Ovr-1118/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21 000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Stipi Masli, a temeljem prijedloga sudske savjetnice Ane Vukasović-Lončar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja A1 HRVATSKA d.o.o., OIB: 29524210204, Zagreb, Vrtni put 1, zast. po pun. Hrvoje Toš, odvj. u OD Borić & Toš d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenika PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zast. po pun. Dragan Mijoč, odvj. u OD Mijoč & Bakić d.o.o. u Splitu, radi ovrhe, 6. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba nakon proteka roka od dana podnesena protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Zdenka Frida iz Zagreba posl. br. Ovrv-2089/06 od 12. lipnja 2006. iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 3. i 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, 06/24, dalje u tekstu: OZ), kao nedopuštena.

II. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u izvansudskom postupku pokrenutom kod Financijske agencije 8. travnja 2025. na temelju ovršne isprave – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-2089/06 od 12. lipnja 2006. koje je donio javni bilježnik Zdenko Frid iz Zagreba, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovog postupka, kao neosnovan.

i

z a k lj u č i o j e

Upućuje se ovršenik, najkasnije u roku od petnaest (15) dana, računajući od dana primitka ovog zaključka, pokrenuti parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, a zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točke 11. Ovršnog zakona.

O b r a z l o ž e nj e

1. Kod ovog suda zaprimljen je prijedlog ovršenika radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, a podredno i odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, u izvansudskom postupku pokrenutom kod Financijske agencije temeljem zahtjeva ovrhovoditelja.

2. Ovršenik u svom prijedlogu navodi da je ovrhovoditeljev prednik VIPnet d.o.o. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave temeljem kojeg je 12. lipnja 2006. doneseno rješenje o ovrsi te da zahtjev za naplatu podnesen nakon više od 19 godina od pravomoćnosti i ovršnosti predmetnog rješenja. Slijedom navedenog, ovršenik predlaže sudu donijeti rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, a podredno rješenje kojim će se naložiti odgoda izdavanja naloga za prijenos sredstava. Ovršenik u tom smislu ponajprije ističe prigovor zastare smatrajući da je protekom roka od deset godina od dana pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave, ista izgubila pravnu djelotvornost, a slijedom toga, da su zastarjeli i dosuđeni troškovi. Ovršenik ističe nazakonitost postupanja prilikom provedbe ovršne isprave i poziva se na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 3., 5. i 11. OZ-a. Također ovršenik navodi kako novčana tražbina koja je navedena u rješenju o ovrsi ne postoji te da ovršenik nije u ugovornom odnosu s ovrhovoditeljem niti bilo kojim drugim društvima. Zaključno predlaže sudu da se usvoji njegov prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Podredno ovršenik podnosi i prijedlog za odgodu ovrhe u odnosu na koji navodi da bi provedbom zapljene i prijenosa sredstava došlo do nastupanja nenadoknadive štete jer ovrhovoditelj nezakonito pokušava sustegnuti sredstva s računa ovršenika. Završno ovršenik potražuje i naknadu troškova ovog postupka.

3. Zaključkom od 7. svibnja 2025. ovrhovoditelj je pozvan da se očituje u na prijedlog ovršenika.

3.1. Ovrhovoditelj u svom podnesku navodi da je čl. 233. st. 1. ZOO-a određen zastarni rok od 10 godina za sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom. Međutim, člankom 241. ZOO-a utvrđeno je kako se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Ističe da je rješenje o ovrsi javnog bilježnika Zdenka Frida Ovrv-2089/06 dostavljao Agenciji 18.11.2010. i 08.04.2025., a koje je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno dana 27.07.2006. te je isto dostavljeno prvo banci, a zatim Agenciji 18.11.2010. od kada je uvršteno u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje i od kada je ovrha cijelo vrijeme aktivna. Ovrhovoditelj dalje naglašava da je zastara prekinuta kada je ovrhovoditelj dostavio rješenje na izravnu naplatu 18.11.2010., a za vrijeme dok je rješenje bilo evidentirano na FINI, zastara nije niti tekla. Obzirom da je ovrha bila aktivna u očevidniku od 18.11.2010. do 04.08.2018., zastara se za to vrijeme nije niti mogla nastaviti, te se nastavila tek 05.08.2018. Tuženik iznova prekida tijek zastare dostavom predmetnog rješenja o ovrsi Agenciji i to dana 08.04.2025. Ovrha je bila aktivna do stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima 04.08.2018 (NN 68/18) i čl. 12. kada je isknjižena po sili zakona, a što nije krivnja ovrhovoditelja. Ovrhovoditelj dostavlja odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske pos. br. Rev-1027/2021 od 03.05.2022. iz koje, kako navodi, proizlazi da za vrijeme dok je osnova za plaćanje u očevidniku i ovrha je aktivna, ne može teći zastara. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti prigovore ovršenika i nastaviti s predmetnim postupkom. Ujedno ovrhovoditelj potražuje naknadu troškova ovog postupka.

4. Odredbom članka 209. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje: OZ) propisano je da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud.

5. Odredbom članka 210. stavka 1. OZ –a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

6. Za odlučivanje u konkretnoj pravnoj stvari relevantne su odredbe članka 284. Ovršnog zakona kojim zakonskim odredbama je uređen postupak izvansudske ovrhe. Odredbom članka 284. stavka 1. OZ-a propisano je da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe, dok je stavkom 5. istog članka propisano da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe.

6.1. Odredbom čl. 284. st. 5. OZ-a propisano je pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe podnese žalbu nakon proteka roka, dok je odredbom čl. 53. st. 1. OZ- a propisano da se žalba nakon proteka roka može podnijeti iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. OZ-a.

6.2. U žalbi ovršenik navodi da je postupanje prilikom provedbe provedba predmetnog rješenja o ovrsi nezakonito i poziva se na razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 3., 5. i 11. OZ-a.

6.3. Obzirom se žalba nakon proteka roka sukladno odredbi čl. 53. st. 1. OZ-a ne može podnijeti zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3. i 5. OZ-a, već samo zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. - 11. OZ-a, valjalo je žalbu ovršenika izjavljenu nakon proteka roka iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 3. i 5. odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

6.4. Odredbom čl. 52. st.1. OZ-a propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do toč. 11. OZ-a, sud prvog stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od 8 dana, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvog stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dana dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz stavka 1. toga članka zbog kojeg je izjavio žalbu.

6.5. Obzirom da ovršenik ujeedno ističe razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, a koje navode ovrhovoditelj osporava, dok ovršenik njihovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl. 52. st. 4. OZ-a), valjalo je temeljem odredbe čl. 52. st. 3. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog zaključka.

7. Odredbama čl. 65. st. 1. toč. od 1.-10. OZ-a taksativno su navedeni razlozi zbog kojih sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu ili teško nadoknadivu štetu ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a nakon što sud utvrdi da su obje pozitivne pretpostavke, objektivni i subjektivni uvjet za odgodu ovrhe, ispunjeni.

7.1. Podnošenjem predmetnog prijedloga ovršenik je ispunio objektivnu pretpostavku iz čl. 65. OZ-a za odgodu ovrhe. Međutim, po mišljenju ovog suda nisu ispunjeni subjektivni uvjeti za odgodu ovrhe jer ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, već samo navodi da traži odgodu ovrhe u odnosu na naplatu kamata. Naime, ovršenik mora biti svjestan da odgoda ovrhe u ovom slučaju znači samo odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja, ali ovršenik i dalje ne može s tim sredstvima slobodno raspolagati. Pljenidba novčanog iznosa ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha uvijek otegotna za ovršenika. Nadalje, što se tiče štete koju bi ovršenik trpio predmetnom ovrhom treba poći od stajališta da svaka isplata na neki način oštećuje onoga koji je na tu isplatu obvezan. Ukoliko bi pak zauzeli suprotno stajalište, tada bi konzekventno, svako izvršenje ovršne isprave kojom se određuje isplata, bilo dovedeno u pitanje, a to svakako nije bila intencija zakonodavca prilikom stipuliranja čl. 65. st.1. OZ-a. Ujedno, bitno je naglasiti da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikova računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog, ispitivanje treba usmjeriti i na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Da bi se radilo o nenadoknadivoj šteti ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o šteti koju ovršenik protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja, te se opasnost nastupanja te štete mora konkretizirati na razini vjerojatnosti, osim ako ona nije očita sama po sebi.

7.2. Kako u smislu čl. 65. OZ-a moraju kumulativno biti ispunjene obje zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, ovaj sud smatra da nije osnovan prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe pa je prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.

8. Članak 14. st. 5. OZ-a propisuje da su ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja dužni ovršeniku, odnosno protivniku osiguranja naknaditi troškove koje su im neosnovano prouzročili. Obzirom da ovršenik nije uspio sa zahtjevom, ovaj sud smatra kako ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio troškove ovršeniku, te je temeljem članka 14. stavka 5. OZ-a odlučeno kao u toč. III. izreke rješenja.

8.1. U odnosu na zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška, ovaj sud sukladno čl. 14. st. 4. OZ-a ovrhovoditelju nije priznao trošak koji ovrhovoditelj potražuje budući isti nije bio potreban za provedbu ovršnog postupka, odnosno postupka naplate. Ovrhovoditelju je dostavljen prijedlog ovršenika na očitovanje, uvažavajući pritom pravo stranaka da se očituju o zahtjevima i navodima protivne stranke, međutim stranka nema obvezu očitovanja, niti je očitovanje ovrhovoditelja bilo nužno za provedbu ovršnog postupka, stoga je sud mogao i bez očitovanja ovrhovoditelja donijeti odluku u predmetu, slijedom čega je sud primjenom gore navedene zakonske odredbe odlučio kao u toč. IV. izreke rješenja .

U Splitu, 6. lipnja 2025.

SUDAC

Stipe Masle

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a za Županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek temeljem čl. 11. st. 5. Ovršnog zakona. Ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, sud će odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe, odnosno osiguranja.

DNA:

- pun. ovrhovoditelja

- pun. ovršenika

- FINA-i Split

- u spis