REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj: Pr-1/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću po sucu Janu Malovcu, u parničnom predmetu tužitelja ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zdenku Margarinu, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika OPĆINA LOVINAC iz Lovinca, Svetog Mihovila 11, OIB: 42430050707, zastupana po punomoćniku Jurici Kvartuču, odvjetniku u Zadru, radi isplate naknade plaće, božićnice i regresa za godišnji odmor, 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže tuženiku sa osnove naknade plaće za vrijeme prekida rada u razdoblju od 26. ožujka 2013. do 26. siječnja 2016. platiti bruto iznos od 39.799,80 EUR (slovima: trideset devet tisuća sedamsto devedeset devet eura i osamdeset centi), zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od

- 4,28 eura od 16. siječnja 2014.,

- 1.199,12 eura od 16. veljače 2014.,

- 1.199,12 eura od 16. ožujka 2014.,

- 1.863,31 eura od 16. travnja 2014.,

- 1.630,39 eura od 16. svibnja 2014.,

- 1.630,39 eura od 16. lipnja 2014.,

- 1.630,39 eura od 16. srpnja 2014.,

- 1.630,39 eura od 16. kolovoza 2014.,

- 1.630,39 eura od 16. rujna 2014.,

- 1.630,39 eura od 16. listopada 2014.,

- 1.630,39 eura od 16. studenog 2014.,

- 1.630,39 eura od 16. prosinca 2014.,

- 1.637,51 eura od 16. siječnja 2015.,

- 1.637,51 eura od 16. veljače 2015.,

- 1.637,51 eura od 16. ožujka 2015.,

- 1.637,51 eura od 16. travnja 2015.,

- 1.637,51 eura od 16. svibnja 2015.,

- 1.637,51 eura od 16. lipnja 2015.,

- 1.637,51 eura od 16. srpnja 2015.,

- 1.637,51 eura od 16. kolovoza 2015.,

- 1.637,51 eura kn od 16. rujna 2015.,

- 1.637,51 eura kn od 16. listopada 2015.,

- 1.637,51 eura od 16. studenog 2015.,

- 1.637,51 eura od 16. prosinca 2015.

- 1.644,63 eura od 16. siječnja 2016.,

- 1.196,10 eura od 16. veljače 2016.,

sve do isplate i to u razdoblju od 16. ožujka 2013. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu točke I. tužbenog zahtjeva u iznosu od 11.366,98 eura koji čini razliku između traženog iznosa od 51.166,78 eura i dosuđenog iznosa od 39.799,80 eura, sa pripadajućim kamatama.

III. Odbija se tužbeni zahtjev u točki II. istog koja glasi:

„II. Nalaže se tuženiku sa osnove jubilarne nagrade za navršenih 5 godina neprekidne službe platiti tužitelju iznos od 1.800,00 kn, zajedno sa zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 1. siječnja 2016. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.“.

IV. Nalaže se tuženiku Općini Lovinac, OIB: 42430050707, naknaditi tužitelju DP, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove postupka u iznosu od 6.728,00 eura (slovima: šest tisuća sedamsto dvadeset osam eura) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi (str. 1-3 spisa) zaprimljenoj 11. veljače 2016. tužitelj je u bitnome naveo da je bio zaposlen kod tuženika kao pročelnik jedinstvenog upravnog odjela tuženika u razdoblju od 15. studenog 2010. do 26. siječnja 2016. Kako je u dvije uzastopne godine ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“, rješenjem općinskog načelnika općine Lovinac od 25. ožujka 2013. prestala mu je služba. Navedeno rješenje je poništeno presudom Upravnog suda u Splitu. Po donošenju presude, ponovnim ocjenjivanjem je tužitelj opet ocijenjen ocjenom „ne zadovoljava“ u periodu za koje je poništena odluka o otkazu te je rješenjem općinskog načelnika općine Lovinac od 5. veljače 2016. donesena novo rješenje kojim se utvrđuje da je tužitelju prestala služba kod tuženika sa 26. siječnja 2016. Kako od 25. ožujka 2013. do 26. siječnja 2016. nije obavljao rad krivnjom poslodavca uslijed nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu, traži isplatu naknade plaće za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca, kao i isplatu jubilarne nagrade za neprekidni rad u Općini.

2. U odgovoru na tužbu (str. 46-54 spisa) zaprimljenom 21. ožujka 2016. tuženik je u bitnome naveo kako se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti obzirom da ne postoji pravomoćna i ovršna sudska odluka kojom bi bila poništena odluka o prestanku službe tuženiku čime on ne ostvaruje ni pravo povratka na radno mjesto ni naknadu plaće. Podnosi i prigovor stvarne nadležnosti suda za odlučivanje o pravu na naknadu plaće i jubilarnu nagradu obzirom da su takve odluke u domeni odlučivanja općinskog načelnika te se eventualna osporavanja mogu provoditi u upravnom postupku.

