Posl. br. Povrv-744/2023.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru, po sutkinji Katarini Heinrich kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja: Cor Meridianum, dom za starije i nemoćne iz Splita, Pazdigradska 10, OIB: 55841815424, zastupano po z.z. ČI te po punomoćniku Anti Kukoču, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika: Grad Supetar, Supetar, Vlačica 5, OIB: 16857373591, zastupan po z.z. gradonačelnici PI, te po punomoćniku Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana7. svibnja 2025. godine, na ročištu za objavu presude održanom dana 6. lipnja 2025. godine, donio je i objavio

p r e s u d u

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Sandre Jelavić iz Splita pod posl. br. Ovrv-31/18 od 27. rujna 2018. g. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana tužitelju kao ovrhovoditelju isplati iznos od 86.507,30 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 16. svibnja 2018.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023.g. do 31. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena a od 1. siječnja 2024.g. pa do isplate po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora propisanoj odredbama članka 29., stavak 2. i 8., Zakona o obveznim odnosima.

II. Odbacuje se tuženikov prigovor radi prijeboja kao nedopušten.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 26.997,38 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora propisanoj odredbama članka 29., stavak 2. i 8., Zakona o obveznim odnosima.“

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave povodom kojeg je javni bilježnik Sandra Jelavić iz Splita donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl. br. Ovrv-31/18 od 27. rujna 2018. Podneskom od dana 21. svibnja 2024. godine tuženik je priložio presudu Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-5920/2017-2 od 10. ožujka 2020.g. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu Povrv-22/2016. god 20. srpnja 2017. i kojom je ovdje tužitelj obvezan platiti tuženiku iznos od 200.000,00n kn s pripadajućom zateznom kamatom te troškovima javnobilježničke ovrhe i troškovima te parnice, međutim nije izjavio prigovor radi prebijanja već se faktički pozvao na prigovor prijeboja ovdje sporne tražbine sa protutražbinom tuženika iz citirane pravomoćne presude. Tužitelj je prihvatio prigovor građanskopravne kompenzacije te je za navedeni iznos smanjio tužbeni zahtjev. Na ročištu dana 29. siječnja 2025. godine tužitelj je, a obzirom da tuženik nije decidirano odredio da li je njegova protutražbina već prebijena s dijelom ovdje utužene tražbine tužitelja ( građansko ravna kompenzacija ) ili on, za slučaj da se utužena tražbina u ovom postupku utvrdi osnovanom, ističe prigovor radi prebijanja (procesna kompenzacija ) tužitelj je ostao kod visine tužbenog zahtjeva u cjelokupnom iznosu kojega je konačno utvrdio vještak, tako da tužbeni zahtjev glasi kao u izreci presude pod točkom I.

1.1. Ovršenik, sada tuženik je pravodobno izjavio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi pobijajući ga u cijelosti nakon čega je ovaj sud rješenjem pod posl. br. Povrv-2904/18 od 21. prosinca 2018. rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave koje se nalaze u spisu i to: račun br. 6-01-1 od 15. svibnja 2018., natječaj za zakup poslovne zgrade tuženika pod posl. br. Klasa: 372-03/17-01/13, Urbroj: 2104/01-02/1-17-1 od 30. lipnja 2017., nalaz osiguranja dokaza i procjena ulaganja izrađen od stalnog sudskog vještaka za drvodjelstvo " [adresa], srpanj 2017.", zapisnik o preuzimanju objekta po isteku ugovornog roka zakupa za ustanovu "Cor meridianum" od 2. listopada 2017. zajedno sa zbirnom popisnom listom, e-mailovi od 26. veljače 2018., 27. veljače 2018., 28. veljače 2018., 15. svibnja 2018., 5. travnja 2018., saslušana je z.z. tužitelja ČI te zaposlenik tuženika GI, izveden je dokaz vještačenjem vrijednosti preuzetih predmeta po vještaku ŽI koji je dostavio svoj nalaz dana 14. rujna 2020. godine. U ponovljenom postupku, a slijedom upute Županijskog suda u Rijeci iz ukidnog rješenja Gž-1641/2021. od 23. listopada 2023. godine, svjedok ŽI saslušan je u svojstvu vještaka radi očitovanja na iznesene prigovore tuženika, te je pregledana presuda Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-5920/2017-2 od 10. ožujka 2020.g. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu Povrv-22/2016. god 20. srpnja 2017.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan, te je istaknuti prigovor radi prijeboja odbačen.

4. Tužitelj u ovom postupku navodi da mu tuženik na temelju računa br. 6-01-1 od 15. svibnja 2018. duguje iznos od 717.128,80 kn na ime inventara po primopredaji i procjeni sudskog vještaka ŽI u iznosu od 592.825,00 kn te na ime sitnog inventara po primopredaji u iznosu od 124.303,80 kn, odnosno ukupno 717.128,80 kn. Odnosno, predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 717.128,80 kn na ime vrijednosti inventara koji je sukladno dogovoru među strankama tuženik zadržao u objektu koji je bio predmet zakupnog odnosa među strankama, a nakon isteka ugovorenog zakupnog odnosa.

4.1. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika te na pripremnom ročištu u cijelosti osporava kako osnovu tako i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja te ističe prigovor prebijanja s naslova neplaćene zakupnine tuženika po osnovi ugovora o zakupu.

5. Prema tome, među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva tužitelja.

6. Iako tužitelj u ovom postupku posebno ne ističe osnovu potraživanja u ovom slučaju radilo bi se o kupoprodaji inventara (pokretnina) koje su bile u vlasništvu tužitelja a nakon isteka zakupnog odnosa sklopljenog među strankama.

6.1. Člankom 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO ) propisano je da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Člankom 384. stavak 1. ZOO-a propisano je da ako ugovorom o kupoprodaji cijena nije određena, a ni ugovor ne sadrži dovoljno podataka s pomoću kojih bi se ona mogla odrediti, ugovor nema pravni učinak.

6.2. Iz zapisnika o preuzimanju objekta po isteku ugovornog roka zakupa za ustanovu "Cor meridianum" od 2. listopada 2017. zajedno sa zbirnom popisnom listom kojeg su potpisali z.z. tužitelja, te zaposlenici tuženika GI, ujedno saslušan kao svjedok, JI i EI, te iskaza svjedoka GI koji je u svom iskazu na ročištu održanom 19. veljače 2020. potvrdio odlučne činjenice na okolnosti preuzimanja inventara od tužitelja i vjerodostojnost zapisnika o preuzimanju nedvojbeno je utvrđeno da je ugovor o kupoprodaji među strankama sklopljen, te da je tužitelj tuženiku predao pokretnine u vlasništvo. Štoviše, tuženik je objekt zakupa dao u zakup zajedno sa inventarom natječajem za zakup poslovne zgrade od 30. lipnja 2017. (list 23-24 spisa). Navedene dokaze tuženik u postupku nije osporavao te nije prigovarao iskazu saslušanog svjedoka GI.

6.3. Iz e-mail prepiske svjedoka GI i z.z. tužitelja, te njihovih iskaza danih u postupku a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, odnosno ugovorenu cijenu preuzetog inventara u dokaznom postupku utvrđeno je da je među strankama ugovoreno da cijena predmeta kupoprodaje iznosi u visini vrijednosti predmeta utvrđena po ovlaštenom sudskom vještaku. Odnosno, cijena iz ugovora o kupoprodaji je sukladno odredbi članka 384. stavak 1. ZOO-a nije određena ali je odrediva, te su stranke upravo na taj način ugovorile cijenu.

7. Radi utvrđivanja vrijednosti predmeta kupoprodaje, odnosno na okolnost visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za drvodjeljstvo ŽI iz [adresa] koji je sukladno nalogu suda izradio nalaz i mišljenje u svrhu utvrđivanja vrijednosti inventara, stvari i opreme u domu za starije i nemoćne u Supetru koje je zaprimljeno 14. rujna 2020. (list 121-137 spisa). Vještak je sukladno nalogu suda nalaz i mišljenje izradio na temelju zapisnika o preuzimanju objekta po isteku ugovorenog roka zakupa za ustanovu "Cor meridianum" od 2. listopada 2017. zajedno sa zbirnom popisnom listom, odnosno predmet vještačenja su stvari i oprema popisane po navedenom zapisniku. Nalazom i mišljenjem vještak je procijenio vrijednost stvari i opreme na iznos od 591.689,00 kn s uračunatim PDV-om u prikazanu vrijednost.

7.1. Tužitelj je na nalaz i mišljenje vještaka prigovorio na očite pogreške u zbrajanju i lapsuse te uredio tužbeni zahtjev na iznos od 676.414,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 16. svibnja 2018.

7.2. Tuženik je na nalaz i mišljenje vještaka također prigovorio na očite pogreške u pojedinim stavkama te istaknuo kako je vještak propustio u nalaz i mišljenje uvrstiti i obradu grupe F) proizvode i radove koji predstavljaju trajnu imovinu i njen ukupan iznos od 35.425,00 kn koja imovina po tuženiku da nije ni sporna.

7.3. Dopunom nalaza i mišljenja koje je zaprimljeno 3. veljače 2021. (list 163-183 spisa) vještak je uvažio prigovore kako tužitelja tako i tuženika te dopunski nalaz i mišljenje izmijenio i dopunio sukladno iznesenim prigovorima, te sukladno prijedlogu tuženika uvrstio i trajnu imovinu u iznosu od 35.425,00 kn. Dopunskim nalazom i mišljenjem vještak je procijenio vrijednost stvari i opreme, te trajne imovine na iznos od 651.504,25 kn s uračunatim PDV-om u prikazanu vrijednost.

7.4. Daljnji prigovori tuženika na nalaz i mišljenje vještaka odnose se na metodologiju procjene vrijednosti predmeta vještačenja, te na vlasništvo dijela imovine koju je tužitelj stekao donacijom od staračkog doma iz Austrije, te njihove vrijednosti.

7.5. U odnosu na prigovore tuženika na metodologiju procjene vrijednosti predmeta vještačenja, vještak je u zaključku nalaza i mišljenja obrazložio metodologiju procjene te naveo da je stvari, inventar i opremu vrednovao na temelju osobnih saznanja, cijena od proizvođača, servisera i prodavača koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud, odnosno nalaz i mišljenje vještaka smatra stručnim, savjesnim i u skladu s pravilima znanosti i vještine.

7.6. Radi usmenog očitovanja na prigovore tuženika na njegov nalaz vještačenja od 2. prosinca 2024. godine izveden je dokaz usmenim saslušanjem vještaka koji je u svom iskazu na ročištu od 29. siječnja 2025. godine naveo da u cijelosti ostaje kod svog pisanog očitovanja od 12. prosinca 2024. godine. Obzirom na pogreške u izračunu u stupcu A umjesto iznosa od 285 kn treba stajati 570 kn, a u stupcu B ostaje iznos od 196.842,00 kn. Ističe kako je više puta prekontrolirao sve iznose i zbrojeve te nema više što dodati niti obrazlagati.

8. Navodi tuženika kojima osporava vlasništvo dijela inventara koju je tužitelj stekao donacijom od staračkog doma iz Austrije, te njihove vrijednosti predstavljaju zapravo prigovor pravnih nedostataka dijela predmeta spora koje tuženik u ovom postupku zapravo ne ističe konkretno nego samo načelo navodi da bi netko treći možda mogao u budućnosti polagati određena prava na tim stvarima. Tuženik ne konkretizira o kojim bi se točno predmetima radilo, ne navodi činjenice ni predlaže dokaze na okolnosti konkretne odgovornosti tužitelja radi pravnih nedostataka na stvari, a ni zaključno, ne postavlja zahtjev za zaštitom u ovom postupku. Stoga je takav navod tuženika neosnovan i ne utječe na osnovanost zahtjeva tužitelja.

9. Slijedom svega navedenog u postupku je utvrđeno da je tužitelj svoju obvezu iz ugovora o kupoprodaji ispunio, odnosno predao stvari tuženiku kao kupcu u vlasništvo dok tuženik nije ispunio svoju obvezu isplate cijene pa je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen u visini vrijednosti predmeta utvrđene po vještaku, kako je to i ugovoreno među strankama pa je odlučeno kao pod I/ izreke presude.

10. Tuženik je u tijeku postupka više puta istaknuo prigovor radi prijeboja međusobnih potraživanja tužitelja i tuženika, odnosno istaknuo je svoje potraživanje prema tužitelju s osnova neplaćene zakupnine po ugovoru o zakupu, te još u prigovoru protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika naveo da je radi naplate tog potraživanja pokrenuo postupke protiv tuženika.

10.1.Tužitelj je osporio tuženikov prigovor radi prebijanja te istaknuo da je među istim strankama u različitim procesnim ulogama pred Trgovačkim sudom u Splitu pravomoćno okončan postupak radi isplate potraživanja radi kojeg tuženik u ovom postupku ističe prigovor radi prebijanja pa bi tuženikov prigovor radi prebijanja predstavljao nedopuštenu dvostruku litispendenciju.

10.2. Spisu prileži presuda Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-5920/2017-2 od 10. ožujka 2020.g. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu Povrv-22/2016. god 20. srpnja 2017. u pravnoj stvari tužitelja Grad Supetar protiv tuženika COR MERIDIANUM radi isplate. Predmet tog spora je isplate iznosa od 216.273,95 kn od kojeg sa 200.00,00 kn iznosi na zakupninu po računima tužitelja za razdoblje od lipnja 2014. do rujna 2015. ispostavljenima u iznosima po 12.500,00 kn te temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 15. veljače 2013. te na tražbinu s osnove obračunatih kamata u ukupnom iznosu od 16. 273,95 kn. Prigovorom radi prebijanja (compensatio per judicem) tuženik u parnici ostvaruje istu pravnu zaštitu kakvu bi ostvarivao podnošenjem tužbe, odnosno protutužbe. Takav stav potvrđuje odredba čl. 333. st. 3. ZPP-a kojom je propisano da se pravomoćnost presude proteže i na odluku o tražbini koju je tuženik istakao prigovorom radi prebijanja (odluka o postojanju ili nepostojanju toga potraživanja). Dakle, jednako kao što bi pravomoćnost sudske odluke o određenom tužbenom ili protutužbenom zahtjevu priječila ponovno odlučivanje o istom zahtjevu bilo da je ponovno istaknut u tužbi ili protutužbi, tako pravomoćnost odluke o tuženikovom protutužbenom zahtjevu prijeći ponovno odlučivanje o tom zahtjevu i onda kada je istaknut u formi prigovora radi prebijanja. Sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu (čl. 333. st. 2. ZPP-a), zbog čega je je i tuženikov prigovor radi prijeboja valjalo odbaciti. Također, tuženik nije točno naveo iznos koji se stavlja u prijeboj na osnovu kojega bi sud mogao odlučiti, nije decidirano odredio da li je njegova protutražbina već prebijena s dijelom ovdje utužene tražbine tužitelja, niti je dostavio dokaze na okolnost osnovanosti svog eventualnog potraživanja prema tužitelja, zbog čega je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

11. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 155. i članka 154. stavka 2. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: OT) te Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/19). Tužitelju su kao trošak postupka priznati trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 663,61 EUR, javnobilježnički trošak poštarine u iznosu od 3,98 EUR, sve uvećano za 166,90 EUR na ime 25%PDV, ukupno 834,49 EUR, Pored tog iznosa tužitelju su priznati troškovi parničnog postupka i to zastupanja na ročištu od 4. travnja 2019., 28. svibnja 2019., 14. siječnja 2020., 19. veljače 2020., 18. prosinca 2020., 28. travnja 2021., 3. srpnja 2024., 29. siječnja 2025., za sastav obrazloženih podnesaka od 3. travnja 2019., 29. rujna 2020., 29. ožujka 2021., 14. studenog 2023., 28. siječnja 2025., 3. veljače 2025., sve po 652 boda ukupno 9780 bodova što uz vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR iznosi 19.560,00 EUR, plus 4.890 EUR na ime 25% PDV-a, što sveukupno iznosi 25.285,00 EUR. Nadalje su tužitelji priznati troškovi vještačenja u iznosu od 1.049,28 EUR, te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 EUR, pa je tužitelju priznat trošak u ukupnom iznosu od 26.997,38 EUR, kao što stoji u izreci pod točkom III.

11.2. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 8. srpnja 2019. jer se na tom ročištu nije raspravljalo ni o procesnim pitanjima već su stranke suglasno zatražile odgodu ročišta radi mogućnosti mirnog rješenja spora.

U Supetru dana 6. lipnja 2025. godine

Sutkinja

Katarina Heinrich

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu. Odluka kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud neće dostavljati presudu prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

Dostaviti:

1. odvj. Ante Kukoč, Split

2. odvj. Dean Rahan, Supetar