Poslovni broj: Pr-28/2023-26

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: GF, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Rujak-Marčić, odvjetnik u Zadru, protiv tužene: REPUBLIKA HRVATSKA za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave dana 13. svibnja 2025.g., u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 6. lipnja 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj: Republika Hrvatska za Ministarstvo unutarnjih poslova Zagreb, da tužitelju: GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati bruto iznos od 10.314,69 Eura, zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 897,42 Eura od dana 6. lipnja 2019. godine,

- na iznos od 1.205,45 Eura od dana 6. srpnja 2019. godine,

- na iznos od 858,29 Eura od dana 6. kolovoza 2019. godine,

- na iznos od 897,44 Eura od dana 6. rujna 2019. godine,

- na iznos od 385,54 Eura od dana 6. studenog 2019. godine,

- na iznos od 500,01 Eura od dana 6. siječnja 2020. godine,

- na iznos od 981,24 Eura od dana 6. veljače 2020. godine,

- na iznos od 847,33 Eura od dana 6. travnja 2020. godine,

- na iznos od 543,50 Eura od dana 6. svibnja 2020. godine,

- na iznos od 38,79 Eura od dana 6. lipnja 2020. godine,

- na iznos od 67,85 Eura od dana 6. kolovoza 2020. godine,

- na iznos od 267,51 Eura od dana 6. rujna 2020. godine,

- na iznos od 977,87 Eura od dana 6. listopada 2020. godine,

- na iznos od 321,47 Eura od dana 6. studenog 2020. godine,

- na iznos od 561,21 Eura od dana 6. prosinca 2020. godine,

- na iznos od 192,47 Eura od dana 6. siječnja 2021. godine,

- na iznos od 633,68 Eura od dana 6. veljače 2021. godine,

- na iznos od 137,63 Eura od dana 6. ožujka 2021. godine,

po stopi koja se do 31.12.2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.196,20 Eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da se sukladno čl. 186.a. ZPP obratio preporučenom pošiljkom od 15.2.2023.g. tužnoj radi pokušaja mirnog rješenja spora na koji da nije odgovoreno, te da su ispunjeni procesni uvjeti za podnošenje tužbe u kojoj navodi da je u radnom odnosu kod Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova i to na radnom mjestu policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Policijskoj upravi šibensko – kninskoj, Postaji pomorske policije Šibenik, i to kao upravitelj stroja ophodnog broda TIP B, sve sukladno rješenju od 28.1.2013.g. broj: 511-01-157-05174/13-2013, te da mu je rad zbog prirode posla bio organiziran između ostalog i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima – subotom i nedjeljom, blagdanom i prekovremeno, navodeći da je organizacija rada bila takva da je tužitelj određeni broj dana u mjesecu proveo "na terenu", odnosno, na ophodnom brodu MUP-a, dok da je ostatak dana u tekućem mjesecu bio slobodan, te osobito ističe da je tužitelj temeljem višednevnih radnih naloga poslodavca u dane zaduženja neprekidno bio na bordu, dakle, 24 sata dnevno, osim za vrijeme terenskih intervencija. Tužitelj navodi da sukladno odredbi čl. 86. Zakona o radu (NN 149/09) i čl. 94. Zakona o radu (NN 93/14 i127/17) radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, da je sukladno čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje: KU) propisano kako će se osnovna plaća uvećavati, a st. 2. istog članka kako se navedeni dodaci ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, dok da je st. 11. propisano kako je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno, a st.12. da je navedeno kako se redovni mjesečni fond radnih sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu dobije tako da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Odredbom čl. 51., odnosno 57. KU da je propisano da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada se smatra pasivnim dežurstvom, međutim, ne samo da je tužitelj zbog prirode posla bio onemogućen napustiti plovio, već to nije niti smio, obzirom da je trebao biti na dispoziciji u svakom trenutku i promptno reagirati u svakoj hitnoj situaciji i odazvati se pozivu poslodavca , stoga kako je tužitelj izvan "redovnog radnog vremena" bio pripravan i u svakoj intervenciji zajednički reagirao s ostalim kolegama i članovima posade to da nije riječ o pasivnom dežurstvu već o aktivnoj pripravnosti za rad, odnosno, prekovremenom radu, radu noću, nedjeljom, blagdanima za koje tužitelj da nije plaćen, pa slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da sud usvoji njegov tužbeni zahtjev pobliže opisan u izreci ove presude i naloži tuženoj naknadu mu parničnog troška.

2. Tužena se protivi osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja ističući da je Uvidom u kadrovsku evidenciju za tužitelja utvrđeno je da je isti rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, broj: 511-01-157-05174/13-2013, od 28. siječnja 2013. godine premješten s datumom 1. veljače 2013. godine na radno mjesto zapovjednika ophodnog broda tip B, te da je u odnosu na utuženo razdoblje dva puta donijeto rješenje o plaći za tužitelja i to, rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, PU Šibensko-kninske pod br.: 511-13- 01-00010/555-2018, od 1. kolovoza 2018. godine te rješenje, br.: 511-13-01-4327/32- 2020, od 1. rujna 2019. godine. Odredbom čl. 42. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/2019, dalje u tekstu: Zakon o policiji) propisano je da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj. Poseban raspored rada uključuje: rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotom, nedjeljom, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad, rad organiziran na drugi način. Sukladno navedenom ističe se da je tužitelju u predmetnom razdoblju rad određen prethodno izdanim radnim nalozima koji su višednevni i zahtijevaju kontinuitet u obavljanju službe. Kontinuitet službe zahtjeva prisutnost policijskog službenika na brodu i onda kada temeljem raspodjele dnevne satnice radne zadatke obavlja jedan policijski službenik dok je drugi koji je ostvario svoju satnicu slobodan, ali ne može napustiti plovilo jer se rad obavlja na terenu, na moru. O rasporedu rada odlučuje zapovjednik plovila tijekom obavljanja službe. Isto tako, iz radnih naloga u prilogu kojih stoje i izvješća razvidan je konkretan rad policijskih službenika koji je ostvaren sukladno prethodno utvrđenim radnim zadacima odnosno radnim nalozima od strane načelnika policijske postaje, kao i rad kada je policijski službenik bio hitno angažiran radi obavljanja zadataka za koje je nastala potreba tijekom plovidbe. Izvješća se sastavljaju po izvršenim radnim zadacima te ukazuju konkretan rad policijskih službenika, ali i na sate kada je policijski službenik bio slobodan, odnosno nije izvršavao radne zadatke, a sve nakon ostvarenih radnih zadataka odnosno ostvarene dnevne satnice i eventualnog prekovremenog rada, slijedom čega je ovdje tužitelj već pri sastavljanju izvješća mogao izvijestiti o tome da nije bio u pasivnom dežurstvu već aktivno radio. Ističemo i da su policijski službenici tijekom razdoblja od 22;00 sata do 6;00 sati raspoređeni u noćna dežurstva u trajanju od 2 sata, a ostalo razdoblje spavaju, što se nikako ne može smatrati prekovremenim radom. U konačnici, iz izvješća o obavljenom radu koje sastavlja zapovjednik plovila za svakog policijskog službenika – člana posade razvidno je dežurstvo za svakog od njih te radno vrijeme u kojem su ostvareni sati prekovremenog rada, isti također predstavljaju osnovu za obračun plaće na kraju svakog pojedinog mjeseca pa je nejasno zašto se tužitelj već tada nije obratio poslodavcu radi pravilnog obračuna plaće za pojedine mjesece u utuženom razdoblju ako je smatrao da je aktivno radio, odnosno da nije bio u pasivnom dežurstvu. Ovdje tužena ističe i značenje kontinuiteta u obavljanju policijskih poslova budući je tužitelj u tužbi naveo da ne samo da nije mogao već da nije ni smio napustiti brod. Naime, kontinuitet u obavljanju policijskih poslova predstavlja obavljanje nadzora i zaštite unutarnjih morskih voda, teritorijalnog mora i zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa. Takav kontinuitet zahtjeva neposrednu primjenu čl. 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 56/22, dalje u tekstu Kolektivni ugovor), prije čl. 51. Kolektivnog ugovora („Narodne novine“, broj 112/2017), kojim je propisano da službeniku i namješteniku koji u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatrat će se pasivnim dežurstvom. Uvidom u obračunske listove plaće za svaki pojedini mjesec utuženog razdoblja da je vidljivo da je poslodavac u odnosu na kontinuitet obavljanja službe doista i primjenjivao čl. 51. Kolektivnog ugovora isplaćujući ovdje tužitelju i naknadu za pasivno dežurstvo. Vezano za navedeno, tužena ukazuje na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izloženo u rješenju broj Rev-1127/13-2 od 11. svibnja 2016. godine koje je donijeto povodom revizije koju je podnijela tužena Republika Hrvatska, Ministarstvo unutarnjih poslova protiv presude Županijskog suda u Splitu pod posl. br. Gž-24/13 od 9. svibnja 2013. godine i presude Općinskog suda u Splitu pod posl. br. P-273/09 od 12. studenog 2012. godine. Sud da je stajališta da je pogrešan pravni pristup sudova nižeg stupnja prema kojem službenik pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz čl. 39. st. 1. Kolektivnog ugovora (sada čl. 38. Kolektivnog ugovora 56/2022), ostvaruje za svo vrijeme – sve sate provedene u višednevnoj službi na brodu koje je duže 40 sati tjedno. Prema pravnom shvaćanju suda da nije životno ni logično da efektivni – stvarni rad službenika traje 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno te se dalje navodi da službenik koji zbog naravi posla ne smije ili ne želi napustiti brod tijekom višednevnih službi na brodu ima slobodno vrijeme. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno određenih sati rada ne može se smatrati prekovremenim radom. Nadalje, ističe se i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice održane 6. lipnja 2006. godine, da tuženica Republika Hrvatska s pravom u reviziji ukazuje na tumačenje čl. 39. u vezi čl. 50. Kolektivnog ugovora ( sada čl. 38. u vezi čl. 51 KU 56/2022). Prema tom tumačenju, neovisno o tome što se u rad na terenu u smislu čl. 50. KU smatra vrijeme od trenutka kada je službenik trebao doći na posao (na svoje uobičajeno radno mjesto od kud se upućuje na teren) – pa do trenutka povratka na uobičajeno radno mjesto, pravo na uvećanje plaće iz čl. 39 KU, službenik ostvaruje samo za stvarno određene sate rada. Vrhovni sud Republike Hrvatske dalje da navodi da pravo na uvećanje plaće za prekovremeni službenik može ostvariti samo za stvarno određene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije ostvario određene sate rada duže od punog radnog vremena, odnosno ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke. Slijedom navedenog, tužitelju da je u predmetnom razdoblju isplaćivana osnovna plaća uvećana za slijedeće dodatke, ovisno o mjesecu za koji su isti ostvareni: za pasivno dežurstvo, za rad subotom i nedjeljom, za smjenski rad, za noćni rad, za rad blagdanom, za rad državnim praznikom, za prekovremeni rad i dr. Zaključno, tužena navodi i presudu Županijskog suda u Splitu pod posl. br. Gž-R-553/2018-2 od 8. kolovoza 2018. godine kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu pod posl. br. Pr-981/2016 na način da je drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate s osnova rada u neradne dane i za rad duži od punog radnog vremena. U obrazloženju presude naveo je u bitnome da ocjenom svih izvedenih dokaza nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi je li tužitelj cijelo vrijeme koje je proveo na brodu dosita i radio te da je činjenica da tužitelj nastoji u potpunosti izjednačiti boravak na brodu i stvarni rad neprihvatljiva i nema uporište u odredbama materijalnog prava. Slijedom navedenog, da je tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate uvećane plaće neosnovan i neprihvatljiv u cijelosti, te se predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem Zahtjeva za mirno rješenje spora sa preslikom potvrde o primitku preporučene pošiljke od 15.2.2023.g., rješenja RH, MUP, PU šibensko – kninska od 28.1.2013.g. broj: 511-01-157-05174/13- 2013., evidencije tužiteljeva rada za utuženo razdoblje sa obračunskim platnim listama, pismenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije i računovodstvo Danijele Bijelić od 17.1.2025.g., radnih naloga za tužitelja za utuženo razdoblje zajedno sa sačinjenim izvještajima i opisom rada po radnim nalozima za utuženo razdoblje, zbirnih lista, te spisa ovog suda Pr-82/2019.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Među strankama u ovoj pravnoj stvari nije bilo sporno da je tužitelj zaposlenik tužene, odnosno policijski službenik MUP-a RH Policijske uprave Šibensko-kninske, Policijske postaje pomorske policije Šibenik, da se tužitelj prije pokretanja parničnog postupka obratio tuženoj u svezi mirnog rješenja spora, da je tužena izdavala tužitelju za utuženo razdoblje višednevne radne naloge, da je tužena na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje evidencije je tužitelju za to utuženo razdoblje isplatio plaću, te da tužena nije donijela, a niti uručila tužitelju rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana, te o radu u turnusu, međutim je među strankama sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom, blagdanima kroz utuženo razdoblje, je li tužitelj radio u turnusu, je li tužitelj obavljao pasivno dežurstvo, je li tužena tužitelju omogućila korištenje dnevnog i tjednog odmora tijekom višednevnih radnih naloga, je li tužitelj sa iskorištenim slobodnim danima u cijelosti nadomjestio ostvareni prekovremeni rad, te poglavito, što bi u konkretnom slučaju kraj organizacije rada tužitelja temeljem radnih naloga tužene, predstavljalo prekovremeni rad.

6. Prema odredbi čl. 41. st. 1 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 89/12, 104/13, 150/13 i 155/13) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, time da su dodaci na osnovnu plaću utvrđeni su Uredbom o plaćama policijskih službenika – dodatak za policijsko zvanje, te čl. 92. Zakona o policiji kao i gore navedeni dodaci temeljem važećih KU. Dakle, u konkretnom slučaju Zakon o radu predstavlja opći propis, dok Zakon o državnim službenicima i namještenicima i Zakon o policiji, Uredba o plaćama policijskih službenika te u utuženom razdoblju KU predstavljaju lex specialis u odnosu na opći propis. Obzirom, da je Zakonom o radu propisano da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postali članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, te određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim zakonom nije drugačije određeno, te propisano da poslodavac kojeg obvezuje Kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog Kolektivnim ugovorom, te da za otežane uvjete rada prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

7. Odredbom čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 89/12, 104/13, 150/13 i 155/13), koji je vrijedio za utuženo razdoblje u stavku 1. ugovoreno je da će osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada između ostalog za prekovremeni rad 50%, stavkom 2. je ugovoreno da dodaci stavka 1. se međusobno ne isključuju osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, stavkom 9. je ugovoreno je da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenike organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka ima smatrati svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, stavkom 11. je ugovoreno da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, stavkom 12. je ugovoreno da redovni mjesečni fond radnih sati su stati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži sa 8 te stavkom 13. istoga članka je ugovoreno da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog dana u omjeru 1/1,5, tj. jedan sat prekovremenog rada jednako je 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada, te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kada je taj prekovremeni rad ostvaren.

8. Odredbom članka 33.st.2. i 3. Zakona o policiji (NN 34/11 i 130/12) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati i duže od punog radnog vremena ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla, time da policijskom službeniku za taj rad pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane sukladno općim propisima o radu i kolektivnog ugovoru.

9. Odredbom čl. 41. st. 1. do 4. Zakona o policiji propisano je da je policijska služba organizirana na način da se policijski poslovi obavljaju 24 sata dnevno, tjedno radno vrijeme policijskog službenika u pravilu se raspoređuje na 5 radnih dana i traje 40 sati, time da dnevno radno vrijeme u pravilu traje od 8 do 16 sati, time da iznimno Ministar može, ovisno o potrebama određene službe, mjesnim prilikama odnosno za pojedine policijske službenike odrediti početak radnog vremena i na drugi način.

