REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-838/2025-41

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Adeli Turkalj, u pravnoj stvari tužitelja LP, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćnicima Maru Mihočeviću i Denisu Bajsu, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mihočević&Bajs d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Institut Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB-69715301002, uz sudjelovanje Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu kao umješača na strani tuženika, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. svibnja 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja ĐP, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika AP, diplomirane pravnice (generalna punomoć SU 150/18), a u odsutnosti uredno pozvanog umješača, 06. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Institutu Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička c. 54, OIB- 69715301002 da tužitelju LP, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplati iznos od 999,63 bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine tekućom na:

- iznos od 9,69 eur počevši od 16.04.2014. godine pa do isplate,

- iznos od 101,71 eur počevši od 16.05.2014. godine pa do isplate,

- iznos od 101,71 eur počevši od 16.06.2014. godine pa do isplate,

- iznos od 101,71 eur počevši od 16.07.2014. godine pa do isplate,

- iznos od 101,71 eur počevši od 16.08.2014. godine pa do isplate,

- iznos od 101,71 eur počevši od 16.09.2014. godine pa do isplate,

- iznos od 101,71 eur počevši od 16.10.2014. godine pa do isplate,

- iznos od 101,71 eur počevši od 16.11.2014. godine pa do isplate,

- iznos od 101,71 eur počevši od 16.12.2014. godine pa do isplate,

- iznos od 101,71 eur počevši od 16.01.2015. godine pa do isplate i

- iznos od 74,55 eur počevši od 16.02.2015. godine pa do isplate.

II Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 999,63 eur.

III Nalaže se tuženiku Institutu Ruđer Bošković, Zagreb, Bijenička c. 54, OIB- 69715301002 da tužitelju LP, iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.218,75 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. lipnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 656,25 eur odbija kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je dana 18. srpnja 2018. godine podnio tužbu protiv tuženika radi isplate dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada. U tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 14. lipnja 2013. godine. Nadalje navodi da Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje (NN 101/02, Aneksom I NN 81/03, Aneksom II NN 203/03, Dodatkom III NN 28/06, Dodatkom IV NN 11/08, Ispravak Dodatka IV NN 46/08, dalje: KU) koji se prema čl. 2. primjenjuje na parnične stranke, u čl. 48. određeno je da radnicima koji rade u posebnim uvjetima rada pripada dodatak na plaću u visini od 5-15% proračunske bruto osnovice, dok je čl. 52. određeno da će se na svakoj ustanovi konkretno utvrditi poslovi odnosno radna mjesta s posebnim uvjetima rada i poslovi s izvorima opasnosti te vrijeme, odnosno uvjeti izloženosti opasnostima, s time da je u čl.52. st. 2. KU navedeno da će to utvrđenje učiniti zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik. Popis poslova odnosno radnih mjesta s posebnim uvjetima rada i poslova odnosno radnih mjesta s izvorima opasnosti u ustanovi, te popis radnika koji rade na tim poslovima, poslodavac će dostaviti Ministarstvu znanosti u roku od 15 dana nakon određivanja tih poslova. Sukladno čl.52.st.4. KU utvrđena je obveza da se jednom godišnje reažuriraju prethodno navedeni podaci, te popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada.

Nadalje navodi da je dana 22. listopada 2010. godine sklopljen novi KU za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10) koji sadržajem odgovara ranijem gore navedenom KU. Ističe da je ispunjavajući obvezu iz čl. 80. KU-a tuženik Ministarstvu znanosti i tehnologije dostavio od strane ovlaštenih osoba sačinjen popis zaposlenika za 2008. godinu, a kasnije i za 2013. godinu koji rade na radnim mjestima s izvorima opasnosti te njihov postotak izloženosti izvoru opasnosti od ukupnog radnog vremena.

Također ističe da su ugovorne strane KU kršile obvezu iz čl. 52. st.4. KU-a te nisu jednom godišnje reažurirale predmetne podatke te popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada.

Navodi da je zaposlen kod tuženika i da ima pravo na dodatak na plaću za vrijeme od 02. siječnja 2012. godine pa nadalje. Naglašava da je naveden na popisu radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada iz 2013. godine i to u okviru Zavoda za organsku kemiju i biokemiju s postotkom izloženosti izvorima opasnosti više od 50% od ukupnog radnog vremena. Također naglašava da u skladu s odredbom čl. 51. st. 2. KU zaposlenik koji povremeno radi s izvorima opasnosti, odnosno koji više od 50 % radnog vremena provode na radu s izvorima opasnosti, ima pravo na pripadajući dodatak na plaću u visini 15 % dodatka koji pripada zaposlenicima koji izravno rade na tim izvorima opasnosti, te stoga ima pravo na pripadajući dodatak na plaću u iznosu od 15% proračunske bruto osnovice mjesečno za razdoblje od 18. srpnja 2013. godine pa nadalje. Nadalje navodi da od 01. travnja 2011. godine pa do 01. siječnja 2017. godine osnovica za izračun plaće u javnim službama iznosi 5.108,84 kn bruto, tako da u tom razdoblju ima pravo na mjesečni dodatak na plaću u iznosu od 766,32 kn. Također navodi da je pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj Pr-3460/14 od 17. studenog 2015. godine naloženo tuženiku platiti mu pripadajuće iznose dodatka na plaću u iznosu od 12% proračunske bruto osnovice i to počev od 16. svibnja 2011. godine do 16. kolovoza 2013. godine, a u iznosu od 15% počev od 16. rujna 2013. godine pa do 16. siječnja 2014. godine.

Ističe da je navedeni KU za znanost i visoko obrazovanje dana 27. prosinca 2013. godine otkazan od strane RH, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta te je isti prestao vrijediti s danom 27. ožujkom 2014. godine. Međutim navedeni otkaz KU za znanost i visoko obrazovanje od 27. prosinca 2013. godine nije zakonit i dopušten te ne proizvodi nikakve pravne učinke.

Kako je KU za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10), sukladno čl. 4. st.1. bio na snazi do dana isteka roka od 4 godine - 22. listopada 2014. godine, odnosno sukladno čl. 199. st. 1. Zakona o radu još 3 mjeseca od isteka toga roka, odnosno do dana 22. siječnja 2015. godine, tuženik mu je dužan temeljem KU za znanost i visoko obrazovanje platiti dodatke na plaću za posebne uvjete rada do 22. siječnja 2015. godine.

Navodi da mu je tijekom postupka tuženik isplatio dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada za ožujak 2014. godine u iznosu od 693,34 kune, a što je uzeo u obzir, te tužbenim zahtjevom u podnesku od 09. listopada 2020. godine na ime dodatka za posebne uvjete rada potražuje od tuženika ukupan iznos od 7.531,74 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec. Također potražuje troškove parničnog postupka s kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da tužitelj potražuje isplatu dodataka na plaću uslijed rada s izvorima opasnosti nakon prestanka važenja Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/10). Ističe da je prema propisanoj obvezi iz Granskog kolektivnog ugovora sastavio Popis za 2013. godinu, dok za 2014. godinu obveza sastava Popisa nije postojala. Naglašava da je dana 27. prosinca 2013. godine Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje, slijedom koje Odluke je Granski kolektivni ugovor prestao s važenjem dana 27. ožujka 2014. godine, a njegovim prestankom prestale su s važenjem sve odredbe kojima su regulirani dodaci na plaću, njihova visina, način kako se određuje, te ostale postupovne odredbe kojima je normirana isplata dodatka na plaću.

Nadalje ističe da neovisno o tome što tužitelj navodi kako otkaz Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje nije zakonit i dopušten, te ne proizvodi pravne učinke, nesporno je kako postupak (koji se vodi između Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja i Vlade RH) nije pravomoćno okončan te se ishod istoga ne može prejudicirati i stoga predlaže da sud temeljem članka 213. ZPP-a donese rješenje o prekidu postupka do pravomoćnog okončanja naprijed navedenog postupka koji se vodi pod brojem Pr-8589/14. Također ističe da je popis za 2013. godinu rađen sukladno aktivnostima koje je tužitelj obavljao u ranijim razdobljima, te se isti ne primjenjuje na razdoblje za 2014. godinu i za naredna razdoblja.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno donijeti rješenje o prekidu postupka do donošenja pravomoćne odluke u predmetu Pr-8589/14 koji se vodi upravo radi raskida Granskog kolektivnog ugovora između stranaka potpisnica Granskog kolektivnog ugovora, a koje je pitanje prethodno pitanje u ovoj pravnoj stvari.

Nadalje predlaže da sud o otpočetoj parnici sukladno, članku 211. ZPP-a, obavijesti Republiku Hrvatsku radi zasnivanja građanskog pravnog učinka slijedom činjenice da je Republika Hrvatska temeljem Zakona o ustanovama osnivač tuženika.

3. Tijekom postupka, u podnesku od 27. rujna 2018. godine, tuženik navodi da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom te do trenutka isplate iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak nisu dospjeli na naplatu te se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju i u tom dijelu je zahtjev tužitelja neosnovan.

4. Na prijedlog tuženika sud je dopisom od 20. kolovoza 2018. godine o otpočetoj parnici obavijestio Republiku Hrvatsku, koja je podneskom od 04. rujna 2018. godine izvijestila sud da stupa u ovu parnicu pridružujući se navodima tuženika. U istom podnesku je naglasila da tužitelju ne pripada zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koja teče na pojedine mjesečne iznose bruto plaće. Nadalje predložila je tužbeni zahtjev odbiti i naložiti tužitelju da joj naknadi parnični trošak sa kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

5. Sud je rješenjem od 15. listopada 2020. godine dopustio miješanje Republici Hrvatskoj u ovoj parnici kao umješaču na strani tuženika budući prema odredbi čl. 59. st.2. Zakona o ustanovama (NN 76/93, 29/97, 47/99 i 35/08) osnivač ustanove odgovara solidarno i neograničeno za obveze ustanove. Stoga Republika Hrvatska kao osnivač tuženika ima pravni interes stupiti u ovu parnicu s obzirom da je s tuženikom solidarno i neograničeno odgovorna za njegove obveze.

6. Nadalje sud je rješenjem broj Pr-4281/18-19 od 27. prosinca 2018. godine odredio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom pod brojem Pr-8589/14, a rješenjem broj Pr-4281/18-21 od 27. svibnja 2020. godine nastavio je ovaj postupak budući je postupak pod brojem Pr-8589/14 pravomoćno okončan.

7. Na ročištu održanom dana 18. siječnja 2021. godine tuženik je učinio nespornim matematički izračun visine tužbenog zahtjeva i tijek kamate.

8. Na istom ročištu učinio je nespornim da tuženik nije sačinio Popis zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada od 2013. do 2020. godine, dakle za utuženo razdoblje.

9. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 14. lipnja 2013. (str. 6 spisa), Popis radnih mjesta i zaposlenika tuženika s podacima postotka na plaću iz srpnja 2013. godine (str. 7-20 spisa), pravomoćnu presudu ovog suda broj Pr-3460/14-21 od 17. studenog 2015. (str. 21-25 spisa), obračun plaće tužitelja za ožujak 2014. (str. 57 spisa) i presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-700/18-6 od 04. prosinca 2018. godine (str. 66-69 spisa), te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja (str. 78-79 spisa).

10. Na temelju tako provedenog postupka, sud je 25. veljače 2021. godine donio presudu broj Pr-6560/2020-27 kojom je djelomično usvojio tužbeni zahtjev, odnosno kao neosnovan je odbio dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio zatezne kamate na ime poreza na dohodak i prirezu porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu.

11. Protiv gore navedene presude parnične stranke ni umješač nisu podnijeli žalbu te je ista postala pravomoćna i ovršna dana 13. ožujka 2021. godine.

12. Tuženik je 29. studenog 2021. godine podnio prijedlog za ponavljanje postupka jer je rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2670/2019 od 25. svibnja 2021. godine ukinuta presuda ovog suda broj Pr-8589/14 od 29. siječnja 2018. godine te presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-700/2018 od 04. prosinca 2018. godine.

13. Navedenom prijedlogu tuženika tužitelj se nije protivio te je sud 08. rujna 2022. godine donio rješenje broj Pr-6560/2020-32 kojim se dopušta ponavljanje postupka u ovom predmetu i ukida se presuda ovog suda broj Pr-6560/2020-27 od 25. veljače 2021. godine. Nadalje, sud je istog dana donio rješenje broj Pr-1793/2022-33 kojim je odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom pod brojem Pr-16194/2021 (ranije Pr-8589/14) sukladno odredbi čl. 213.st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) jer odluka u navedenom predmetu predstavlja prethodno pitanje za ovaj postupak.

14. Presudom ovog suda broj Pr-16194/2021 od 23. travnja 2024. godine utvrđeno je da je odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22. listopada 2010. godine nezakonita i nedopuštena te da je KU bio na snazi do 22. listopada 2014. godine.

Navedena presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R- 568/2024 od 15. listopada 2024. godine.

15. Kako je pravomoćno okončan postupak koji se vodio pred ovim sudom broj Pr- 16194/2021, sud je 03. travnja 2025. godine donio rješenje br. Pr-1793/2022-36 kojim se nastavlja postupak prekinut rješenjem ovog suda broj Pr-1793/2022-33 od 08. rujna 2022. godine.

16. Tužitelj je podneskom od 09. travnja 2025. godine uredio tužbeni zahtjev na način da ga je specificirao u službenoj valuti Republike Hrvatske te na ime dodatka za posebne uvjete rada potražuje ukupan iznos od 999,63 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. u mjesecu za prethodni mjesec. Također potražuje troškove ovog postupka sa kamatom od presuđenja do isplate.

17. Na ročištu održanom 20. svibnja 2025. godine tuženik je učinio nespornom visinu tužbenog zahtjeva i tijek kamata.

18. Na temelju ovako provedenog postupka, cijeneći dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu u kojem tužitelj traži da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu.

19. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće s osnova dodatka za posebne uvjete rada za period od 01. ožujka 2014. godine do 22. siječnja 2015. godine, dakle individualnog prava iz radnog odnosa koje sukladno odredbi čl.5. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 73/13, dalje ZR/09), odnosno čl. 7. Zakona o radu (NN 93/14, dalje ZR/14) može ostvariti samo prema poslodavcu, a poslodavac je sukladno odredbi čl.2. Zakona o plaćama službenika i namještenika u javnim službama (NN 74/94) dužan pridržavati se odredbi Kolektivnih ugovora koje je na temelju ovlaštenja iz čl. 21. Zakona o plaćama službenika i namještenika u javnim službama zaključila Vlada Republike Hrvatske.

20. Među parničnim strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva kao ni tijek zakonske zatezne kamate.

21. Među parničnim strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu dodatka s osnova posebnih uvjeta rada u utuženom periodu.

22. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između tužitelja i tuženika 14. lipnja 2013. godine proizlazi da će tužitelj obavljati poslove na radnom mjestu znanstveni suradnik, a čl. 11. navedenog Ugovora stranke su se suglasile da se Ugovor o radu na određeno vrijeme od 11. siječnja 2011. godine stavi izvan snage.

23. Uvidom u Popis radnih mjesta i zaposlenika tuženika s podacima o postotku na plaću iz srpnja 2013. godine utvrđeno je da se tužitelj nalazi na popisu radnika tuženika i to u okviru Zavoda za organsku kemiju i biokemiju na radnom mjestu znanstveni suradnik, te da je izložen izvorima opasnosti više od 50% ukupnog radnog vremena i da ima dodatak na plaću od 15%.

24. Iz iskaza tužitelja proizlazi da kod tuženika radi od 01. veljače 2006. godine, s time da je u utuženom periodu radio na radnom mjestu znanstvenog suradnika za fizikalnu i organsku kemiju u Zavodu za organsku kemiju i biokemiju te da je na tom istom radnom mjestu radio i 2013. godine kada je sačinjen Popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade u posebnim uvjetima rada i u koji je uvršten. Ističe da u utuženom periodu nije bilo nikakvih promjena u pogledu uvjeta rada u odnosu na 2013. godinu kada je sačinjen gore navedeni popis. Naglašava da cijelo radno vrijeme radi u laboratoriju te i kada ne radi sa štetnim tvarima izložen je istima jer udiše zrak u koji se isparavaju štetne otopine. Navodi da kod tuženika radi sa organskim otapalima koja su otrovna, zapaljiva, eksplozivna. Nadalje navodi da radi i sa tekućim i krutim tvarima koje su također štetne i kancerogene, te sa komprimiranim plinovima.

25. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao istinit i uvjerljiv, te je zaključio da je tužitelj u utuženom periodu radio na istom radnom mjestu i na istim poslovima kao i 2013. godine kada je sačinjen Popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, a u koji Popis je tužitelj uvršten te da u pogledu uvjeta rada i izloženosti opasnosti nije bilo nikakvih promjena u odnosu na 2013. godinu.

26. Iz pravomoćne presude ovog suda br. Pr-3460/14-21 od 17. studenog 2015. godine proizlazi da je tuženiku naloženo da tužitelju isplati razliku plaće s osnova dodatka za posebne uvjete rada za period od travnja 2011. do prosinca 2013. godine, s time da tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje razliku plaće s osnova dodatka za posebne uvjete rada u narednom razdoblju i to od 01. ožujka 2014. do 22. siječnja 2015. godine.

27. Čl. 56. KU (NN 142/10) propisano je da zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti.

28. Čl. 54. KU (NN 142/10) propisano je da zaposlenicima za koje se temeljem procjene opasnosti i popisa radnih mjesta s posebnim uvjetima rada utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, te da su izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima pripada dodatak na plaću u visini od 7-15% osnovice za izračun plaće u javnim službama.

29. Čl. 57.st.1. KU (NN 142/10) propisano je da zaposlenici koji stalno i redovito rade sa izvorima opasnosti odnosno koji su stalno i redovito izloženi izvorima opasnostima, pri čemu se podrazumijeva da više oo 50 % radnog vremena provedu na radu sa izvorima opasnosti odnosno izloženi izvorima opasnosti, imaju pravo na dodatak na plaću u visini 15%. Iz navedenog proizlazi da tužitelju pripada dodatak na plaću od 15% osnovice za izračun plaće u javnim službama.

30. Čl. 58. st. 1. KU (NN142/10) propisano je da će se u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu na svakoj ustanovi izraditi Procjena opasnosti, a st. 3. istog čl. da će se na temelju procjene opasnosti iz st. 1.ovog čl. na svakoj ustanovi izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis obavezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima. Nadalje st. 4. istog čl. propisano je da će popis iz st. 3. ovog čl. učiniti zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik, a st. 5. da je popis iz st.3. ovog čl. poslodavac obvezan dostaviti Ministarstvu u roku od 15 dana od izrade zajedno sa dokazom da je na ustanovi izrađena Procjena opasnosti, a jednom godišnje će se sačiniti reažuriranje podataka iz popisa.

31. Iz navedenih odredaba KU nedvojbeno proizlazi pravo zaposlenika koji rade u posebnim uvjetima rada na dodatak na plaću po navedenoj osnovi.

32. S obzirom da je tužitelj u 2013. godini radio na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, a tuženik nije dokazao da su se tužiteljevo radno mjesto i uvjeti rada promijenili u utuženom razdoblju, sud je zaključio da tužitelj na temelju činjenice da je radio na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, ima pravo na isplatu dodatka na plaću zbog rada u posebnim uvjetima rada, a navedeni dodatak dužan mu je isplatiti tuženik kao njegov poslodavac.

33. Okolnost što tuženik nije izradio procjenu opasnosti i popis zaposlenika koji rade u posebnim uvjetima rada u utuženom periodu, odnosno nakon 2013. godine ne oslobađa tuženika obveze da tužitelju isplati dodatak na plaću zbog rada u posebnim uvjetima jer je tužitelj u utuženom periodu radio na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, a kako to proizlazi iz naprijed provedenih dokaza.

Navedeno postupanje tuženika ne može ići na štetu radnika koji su navedeni u Popisu zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima iz 2013. godine, sastavljenom u skladu s odredbama KU-a, već se isti popis ima primjenjivati sve dok tuženik ne ispuni svoju zakonsku obvezu i ne izradi novi popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada.

34. Nadalje tu treba naglasiti da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđena nezakonitom Odluka Vlade RH o otkazu KU, te se smatra da takva Odluka nije niti donesena, odnosno ista ne proizvodi pravne učinke, što znači da su odredbe KU bile na snazi u cijelom utuženom razdoblju i da ih je tuženik kao poslodavac bio u obvezi primjenjivati.

Naime, presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-568/2024 od 15. listopada 2024. godine potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr -16194/2021 od 23. travnja 2024. godine kojom je utvrđeno da je Odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju KU-a nezakonita i nedopuštena i da je KU bio na snazi do 22. listopada 2014. godine.

Sukladno odredbi čl. 199.st.1. ZR/14 nakon isteka roka na koji je sklopljen KU u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih Ugovora o radu do sklapanja novog KU, u razdoblju od 3 mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen KU, odnosno 3 mjeseca od isteka otkaznog roka.

Slijedom navedenog odredbe KU koje se odnose na dodatke na plaću za posebne uvjete rada primjenjuju se do 22. siječnja 2015. godine, dakle i na utuženo razdoblje.

35. Kako je nesporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamate, sud je tužitelju na ime dodatka na plaću zbog rada u posebnim uvjetima, sukladno odredbama KU dosudio ukupan iznos od 999,63 eur bruto, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec, s time da je odbio dio zahtjeva tužitelja u dijelu u kojem traži da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 999,63 eur.

36. Naime, bruto plaća sastoji se od neto plaće, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno čl. 15. st.3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i čl. 17.st.3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/1 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, pa porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom plaće.

37. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05).

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, a u svezi s čl. 155. ZPP-a.

39. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.

40. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 7/1), troška sastava podnesaka od 06. rujna 2018., 07. studenog 2018., 04. svibnja 2020., 08. siječnja 2025. i 09. travnja 2025. u iznosu od 150,00 eur za svaki (Tbr. 8/1), troška sastava podnesaka od 09. listopada 2020. i 10. prosinca 2021. u iznosu od 37,50 eur za svaki (Tbr. 8/4), troška pristupa na ročišta 15. listopada 2020., 18. siječnja 2021., 08. rujna 2022. i 20. svibnja 2025. u iznosu od 150,00 eur za svako (Tbr. 9/1) kao i troška pristupa na ročišta na kojima se presuda objavljuje dana 25. veljače 2021. i 06. lipnja 2025. u iznosu od 100,00 eur za svako (Tbr. 9/3), a što ukupno iznosi 1.775,00 eur.

41. Navedenom iznosu dodan je i PDV od 25% u iznosu od 443,75 eur, a što ukupno iznosi 2.218,75 eur, dok je dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 656,25 eur odbijen kao neosnovan.

42. Sud tužitelju nije priznao trošak sastava podneska od 21. prosinca 2018. godine budući je navedeni podnesak ocijenio nepotrebnim. Naime, tužitelj je istim pogrešno uredio tužbeni zahtjev, a što je ispravio podneskom od 09. listopada 2020. godine.

43. Nadalje, sud mu nije priznao trošak sastava podneska od 09. listopada 2020. godine u zatraženom iznosu jer se također ne radi o obrazloženom podnesku, već podnesku kojim je tužitelj uredio tužbeni zahtjev.

44. Također mu nije priznao trošak sastava podneska od 10. prosinca 2021. godine u zatraženom iznosu jer se ne radi o obrazloženom podnesku već podnesku u kojem tužitelj samo navodi da se ne protivi prijedlogu tuženika za ponavljanjem postupka.

45. Sud mu nije priznao ni trošak pristupa na ročišta 08. rujna 2022. godine dva puta, jer iako je sud sačinio dva odvojena zapisnika radilo se o ročištima koja su održana jedan za drugim u kraćem vremenskom odmaku te stoga sud smatra da tužitelj nema pravo na dvostruki trošak pristupa na ročišta 08. rujna 2022. godine.

46. Nadalje, sud je tužitelju priznao zatraženu kamatu na parnični trošak sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi određenoj odredbom čl. 29. ZOO-a.

47. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 06. lipnja 2025. godine

Sudac:

Adela Turkalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- umješaču po ODOZ, GU odjel