Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-347/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća, te Rajka Kipkea i Vanje Petrović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ZĐ, zbog kaznenih djela iz čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kov-153/2025-8 od 28. svibnja 2025., u sjednici održanoj 6. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog ZĐ.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-a – sud prvog stupnja propustio je navesti broj „Narodnih novina“ 72/25) po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a protiv okrivljenog ZĐ produljio istražni zatvor, koji mu teče od 3. svibnja 2025.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni ZĐ putem braniteljice po službenoj dužnosti Senke Zuber Šanjek, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijano rješenje preinači i ukine istražni zatvor.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-396/2025 od 5. lipnja 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Okrivljenik smatra da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega se ista svrha zbog koje je produljen istražni zatvor protiv njega ne bi mogla ostvariti blažim mjerama opreza iz čl. 98. st. 2. ZKP-a, čime upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a mada se izrijekom ne poziva na tu zakonsku odredbu.

6. Suprotno tome sud prvog stupnja je u točki 6.5. obrazloženja osporenog rješenja iznio u dovoljnoj mjeri jasne i određene razloge kojima se vodio kod ocjene nužnosti daljnje primjene istražnog zatvora protiv okrivljenika, a koje je izveo iz argumentacije kojom potkrjepljuje konkretnu tzv. iteracijsku opasnost. Stoga žalba okrivljenika u tom dijelu nije prihvaćena.

7. Okrivljenik nadalje uopćeno tvrdi da iz do sada prikupljenih dokaza ne proizlazi osnovana sumnja da je počinio kaznena djela za koja se tereti i da nema namjeru počiniti nikakvo kazneno djelo.

8. Protivno takvim generaliziranim konstatacijama sud prvog stupnja je na temelju raspoloživih podataka, činjenica i dokaza pravilno utvrdio obje zakonske pretpostavke na temelju kojih je okrivljeniku produljio istražni zatvor. Te odlučne činjenice detaljno su i precizno obrazložene u točkama 5. – 5.9.2. (osnovana sumnja u počinjenje inkriminiranih djela), odnosno u točkama 6. – 6.4. (tzv. iteracijska opasnost) te se okrivljenik, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje na te dijelove obrazloženja osporenog rješenja, tim više što svojim općenitim navodima iste nije ni na koji način doveo u razboritu sumnju.

9. Nije u pravu okrivljenik niti kada u žalbi ističe da se svrha produljenja istražnog zatvora u njegovom slučaju može postići mjerama opreza iz čl. 98. st. 2. ZKP-a, pri čemu sugerira zabranu približavanja žrtvi i udaljenje iz doma. Naime, imajući u vidu brojnost inkriminacija i razdoblje u kojem je prema osnovanoj sumnji činio kazneno djelo nasilja u obitelji, ali isto tako i stručno mišljenje angažiranog stalnog sudskog vještaka za psihijatriju iz kojeg proizlazi da je kod okrivljenika na snazi duboka alkoholna ovisnost i ozbiljna komorbidna psihopatologija zbog koje se lako može pretpostaviti i predvidjeti da će zbog svojih psihičkih poremećaja i ubuduće činiti ista, slična ili čak i teža kaznena djela, radi čega su u njegovom slučaju ispunjene sve potrebne pretpostavke za određivanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, sud prvog stupnja je ispravno zaključio da sve ove okolnosti u svojoj ukupnosti i uzajamnoj povezanosti upućuju na to da blaže mjere opreza, uključujući i one predložene žalbom, u takvoj situaciji ne predstavljaju dovoljno sigurno i pouzdano jamstvo u prevenciji tzv. iteracijske opasnosti.

10. Slijedom navedenog žalba okrivljenika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 6. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko