Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-328/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, u pravnoj stvari tužitelja II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Željki Karlović, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika TI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima KI, FI, Tomislavu Bulić i Nataši Pletikosa, odvjetnicima u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-53/2022-15 od 30. studenog 2023., 6. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika TI, ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Psp-53/2022-15 od 30. studenog 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

'' I. Utvrđuje se da je tuženik TI smetao tužitelja II u posjedu uređenog tavanskog prostora površine 53,33 m2 (s koeficijentom 40,00 m2), a koji prostor se nalazi u potkrovlju nekretnine opisane kao:

- Zgrada u [adresa] I [adresa], kućni broj 18, sagrađena na katastarskim česticama: [katastarska čestica], po novoj izmjeri čestica broj [broj] kat. općina [katastarska općina] na adresi [adresa], i to baš: stan br. 15 na II (drugom) katu, koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka, kuhinje s blagovaonom, ostave, kupaonice, WC-a, dvije spavaće sobe, lođe i pripadajućeg spremišta ukupne površine 87.57 čm., upisano u [broj poduloška] [adresa], time što je u neutvrđeno vrijeme 20.4.2022.,a za što je tužitelj saznao 16. svibnja 2022. provalio u predmetni prostor te iz njega uklonio sve tužiteljeve stvari pa se tuženiku UI nalaže uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja predajom posjeda cijelog tavanskog prostora i uklonjenih stvari tužitelju JI, te mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku UI nadoknaditi tužitelju JI troškove parničnog postupka u iznosu od 524,25 eur/3.950,00 kn1 zajedno sa zakonskom zateznom kamatom , tekućom od donošenja ove odluke tj. 30. studenoga 2023. g. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama.''

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je podnio tuženi zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba parničnog postupka. Sud je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka, jer pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka rješenja neprovediva, nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude. Izreka je nerazumljiva i neprovediva. Nejasno je kakvo je posjedovno stanje bilo u času navodnog smetanja, na koji način bi ga tuženik trebao uspostaviti i koje bi stvari trebao predati tužitelju. Nesporna je činjenica da su stan i tavanski prostor faktički jedna cjelina, pa i ako je sud zaključio da su navodi o tavanu kao pripatku stana neosnovani, jasno je da posjednik stana posjeduje i tavan jer isti imaju zajednički odnosno jedini ulaz. Ulaz na tavan je iz stana koji je nesporno u vlasništvu i mirnom posjedu tuženika. U tavanskom prostoru su struja, voda i odvodnja spojeni sa donjim stanom budući da ih se koristi zajedno. Tužitelj ne može ući u tavanski prostor i izvršavati posjed bez da prolazi kroz stan tuženika. Ne postoje ni vrata ni stepenice koje bi vodile do tavanskog prostora, pa je nejasno kako bi mu tužitelj pristupio, a izreka rješenja je u tom smislu u potpunosti neodređena i neprovediva. Tuženik potvrđuje da je sve pokretnine koje supruga tužitelja ĆI nije dobrovoljno iznijela, pažljivo spremio u skladište putem trgovačkog društva koje je za to angažirao, pa ne postoje tužiteljeve pokretnine u posjedu tuženika, niti ih sud naznačuje. Rješenje se ne može ispitati, te je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka, kada je naloženo tuženiku ispunjenje neodređene i nemoguće činidbe. Tužitelj nije dokazao da je posljednji mirni posjednik tavanskog prostora. Predmet postupka nije samo posjed pokretnina, već posjed nekretnine odnosno dijela iste. Tužitelj u trenutku navodnog smetanja posjeda uopće nije bio posjednik nekretnine, jer u istoj nije niti živio, pa tako nije zatečen ni na uredovanju 19.04.2022. niti je ikada preuzeo pokretnine iz skladišta u kojem su bile čuvane. Sve i da su neke pokretne stvari ostale u tavanskom prostoru pripadale tužitelju, nejasno je zašto sud smatra da bi to značilo da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik tavanskog prostora. Tuženik nije samovlasno smetao tužiteljev posjed, jer je 19.04.2022. tuženik stupio u posjed stana u [adresa], budući da ga je kupio na javnoj dražbi. Tavanski prostor posjed kojeg je predmet postupka nalazi se iznad toga stana i neodvojivo je povezan s njime, te predstavlja pripadak istog. Nesporno je da je jedini ulaz i izlaz s tavana kroz stan, pa zajedno čine jedinstvenu uporabnu cjelinu. Tuženik je zakonito, na temelju sudske odluke stupio u posjed stana i tavana, odnosno jedinstvene uporabne cjeline na uredovanju 19.04.2022. Tuženik osporava da bi bivša supruga tužitelja zaključala vrata tavana jer je riječ o sobnim drvenim vratima koja nisu bila zaključana. Tuženik naglašava da je posjednik stana po prirodi stvari ujedno i posjednik tavana jer je fizički nemoguće izvršavati posjed u tavanu bez da posjednik stana dopusti odnosno omogući prolaz do tavana kroz stan. Tuženik je od 19.04.2022. nesporno jedini posjednik stana, a tako i tavana. Neposredni i samostalni posjednik tavanskog prostora od uredovanja na kojem je i promijenjena brava na jedinim ulaznim vratima je isključivo tuženik, pa je tužiteljev posjed trajno prestao. Ako je tužitelj smatrao da tuženik smeta njegov posjed, tužbu je trebao podnijeti najkasnije 19.05.2022. pa je tužba od 24.05.2022.nepravovremena. Predlaže se usvojiti žalbu tuženika i preinačiti prvostupanjsko rješenje na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i naloži tužitelju naknadu parničnog troška tuženiku, a podredno ukinuti prvostupanjsko rješenje i vratiti predmet na ponovni postupak, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u okviru žalbenih navoda, kao i po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u vezi čl. 381. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je našao da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženi, jer izreka rješenja je nerazumljiva, rješenje nema jasnih razloga o odlučnim činjenicama, a oni izneseni proturječe izvedenim dokazima, zbog čega se rješenje ne može ispitati.

5. Prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke između ostalog, naveo:

- da tužitelj tvrdi da je posljednji mirni posjednik nekretnine opisane kao uređeni tavanski prostor površine 53,33 m2, a koji prostor se nalazi u potkrovlju nekretnine opisane kao: zgrada u [adresa], kućni broj 18

- da se radi o stanu br. 15 na II (drugom) katu, koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka, kuhinje s blagovaonom, ostave, kupaonice, WC-a, dvije spavaće sobe, lođe i pripadajućeg spremišta ukupne površine 87.57 čm.

- da je provedbom rješenja o ovrsi Ovr-412/2021 tuženik 19. travnja 2022. stupio u posjed gore opisanog stana br. 15 na drugom katu, dok tavanski prostor površine 53,33 m2 (s koeficijentom 40,00 m2) koji se nalazi iznad stana, nikad nije bio predmet ovršnog postupka, već je u posjedu istog ostao tužitelj

- da je 16. svibnja 2022. tužitelja obavijestila bivša supruga ĆI, da im je zapriječen pristup tavanskom prostoru, te da su sve stvari uklonjene

- da je tuženik smetao tužitelja u njegovu posljednjem mirnom posjedu uređenog tavanskog prostora

- da tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije

- da je tužitelj morao tužbu podnijeti u roku od 30 dana od dana saznanja za smetanje posjeda

- da je tuženik 19.04.2022. stupio u zakonit, istinit i pošten posjed svog stana, a što je tužitelj znao jer je zaprimio zaključak suda kojim se određuje ovrha na predmetnom stanu radi iseljenja tužitelja i njegove obitelji

- da je tavanski prostor pripadak predmetnog stana te je trenutkom stupanja u posjed stana, tuženik stupio i u sve pripadajuće prostorije, tako i predmetni tavan

- da je netočan navod da je tek 16.05.2022. tužitelj obaviješten od strane bivše supruge da joj je zapriječen pristup tavanskom prostoru

- da tužitelj nije posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine

- da je nekretnina, kao cjelina prodana u ovršnom postupku, te je radi odbijanja napuštanja iste proveden ovršni postupak radi predaje posjeda nekretnine ovdje tuženiku

- da je postupak dovršen mirnom predajom posjeda tuženiku dana 19.04.2022.

- da je iz zaključka Ovr-412/21 od 14.10.2021. istog suda utvrđeno da se opisani stan broj 15 na drugom katu ukupne površine 87,57 čm predaje kupcu UI u posjed

- da je iz zaključka Ovr-412/21 od 1.12.2021. istog suda utvrđeno da je u ovršnoj stvari ovrhovoditelja kao kupca UI i ovršenika JI, radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine, predmet ovrhe predmetni stan broj 15 na drugom katu od 87,57 čm, a iz zaključka Ovr-412/12-195 da se provedba rješenja o ovrsi radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine određuje za 19.4.2022.

- da je iz zapisnika od 19.4.2022. Ovr-412/21 utvrđeno da je sudski ovršitelj stigao na gornju adresu ([adresa]), te je zatečena bivša supruga ovršenika, te punomoćnik ovršenika

- da je predmetni prostor prazan i ne zatiču se ovršenikove stvari

- da nakon što je bravar promijenio bravu predmetni prostor je predan punomoćniku ovrhovoditelja slobodan od osoba i stvari

- da je iz e-poruke punomoćnika tuženika utvrđeno da II i ĆI nisu preuzeli pokretnine koje su se nalazile u stambenoj zgradi u [adresa], pa ih je tuženik pohranio na čuvanje, u skladište kod društva ORION ULAGANJA d.o.o.

- da je iz potvrde od 11.10.2022. utvrđeno da je ĆI preuzela sve svoje pokretne stvari, a koje su pohranjene na čuvanje u skladište.

6. Svoje rješenje prvostupanjski sud obrazlaže navodeći da je tužitelj aktivno legitimiran jer je posljednji, faktični i mirni posjednik predmetnog tavanskog prostora, s obzirom da su u tom prostoru nedvojbeno između ostalih stvari članova njegove obitelji (tj. bivše supruge i sina) bile pohranjene i njegove stvari, a koje stvari je tuženik nedvojbeno 20.4.2022. iselio u skladište. Iz iskaza tužitelja i svjedoka ĆI utvrđeno je da je tužitelj posjedovao ključ za tavanski prostor, a iz iskaza tužitelja da je ponekad na tavanskom prostoru koristio kupaonicu koja se tamo nalazila. Tužitelj tavanski prostor smatra svojim vlasništvom, ističući da je na javnoj dražbi tuženik stekao samo prostor od 87,57 čm. Iz zaključka od 1.12.2021. Ovr-412/2021-196 utvrđeno je da se radi o prostoru površine 87,57 čm, a upravo predmetni prostor opisan u zaključku od 1.12.2021. predan punomoćniku ovrhovoditelja, tj. ovdje tuženika, slobodan od osoba i stvari. Prvostupanjski sud smatra da nije dokazano, da je tavanski prostor pripadak predmetnog stana, kako to tvrdi tuženik, a niti da je tuženik prilikom ovrhe stupio u posjed tavana niti da je tavanski prostor tada predan tuženiku.

7. Prvostupanjski sud navodi da zaštita koju sud u postupku zbog smetanja posjeda pruža posjedniku je provizorna, jer ako je pitanje kome pripada pravo na posjed sporno, ono u tom postupku neće biti riješeno, nego će samo biti uspostavljeno stanje kakvo je bilo prije smetanja. Navodi da tuženik potvrđuje da na vanjskom uredovanju, nije ušao u predmetni tavanski prostor, a isto tako da misli da nitko nije ulazio na tavanski prostor, a sve vezano za ovršni postupak predaje u posjed nekretnine kupcu. Pravo na zaštitu posjeda nastaje činom smetanja posjeda, a traje 30 dana od kada je posjednik saznao da mu je i tko mu je smetao posjed, ali najdulje jednu godinu od čina smetanja. Tužitelj je za smetanje saznao 16.5.2022., a tužba je podnesena 24.5.2022., pa prekluzivni rok nije istekao i tužba je pravovremena. Sud utvrđuje da je tuženik smetao tužitelja u posjedu tavanskog prostora u potkrovlju, time što je 20.4.2022., izvršio iseljenje stvari iz tavana u skladište, a za što je tužitelj (putem punomoćnika) saznao 16.5.2022.

