ustroju i djelovanju Hrvatskih studija onako kako je predlaže tužitelj. Ovo stoga što ista odredba propisuje razloge za razrješenje s dužnosti voditelja prije isteka roka na koji je imenovan. Kako je već navedeno, privremeni povjerenik (kao ni jedno drugo tijelo privremene uprave na Hrvatskim studijima) uočen nema određen mandat niti je uopće imenovan na način kako to predviđa isti Pravilnik. Stoga je jasno da uopće nema pravne osnove po kojoj bi se citirana odredba mogla primijeniti na razrješenje tužitelja s položaja privremenog povjerenika. Upravo suprotno, uzimajući u obzir cjelokupan tranzicijski status Hrvatskih studija, jedini ispravan zaključak jest da je privremeni povjerenik imenovan do opoziva odnosno razrješenja, a o čemu odlučuje rektor Sveučilišta uz suglasnost Senata.

47. Tužitelj navodi da je 'glavni inicijator' u pogledu donošenja pobijane Odluke bio pročelnik Hrvatskih studija ZR i da je ista Odluka nezakonita jer iz čl. 6. Odluke o promjeni statusa Hrvatskih studija i Pravilnika ne proizlazi ovlast pročelnika da razriješi odnosno predlaže razrješenje privremenog povjerenika. Takvi navodi tužitelja su apsurdni i u cijelosti promašeni. Iz samog teksta pobijane Odluke te Zapisnika s 3. redovite sjednice Senata Sveučilišta u Zagrebu jasno proizlazi da je spornu Odluku donio rektor uz prethodnu suglasnost Senata. Iz navedenog slijedi da je Odluka donesena u cijelosti sukladno čl. 6. Odluka o promjeni statusa Hrvatskih studija i da sam pročelnik Hrvatskih studija ZR nije donio istu niti je predlagao njezino donošenje. Pročelnik ZR je sudjelovao u radu Senata jer je član navedenog tijela pa je sukladno Statusu Sveučilišta imao pravo prisustvovati sjednici i glasovati o Odlukama koje su bile na dnevnom redu. Međutim, pročelnik ZR nije imao nikakav daljnji ili opsežniji angažman u pogledu donošenja pobijane Odluke, već se njegov doprinos donošenju iste iscrpljuje u činjenici da isti ima svojstvo člana Senata i da je u tom svojstvu glasao za davanje prethodne suglasnosti na rektorovu odluku. Stoga su potpuno promašeni i nelogični navodi tužitelja da su rektor (i čitav Senat!) samo 'osnažili' neku raniju odluku pročelnika ZR.

48. Što se tiče osporavanja rješenja o plaći, tuženik ističe da su ista utemeljena na donesenoj Odluci o imenovanju, a obzirom je ta Odluka zakonita u cijelosti, zakonita su i rješenja o plaći. Tuženik pritom ističe da u čl. 7. Ugovora o radu tužitelja stoji kako će poslodavac istom za obavljanje poslova docenta isplaćivati osnovnu plaću i dodatke na plaću te ostala materijalna prava propisana Zakonom o plaćama službenika i namještenika u javnim službama, drugim propisima u skladu s tim Zakonom, kolektivnim ugovorima te općim aktom poslodavca, a što se utvrđuje posebnim rješenjem. U st. 2. istog članka propisano je da kad se steknu uvjeti za promjenu platnog razreda, koeficijenta ili dodatka, zaposleniku će se izdati rješenje kojim se ne mijenja Ugovor o radu. Prema tome, donošenje rješenja o plaći ne dira u tužiteljem ugovor o radu jer se plaća određuje sukladno drugim propisima i općim aktima poslodavca. Obzirom je zakonitom Odlukom tužitelj razriješen s mjesta privremenog zamjenika pročelnika, tuženik je morao donijeti rješenje kojim će biti promijenjen koeficijent temeljem kojeg se računa plaća tužitelja odnosno morao je uskladiti tužiteljev koeficijent s čl. 6. a) toč. 10. Uredbe u kojoj je definiran koeficijent od 2,037 za položaj I. vrste, predstojnik Odsjeka za kroatologiju.

49. Zaključno tuženik ukazuje da se i donošenjem pobijanih rješenja o plaći isključivo mijenjao koeficijent za obavljanje poslova po položaju tužitelja kao privremenog zamjenika pročelnika odnosno privremenog povjerenika. Donošenjem tih rješenja se nije mijenjao tužiteljev Ugovor o radu niti se diralo u plaću koju tužitelj ima za radno mjesto docenta. Prema tome, niti ocjena zakonitosti tih rješenja ne spada u nadležnost Općinskog radnog suda.

50. Slijedom navedenog predlaže se odbaciti tužbu, dok se podredno ističe da su rješenja o plaći tužitelja zakonita u cijelosti.

51. U odnosu na navode tužitelja koji se tiču toga da sama Odluka o promjeni statusa ne bi bila zakonita, tuženik iste navode osporava, ali i ističe da zakonitost te Odluke uopće nije predmet ovog spora. Obzirom na navedeno, svi navodi tužitelja u tom smislu su potpuno irelevantni i tuženik smatra nepotrebnim dodatno se očitovati o istima.

52. U toku postupka sud je izvršio uvid u: Ugovore o radu (strana 24, 25-26 spisa), Odluku o izmjeni Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu (strana 27 spisa), e-mail korespondenciju (strana 28, 31, 104 spisa), Rješenja o nazivu radnog mjesta i plaći (strana 29, 30, 32 spisa), Prigovor/zahtjev za zaštitu prava (strana 33-40, 41-45 spisa), povratnice (strana 46-47 spisa), Odluku o promjeni statusa Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji (strana 48-50 spisa), Odluku o važenju akata i prilagodbi akata Hrvatskih studija (strana 51 spisa), Odluku o ustroju i djelovanju odjela Hrvatskih studija – pročišćeni tekst (strana 52-54 spisa), Pravilnik o ustroju i djelovanju Hrvatskih studija (strana 55-66 spis), Odluku o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatski studiji (strana 67-68 spisa), Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija (strana 69 spisa), Izmjene i dopune Pravilnika o radu (strana 70-82 spisa), sjednicu Senata (strana 83-84 spisa), isječke iz novina (strana 85, 105-115 spisa), popis Uprave (strana 86-87 spisa), Pravilnik o sustavu osiguravanja kvaliteta Hrvatskih studija (strana 88-93 spisa), presliku tužbe (strana 94-96 spisa), dopis (zahtjev) Ministarstva znanosti (strana 97-99 spisa), dopis rektora (strana 100 spisa), pročelnikovu obavijest (strana 101-103 spisa), presliku upravne tužbe (strana 132-146 spisa), zapisnik sa sjednice Senata (strana 147-150 spisa), obavijest o prestanku ugovora o radu (strana 154, 186 spisa), sudski registar (strana 184- 185 spisa), dokumentaciju iz eSpisa (strana 194-201 spisa), Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija (strana 215-216 spisa), saslušan je tužitelj (strana 257-258 spisa).

53. Izvedene dokaze tijekom postupka sud je cijenio čl. 8. ZPP-a te je ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

54. Među strankama je sporna stvarna nadležnost, zakonitost Odluke o izmjeni Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Klasa 602-04/16-29/2, Ur. Broj 380-020/173-17-25 od 14. studenoga 2017. i Rješenja o nazivu radnog mjesta i plaći.

55. Među strankama je nesporno da je tužitelj temeljem Odluke tuženika obavljao dužnost privremenog zamjenika pročelnika Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i privremenog povjerenika za osiguranje kvalitete.

56. Pravomoćnim rješenjem Pr-890/2024. od 31. listopada 2024. odbijen je prigovor tuženika stvarne nenadležnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu.

57. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži poništenje Odluke o izmjeni Odluke o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Klasa 602-04/16-29/2, Ur. Broj 380-020/173-17-25 od 14. studenoga 2017., navodi se da je isti zahtjev neosnovan.

58. Osporavana Odluka donesena je u skladu sa Statutom i ovlastima rektora Sveučilišta u Zagrebu i u skladu s odredbama Odluke o promjeni statusa Sveučilišnog centra Hrvatskih studija u Sveučilišni odjel Hrvatskih studija od 16. siječnja 2017., kojom je u čl. 4. utvrđeno da se u postupku preustroja Sveučilišnog centra Hrvatskih studija u Sveučilišni odjel Hrvatskih studija imenuju privremena tijela Hrvatskih studija koja će provesti promjenu statusa i akta Hrvatskih studija; nadalje, čl. 6. utvrđeno je da rektor Sveučilišta uz prethodnu suglasnost Senata imenuje privremenog pročelnika, privremenog zamjenika pročelnika, privremenog povjerenika i članove privremenoga Znanstveno-nastavnog vijeća iz reda zaposlenika i vanjskih suradnika Hrvatskih studija te članova Odbora za provedbu postupka rješavanja pravnoga statusa, znanstveno-nastavnog profila i ustroja Hrvatskih studija, koji su dužni u roku godine dana od dana imenovanja predložiti Pravilnik o ustroju i djelovanju Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija i u skladu s njime donijeti druge nužne opće akte Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija.

59. Prema stavu ovoga suda u nadležnosti je rektora, uz suglasnost Senata, i razrješenje, uzimajući u obzir činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o obavljanju privremenih dužnosti, odnosno o privremenim tijelima Hrvatskih studija tijekom preustroja, pa tako i privremenoj dužnosti tužitelja na koje je postavljen Odlukom o imenovanju privremenih tijela Sveučilišnog odjela Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu, Klasa 602-04/16-29/2, Ur. Broj 380- 020/173-17-16 od 17. siječnja 2017., a koje ne utječu na njegov radnopravni status temeljem Ugovora o radu od 31. siječnja 2014. za obavljanje poslova u znanstveno-nastavnom zvanju docenta na Odjelu za kroatologiju Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu.

60. Slijedom navedenog, Odluka o razrješenju tužitelja je zakonita budući je donesena temeljem gore navedene Odluke o promjeni statusa Sveučilišnog centra Hrvatskih studija u Sveučilišni odjel Hrvatskih studija od 16. siječnja 2017. i odredbe članka 6. u svezi s čl. 4.

61. U odnosu na poništenje Rješenja o nazivu radnog mjesta i plaći tužitelja od 14. studenog 2017. kojim je utvrđeno da je tužitelj zaposlen na položaju I. vrste - pročelnik odjela, predstojnik zavoda (do 20 zaposlenih) - docent (interni naziv: predstojnik Odsjeka za kroatologiju), što je položaj I. vrste utvrđen člankom 6. stavkom a) točkom 10. Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama s utvrđenim koeficijentom složenosti 2,037., zahtjev tužitelja je neosnovan. Navedeno Rješenje/a su zakonita kao posljedica gore navedenih razloga zakonitosti Odluke o razrješenju tužitelja s položaja zamjenika privremenog pročelnika i povjerenika, te je promijenjen koeficijent temeljem kojeg se računa plaća tužitelja odnosno tužiteljev koeficijent je definiran temeljem obavljanja poslova docenta sukladno Ugovoru o radu tužitelja od 31. siječnja 2014. i pripadajućeg koeficijentom 2,037.

62. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

63. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. u vezi članka 155. ZPP-a.

64. Tuženiku su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od troškova jednokratne nagrade u visini 250 bodova odnosno 500,00 eura, uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 125,00 eura, ukupno je tuženiku priznat trošak u iznosu od 625,00 eura.

65. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st.1. t.3 Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.

U Zagrebu 6. lipnja 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika