- 1 -              Rev 5193/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 5193/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja I. H. iz S. L., OIB: ..., II-tužiteljice O. H. iz S. L., OIB: ... i III-tužitelja K. H. iz S. L., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik S. J., odvjetnik u R., protiv tuženika R. S. S.-J.-W. E., S. S. i. R., Republika Austrija, OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. i p. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž-323/19-3 od 29. kolovoza 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo br. P-398/19-52 od 17. siječnja 2019., u sjednici održanoj 22. kolovoza 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

„I utvrđuje se ništetnim;

 

1) Ugovor o jednokratnom kreditu br. ... zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 09.03.2009. god. a sa upisanim datum zaključenja ugovora 02.03.2009. god. i Aneks tom ugovoru koji nosi naziv „Odredbe o otplati kredita“ zaključen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 18.11.2010. god. a sa upisanim datumom zaključenja ugovora 02.11.2010. god., ovjeren kod javnog bilježnika T. F. u P. pod br. OV-8606/10.

 

2) Sporazum o zasnivanju založnog prava radi osiguranja novčane tražbine zaključen u Poreču između tužitelja i tuženika dana 09.03.2010. god. kojim I-tužitelj dozvoljava tuženiku upis hipoteke na svojim nekretninama k.č. br. 460 upisanu zk. ul. 827 k.o. P., k.č. zgr. 39 L., upisanu u zk. ul. 1704 k.o. L., k.č.br. 4289/1 upisana u zk. ul. 1704 k.o. L. i k.č.br. 4289/4 upisana u zk. ul. 1704 k.o. L., koji Sporazum je potvrđen kao privatna isprava kod javnog bilježnika T. F. u P. pod br. OV-1874/09.

 

II Nalaže se Zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Poreču da u zemljišnim knjigama izvrši brisanje založnog prava tuženika na nekretninama I-tužitelja i to k.č. br. 460 upisanu zk. ul. 827 k.o. P., k.č. zgr. 39 L., upisanu u zk. ul. 1704 k.o. L., k.č.br. 4289/1 upisana u zk. ul. 1704 k.o. L. i k.č.br. 4289/4 upisana u zk. ul. 1704 k.o. L., koje založno pravo je upisano rješenjem ovog suda br. Z-1225/09 od 10.03.2009. god. te uspostavi zemljišno-knjižno stanje kakvo je bilo prije upisana navedenog založnog prava u korist tuženika.

 

III Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi troškove postupka, u roku od 15 dana.“

 

II Dužni su tužitelji naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 46.750,00 kn (četrdesetšesttisućasedamstopedesetkuna), u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška odbija.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelji su pravodobno podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i usvojiti zahtjev tužitelja, podredno ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovo suđenje. Ujedno tužitelji traže i naknadu cjelokupnih troškova postupka.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženik poriče sve navode tužitelja i predlaže da se revizija odbaciti kao nedopuštenu, time da tuženik traži troškove sastava odgovora na reviziju.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392. a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ista pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su odbili zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti Ugovora o jednokratnom kreditu i Sporazuma o zasnivanju založnog prava. Naime, nižestupanjski sudovi smatraju da obzirom na odredbu čl. 322. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje ZOO) tužiteljima kao državljanima Republike Hrvatske nije bilo zabranjeno sklapanje navedenih ugovora, pa činjenica da tuženik nije raspolagao dozvolom za obavljanje kreditnih poslova na području Republike Hrvatske ne dovodi do ništetnosti navedenih ugovora.

 

8. Nadalje nižestupanjski sudovi smatraju da je sporni Ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen u Republici Austriji, pa se na istog ne može niti primijeniti Zakon o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom („Narodne novine“ br. 72/17, dalje ZNUK). Tome valja dodati da je navedeni Zakon ukinut odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-I-3678/17 i dr. od 3. studenoga 2020., te je ta odluka objavljena u „Narodnim novinama“ br. 131/20 od 27. studenoga 2020.

 

9. Tužitelji u reviziji prije svega ukazuju da se pobijana presuda ne može ispitati, odnosno da su razlozi iste proturječni i nejasni, kao i da postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava. Suprotno tvrdnji tužitelja nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pri čemu valja istaći da su razlozi pobijane presude jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost sa sadržajem isprava odnosno zapisnika koji se nalaze u spisu.

 

10. U preostalom dijelu revizije tužitelji osporavaju utvrđenje nižestupanjskih sudova da je sporni Ugovor o jednokratnom kreditu sklopljen u Austriji. Kod toga se posebno ističe da je I-tužitelj dva puta osobno bio u Austriji, prvi puta prilikom iznošenja zahtjeva za ishodovanje kredita i drugi puta prilikom preuzimanja sredstava po odobrenom kreditu. Revizijskim navodima kojima se osporava utvrđenje činjenice o mjestu sklapanja ugovora tužitelji zapravo osporavaju činjenično stanje utvrđeno od strane nižestupanjskih sudova, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija se uopće ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).

 

11. Slijedom navedenog nije niti pogrešno primijenjena odredba čl. 252. st. 2. ZOO. Pri tome valja istaći da tužitelji potpuno pogrešno interpretiraju odluku drugostupanjskog suda o tome da bi ugovor bio sklopljen u Republici Hrvatskoj, budući da je drugostupanjski sud dao jasne razloge zbog čega smatra da je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda o tome da je ugovor sklopljen u Republici Austriji.

 

12. Budući razlozi revizije tužitelja nisu osnovani, to je valjalo reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

 

13. Sud je odbio zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

 

Zagreb, 22. kolovoza 2023.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.