3. U nastavku postupka tužitelj je podneskom zaprimljenim 9. lipnja 2016. (str. 100 spisa) u bitnome protivio se navodima odgovora na tužbu i ostao pri iznesenim činjenicama i zahtjevima. Rješenje općinskog načelnika kojim se tužitelju utvrđuje prestanak rada sa 26. siječnja 2016. nije pravomoćno isključivo voljom tužitelja koji osporava ocjenjivanje tužitelja za 2012. godinu ali isto ne utječe na njegov period zaposlenja kod tuženika prije 2016. godine. Podneskom zaprimljenim 1. veljače 2017. (str. 140 spisa) tužitelj je izvijestio da je Visoki upravni sud pravomoćno poništio rješenje općinskog načelnika tuženika kojim je tužitelju utvrđen prestanak službe po sili zakona 25. ožujka 2013. Podneskom zaprimljenim 8. svibnja 2017. (str. 197 spisa) tužitelj je naveo kako upravni spor koji se vodi pred Upravnim sudom u Splitu pod posl.br. UsIrs-33/16 nije donio meritornu odluku ali kako odluka nije ni važna za predmet spora slijedom čega je predložio nastavak postupanja, dok je podneskom zaprimljenim 22. svibnja 2017. (str. 199 spisa) obavijestio sud da je upravni spor obustavljen jer je tuženik u cijelosti udovoljio tužbenom zahtjevu, a podneskom zaprimljenim 10. srpnja 2017. (str. 204 spisa) da je rješenje postalo pravomoćno.

4. U nastavku postupka tuženik je podneskom zaprimljenim 28. lipnja 2022. (str. 44-47 spisa) ostao pri navodima iz odgovora na tužbu. U podnesku zaprimljenom 28. lipnja 2016. (str. 107-110 spisa) tuženik je naveo kako žalba protiv presude Upravnog suda od strane tužitelja odgađa njenu izvršnost slijedom čega ne postoji pravni osnov tužitelja za isplatu naknade plaće niti jubilarne nagrade. Ponovio je navode da je o visini plaće i drugim pravima službenika isključivo nadležan odlučivati općinski načelnik slijedom čega je sud stvarno nenadležan za odlučivanje u postupku. Predložio je prekid postupka do okončanja postupka pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske povodom žalbe tuženika. Tužitelj je u utuženom periodu bio osnivač i jedini član trgovačkog društva Šimex d.o.o. čime je kao član uprave imao obvezu sebe prijaviti kao osiguranika i primati plaću za svoj rad. Podneskom zaprimljenim 17. ožujka 2017. (str. 145-154 spisa) tuženik je ponovio prethodne navode, osvrnuvši se pritom na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i obrazlažući da to što je presudom utvrđeno da je odluka o otkazu nezakonita ne znači da tuženik ima pravo na naknadu plaće jer istom presudom tuženiku nije naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad. Dodatno je obrazložio promjene koeficijenata propisima o dopuštenim troškovima jedinice lokalne samouprave vezano uz njen proračun. Podneskom predanim na ročištu 19. listopada 2017. (str. 215-224 spisa) tuženik je ponovio ranije navode, posebno navodeći načelo ne bis in idem obzirom da je o tužiteljevom zahtjevu već odlučeno odlukom općinskog načelnika.

5. Stranke su u bitnome ostale pri navodima iz tužbe i odgovora na tužbu na ročištu održanom 29. lipnja 2016. (str. 101-103 spisa) na kojem su u bitnom ostale pri do sada iznesenom a tužitelj je dopunio zahtjev za financijsko vještačenje na način da se utvrdi prosjek tri plaće tužitelja od prosinca 2012. do veljače 2013. Na ročištu održanom 18. studenog 2016. (str. 131-134 spisa) saslušane su stranke. Na ročištu održanom 22. ožujka 2017. (str. 178-179 spisa) stranke su navele kako je u međuvremenu tuženik po donošenju odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske donio tri rješenja kojima je retroaktivno regulirao status tužitelja protiv kojih rješenja je tužitelj pokrenuo upravne postupke, nakon čega je glavna rasprava zaključena i određeno ročište za objavu presude koji je poništen i glavna rasprava preotvorena rješenjem od 2. svibnja 2017. (str. 195-196 spisa). Na ročištu održanom 19. listopada 2017. (str. 209-210 spisa) stranke su u bitnome ostale pri svojim ranijim navodima, nakon čega je glavna rasprava zaključena.

6. Na ročištu održanom 4. prosinca 2017. (str. 260 spisa) objavljena je presuda posl.br. Pr-4/2016-40 (str. 261-277 spisa), koja je povodom žalbe tuženika od 19. prosinca 2017. (str. 281-297 spisa) i nakon zaprimanja odgovora na žalbu 23. siječnja 2018. (str. 307 spisa), ukinut rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R- 182/18-4 od 26. veljače 2019. (str. 320-324 spisa) ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak.

7. U ponovljenom postupku, tužitelj je podneskom zaprimljenim 25. ožujka 2021. (str. 326 spisa) obavijestio kako je Visoki upravni sud poništio rješenja Općinskog načelnika Općine Lovinac čime je riješeno prethodno pitanje na koje je ukazao Županijski sud u Zagrebu (str. 326 spisa). Podneskom zaprimljenim 12. siječnja 2022. (str. 383-384 spisa) tužitelj je naveo kako je suglasan sa spajanjem spisa P-436/2021. Donošenje općeg akta i retroaktivno otkazivanje ugovora o radu tužitelju od strane tuženika nije zakonito o čemu je pravomoćno odlučeno od strane Visokog upravnog suda RH posl.br. Usž-502/20-2 kojom odlukom su poništena rješenja tuženika o prestanku službe tužitelju. Smatra da nema potrebe ponovno utvrđivati osnovanost odluke o prestanku ugovora o radu kada je o tome odlučivao upravni sud. Podneskom zaprimljenim 1. veljače 2022. (str. 385 spisa) tužitelj je dostavio drugostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kojim je tužitelju utvrđen staž zaposlenja kod tuženika od 15. studenog 2010. do 23. kolovoza 2019. Podneskom zaprimljenim 20. ožujka 2023. (str. 477-479 spisa) tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev sa eurom kao službenom valutom u Republici Hrvatskoj. Podneskom zaprimljenim 8. rujna 2023. tužitelj se očitovao na prekid postupka koji je određen na prethodnom ročištu navodeći kako prekid postupka nije potreban jer tužitelj nije stranka u postupku u kojem tuženik osporava odluku HZMO a o zakonitosti odluka tuženika je odlučivao Visoki upravni sud RH, a podneskom zaprimljenim 28. rujna 2023. (str. 487 spisa) obavijestio je sud o pravomoćnom okončanju istog spora. Podneskom zaprimljenim 31. listopada 2024. (str. 545 spisa) tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, prihvaćajući izračun kao valjan.

8. U ponovljenom postupku, tuženik je podneskom zaprimljenim 13. prosinca 2021. (str. 337-340 spisa) u bitnome naveo kako je teret dokaza visine pojedinačno utuženih bruto plaća i visine prosječne bruto plaće u spornom razdoblju na tužitelju. Utuženi iznosi nisu oni na koje bi tužitelj imao pravo budući da je utužio više nego što bi mu pripadalo sukladno općim aktima tuženika. Tužitelj nema pravo na jubilarnu nagradu jer je pravilnik koji je uređivao isplatu jubilarne nagrade prestao važiti 5. ožujka 2014. Općim aktom donesenim 2014. utvrđeni su kriteriji za zapošljavanje na radnom mjestu na kojem je bio zaposlen tužitelj zbog kojeg on više ne bi bio u mogućnosti niti se vratiti na svoje radno mjesto, zbog čega nije ni tražio povratak na svoje radno mjesto. U ostalom navodi kao po ranijim podnescima. U podnesku zaprimljenom 11. veljače 2022. (str. 389-395 spisa) tuženik je u bitnome ostao pri ranijim navodima, navodeći pritom da je osporio rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kojim je utvrđeno trajanje radnog staža tužitelja kod tuženika i predlažući prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka, pri čemu je potvrdu tog osporavanja dostavio u podnesku zaprimljenom 22. veljače 2022. (str. 393 spisa). Podneskom zaprimljenim 15. listopada 2024. (str. 543-544 spisa) tuženik je prigovorio jasnoći nalaza i mišljenja vještaka.

9. U ponovljenom postupku, na ročištu održanom 14. prosinca 2021. (str. 381 spisa) stranke nisu navodile nove činjenice već je ročište odgođeno zbog mogućnosti mirnog rješenja spora, a na ročištu održanom 23. veljače 2022. (str. 457 spisa) određen je zastoj postupka radi mirnog rješenja spora, koji je po obavijesti tužitelja nastavljen rješenjem od 29. travnja 2022. (str. 462 spisa). Na ročištu održanom 30. studenog 2022. (str. 471 spisa) stranke su ostale pri ranijim navodima a tužitelj je predložio provedbu knjigovodstvenog vještačenja. Na ročištu održanom 30. ožujka 2023. stranke su suglasno predložile prekid postupka do pravomoćnog rješenja spora koji se vodio pred Upravnim sudom u Rijeci pod posl.br. Us-I-728/2022, koji prekid je i određen na istom ročištu, a postupak je nastavljen rješenjem od 30. listopada 2023. (str. 495-496 spisa). Na navedeno rješenje se žalio tuženik podneskom zaprimljenim 9. studenog 2023. (str. 497-498 spisa) na što se tužitelj očitovao podnescima zaprimljenim 22. studenog 2023. (str. 499 spisa) i 1. prosinca 2023. (str. 509-510 spisa), a koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-1322/2023-2 od 4. siječnja 2024. (str. 514-516 spisa). Na ročištu održanom 19. ožujka 2024. (str. 529-530 spisa) obje stranke su ostale pri dotadašnjim navodima u postupku, očitujući se o zadatku financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Na ročištu održanom 12. svibnja 2025. (str. 566-568 spisa) saslušan je financijski vještak na okolnosti na koje je tuženik prigovorio njegovu nalazu i mišljenju.

10. Nesporno je između stranaka, kako proizlazi iz njihovih navoda tijekom postupka, tako i dostavljenih odluka načelnika Općine Lovinac i sudskih odluka kojima se odlučivalo o imenovanju i razrješenju tužitelja sa radnog mjesta pročelnika jedinstvenog upravnog odjela Općine Lovinac, kako je tužitelj 15. studenog 2010. imenovan na radno mjesto pročelnika pročelnika jedinstvenog upravnog odjela tuženika, nakon čega je u više navrata, počevši od 25. ožujka 2013. razrješavan radnog odnosa s tuženikom, koje odluke o razrješenju su sve ukinute pravomoćnim sudskim odlukama ili aktima samog načelnika Općine Lovinac.

11. Sporno je u ovom predmetu pravo tužitelja na naknadu plaće za cjelokupni utuženi period, kao i visina te naknade te pravo na jubilarnu nagradu.

12. U smjeru razrješenja spornih činjenica, sud je proveo dokaze saslušanjem tužitelja (str. 131-132 spisa) i zakonskog zastupnika tuženika (str. 133-134 spisa), financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem (str. 525-526, 530-536, 567 spisa) te uvidom u dostavljene isprave:

- rješenje općinskog načelnika Općine Lovinac od 27. listopada 2010. (str. 5-6 spisa), rješenja dvije različite klase od 25. ožujka 2013. (str. 7-10 i 11-12 spisa), zatim daljnja rješenja od 21. siječnja 2016. (str. 24-36 spisa), od 5. veljače 2016. (str. 37-39 spisa), od 28. veljače 2013. (str. 73 spisa), rješenje o plaći od 2. travnja 2013. (str. 78, 123-124 spisa), rješenje o imenovanju od 15. srpnja 2014. (str. 90-91 spisa), rješenja od 29. lipnja 2016. (str. 121-122 spisa), 8. veljače 2017. (str. 157-161 spisa), od 22. veljače 2017. (str. 162-166 spisa), od 2. ožujka 2017. (str. 167- 175 spisa), od 11. travnja 2017. (str. 225-229 spisa), od 21. travnja 2017. (str. 230-240 spisa), od 11. travnja 2017. (str. 245249 spisa), od 21. travnja 2017. (str. 250-259 spisa),

- presude Upravnog suda u Splitu posl.br. UsI-1006/13-27 od 26. studenog 2015. (str. 13-19 spisa), posl.br. UsIrs-105/14-14 od 20. siječnja 2016. (str. 20-23 spisa), posl.br. UsIrs-59/17-14 od 4. svibnja 2017. (str. 200-202 spisa), posl.br. UsIrs-86/19-20 od 12. rujna 2019. (str. 408-418 spisa),

- presudu Upravnog suda u Rijeci posl.br. Us I-728/2022-7 od 1. rujna 2022. (str. 500-507 spisa),

- presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž- 2479/16-2 od 10. studenoga 2016. (str. 141-143 spisa), posl.br. Usž- 3760/16-2 od 1. prosinca 2016. (str. 155-156 spisa), posl.br. Usž-502/20- 2 od 21. listopada 2020. (str. 327-329, 405-407 spisa), posl.br. Usž- 3672/2022-5 od 14. lipnja 2023. (str. 488-494 spisa),

