Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-342/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Vanje Petrović, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika SB, zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovnog broja: K-185/2025-20 od 21. svibnja 2025., u sjednici održanoj 6. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika SB kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem je protiv okrivljenika SB, zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo protiv pravosuđa, neizvršavanjem sudske odluke iz čl. 311. st. 3. KZ, na temelju čl. 131. st. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP – valja napomenuti da je prvostupanjski sud pri navođenju brojeva Narodnih novina u kojima je ZKP objavljen zajedno sa svojim izmjenama i dopunama propustio navesti broj 72/2025., iako su navedene izmjene i dopune bile na snazi u vrijeme donošenja pobijanog rješenja) produljen istražni zatvor, a koji istražni zatvor mu traje od uhićenja od 2. ožujka 2025. u 13,40 sati, pri čemu istražni zatvor okrivljeniku može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, a ako ne nastupi pravomoćnost presude ranije, istražni zatvor spram okrivljenika može najdulje trajati do 17. lipnja 2025. i to do 13,40 sati kada okrivljenika treba pustiti na slobodu.

2. Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu okrivljenik SB putem braniteljice po službenoj dužnosti Vlatke Ostrognaj, odvjetnice u [adresa], bez navođenja zakonskih razloga, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu ukine istražni zatvor nad njim.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-391/2025-2 od 3. lipnja 2025. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalitelj ukazuje da nije točno da bi u odnosu na njega i dalje postojala opasnost da bi puštanjem na slobodu mogao ponoviti isto, istovrsno ili teže kazneno djelo. Ističe da nije imao saznanja da je u međuvremenu došlo do izmjene mjera opreza na način da se ne smije približiti majci i očuhu na razdaljinu manju od 100 metara. Naime, da je imao saznanja o tome, da bi se odmah iselio iz kuće u kojoj živi s majkom i očuhom, jer je jasno da se takva mjera ne može provoditi kada žive u istoj kući. Ujedno je istaknuo da ima namjeru odmah po izlasku iz istražnog zatvora preseliti se na drugu adresu, u kuću u [adresa], koje kuće je također suvlasnik.

6. Iako se okrivljenik ne žali na postojanje osnovane sumnje da je počinio predmetno kazneno djelo, valja napomenuti da je pitanje osnovane sumnje razmatralo optužno vijeće kada je potvrdilo optužnicu. Što se tiče zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3 ZKP, ista također postoji, a proizlazi iz činjenice da je okrivljenik već dva puta pravomoćno osuđivan za kaznena djela na štetu majke na štetu koje je kršio mjere opreza, a zbog čega je mu se i produljava istražni zatvor.

7. Nije točno da okrivljenik nije znao da je došlo do izmjene mjera opreza na način da se majci i očuhu ne smije približiti na razdaljinu manju od 100 metara, budući je navedeno rješenje primio, a što je sasvim nevažno za konkretni slučaj. Naime mjere opreza su mu bile određene na način da se majci i očuhu nije smio približiti na razdaljinu manju od 5 metara, tako da je zabrana približavanja na sto metara za njega povoljnija, a ni te se zabrane nije pridržavao. Stoga, da je to htio, već se ranije mogao preseliti na drugu adresu, budući tvrdi da je suvlasnik kuće na drugoj adresi.

8. Nadalje, žalitelj ističe da je nesporno da ima znatnih problema s alkoholom te da je toga postao svjestan i jasno mu je da se mora podvrgnuti liječenju od ovisnosti koja je zapravo dovela do problema u obitelji, iz kog razloga ima namjeru po izlasku iz istražnog zatvora samoinicijativno se prijaviti na liječenje.

9. Ovakav navod i stav žalitelja nije prihvatljiv ovom drugostupanjskom sudu, budući je okrivljeniku već u ranijoj pravomoćnoj presudi (presuda Općinskog suda u Varaždinu broj K-321/20 od 12. studenog 2020.) izrečena sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, kojoj se očito nije podvrgnuo, zbog čega je, prema osnovanoj sumnji i došlo do počinjenja predmetnog kaznenog djela.

10. Žalitelj smatra da bi se svrha određivanja istražnog zatvora mogla ostvariti nekom blažom mjerom, odnosno primjenom mjera opreza iz čl. 98. st. 2. toč. 4. i 5. ZKP, tim više što se u istražnom zatvoru nalazi već gotovo tri mjeseca i smatra da je istražni zatvor postigao svoju svrhu.

11. Upravo činjenica da je okrivljenik već ranije pravomoćno osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela na štetu svoje majke i očuha, kao i činjenica da se u proteklih četiri godine nije podvrgnuo liječenju od alkohola, ukazuju na to da su njegove namjere koje sada izražava potpuno nerealne. Dakle, okrivljenik je imao kuda otići, čime bi se pridržavao izrečenih mu mjera opreza, i imao se priliku liječiti od alkohola, a što nije. Stoga je ispravno zaključio prvostupanjski sud, da se samo istražnim zatvorom okrivljenika može efikasno spriječiti u tome da ne ponovi kazneno djelo i da ne počini neko teže djelo te da ga u tome ne bi spriječile ni mjere opreza, ni istražni zatvor u domu.

12. S obzirom na navedeno žalba okrivljenika nije osnovana, a kako je ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP, utvrđeno da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP i da nije povrijeđen KZ na štetu okrivljenika, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP donijeti rješenje kao u izreci.

U Varaždinu 6. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke