Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-286/2024-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sutkinji toga suda Andrei Dujmenović Iveljić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćnici BS, dipl.iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mateša & Kapitan iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 5. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, svotu od 9.440,52 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 09.06.2023. godine pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećano za 3 postotna poena, kao i nadoknaditi parnične troškove, a sve to u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, da tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 800,00 EUR, u roku od 15 dana.

III. U cijelosti se odbija zahtjev punomoćnice tuženika, odvjetnice Maše Berić, za naknadu troškova delegacije na teret državnog proračuna Republike Hrvatske u iznosu od 537,60 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov osiguranik KS smrtno stradao u prometnoj nesreći 21. svibnja 1986., a koju nesreću je prouzrokovao ĐS upravljajući teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], a osiguranim kod tuženika. Odgovornost osiguranika tuženika utvrđena je u postupku vođenom pri tada Okružnom sudu u Rijeci pod brojem Kir-322/86. Radi posljedica predmetne nesreće iza pokojnog, priznato je pravo na obiteljsku mirovinu, a čijom isplatom tužitelj trpi štetu. Za ranija razdoblja naknade štete po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi vođeni su sudski postupci i to P-539/15 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te P-3120/2016 u kojem postupku je sklopljena sudska nagodba, P-2067/00 i Pn-3726/91 pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, kao i postupak P-4516/87 i P-3757/91 pred Okružnim sudom u Zagrebu, a u kojem postupku je donesena presuda na temelju priznanja. Daljnjom isplatom obiteljske mirovine tužitelj trpi štetu koja u razdoblju od 1.5.2021. do 31.3.2023. iznosi 9.440,52 EUR, a u skladu sa Zakonom o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13) tužitelj ima pravo potraživati štetu u punom iznosu. Tuženik je odštetnim zahtjevom od 18.5.2023. pozvan da u mirnom postupku podmiri štetu nastalu za razdoblje od 1.5.2021. do 31.3.2023. u iznosu od 9.440,52 EUR. Tuženik odgovara tužitelju za štetu nastalu isplatom obiteljske mirovine temeljem odredaba članka 161., a u vezi s člankom 164. Zakona o mirovinskom osiguranju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim svoju pasivnu legitimaciju, kao i nastanak prometne nezgode od dana 21. svibnja 1986. godine, dok je na ročištu 2. prosinca 2024. učinio nespornik i odgovornost svog osiguranika za predmetni štetni događaj. Međutim, tuženik u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja za naknadu štete na ime isplaćene obiteljske mirovine za utuženo razdoblje i to za razdoblje od 1. svibnja 2021. godine do 31. ožujka 2023. u iznosu od 9.440,52 EUR. U ovom predmetu tuženik je osiguravajuće društvo koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti pa se visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom obiteljske mirovine mora utvrđivati upravo temeljem članka 27. stavak 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano da se stvarnom štetom u smislu članka 27. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se sukladno članku 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. S obzirom da je predmet ovog spora obiteljska mirovina koju osiguranica tužitelja prima upravo s osnove ozljede izvan rada pok. KS, jasno je da ne postoji razlika između obiteljske mirovine utvrđene tužiteljevim rješenjem i obiteljske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu te stoga tužbeni zahtjev tužitelja treba odbiti u cijelosti kao neosnovan. Tuženik osporava da bi se primjenjivao zakon koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o priznavanju prava na obiteljsku mirovinu ili koji je na snazi u trenutku isplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, već se primjenjuje zakon koji je na snazi u trenutku predmetnog štetnog događaja s osnova kojeg se utvrđuje obveza isplata mirovina tužitelja.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je pročitao i izvršio uvid u rješenje Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Zagrebu, broj: MP361342 od 15. listopada 1986. (str. 6- 9 spisa), rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske broj: 76863 od 22. veljače 1999. (str. 10-11 spisa), rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske broj: MP-361342 od 18. studenog 1992. (str. 12-13 spisa), rješenje Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske broj: MP-361342 od 17. studenog 1992. (str. 14-15 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-539/2015-7 od 7. rujna 2015. (str. 16-17 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-2067/00-58 od 17. svibnja 2011. (str.18-22 spisa), presudu Okružnog privrednog suda u Zagrebu poslovni broj: P-4516/87 od 14. veljače 1991. (str. 23-24 spisa), presudu Okružnog privrednog suda u Zagrebu poslovni broj: P-3757/91 od 19. ožujka 1992. (str.25-26 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-3726/09 od 3. studenog 2009. (str. 27-29 spisa), zapisnik od 12. veljače 2017. o održanom pripremnom ročištu kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj: P-3120/16 (str. 30-31 spisa), obračun isplata na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje obiteljske mirovine korisnici MS za razdoblje od 1.5.2021. do 31.3.2023. te ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (str. 32-45 spisa), odštetni zahtjev od 18. svibnja 2023. s povratnicom (str. 46-47 spisa), obavijest tuženika od 24. svibnja 2023. (str. 48 spisa), sudsku praksu (str. 60-130 spisa i str. 135-213 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financijsku struku Lidije Tkalec Gradinščak (str. 226-230 spisa)

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP) ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, prometne nezgode dana 21. svibnja 1986., u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja KS, kao i činjenica da je za navedenu prometnu nesreću odgovoran osiguranik tuženika ĐS. Isto tako nesporna je činjenica da je supruzi pokojnog osiguranika tužitelja MS priznato pravo na obiteljsku mirovinu. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6. Uvidom u rješenje Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područna služba u Zagrebu, broj: MP361342 od 15. listopada 1986. utvrđeno je da osiguranika tužitelja KS nastupila zbog povrede na radu.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadom štete nastale isplatom obiteljske mirovine supruzi pokojnog osiguranika tužitelja KS u razdoblju od od 1. svibnja 2021. do 31. ožujka 2023., koji je smrtno stradao u prometnoj nesreći od 21. svibnja 1986., a smrt je nastupila zbog ozljede na radu, što rezultira time da između tužitelja i štetnika, osiguranika tuženika ĐS, koji je odgovoran za predmetni štetni događaj, nastaje odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu, dok su obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. – dalje: ZOOP). Iz navedenog razloga za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine, relevantne su odredbe ZOOP-a koji je na snazi u trenutku kada su izvršene isplate obiteljske mirovine, jer šteta za tužitelja, koji isplaćuje supruzi pokojnog osiguranika tužitelja obiteljsku mirovinu, nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom obiteljske mirovine i svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, dok nisu relevantne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18. 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22. - dalje: ZMO), koji kao opći zakon uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja. Naime, za odluku u sporu koju pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa koji je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplatio svom osiguraniku, mjerodavan je ZOOP, koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. U konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori, jer da je intencija zakonodavca bila da donošenjem ZMO iz 2013. godine izmijeni odredbe ZOOP-a, kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem ZMO-a 2013. godine stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO-a. Drugim riječima, kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama ZOOP, kao što je to u predmetnoj situaciji slučaj, primjenjuje se taj Zakon jer ZOOP uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane ZMO, koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Dakle, ZOOP u odnosu na opće odredbe ZMO-a predstavlja lex specialis, pa vrijedi pravno načelo lex specialis derogat legi generali (tako: Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama: Rev-1031/2023 od 12. prosinca 2023., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020., Rev-388/2018 od 25. kolovoza 2020.)

8. Nastavno treba naglasiti da je odredbom članka 27. stavka 1., 2., 3. i 4. ZOOP- a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a razmjerni iznos mirovine utvrđuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

9. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financijsku struku Lidije Tkalec Gradinščak proizlazi da da je pokojni KS ostvario invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, ista bi za sporno razdoblje iznosila ukupno 13.012,00 EUR. Za sporno razdoblje isplaćena je obiteljska mirovina u ukupnom iznosu od 9.440,52 EUR. Dakle, invalidska mirovina zbog ozljede na radu bila bi veća od ostvarene obiteljske mirovine u cijelom spornom razdoblju.

10. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka, jer je izrađen sukladno zadatku suda, temeljem uvida u dostavljenu dokumentaciju te je logičan, obrazložen i izrađen u skladu s pravilima struke, a tim više što u odnosu na matematički izračun sudskog vještaka stranke nisu imale nikakvih prigovora.

11. Imajući u vidu da je tužitelj supruzi svog pokojnog osiguranika MS u utuženom razdoblju od 1. svibnja 2021. do 31. ožujka 2023., prema podacima iz spisa, isplatio obiteljsku mirovinu u iznosu od ukupno 9.440,52 EUR, s tim da je smrt osiguranika tužitelja nastupila zbog ozljede na radu, zbog čega se i isplaćuje obiteljska mirovina, to dakle ne postoji stvarna šteta koju tužitelj trpi isplatom te obiteljske mirovine jer sukladno odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a stvarna šteta postoji samo ako mirovina nije utvrđena zbog ozljede na radu, u kojem slučaju je potrebno utvrditi da li postoji razlika između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (koja dakle nije utvrđena zbog ozljede na radu) i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu. Osim toga, treba napomenuti da u predmetnom slučaju iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da da je pokojni KS ostvario invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, ista bi za sporno razdoblje iznosila ukupno 13.012,00 EUR, dakle invalidska mirovina zbog ozljede na radu bila bi veća od ostvarene obiteljske mirovine u utuženom razdoblju.

12. Slijedom navedenog, a kako je utvrđeno da tužitelju nije nastala šteta u smislu odredbe članka 27. stavak 3. ZOOP, sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke.

13. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, te primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. - dalje: Tarifa).

14. Tuženiku je tako priznat trošak sastava podneska od 28.3.2025. u iznosu od 200,00 EUR, trošak zastupanja na ročištu 2.12.2024. u iznosu od 200,00 EUR, na ročištu 5.5.2025. u iznosu od 200,00 EUR, trošak PDV-a u iznosu od 150,00 EUR, trošak predujma za financijsko-knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 300,00 EUR, u skladu s Tbr. 8/1 i Tbr. 9/1 Tarife te imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 EUR, odnosno ukupno 800,00 EUR.

15. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV-108/2024-4 od 26. travnja 2024. Općinski sud u Kutini određen je kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

16. U odnosu na zahtjev punomoćnice tuženika za naknadom troškova delegacije treba reći da prema članku 11. stavak 4. i 5. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23. i 36/24. – dalje: ZS), u slučaju delegacije strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata. Naknada troškova iz stavka 4. isplatit će se na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.

17. U zahtjevu za naknadu troškova delegacije punomoćnica tuženika za dva održana ročišta potražuje naknadu za izbivanje iz pisarnice, i to za svako ročište iznos od 200,00 EUR uvećano za PDV, odnosno naknadu za 3 sata i 30 minuta za svako ročište, ili ukupno iznos od 500,00 EUR na ime izbivanja iz pisarnice. Osim toga, potražuje i naknadu troškova putovanja javnim prijevozom (autobus) u iznosu od 37,60 EUR. Dakle, punomoćnica tuženika ukupno potražuje trošak delegacije u iznosu od 537,60 EUR.

18. Međutim, iako bi punomoćnica tuženika prema naprijed citiranim zakonskim odredbama imala pravo na naknadu troškova delegacije, ista uz zahtjev za naknadu navedenih troškova nije priložila autobusnu prijevoznu kartu ili drugi dokaz iz kojega bi proizlazilo da je punomoćnica tuženika za dolazak na ročišta na Općinski sud u Kutini koristila javni prijevoz, a posljedično ni dokaze iz kojih bi proizlazilo da je iz pisarnice izbivala 3 sata i 30 minuta za svako ročište, zbog čega je odbijen njezin zahtjev za naknadom troškova delegacije.

19. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Kutina, 6. lipanj 2025.

Sutkinja:

Andrea Dujmenović Iveljić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostavna naredba:

1. Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3

2. Tuženik Croatia osiguranje d.d. po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mateša & Kapitan iz Zagreba