Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-305/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Zlatani Bihar, u pravnoj stvari tužitelja ON, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika ŠN, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 5. rujna 2024., poslovni broj P-3966/2023-7, 6. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3966/2023-7 od 5. rujna 2024. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 62,86 eur.
II. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tužitelja preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-3966/2023-7 od 5. rujna 2024. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 251,45 eur i rješava:
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnje troškove postupka u iznosu od 251,45 eur s pripadajućim zateznim kamatama od 5. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 62,86 eur s pripadajućim zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 314,32 eur, odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.
2. Predmetno rješenje, u dijelu kojim je njegov zahtjev odbijen, žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP). Predložio je odluku o troškovima postupka u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Iako je tužitelj žalbu izjavio i zbog žalbenog razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1. ZPP, ne navodi koju je bitnu povredu odredaba parničnog postupka prvostupanjski sud počinio odbijanjem dijela njegovog zahtjeva za naknadu troškova postupka, niti se to može utvrditi iz sadržaja žalbe.
4.1. Pazeći na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud ne nalazi da bi iste bile počinjene, tako da je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka neosnovan.
5. Neosnovano tužitelj smatra da je prvostupanjski sud, odlučujući o trošku sudske pristojbe za presudu zbog ogluhe, pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu je priznao polovicu propisanog iznosa pristojbe.
5.1. Naime, prema odredbi članka 7. stavak 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. - dalje: ZSP), na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda, pristojba se plaća u visini polovice iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke.
5.2. Kada je tužitelj presudu zbog ogluhe elektroničkim putem zaprimio 11. prosinca 2023. i iskoristio svoje pravo da pristojbu plati u visini polovice iznosa (potvrda o provedenom nalogu za plaćanje s lista 15 spisa od 12. prosinca 2023. na iznos od 62,86 eur), onda mu je osnovano prvostupanjski sud trošak pristojbe za presudu zbog ogluhe priznao u visini od 62,86 eur. Samim time, neosnovano je potraživanje tužitelja za naknadu preostale polovice iznosa pristojbe utvrđene Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi.
6. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi upire na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na pobijanu odluku u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe za tužbu.
6.1. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da tužitelju taj trošak nije priznat jer mu nije nastao.
6.2. Iako iz sadržaja spisa proizlazi da tužitelju taj trošak nije nastao, jer nema dokaza o plaćenoj pristojbi, prema odredbi članka 4. stavak 1. točka 1. ZSP, obveza plaćanja pristojbe za tužbu nastaje u trenutku kada se ista predaje sudu, a prema odredbi članka 8. istog Zakona pravo na naplatu pristojbe zastarijeva za pet godina od isteka godine u kojoj je trebalo platiti pristojbu.
6.3. Tužitelj je imao mogućnost, jer je tužbu podnio u elektroničkom obliku, u trenutku podnošenja tužbe platiti pristojbu u visini polovice propisanog iznosa pristojbe (članak 7. stavak 1. ZSP), dakle u visini od 62,86 eur, umjesto 251,45 eur, koju mogućnost nije iskoristio, tako da je isti obveznik plaćanja pristojbe za tužbu u punom iznosu (članak 7. stavak 4. ZSP).
6.4. Imajući na umu da je obveza plaćanja pristojbe zakonska obveza i nastaje već samim podnošenjem tužbe, a da sud ima mogućnost odnosno pravo istu naplatiti u petogodišnjem zastarnom roku, ovaj sud smatra da za ostvarenje prava na naknadu tog troška nije odlučno je li tužitelj tu pristojbu platio prije donošenja odluke o troškovima postupka. Tužitelj, koji je uspio u sporu, ima pravo taj trošak naplatiti od protivne strane (članak 154. stavak 1. ZPP), a sud je ovlašten i dužan, u skladu s odredbama članka 28. – 31. ZSP u odnosu na tužitelja provesti postupak radi naplate neplaćene pristojbe.
7. Slijedom svega navedenoga, na temelju odredbi članka 380. točka 2. i 3. ZPP, žalbu tužitelja je valjalo djelomično odbiti, a djelomično uvažiti i prvostupanjsko rješenje preinačiti na način pobliže određen izrekom ovog rješenja.
U Sisku 6. lipnja 2025.
Sutkinja
Zlatana Bihar
