Poslovni broj: Ps-34/2023-28

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Nives Grubišić Đogić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnika stambene zgrade u [adresa] i to: VB, OIB [osobni identifikacijski broj], LB, OIB [osobni identifikacijski broj], HB, OIB [osobni identifikacijski broj], NB, OIB [osobni identifikacijski broj], ŠB, OIB [osobni identifikacijski broj], ĆB, OIB [osobni identifikacijski broj], EB, OIB [osobni identifikacijski broj], OB, OIB [osobni identifikacijski broj], AB, OIB [osobni identifikacijski broj], ŽB; KB, OIB [osobni identifikacijski broj], GB, OIB [osobni identifikacijski broj], BB, OIB [osobni identifikacijski broj], DB, OIB [osobni identifikacijski broj], UB, OIB [osobni identifikacijski broj], ĐB, OIB [osobni identifikacijski broj], PB, OIB [osobni identifikacijski broj], KB, OIB [osobni identifikacijski broj], ČB, OIB [osobni identifikacijski broj], ZB, OIB [osobni identifikacijski broj], FB, OIB [osobni identifikacijski broj], TB, OIB [osobni identifikacijski broj], IB, OIB [osobni identifikacijski broj], RB, OIB [osobni identifikacijski broj], JB, OIB [osobni identifikacijski broj], SB, OIB [osobni identifikacijski broj], MB, OIB [osobni identifikacijski broj], CB, OIB [osobni identifikacijski broj], VG, OIB [osobni identifikacijski broj], LG, OIB [osobni identifikacijski broj], HG, OIB [osobni identifikacijski broj], NG, OIB [osobni identifikacijski broj], ŠG, OIB [osobni identifikacijski broj], ĆG, OIB [osobni identifikacijski broj], EG, OIB [osobni identifikacijski broj], OG, OIB [osobni identifikacijski broj], AG, OIB [osobni identifikacijski broj], ŽG, OIB [osobni identifikacijski broj], KG, OIB [osobni identifikacijski broj], GG, OIB [osobni identifikacijski broj], BG, OIB [osobni identifikacijski broj], DG, OIB [osobni identifikacijski broj], UG, OIB [osobni identifikacijski broj], ĐG, OIB [osobni identifikacijski broj], PG, OIB [osobni identifikacijski broj], ČG, OIB [osobni identifikacijski broj], ZG, OIB [osobni identifikacijski broj], FG, OIB [osobni identifikacijski broj], TG, OIB [osobni identifikacijski broj], IG, OIB [osobni identifikacijski broj], RG, OIB [osobni identifikacijski broj], JG, OIB [osobni identifikacijski broj], SG, OIB [osobni identifikacijski broj], MG, OIB [osobni identifikacijski broj], CG, OIB [osobni identifikacijski broj], VC, OIB [osobni identifikacijski broj], VBŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], LC, OIB [osobni identifikacijski broj], LBŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], HC, OIB [osobni identifikacijski broj], NC, OIB [osobni identifikacijski broj], ŠC, OIB [osobni identifikacijski broj], ĆC, OIB [osobni identifikacijski broj], EC, OIB [osobni identifikacijski broj], OC, OIB [osobni identifikacijski broj], AC, OIB [osobni identifikacijski broj], ŽC, OIB [osobni identifikacijski broj], KC, OIB [osobni identifikacijski broj], GC, OIB [osobni identifikacijski broj], BC, OIB [osobni identifikacijski broj], DC, OIB [osobni identifikacijski broj], UC, OIB [osobni identifikacijski broj], ĐC, OIB [osobni identifikacijski broj], PC, OIB [osobni identifikacijski broj], ČC, OIB [osobni identifikacijski broj], ZC, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćniku Milku Križanoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Mati Krmeku, odvjetniku u Zagrebu, radi iseljenja, nakon glavne i javne rasprave zaključene 15. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.) Nalaže se tuženiku da isprazni i preda u posjed tužiteljima nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb, koju čini nadstojnički stan, površine 54,12 m[2] , koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice, wc-a i hodnika u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], slobodnu od osoba i stvari u roku 15 dana.

II.) Odbija se tužbeni zahtjevi koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da na ime iznosa dospjelih naknada za korištenje nekretnine isplati tužiteljima iznos od 21.074,34 EUR u korist sredstava zajedničke pričuve stambene zgrade [adresa], u roku 15 dana.".

III.) Svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi ispravljenoj podneskom od 29. travnja 2024. i tijekom postupka tvrde da su vlasnici nekretnine sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u kojoj se nalazi nadstojnički stan koji tuženik koristi bez valjane pravne osnove. Tuženik je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1865/09 kojom se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-3009/07 od 25. studenog 2008. odbijen sa tužbenim zahtjevom za sklapanjem ugovora o prodaji nadstojničkog stana. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2092/11 od 14. veljače 2017. je odbijena revizija tuženika kao neosnovana. Zakonom o prodaji stanova namijenjenih za nadstojnika stambene zgrade (NN 22/06, dalje ZPNNSZ) koji je stupio na snagu 4. ožujka 2006. je propisano da osoba, koja nije u mogućnosti kupiti stan prema odredbama tog Zakona, ima pravo s predstavnikom suvlasnika zgrade, odnosno upraviteljem kojeg su suvlasnici za to ovlastili, sklopiti ugovor o najmu stana s pravom na plaćanje zaštićene najamnine,. Osoba je dužna takav zahtjev podnijeti u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu tog Zakona jer u protivnom mu prestaje pravni položaj najmoprimca (čl. 18.). Tuženik nije podnio zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana predstavniku suvlasnika ili upravitelju zgrade, slijedom čega je isti izgubio prava temeljem gore navedenog Zakona. Tužitelji su pozvali tuženika dopisom od 30. srpnja 2018. da preda nekretninu u posjed slobodnu od osoba i stvari, što je tuženik odbio učiniti. Tužitelji imaju pravo i na isplatu naknade temeljem stjecanja bez osnove budući da tuženik koristi navedeni stan i time neosnovano ostvaruje korist od upotrebe. Stoga predlažu sudu donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku iseliti iz nekretnine opisane u izreci presude (stavak I.) i naložiti mu platiti tužiteljima iznos od 15.926,74 EUR za razdoblje unazad 5 godina od podnošenja tužbe (stavak II.). Potražuju parnični trošak (stavak III.).

2. Tuženik se protivi preinaci tužbe koja je izvršena u podnesku tužitelja od 29. travnja 2024. te predlaže tužbu odbiti obzirom da upravitelj zgrade nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe.

3. Sud je dispoziciju tužitelja izvršenu u podnesku od 29. travnja 2024. cijenio kao ispravak tužbe na koju su tužitelji pozvani rješenjem donesenim na ročištu 16. travnja 2024. budući da je tužba inicijalno bila podnesena od strane upravitelja zgrade kao nalogoprimca (zakonskog zastupnika suvlasnika). Sud je na ročištu iznio svoj stav da se ne radi o sporu u kojem je upravitelj zgrade ovlašten zastupati suvlasnike u smislu čl. 378. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pa je u tom smislu pozvao tužitelja da izvrše ispravke u tužbi. Stoga nije bilo mjesta o odlučivanju prigovoru na preinaku tužbe.

4. Nakon provedenog građevinskog vještačenja tužitelji su preinačili tužbu pod stavkom II. na način da potražuju iznos od 21.074,34 EUR u roku 15 dana.

5. Tuženik se protivio preinaci tužbe iz podneska od 7. siječnja 2025, koju preinaku je sud dopustio temeljem članka 290. stavak 2. i 3. ZPP-a jer tužitelj nije mogao precizno postaviti tužbeni zahtjev bez provedenog vještačenja.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

7. Općinski građanski sud u Zagrebu se rješenjem od 1. rujna 2023. se oglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije za podnošenje vlasničke tužbe obzirom da je dio tužitelja stekao stanove u predmetnoj stambenoj zgradi sukladno Zakonu o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo. Sukladno odredbama tog Zakona i recentnoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske nositelji stanarskog prava su kod otkupa stana stekli samo zajedničke dijelove i uređaje zgrade koji su navedeni u bodovnoj listi, ali ne i nadstojnički stan kao zajednički dio zgrade. Stoga iz navedenog proizlazi da niti jedan suvlasnik koji je svoj stan stekao temeljem odredbi tog Zakona nije stekao (su)vlasništvo nadstojničkog stana, slijedom čega nema pravo na podnošenje vlasničke tužbe u smislu čl. 162. ZVDSP-a. Osporava pravo tužitelja s osnova isplate najamnine budući da tužbi ne prileži suglasnost suvlasnika za davanje nekretnine u najam za što je potrebna suglasnost svih suvlasnika zgrade jer isto predstavlja posao izvanredne uprave. Tuženik nije dužan platiti navedenu naknadu s osnova korištenja tuđe stvari jer pravo na takvu naknadu tužitelji stječu tek podnošenjem tužbe u ovom predmetu, a sve sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/21) koja je održana 1. ožujka 2021. (SU-IV-16/21-5) jer je to trenutak u kojem je tuženik eventualno postao nepošten. Osporava da je ikad primio dopis tužitelja od 13. srpnja 2018. Isti dopis ne proizvodi pravne učinke jer nije upućen od strane suvlasnika zgrade.

9. Sud je pročitao opomenu pred tužbu (list 4-5), dijelovi spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ps-399/07 (list 6-21), Međuvlasnički ugovor broj VI/13 (list 23-33), Ugovor o upravljanju stambenom zgradom (list 36-37), izvadak iz zemljišne knjige (list 38-81), izveden je dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku Mladenu Ožiću (list 137-148) i saslušanjem tužitelja TC, tuženika i svjedoka IC (list 170-171).

10. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07; 84/08; 123/08., 57/11., 148/11.,25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenjem tuženika iz zajedničkih prostorija zgrade koje su prenamijenjene u nadstojnički stan i za isplatom naknade za korištenje istih.

12. Između stranaka nije sporno da tuženik koristi navedene prostorije koje su prenamijenjene u nadstojnički stan. Nije sporno da je tuženik izgubio spor sa zahtjevom za sklapanjem ugovora za kupnjom nadstojničkog stana te da nakon toga nije podnio zahtjev suvlasnicima za sklapanjem ugovora o najmu sa zaštićenom najamninom sve sukladno Zakonu o prodaji stanova namijenjenih za nadstojnika stambene zgrade (NN 22/06).

13. Sporno je da li tuženik ima pravnu osnovu za korištenje predmetnog stana. Sporna je aktivna legitimacija tužitelja za iseljenjem tuženika iz navedenog stana i pravo na traženje naknade u visini tržišne najamnine. Također, sporan je trenutak kad su tužitelji pozvali tuženika na predaju predmetnog stana.

14. Sud je ocijenio vjerodostojnom svu dokumentaciju u spisu. Također sud je povjerovao iskazima stranaka i svjedoka jer su isti suglasni dokumentaciji u spisu te su isti životni i logični.

15. U odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja za podnošenje tužbe na iseljenje iz nadstojničkog stana i isplatu naknade za korištenje istog valja istaknuti da su za takav zahtjev legitimirani svi suvlasnici zgrade, odnosno vlasnici posebnih etažnih dijelova u stambenoj zgradi u kojoj se nalazi nadstojnički stan. Naime, suprotno stavu tuženika status predmetnih prostorija prenamijenjenih u nadstojnički stan kao i vlasništvo nad istim nije uređeno ZPNNSZ, već ZVDSP koji u članku 375. stavak 2. nadstojnički stan izjednačava s ostalim zajedničkim prostorijama u zgradi. Sličnu odredbu je sadržava i članak 5. ranijeg Zakona o vlasništvu na dijelovima zgrade koji je nadstojničkom stanu priznao status zajedničkih dijelova zgrade. Dakle, kad navedeni stan nije u režimu prodaje i otkupa koji uređuje ZPNNSZ tada se njegov vlasničkopravni status regulira općim odredbama, a to je ZVDSP. Budući da ZVDSP ne radi razliku između etažnih vlasnika koji su stanove kupili po tržišnoj cijeni i onih koji su stan otkupili po odredbama Zakona o stanovima na kojima postoji stanarsko pravo u pogledu upravljačkih i vlasničkih prava na pojedinim zajedničkim dijelovima zgrade, to je stav ovog suda da svi vlasnici etažnih dijelova zgrade imaju aktivnu legitimaciju tražiti iseljenje tuženika iz nadstojničkog stana i naknadu za korištenje istog.

16. Što se tiče prigovora tuženika da isti ima pravo na posjed navedenog stana valja reći da su prava osoba koja stanuju u nadstojničkim stanovima uređena odredbama Zakona o prodaji stanova namijenjenih za nadstojnika zgrade.

17. U smislu odredaba tog Zakona te osobe imaju pravo na kupnju nadstojničkog stana pod uvjetima iz tog zakona, a podredno na najam po zaštićenoj najamnini. Pitanje prava tuženika na kupnju predmetnog stana riješeno je u postupku koji se vodio pred sudovima RH pod brojevima Ps-3009/07, Gž-1865/09 i Rev-2092/11 kojima je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika za kupnjom predmetnog stana iz razloga jer ne ispunjava uvjete za kupnju istog (članak 5. tog zakona).

18. Stoga bi tuženik, pod uvjetima navedenim u tom zakonu, eventualno imao pravo na najam predmetnog stana (čl. 18. i 19. ).

19. Člankom 18. ZPSNZ je propisano da danom stupanja na snagu tog zakona osobe iz članka 2. i članka 3., odnosno članka 4. i članka 5. ovoga Zakona stječu pravni položaj najmoprimca sukladno Zakonu o najmu stanova. Osoba koja nije u mogućnosti kupiti stan prema odredbama ovoga Zakona sklapa ugovor o najmu stana s pravom na plaćanje zaštićene najamnine s predstavnikom suvlasnika zgrade, odnosno upraviteljem kojeg su suvlasnici za to ovlastili. Zahtjev za sklapanje ugovora o najmu stana osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su podnijeti u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.(4) Osobi koja u roku iz članka 9. stavka 1. ovoga Zakona i stavka 3. ovoga članka ne podnese zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana, odnosno ugovor o najmu stana prestaje pravni položaj najmoprimca.

19.1. Člankom 19. ZPSNNZ je propisano da u slučaju raskida ili utvrđenja ništetnosti ugovora o prodaji, dotadašnji kupac stječe pravni položaj najmoprimca s pravom na plaćanje zaštićene najamnine sukladno odredbama Zakona o najmu stanova i nastavlja koristiti stan.

20. Primjenjujući citirane zakonske odredbe na nespornu činjenicu da tuženik nije u gore navedenom roku (niti kasnije) podnio zahtjev za sklapanjem ugovora o najmu stana, istom je prestao pravni položaj najmoprimca istekom roka od 6 mjeseci od stupanja na snagu toga Zakona. Čak i pod pretpostavkom da je taj rok počeo teći nakon pravomoćnog okončanja spora kojim je tuženik definitivno saznao da nema pravo na kupnju nadstojničkog stana, isti je to pravo izgubio time što zahtjev nije podnio niti u tom roku. Stoga tuženik nema ni po toj osnovi pravo na posjed stana.

21. Čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 137/99., 22/00., 73/00. i 114/01.; dalje ZVDSP) je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

21.1.Čl. 162. st. 1. ZVDSP propisuje da vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo u da se nalazi u tuđem posjedu, a kako bi ostvario svoje pravo pred sudom da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari.

21.2.Čl. 165. st. 1. ZVDSP je propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da je nije zanemario. St. 3. i 4. je propisano da nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku te da nije ovlašten zadržati stvar dok mu ne budu naknađeni troškove za koje traži naknadu nego da mora predati stvar bez odgode. St. 5. propisuje da ono što je posjednik dodao, učinivši troškove koji mu se ne naknađuju, ovlašten je odvojiti i sebi uzeti, ali jedino ako to može učiniti bez oštećenja same stvari.

22. Primjenjujući citirane zakonske odredbe na utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da osnovano tužitelj traži iseljenje tuženika jer je tužitelj vlasnik stana, a tuženik ne dokazuje da stan drži u posjedu temeljem valjanog pravnog osnova.

23. Međutim, za ocjenu opravdanosti zahtjeva za iseljenjem potrebno je utvrditi da li tuženik, u okviru zaštite doma ima pravo zadržati posjed stana ili je isti u smislu članka 162. ZVDSP dužan isti predati tužitelju.

24. Kod ocjene tog prigovora, sud je polazio od članka 34. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90., 135/97., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 6/10., 85/10., 5/14.; dalje Ustav) te članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97,6/99,14/02,13/03,9/05,1/06,2/10;dalje: Konvencija).

25. Člankom 8. stavkom 1. Konvencije je propisano da svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja. Nadalje, sukladno stavku 2. istog članka javna vlast neće se miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom, i ako je u demokratskom društvu nužno radi državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

26. Može li neka od propisanih iznimki iz članka 8. stavka 2. Konvencije opravdati miješanje javne vlasti u pravo na dom, presuđuje se primjenom testa razmjernosti na okolnosti konkretnog slučaja. Cilj testa razmjernosti jest dobiti odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede prava zajamčenog čl. 8. Konvencije, odnosno test razmjernosti odgovara na pitanje: Da li bi iseljenje tuženika predstavljalo neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom? Pritom se test razmjernosti provodi pomoću 3 eliminacijska pitanja, a negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je iseljenje protivno Konvenciji, odnosno neopravdano.

Ta pitanja su: 1. je li miješanje utemeljeno na zakonu?

2. Je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja?

3. Je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu?

27. Pri tome je na tuženiku teret dokaza da se navedena odluka tiče njegovog doma i da je došlo do miješanja u njegovo pravo na dom, dok je tužitelj dužan dokazati da je miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i da je prisilno iseljenje nužno u demokratskom društvu.

28. Vezano za odlučne okolnosti glede prava na dom sud je utvrdio:

- da je tuženik u posjedu predmetnog stana 48 godina,

- da u predmetnom stanu živi sam,

- da je u međuvremenu kupio još jedan stan u predmetnoj stambenoj zgradi koji je poklonio svom sinu,

- da ima u vlasništvu vikendicu u [adresa] u kojoj povremeno boravi,

- da ima malu mirovinu koja je nedostatna za najam drugog stana na sličnoj lokaciji po tržišnoj najamnini,

- da je tuženik imao mogućnost riješiti svoj status putem podnošenja zahtjeva za najam stana po zaštićenoj najamnini, no isti je to svjesno propustio učiniti,

- da je inicijativa za iseljenjem tuženika pokrenuta 2023. na sastanku suvlasnika na kojem je prisustvovao i tužitelj koji se protivio predaji u posjed predmetnog stana,

- da prije toga od tuženika nitko nije tražio da iseli iz stana,

- da je interes tužitelja za gospodarskim iskorištavanjem predmetne nekretnine s ciljem povećanja pričuve.

29. Iz gore navedenih činjenica proizlazi da postoji dostatna i trajna veza tuženika s navedenim nekretninom pa se ista ima smatrati njegovim domom te je kao takav objekt zaštite u smislu odredbe članka 34. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske odnosno članka 8. Konvencije. Naime, tuženik je u navedenim stanu stanovao dugi niz godina smatrajući ga svojim vlasništvom što je potvrdio i pokretanjem parnice za otkupom stana. Pri tome iz njegovog iskaza proizlazi da postoji subjektivni osjećaj povezanosti s tim prostorom. S druge strane tužitelji su vlasnici navedenog stana te time imaju pravo na slobodno raspolaganje istim u sklopu svojih vlasničkih ovlaštenja. Iz navoda tužbe proizlazi da tužitelji žele navedeni stan ekonomski i tržišno iskorištavati radi povećanja sredstava zajedničke pričuve. Iz iskaza tuženika proizlazi da isti nije spreman ostati u stanu i za isti plaćati tužiteljima tržišnu, ni zaštićenu najamninu jer smatra da navedenu nekretninu ima pravo koristiti bez naknade. Dakle, s jedne strane imamo interes tužitelja, fizičkih osoba, kao suvlasnika stana, za ekonomskim iskorištavanjem navedene nekretnine, a s druge strane interes tuženika, kao posjednika za zaštitom njegovog doma. Uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja sud je dao prednost tužiteljima na uživanje njihovog prava vlasništva. Tuženik nema pravo na zaštitu doma već temeljem činjenice da ima u vlasništvu drugu nekretninu, vikendicu u [adresa] u kojoj po vlastitom priznanju povremeno boravi iz čega proizlazi da je ista podobna za stanovanju. Pritom je sud cijenio činjenicu da je tuženik u mirovini pa nije vezan za Zagreb zbog posla pri čemu je uzeto u obzir da se vikendica nalazi u susjednoj županiji pa tuženiku nije previše otegotno dolaziti u Zagreb. Zaštita doma se pruža iznimno kao krajnja mjera bez koje bi posjednik „ostao na cesti, što ovdje nije slučaj.

30. Stoga je prigovor povrede prava na dom, imajući u vidu sve okolnosti slučaja, neosnovan.

31. Iz svega navedenog proizlazi da je tuženik neovlašteni korisnik stana u vlasništvu tužitelja, pa je dužan stan predati tužitelju u posjed temeljem čl. 162. ZVDSP- a.

32. U odnosu na pitanje prava na isplatu naknade za korištenje tuđe stvari valja ukazati na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je zauzeto na sjednici Građanskog odjela 1 ožujka 2021. (Su-IV-16/2021-5 ) koje glasi: "U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

33. Prema čl. 164. st. 1. ZV-a pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada. Članak 165. st. 1. ZV-a propisuje da nepošteni posjednik tuđe stvari mora tu stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

34. Prema činjeničnim navodima tužbe, tuženik je postao nepošten 2023. kad je na sastanku pozvan od suvlasnika da im preda u posjed predmetni stan. Navedeni sastanak je prethodio podnošenju ove tužbe. Tužitelji nisu tijekom postupka iznijeli odlučne činjenice, niti predložili dokaze o datumu tog sastanka pa je primjenom pravila o teretu iznošenja činjenica i predlaganja dokaza (članak 219. stavak 1. u vezi članka 221a ZPP-a) sud zaključio da je tuženik postao nepošten danom podnošenja tužbe jer je tom trenutku nedvojbeno imao saznanja da stan mora predati u posjed. Što se tiče razdoblja od 2018. do 2023. sud smatra da nema dokaza da su tužitelji od tuženika tražili da stan preda u posjed 2018. Opomena pred tužbu (list 4 spisa) nije podnesena od strane ovlaštene osobe (tužitelja) budući da uz isti nije dostavljena punomoć svih suvlasnika zgrade ili Odluka kojom suvlasnici za to ovlašćuju Upravitelja ili predstavnika suvlasnika. Osim toga, tužitelj ne dostavlja dokaz da je tu Opomenu tuženik doista i zaprimio, dok sam predstavnik suvlasnika EB, koji tu dužnost obavlja od srpnja 2022., navodi da nema saznanja tko je dao punomoć odvjetnici Gonzi za slanje Opomene te da u tom razdoblju nije bilo sastanka suvlasnika na tu temu. Stoga sud zaključuje da tužitelji nisu dokazali da su 2018. pozivali tuženika na predaju stana.

35. Slijedom navedenog, tužitelji nemaju pravo na isplatu naknade za korištenje stana jer je tuženik u utuženom razdoblju (do podnošenja tužbe) bio pošteni posjednik stana.

36. Obzirom da su stranke u sporu uspjele u približno jednakim dijelovima i to tužitelj s tužbom na iseljenje, a tuženik s dijelom zahtjeva koji se odnosi na isplatu naknade za korištenje, to je sud odlučio da svaka snosi svoj parnični trošak. (154. stavak 4. ZPP).

37. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 6. lipnja 2025.

Sudac

Nives Grubišić Đogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- tužiteljima po pun.

- tuženiku po pun.