10. Odredbom čl. 42. Zakona o policiji, propisano je da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotom, nedjeljom, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad, rad organiziran na drukčiji način. Prilikom organizacije noćnog rada i rada u smjena, policijskim službenicima osigurat će se dnevni odmor od najmanje 12 sati neprekidno, kada je policijske poslove potrebno obavljati u neprekidnom trajanju redovito radno vrijeme policijskih službenika koji obavljaju takve poslove može trajati duže od 8 sati u razdoblju od 24 sata, ali ne duže od 12 sati (čl. 42.st.2. i 3. Zakona o policiji.) U konkretnom slučaju se radi o situaciji iz odredbe čl. 42.st.1. Zakona o policiji s tim da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike, izraženom u rješenju poslovni broj Revr-1318/16-2 od 26. listopada 2016, nije životno i logično da bi efektivni rad službenika trajao neprekidno 24 sata dnevno, četiri do sedam dana uzastopno (u tom smislu i Vrhovni sud u odluci broj Revr-753/09-2 od 17. studenoga 2009.).

11. Iz iskaza saslušanog svjedoka NF saslušanog u predmetu ovog suda Pr-82/2019, a kolege tužitelja, proizlazi da mu je poznat predmet spora vezano uz isplatu prekovremenog rada i sukladno tome iskazuje da su radili u komadu 4 dana na brodu, a zavisno o tipu broda bilo ih je od 3 do 6 članova posade s tim da se evidencija vodila kao da su radili 8 sati, a 16 sati pripravnosti – pasiva. Iskazuje da kad bi odradili tih 8 sati koji su im se upisivali u evidenciju rada, nakon toga, dakle ovih ostalih 16 sati da nisu smjeli napustiti brod i morali biti u odori, a konstantno morali slušati dvije policijske radio veze, pomorsku radio stanicu i biti dostupni na mobitelu, a pored toga morali konstantno kontrolirati agregat. Što se tiče odmora i spavanja da su mogli zaspati, ali najviše sat do dva, i to da nije bio kvalitetan san jer su uvijek morali biti pripravni i uvijek čuli taj zvuk radio stanice, i nije bilo baš uvjeta za spavanje, a zaspali bi jer su bili umorni i iscrpljeni naročito nakon provedena 2 ili 3 dana na brodu. Iskazuje da su ih pozivali i u njihovo "slobodno vrijeme" tražeći da poprave nešto, naprave, tražeći da napišu izvještaj a izvan smjene, a također u pasivno vrijeme bi znali dolaziti vanjski serviseri i popravljali razne uređaje na brodu i tada bi radili s njima i ne bi se niti mogli odmarati, a da član posade u trenutku kada "koristi svoj odmor" nije mogao odbiti nekakvi nalog poslodavca, pa čak i kada se ne bi javili na privatni mobitel oni bi zvali na službeni i postavljali upite zašto se ne javljaju. Iskazuje da im je ta pripravnost

– pasiva bila plaćena nekih dvije kune po satu, ali ponavlja da to nije pasiva kada moraš biti na radnom mjestu, u odori i izvršavati radne zadatke. Iskazuje i to da ne zna točno koliko je brod bio u plovidbi ljeti a koliko zimi, s tim da bi im plaćali samo ono vrijeme kada je brod bio u plovidbi, a ono ostalo vrijeme kada brod ne bi bio u plovidbi a oni izvršavali sve zadaće, im se nije plaćalo. Inače zimi da bi brod plovio od 4 do 12 sati, a ljeti 12 i više sati, ali sve da se to može i provjeriti iz evidencije, a kad je kazao da je brod radio to znači da su pogonski motori bili uključeni ali i pomoćni. Iskazuje da su spavali na spužvi od 5 cm s tim da bi u kabini spavala dva djelatnika, a negdje jedan ovisno o vrsti broda, ali ponavlja da se zbog buke nije niti moglo kvalitetno spavati, a da bi sami svoju posteljinu stavljali na te spužve Inače brod kad ne bi bio u plovidbi da bi se nalazio na vezu od Rogoznice preko Primoštena do Kornata, znači u svim lukama i lučicama Šibensko – kninske županije, te naposljetku da njihov rad nije vezan samo uz plovidbu nego i uz poslove na kopnu vezano uz kontroliranje javnog reda i mira, vezano o zakonu sigurnosti prometa na cestama, obiteljsko nasilje, dakle sve ono što i obavlja ostala policija, dakle da pokrivaju sve grane policije, kao i da i on ima istovrstan spor pred ovim sudom.

