Pr-423/2023-19

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Stipi Cvitanoviću, odvjetniku u Metkoviću, A. Hebranga 8, protiv tuženika INERO d.o.o. Split, Solinska 80, OIB: 66690397116, zastupano po odvjetnicima iz OD Mijoč & Bakić Split, Velebitska 75, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. ožujka 2025. u nazočnosti zamj. pun. tužitelja Marka Popovića, odvj. u Splitu i zamj. pun. tuženika Marina Gudelja, odvj. vjež. u OD Mijoč i Bakić, objavljene dana 06. lipnja 2025.

p r e s u d i o j e :

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime novčane naknade imovinske štete iznos od 1.883,70 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17.05.2023.g. kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove koji nastanu u ovom sporu, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u iznosu od 1.937,50 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je kod ovog suda zaprimljena 17. svibnja 2023. navodi se da je dana 29. lipnja 2022. tužitelj radeći kod tuženika na radnom mjestu elektromontera, na gradilištu most Pelješac doživio nezgodu, tj. strujni udar. Dana 13. ožujka 2023. da se obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, na koji tuženik nije odgovorio, stoga je tužitelj ustao predmetnom tužbom. Tijekom postupka isticao je da u konkretnom slučaju ne bi trebalo biti sporno da se radi o ozljedi na radu, te da mu je za vrijeme bolovanja tuženik isplaćivao naknadu plaće u visini 100% osnovne plaće. Međutim, kako se nezgoda dogodila na gradilištu mosta Pelješac, tj. izvan sjedišta tvrtke, zbog čega da je tužitelj primao terenski dodatak prije same nezgode, jer je tužitelj uobičajeno radio na gradilištima i primao terenski dodatak i druge stimulacije. Dodatak da je izostao zbog trajanja bolovanja uzrokovanog ozljedom na radu, pa da je tako tužitelju uskraćen, inače izgledan dodatak kojeg bi primao po redovnom tijeku stvari. Slijedom navedenog, predložio je sudu tuženika obvezati na isplatu iznosa od 1.883,70 eura s osnova naknade imovinske štete zbog izgubljene zarade povodom ozljede na radu s pripadajućim kamatama, te je predložio tuženika obvezati na snašanje parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu od 07. lipnja 2023., tuženik je osporio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, ističući prigovor nedostatka aktivne legitimacije, prigovor promašene pasivne legitimacije, osporio je osnov, kao i visinu tužbenog zahtjeva, s tim u svezi predložio je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti, te istog obvezati na snašanja parničnog troška. Tuženik je naveo da nije sporno kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, pa da mu je za vrijeme trajanja bolovanja isplaćivana plaća, u visini 100% osnovne plaće, tuženik da ne može biti u obvezi naknaditi štetu zbog izgubljene zarade po osnovi terenskog dodatka, ni drugih utuženih dodataka. Naime, terenski dodatak po svojoj prirodi i namjeri služi radi podmirivanja povećanih troškova koje radnik ima dok radi izvan mjesta prebivališta, pa se kao izgubljena zarada ne može smatrati cjelokupan iznos ostvarenog terenskog dodatka, već samo onaj iznos koji bi s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja po redovitom tijeku stvari oštećenik uštedio. Svrha dodatka je pokrivanje povećanih troškova prehrane i ostalih troškova, rad na terenu, nastanak kojih troškova je tužitelj bio dužan dokazati. Tužitelj da nije dokazao da bi u spornom razdoblju doista radio na terenu, pa da bi zbog toga primao terenski dodatak. Nadalje, u spornom razdoblju, a da nije došlo do ozljede na radu, tužitelj da bi radio ili u blizini sjedišta poslodavca ili u blizini mjesta prebivališta jer je tuženik u tom razdoblju obavljao poslove na tim lokacijama. Glede visine tuženik navodi da osim paušalnih navoda tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost zahtjeva.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom medicinske dokumentacije tužitelja; prijedloga Sporazuma o izvansudskoj nagodbi; E-mail poruka od **.**.2023.g. (gđa TVO); Promet po tekućem računu Zagrebačka banka d.d. za razdoblje 23.02.2021.g. – 23.02.2023.g; Odštetnog zahtjeva od 13.03.2023.g.; E-mail poruka od 12.04.2023.g.; Rješenja HZZO, Područne službe u Dubrovniku od 05. rujna 2022.; Uputnice liječničkom povjerenstvu; Preslike novinskog članka Slobodne Dalmacije od 25.10.2024.; izveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka AV,

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Pun. stranaka popisali su parnični trošak.

6. U ovom postupku nije bilo sporno da je tužitelj kao radnik tuženika uobičajeno radio na gradilištima izvan sjedišta tvrtke, te da je primao terenski dodatak,

-nije bilo sporno da je tužitelj radio kao elektromonter na gradilištu tuženika na [adresa], kada je doživio ozljedu na radu, tj. strujni udar, zbog navedene ozljede i posljedica ozljede, da je tužitelj bio na bolovanju, u razdoblju od srpnja do listopada 2022.

7. Kao sporno trebalo je utvrditi pripada li tužitelju pravo na isplatu utuženog iznosa s osnova naknade imovinske štete.

8. Odredbom čl. 111. Zakona o radu (NN br. 93/114 i 127/17-dalje ZR) propisano je da je radniku koji pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom poslodavac dužan naknaditi štetu prema općim propisima obveznog prava.

9. Odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 127/17, 29/18, 126/21. 14/22, 156/22 i 155/23)-dalje ZOO) propisano je da tko drume prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje 10. U stranačkom iskazu tužitelje je naveo da je od 2020. radio kod tuženika na radnom mjestu elektromontera, i to na gradilištima izvan mjesta stanovanja, npr. [adresa], kako bi uz plaću ostvario i terenski dodatak važan za potrebe uzdržavanja obitelji. Dana 29. lipnja 2022. da je doživio ozljedu na radu, strujni udar, zbog posljedica koje nezgode da je 4 mjeseca bio na bolovanju. Tužitelj je istaknuo da je radeći na gradilištima tuženika izvan [adresa] (mjesta stanovanja) uz plaću dobivao terenski dodatak i troškove prijevoza. Nadalje, u dva navrata da je dobio i stimulaciju u iznosima do 1.500,00 kn. Za vrijeme bolovanja, terenski dodatak, putni troškovi kao ni stimulacija da mu nisu bili isplaćivani, te da za vrijeme bolovanja, zbog financijske situacije u obitelji nije ništa moga uštedjeti.

11. Svjedok AV, voditelj računovodstva, financijskih i općih poslova tuženika, iskazao je kako je tužitelj kao elektromonter radio na više gradilišta tuženika u Dubrovačko-neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskim županiji. Na gradilištu [adresa] da je doživio ozljedu, tj. strujni udar, pa da je zbog štetnog događaja bio na bolovanju. Međutim, za vrijeme bolovanja da je dobivao naknadu plaće u 100%-tnom iznosu. Za vrijeme bolovanja da nije dobivao ni naknadu za prijevoz, kao ni terenski dodatak, iskazao je da nema saznanja da bi tužitelju ikada bila isplaćena stimulacija (prema ovlaštenjima svog radnog mjesta da bi o istome sigurno imao saznanja). Na koncu, izričito je naveo da se terenski dodatak tužitelju nije mogao isplatiti, jer da se isti isplaćuje radnicima koji rade na terenu, tj. da se radi o materijalnom pravu kojeg radnik ostvaruje samo onda kada je fizički nazočan na radnom mjestu i to na terenu, dok je tužitelj u utuženom razdoblju bio na bolovanju i nije radio na gradilištima tuženika.

12. Temeljem provedenih dokaza ovaj sud smatra utvrđenim kako tužitelj nakon ozljede na radu nije radio u razdoblju od srpnja 2022. do listopada 2022. U postupku nije bilo sporno da je tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivana naknada plaće u 100%- tnom iznosu. Međutim, polazeći od nesporne činjenice kako je tužitelj u tom razdoblju bio na bolovanju, dakle nije radio na gradilištu tuženika na terenu, to istome po mišljenju ovog suda ne pripada pravo na terenski dodatak. Naime, terenski dodatak po svojoj prirodi predstavlja trošak radnika za prehranu i druge materijalne troškove. Kako tužitelj nije dokazao da bi mu tuženik u prethodnom razdoblju za vrijeme rada kroz iznose dodatka isplaćivao plaću, kao ni dio plaće, niti je dokazao da bi uštedio taj dio terenskog dodatka, to je tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti, u smislu citiranih odredbi ZR-a i ZOO-a, kao i u smislu odluke Vrhovnog suda RH Rev-593/19 od 11. veljače 2020.

13. Slijedom prednjih utvrđenja tužbeni zahtjev tužitelja, kao neosnovan trebalo je odbiti, kao što je odlučeno pod točkom I. izreke presude

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) pa se pun. tuženika, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora i popisani trošak, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) trošak za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura, za pristup na ročišta održana 07. listopada 2024., 20. siječnja 2025. i 27. ožujka 2025. po 200,00 eura, za ročište održano 15. travnja 2025. 50,00 eura, za zastupanje na objavnom ročištu 100,00 eura, kojem iznosu je valjalo pridodati i iznos od 387,50 eura na ime pripadajućeg PDV-a, tako se pun. tuženika obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznosu od 1.937,50 eura.

14.1. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku pristoji pravo i na zakonsku zateznu kamatu, kako je zatražio u smislu odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 06. lipnja 2025.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA: -pun. tužitelja

-tuženiku

-u spis