8. U parnicama zbog smetanja posjeda, sukladno odredbi čl. 441. ZPP-a i odredbi čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP), raspravlja se samo o činjenicama koje se tiču posljednjeg posjeda i nastalog smetanja, s time da je za zahtijevanje sudske zaštite posjeda aktivno legitimiran posljednji, mirni i faktični posjednik stvari, čiji je posjed samovlasno smetan.

9. Prema čl. 10. st. 1., 2. i 3. ZVDSP-a osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik, a faktičnu vlast može izvršavati neposredno ili posredno.

10. Odredbom čl. 21. st. 1. ZVDSP-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda; stavkom 3. istog članka propisano je da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, s time da se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći (stavak 4.). Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Ovi rokovi su prekluzivne naravi.

11. Prema odredbi čl. 22. st. 2. ZVDSP-a, sud pruža zaštitu posjeda, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika i bez obzira koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu. Tužbeni zahtjev usmjeren na zaštitu od smetanja posjeda treba se sastojati, dakle, od deklaratornog (utvrđenje čina smetanja) i kondemnatornog dijela (uspostave ranijeg posjedovnog stanja i zabrane takvog smetanja posjeda ubuduće) te se i o deklaratornom i o kondemnatornom dijelu odlučuje izrekom rješenja u postupku radi smetanja posjeda.

12. U pravu je tuženi kada navodi da prvostupanjski sud nije naveo na temelju kojih činjenica je utvrdio da je tužitelj posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine, te kakvo je posjedovno stanje bilo u času smetanja, odnosno na koji način bi ga tuženik trebao uspostaviti i koje bi stvari trebao predati tužitelju. Sud ne analizira i ne provjerava navode tuženika da je jedini ulaz na tavan iz stana koji je u vlasništvu i mirnom posjedu tuženika, te da tužitelj i ne može ući u tavanski prostor i izvršavati posjed, bez da prolazi kroz stan tuženika. Tuženik je 19. 04. 2022. stupio u posjed stana, pa je za sada nejasno kako je tužitelj mogao vršiti posjedovne čine ako je točan navod tuženika da je jedini ulaz i izlaz s tavana kroz stan, te da je tuženik neposredni i samostalni posjednik tavanskog prostora, od uredovanja na kojem je promijenjena brava na jedinim ulaznim vratima. Ukazani propusti u obrazloženju pobijane odluke za sada ne omogućuju nije utvrđivanje je li tužba za smetanje posjeda podnesena u zakonskom roku, jer nije jasno temeljem čega je sud utvrdio, a ničim obrazložio, da je tužitelj posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine, u koju navodno nije mogao niti pristupiti.

13. Zbog svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a uvažiti žalbu, ukinuti prvostupanjsko rješenje u cijelosti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

14. U ponovnom postupku sud prvog stupnja otklonit će bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem. To prvenstveno znači da će u skladu s dokaznim prijedlozima, utvrditi relevantne činjenice odlučne za svoju odluku te dati jasne i razumljive razloge, vodeći računa i o ostalim žalbenim navodima.

15. S obzirom da je ukinuto rješenje i predmet vraćen na ponovno suđenje, ostavljeno je da se o troškovima cjelokupnog postupka, uključivo i u povodu pravnih lijekova, odluči u konačnoj odluci, a kako je to riješeno pod točkom II. izreke ovog rješenja, temeljem čl. 166. st. 3. ZPP-a

U Velikoj Gorici 6. lipnja 2025.

Sudac

Vitomir Boić