12. Svjedok ĆF iskazuje da je zapovjednik broda tipa A, da su do 1.3.2021.g. imali terenski rad što znači da bi bili na brodu 4 dana, višednevne službe, a 8 dana za vrijeme ispomoći u PI Istarskoj, a od 1.3.2021. godine tako više ne rade, već rade 8, 10 ili 12 sati nakon čega odlaze kući, a pretpostavlja da je tome tako upravo zbog ovih tužbi budući da je i on kao i tužitelj predao tužbu sudu radi isplate prekovremenih sati. Iskazuje da ime se nije plaćao boravak na brodu, već samo 8, 10, ili 12 sati a ono ostalo vrijeme boravka na brodu, iako se i tada radilo, im se nije plaćalo, a za vrijeme odmora bi se odmarao, odspavao bi ali isto tako rješavao papirologiju ili radio po brodu. Iskazuje da je njemu kao zapovjedniku broda stalno upaljen službeni mobitel, policijski sustav veze i radio stanica i u bilo kojem momentu je morao biti sposoban isploviti po potrebi službe. Što se tiče radnih naloga tamo da je bilo navedeno uopćeno koji bi to bili poslovi, međutim i neovisno o takvim zadanim radnim zadacima da bi obavljali i druge potrebne zadaće npr. prijevoz bolesnika. Iskazuje da im nije bilo dopušteno napuštati brod, a uglavnom su bili u odori, s tim da bi jedino mogli skinuti odoru ako bi otišli negdje nedaleko od broda npr. nedaleko u dućan. Iskazuje da je prvo pravilo da kad dođeš na brod da kad možeš odmarati odmaraš, kad možeš jesti jedi i to je interno pravilo, a da zna da tijekom ljetnih mjeseci bude slučajeva kada i po dva tri dana se ne može odspavati zbog velikog obima posla. Ono što drži bitnim za istaknuti jeste to da bi brod trebao biti uvijek biti spreman za isploviti a za vrijeme korištenja dnevnog odmora nitko od njih nije mogao niti smio odbiti izvršenje bilo koje zadaće ni po policijskim niti po pomorskim normama. Za to vrijeme da im je bila plaćena pasiva. Iskazuje da je brod u ljetnim mjesecima bio u plovidbi nekih 6 do 7 sati a u zimskom 4 do 5 sati, s tim da ukoliko je brod bio u plovidbi izvan osam satnog redovnog radnog vremena, onda je to bilo i plaćeno kao prekovremeni rad. U kabinama ovisno o vrsti tipa plovila bilo je i kabina a te kabine su imale ležajeve s tim da je bilo i priručnih ležajeva i na istima je bilo posteljine koju su sami nosili, s tim da su prije desetak godina imali tzv. trebovanje a sad nose svi svoju posteljinu. Iskazuje da ovisno o tipu plovila je bilo i djelatnika, pa tako na manjem 3 djelatnika a na većem 5 ili 6 djelatnika. Prosječno u zimskim mjesecima kao kapetan da je odspavao na brodu tijekom jednog dana 6 sati i to većim dijelom u komadu osim ako bi ih prekinula dojava i bili upućeni na postupanje, a što se tiče ostalih kolega mlađe kolege da odspavaju 8 sati a stariji nešto manje. Iskazuje u odnosu na tri sustava veze koji se koriste da li je za komunikacije određena jedna osoba ili svi moraju biti na komunikaciji, da uglavnom zapovjednik o tome donosi odluku tko će i kada dežurati, ali uglavnom da su se dogovarali tko će dežurati ako u radnom nalogu nije bilo naznačeno tko će kada dežurati, s tim da na manjem plovilu nema noćnog dežurstva određenog nalogom nego komplet posada osluškuje vezu i naposljetku da su plovila vezana kada nisu u plovidbi uglavnom luka Rogoznica, otok Žirje i NP Kornati, a na Žirju najčešće uvala Mikavica s tim da je Žirje naseljeno, s tim da bi išli u noćne ophodnje po Žirju kao i po Kornatima.