- Pravilnik o pravima i obvezama iz rada po osnovi rada zaposlenika- u Općini Lovinac od 21. ožujka 2012. (str. 43-44 spisa), Odluku o plaćama službenika i namještenika Općine Lovinac od 31. siječnja 2013. (str. 75- 76 spisa), Suglasnost na odluku o plaćama službenika i namještenika Općine Lovinac od 8. travnja 2013. (str. 77 spisa), Odluku o ustrojstvu i djelokrugu Jedinstvenog upravnog odjela Općine Lovinac objavljen u Glasniku broj 01/14 (str. 79-83 spisa), Pravilnik o unutarnjem redu Jedinstvenog upravnog odjela Općine Lovinac objavljen u Glasniku broj 02/14 (str. 84-86, 342-367, 419-444 spisa), Odluku o koeficijentima za obračun plaće službenika i namještenika u Jedinstvenom upravnom odjelu Općine Lovinac objavljen u Glasniku broj 04/14 (str. 87-89 spisa), Sistematizaciju radnih mjesta Jedinstvenog upravnog odjela Općine Lovinac objavljen u Glasniku broj 02/14 (str. 368-378, 445-456 spisa),

- potvrdu o visini dohotka i primitaka Porezne uprave od 29. srpnja 2016. (str. 127 spisa), potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o podacima evidentiranima u matičnu evidenciju HZMO od 19. listopada 2017. (str. 211-213 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 5. siječnja 2022. (str. 386-388, 402-404 spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 19. studenog 2021. (str. 399-401 spisa),

- platne liste tužitelja za prosinac 2012. do ožujka 2013. (str. 40-42, 74 spisa), poziv na dostavu odgovora na žalbu od 2. ožujka 2016. (str. 56 spisa), zahtjev za pisano očitovanje općinskog načelnika od 8. veljače 2016. sa pripadajućim očitovanjem od 8. veljače 2016. (str. 57-59 spisa), predstavka općinskom načelniku od 8. veljače 2016. (str. 60-63 spisa), prva stranica tužbe podnesene Upravnom sudu u Splitu 22. veljače 2016. (str. 64 spisa), rješenje o odbijanju zahtjeva Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 3. svibnja 2013. (str. 65 spisa), prva stranica rješenja Ministarstva rada i mirovinskoga sustava od 18. srpnja 2013. (str. 66 spisa), potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 25. veljače 2016. (str. 67-68 spisa), poziv na dostavu odgovora na tužbu od 7. ožujka 2016. sa pripadajućom tužbom u predmetu Upravnog suda u Splitu posl.br. UsIrs-25/16 (str. 69-71 spisa), poziv na dostavu odgovora na tužbu od 8. ožujka 2016. u predmetu Upravnog suda u Splitu posl.br. UsIrs-33/16 (str. 72 spisa), rješenje Ministarstva rada i mirovinskoga sudstava od 24. veljače 2016. (str. 104-106 spisa), rješenje Upravnog suda u Splitu posl.br. UsIrs-33/16-5 od 8. lipnja 2016. (str. 111-113 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Splitu posl.br. Tt-14/223-30 od 21. kolovoza 2014. sa povijesnim izvatkom iz sudskog registra (str. 114-118, 379-380 spisa), očitovanje Porezne uprave od 16. svibnja 2016. (str. 119 spisa), rješenje Jedinstvenog upravnog odjela Općine Lovinac od 28. veljače 2013. (str. 120 spisa), predstavka Ministarstvu uprave od 14. studenog 2016. i 22. rujna 2016. (str. 135-136, 137 spisa), prijava Inspektoratu rada od 15. rujna 2016. (str. 138-139 spisa), podnesak općinskom načelniku od 10. ožujka 2017. (str. 176-177 spisa), tužba Upravnom sudu u Splitu od 13. ožujka 2017. (str. 182-184 spisa), žalba Općini Lovinac od 21. ožujka 2017. (str. 185-186 spisa), prijedlog Ministarstvu uprave od 13. ožujka 2017. (str. 187-188 spisa), sudska praksa ustavnog suda (str. 189-193 spisa), rješenje Upravnog suda u Splitu posl.br. UsIrs-105/17-2 od 29. svibnja 2017. (str. 241 spisa), tužba Upravnom sudu u Splitu od 22. svibnja 2017. (str. 242-244 spisa), tužba Upravnom sudu u Rijeci od 7. veljače 2022. (str. 394-398 spisa).

13. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u nastavku teksta: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

14. Članak 95. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., u nastavku teksta: ZR) propisuje kako radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

15. Kako je razvidno iz presuda dostavljenih u spis, među ostalima presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-502/20-2 od 21. listopada 2020. (str. 327-329, 405-407 spisa), kojim su poništene presuda Upravnog suda u Splitu posl.br. UsIrs-86/19-20 od 12. rujna 2019. (str. 408-418 spisa) i rješenje Općinskog načelnika Općine Lovinac od 21. travnja 2017. (str. 250-259 spisa), presude Upravnog suda u Splitu posl.br. UsIrs-105/14-14 od 20. siječnja 2016. (str. 20-23 spisa), potvrđene presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-2479/16-2 od 10. studenoga 2016. (str. 141-143 spisa), presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-3760/16-2 od 1. prosinca 2016. (str. 155-156 spisa), kao i ostalim odlukama navedenima u provedenim dokazima, razvidno je kako je tužitelj u cijelom nizu navrata, kroz višegodišnji period, otkazivao ugovor o radu tužitelja razrješujući ga iz različitih razloga, koji razlozi su svi redom utvrđeni neopravdanima i poništeni pravomoćnim sudskim odlukama.

16. U trenutku u kojem je radniku prestao radni odnos, radnik ne može nastaviti s radom, makar i tužio poslodavca za povratak na rad, jer ugovor o radu se sukladno članku 10. stavku 1. ZR-a zasniva ugovorom o radu a prestaje njegovim otkazom kako to propisuje članak 112. točka 7. ZR-a, neovisno o eventualnim osporavanjima istoga.

17. Članak 7. stavak 1. ZR-a dalje propisuje kako je poslodavac obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

18. U situaciji u kojoj je radniku, ovdje tužitelju, tuženik otkazivao ugovor o radu u više navrata i iz više razloga, pri čemu tužitelj nije ni imao mogućnost izvršavanja svojih radnih obveza upravo zbog otkaza ugovora o radu koji je u svakom pojedinom slučaju značio prestanak radnog odnosa, osporavanje prava na naknadu plaće tužitelju je utvrđeno u cijelosti neosnovanim jer je tužiteljeva nemogućnost rada kod tuženika prouzročena isključivo ponašanjem tuženika, neosnovanim otkazivanjima njegova ugovora o radu kako je utvrđeno pravomoćnim sudskim odlukama.

19. Stoga je sukladno članku 95. stavku 3. ZR-a utvrđeno kako tužitelj za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca, što je u ovom slučaju utvrđeno da je došlo neosnovanim otkazivanjem ugovora o radu slijedom uvida u pravomoćne sudske odluke, ostvaruje pravo na naknadu plaće.

20. O navodima o opravdanosti samih odluka o otkazu, kao i sposobnostima radnika za obavljanje poslova za koje je zaposlen, na koje se tuženik referirao već u više navrata tijekom postupka, se u ovom postupku neće osvrtati obzirom da je o navedenom već odlučivano u pravomoćnim sudskim odlukama koje su dostavljene u spis čime je ovaj sud zapriječen o odlučivanju o istome sukladno članku 333. stavku 2. ZPP-a.

21. Naknadu plaće na koju bi tužitelj imao pravo sukladno članku 95. stavku 3. ZR- a propisuje isti članak u stavku 5. na način da određuje da ukoliko ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

22. Iz navedenog članka slijedi da ukoliko bi plaća za tužiteljevo radno mjesto, ili ukoliko to radno mjesto više ne postoji, radno mjesto koje po svojim karakteristikama najbliže odgovara tom radnom mjestu, bila na drukčiji način definirana odgovarajućim propisom koji uređuje radna mjesta kod tuženika, tada tužitelj ne bi imao pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca, već bi imao pravo na naknadu plaće kako je uređena tim propisima.

23. Uvidom u Sistematizaciju radnih mjesta Jedinstvenog upravnog odjela Općine Lovinac objavljen u Glasniku broj 02/14 (str. 368-378, 445-456 spisa), utvrđeno je kako je radno mjesto tužitelja „pročelnik jedinstvenog upravnog odjela“ i dalje predviđeno kao postojeće radno mjesto kod tuženika.

24. Tuženik je vezano uz navedeno radno mjesto prigovorio činjenici kako tužitelj kao ekonomist više ne ispunjava uvjete za rad i zapošljavanje na predmetnom radnom mjestu koje zahtijeva visoku stručnu spremu pravnog smjera, slijedom čega od stupanja na snagu nove sistematizacije radnih mjesta 2014. godine više ne bi niti mogao biti vraćen na to radno mjesto.

25. Prigovor o nemogućnosti vraćanja tužitelja na isto radno mjesto nije prihvaćen jer neovisno o tome što sistematizacija radnih mjesta propisuje uvjete za zapošljavanje, u ovom postupku predmet raspravljanja nije utvrđivanje osnovanosti razloga za otkaz, niti bi sud uopće mogao odlučivati o istome obzirom je riječ o presuđenoj stvari po presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž- 502/20-2 od 21. listopada 2020. (str. 327-329, 405-407 spisa), a koju dodatno potvrđuje presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž- 3672/2022-5 od 14. lipnja 2023. (str. 488-494 spisa), na koju se sam tuženik pozvao kao prethodno pitanje, a kojim je odbijen zahtjev ovdje tuženika za poništenjem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 19. studenog 2021. kojim je, ovdje tužitelju, utvrđen prestanak svojstva osiguranika kod tuženika s danom 23. kolovoza 2019.

26. Stoga je temeljem navedenih pravomoćnih odluka utvrđen period za vrijeme koje tužitelj kao radnik nije radio kod tuženika kao poslodavca krivnjom tuženika, a koji period završava sa 23. kolovoza 2019., kako je uostalom potvrđeno i uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 5. siječnja 2022. (str. 386-388, 402-404 spisa) i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 19. studenog 2021. (str. 399-401 spisa).

27. Stoga su za potrebe izračuna naknade plaće u navedenom periodu, kao relevantan podatak za njen izračun, utvrđeni Pravilnik o unutarnjem redu Jedinstvenog upravnog odjela Općine Lovinac objavljen u Glasniku broj 02/14 (str. 84-86, 342-367, 419-444 spisa) i Odluka o koeficijentima za obračun plaće službenika i namještenika u Jedinstvenom upravnom odjelu Općine Lovinac objavljen u Glasniku broj 04/14 (str. 87-89 spisa), a za potrebe kojeg izračuna je provedeno financijsko-knjigovodstveno vještačenje (str. 525-526, 530-536, 567 spisa). Navedeni pravilnik je primijenjen za izračun temeljem članka 95. stavka 5. ZR-a koji propisuje primjenu propisa poslodavca kojima su uređene plaće za konkretno radno mjesto za izračun naknade plaće, dok prosječnu plaću isplaćenu radniku u prethodna tri mjeseca određuje kao podredni način njenog izračuna čime nije prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za primjenom takvog kriterija izračuna naknade plaće.

28. Nalaz i mišljenje vještaka je prihvaćen u cijelosti kao valjano izrađen obzirom je usmeno i pisano detaljno obrazložen, računat po propisima koji su i ovom presudom utvrđeni relevantnima za izračun, a stranke nisu imale konkretnih prigovora koji bi doveo u sumnju ispravnost izračuna osim navedenog kriterija izračuna plaće po visini prosječne plaće isplaćena u prethodna tri mjeseca zbog ranije navedenih razloga.

29. Dodatno se napominje, a vezano uz prigovore tuženika o eventualnim prihodima ostvarenima od strane tvrtke Šimex d.o.o. u vlasništvu tuženika, kako je isti utvrđen neosnovanim.

30. Kako je utvrđeno uvidom u potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o podacima evidentiranima u matičnu evidenciju HZMO od 19. listopada 2017. (str. 211-213 spisa), a i verziju potvrde priloženu od strane tuženika u žalbi na presudu (str. 315-316 spisa) tužitelj se vodio kao zaposlenik Šimex d.o.o. do 14. studenog 2010., nakon čega se vodio isključivo kao zaposlenik tuženika čime, sve i ukoliko jest bio vlasnik tvrtke, nije ostvarivao prihode od iste kao zaposlenik već isključivo kao njen vlasnik, koji eventualni prihodi kao kapitalni prihodi ne bi bili od utjecaja na plaću ostvarenu kod tuženika u svojstvu zaposlenika.

31. Stoga je pisani izračun naknade plaće izrađen od strane financijskog vještaka utvrđen ispravnim i prihvaćen u cijelosti po pitanju naknade plaće za utuženi period, uključujući izračun u dijelu u kojem je tuženik prethodno već isplatio naknadu plaće i periodu od ožujka 2013. do ožujka 2014., na koji izračun tužitelj ni sam nije imao prigovora.

32. Stoga je sukladno članku 95. stavku 3. ZR-a tužbeni zahtjev utvrđen osnovanim u dijelu kojim tužitelj traži isplatu naknade plaće za period od prosinca 2013. do siječnja 2016. a koji sukladno izračunu financijskog vještaka (str. 525-526, 530-536, 567 spisa) iznosi ukupno 39.799,80 eura, dok je tužitelj odbijen za preostali dio tužbenog zahtjeva koji čini razliku između dosuđene i tražene mjesečne naknade plaće po podnesku zaprimljenom 20. ožujka 2023. (str. 477-479 spisa).

33. Tužitelj je dodatno odbijen u dijelu tužbenog zahtjeva kojim traži isplatu jubilarne nagrade obzirom da po navodima tuženika (str. 377-340 spisa) pravilnik koji je uređivao isplatu jubilarne nagrade je prestao važiti 5. ožujka 2014., dakle prije nego je tužitelj napunio 5 godina radnog staža kod tuženika, a u dostupnim i dostavljenim aktima kojima se uređuje predmetno radno mjesto: Odluci o plaćama službenika i namještenika Općine Lovinac od 31. siječnja 2013. (str. 75-76 spisa), Suglasnosti na odluku o plaćama službenika i namještenika Općine Lovinac od 8. travnja 2013. (str. 77 spisa), Odluci o ustrojstvu i djelokrugu Jedinstvenog upravnog odjela Općine Lovinac objavljen u Glasniku broj 01/14 (str. 79-83 spisa), Pravilniku o unutarnjem redu Jedinstvenog upravnog odjela Općine Lovinac objavljen u Glasniku broj 02/14 (str. 84- 86, 342-367, 419-444 spisa), Odluci o koeficijentima za obračun plaće službenika i namještenika u Jedinstvenom upravnom odjelu Općine Lovinac objavljen u Glasniku broj 04/14 (str. 87-89 spisa), Sistematizaciji radnih mjesta Jedinstvenog upravnog odjela Općine Lovinac objavljen u Glasniku broj 02/14 (str. 368-378, 445-456 spisa), nije previđena isplata jubilarne nagrade.

34. Kako tužitelj nije dokazao da bi mu temeljem kakvog drugog akta važećeg u trenutku ispunjavanja 5 godina radnog staža kod tuženika pripadalo pravo na jubilarnu nagradu, primjenom pravila dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a tužbeni zahtjev je u tom dijelu odbijen.

35. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

36. Stranke potražuju parnični trošak. Tužitelj je djelomično uspio u sporu, u 78% tužbenog zahtjeva slijedom čega mu je priznat razmjerni trošak radnji izazvanih vođenjem postupka od 56% sukladno članku 154. stavku 2. ZPP-a u vezi Tbr. 52.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., u nastavku teksta: Tarifa).

37. Tužitelju je priznat zatraženi trošak sastava tužbe u visini od 500 bodova sukladno Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., u nastavku teksta: Tarifa), obrazloženih podnesaka od 9. lipnja 2016., 12. siječnja 2022., 20. ožujka 2023. i 19. ožujka 2024., svaki u visini od 500 bodova sukladno Tbr. 8.1. Tarife, zastupanja na ročištima 29. lipnja 2016., 18. studenog 2016., 22. ožujka 2017., 19. ožujka 2024. i 12. svibnja 2025., svaki u visini od 500 bodova sukladno Tbr. 9.1. Tarife, ročišta od 30. studenog 2022. u visini od 250 bodova sukladno Tbr. 9.2. Tarife, ročišta od 14. prosinca 2021., 23. veljače 2022., 30. ožujka 2023., svaki u visini od 50 bodova sukladno Tbr. 9.5. Tarife te podnesaka od 1. veljače 2017., 25. ožujka 2021., 1. veljače 2022., 26. travnja 2022., 12. srpnja 2022., 8. rujna 2023., 28. rujna 2023., 22. studenog 2023., 25. ožujka 2024. i 31. listopada 2024., svaki u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8.3. Tarife.

38. Ukupni zbroj prethodnih bodova je 5.650, što pomnoženo sa vrijednosti boda od 2,00 eura sukladno Tbr 54 Tarife iznosi 11.300,00 eura. Umanjeno na uspjeh u sporu od 56% priznati trošak radnji iznosi ukupno 6.328,00 eura.

39. Tužitelju je neovisno o uspjehu u sporu priznat cjelokupni trošak uplaćenog predujma za vještačenje od 400,00 eura, obzirom je isto bilo nužno za donošenje odluke u ovom postupku, dok je trošak pristupa vještaka na ročište 12. svibnja 2025. određeno na teret tuženika obzirom su obje parnične stranke tražile provedbu financijskog vještačenja a tuženik je jedini prigovarao nalazu i mišljenju vještaka.

40. Zatezna kamata je određena sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

U Gospiću 6. lipnja 2025.

Sudac

Jano Malovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku, u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

- tužitelju pp

- tuženiku pp

U Gospiću 6. lipnja 2025.