13. Svjedok RF iskazuje da je u pomorskom policiji od 1996. godine pa do danas i da je bio na višednevnim službama koje bi trajale u prosjeku 4 dana kada ne bi napuštali plovilo, a kada plovilo ne bi bilo u plovidbi nego na vezu onda možeš izići u patrolu i obavljati na kopnu poslove vezano uz javni red i mir, obiteljsko nasilje, otvarali bi i zatvarali kafiće i tome slično. Zimi bi u prosjeku u plovidbi bili 4 do 12 sati, a u ljetnim mjesecima od 6 minimalno do 12 sati. Kako bi služba dopustila tako bi imali i odmora, a to bi bilo opet pisanje pismena, odnosno sređivanje dokumentacije, uvijek bi morali nešto prati i čistiti po brodu, a spavali bi uglavnom po noći ako se to dopusti, dakle ako nema nikakvih intervencija, s tim da bi ih u tome ometale radio veze a i kada je loše vrijeme, uvijek bi se moralo dodatno paziti na brod, tako da se ne može reći da na brodu postoji nekakav aktivni odmor. Iskazuje da im je poslodavac platio osmosatno radno vrijeme, nekad 10 nekad 12 sati zavisi o tome kako su napisali nalog. Poslodavac da im je platio pasivu, međutim to da je različito od onoga kada si ti kući a različito je od onoga kada si ti na brodu i nemaš svoje nikakvo slobodno vrijeme. Nedavno da su ukinuli višednevnu službu, a vjerojatno zbog ovih tužbi i sad da im je sigurno lakše raditi jer znaš koje ti je radno vrijeme, a kad si slobodan, što do tada nisu znali. Do tada neometano da se nisu mogli odmarati. Što se tiče višednevne službe da su stalno bili na brodu i moraju biti na brodu, a jedino da su mogli napuštati brod za potrebe službe i kada bi morali obaviti kupovinu namirnica, ali i tada bi trebali biti dostupni na radio vezi, a za vrijeme odmora da nisu mogli odbiti nekakvu naredbu ili nalog poslodavca i kada bi brod bio na plovidbi izvan 8 sati redovnog radnog vremena to da bi im bilo plaćeno. Na brodu da nema svatko svoju kabinu, a ležajevi su obične spužve i na brodu da nema nekakve izolacije sve se čuje i nema mirnog odmora. Što se tiče pitanja koliko bi mi prosječno odspavali iskazuje da je to teško odrediti, to da je bilo na preskoke a znalo bi se dogoditi da se i u ta četiri dana odspava svega nekoliko sati, a u prosjeku da bi spavali nekih 6 do 8 sati ali opetuje u prekidima.

14. Saslušani svjedok MF u istovrsnom predmetu u bitnome suglasno iskazuje kao i prije saslušani svjedoci, a suviše iskazuje vezano uz spavanje tijekom tih višednevnih službi da to nije spavanje nego mrcvarenje, da bi se ljeti dogodilo kada zbog turističke sezone bio povećan posao da ne bi uopće odspavali, a tijekom zime bi malo više odspavali ali to da je bilo isto tako svega nekoliko sati i bilo je mrcvarenje. Ovdje da se ne radi samo o plovidbi nego i održavanje broda, dokumentacije, te da i on ima isto ovakav spor i misli da upravo zbog ovih tužbi su i ukinuli višednevne službe i ovo sada da je po njemu najrealnije koliko radiš toliko dobiješ i znaš kad si slobodan.

15. Tužitelj GF iskazuje da su svi naprijed saslušani svjedoci njegovi kolege već preko 20 godina i da se u potpunosti slaže i pridružuje iskazima svakog od njih.

16. Na temelju ovako izvedenih dokaza, imajući u vidu sadržaj iskaza saslušanih svjedoka, samog tužitelja i uvidom u dokumentaciju tužitelja koju je dostavila sama tužena, dade se zaključiti da tužitelj nije stvarno radio svih 24 sata dnevno, već da je ipak imao vremena za odmor i spavanje u trajanju od 8 sati, slijedom čega tijekom radnog dana prekovremeni rad iznosi 8 sati, dok preostalih 8 sati predstavlja redovni rad, a tijekom neradnih dana i dana blagdana 16 sati, da tužena nije donijela niti uručila tužitelju rješenje o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana te o radu u turnusu, a iz priloženih radnih naloga je vidljivo koji su bili opći i posebni zadaci tužitelja, te je u vezi obavljenog rada napisano izviješće za svaki dan rada, i ono treba biti temelj za utvrđenje onih sati za koje se tužitelj odmarao (jer nije obavljao nikakve aktivnosti).

17. S obzirom na navedeno valjalo je utvrditi koliko je sati tužitelj stvarno radio unutar utuženog razdoblja obzirom na njegovo radno mjesto i radne naloge (zapovijedi za obavljanje poslova), te je vještak Danijela Bijelić i postupila po nalogu i dostavila vještvo, koje ovaj sud nalazi stručnim i nepristranim i u cijelosti mu poklanja vjeru i iz kojeg proizlazi da je tužena isplatila tužitelju u utuženom razdoblju od 1. svibnja 2019. do 28. veljače 2021. po svim osnovama ukupno 297.115,96 kn bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u koloni 1 tabele 3. Vještva, da nakon odbitka iskorištenih slobodnih dana neisplaćeni dodaci na plaću prema Kolektivnim ugovorima koji su tada bili na snazi iznose ukupno 88.048,56 kn bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u koloni 20 tabele 3. Vještva, da odbitne stavke već isplaćenih dodataka za rad u turnusu (749,15 kn) i pasivno dežurstvo (8.400,54 kn) koji se međusobno isključuju sve temeljem odredbi KU, iznose ukupno 9.149,69 kn bruto, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u kolonama 21 i 22 tabele 3. Vještva, da dnevni odmor je u obračunu uključen na način da se 4 sata odmora računa u dnevnoj smjeni a 4 sata u noćnoj smjeni, te da ukupno neisplaćeni dodaci na plaću prema Kolektivnim ugovorima koji su tada bili na snazi u utuženom razdoblju a nakon odbitaka već isplaćenih dodataka za rad u turnusu i pasivno dežurstvo, te umanjenja 50% dodatka za noćni rad, iznose ukupno 77.716,04 kn bruto, odnosno 10.314,69 €, odnosno u mjesečnim bruto iznosima kako je to prikazano u koloni 25, odnosno koloni 26 tabele 3. Vještva s dospijećem svakog 5-og u mjesecu za prethodni mjesec, a na koje vještvo se stranke upućuju radi nepotrebnog ponavljanja.

18. Slijedom svega navedenog, prema pravnom shvaćanju ovog suda pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad sukladno KU službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke, pa je stoga svega naprijed navedenog i posebno imajući u vidu nalaz vještaka koji je i dao svoj nalaz sukladno takovoj uputi suda i sukladno kojem je tužitelj i specificirao svoje potraživanje, valjalo i presuditi kao u točki I. izreke ove presude.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl.154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, te Tbr. 7., 8., 9., 36., 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a tužitelju je priznat trošak sastojeći od zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u visini od 100 bodova, za sastav tužbe od 23.5.2023.g.- 100 b., za zast. na roč. od 29.5.2024.g.- 100 b., za sastav podneska od 26.2.2025.g.- 100 b., za zast. na roč. od 13.5.2025.g.- 100 b. i za zast. na roč. od 6.6.2025.g.- 50 bodova, što ukupno iznosi 550 bodova, odnosno 1.104,00 Eura, a uvećano za 25% PDV-a od 276,00 Eura, putni trošak od 216,19 Eura i trošak vještačenja od 600,00 Eura, a bez kojeg se ne bi mogla utvrditi visina potraživanja, ukupan parnični trošak tužitelja iznosi 2.196,20 Eura, koji je parnični trošak tužena dužna naknaditi tužitelju na način kako je to pobliže opisano u toč. II. izreke ove presude.

U Šibeniku, dana 6. lipnja 2025. godine

Sudac:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove je presude dopuštena žalba u roku od 15 dana od obavljene dostave iste. Stranci uredno obaviještenoj o ročištu objave rok za žalbu teče od dana objave, dok stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu objave rok za žalbu teče od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Županijski sud iz čl. 4. st. 3. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine"128/14) i čl. 51. st. 1. Pravilnika u radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" 35/15).

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena