REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-2442/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja 1. Adria Polymers d.o.o. Omišalj, Poje 1, OIB: 80262277083 i 2. Stečajna masa iza DINA-Petrokemija d.d. proizvodnja, terminali i servisi u stečaju Čavle, Vrh Čavje 7, OIB: 73727613199, koje zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Mandarić & Einwalter j.t.d. Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 19, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije (ranije: Ministarstva gospodarstva i održivoga razvoja), Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 59951999361, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Erazma Barčića 5, OIB: 03377753055 i 2. Hrvatskih voda, Vodnogospodarskog odjela za slivove sjevernog Jadrana, Rijeka, Đure Šporera 3, OIB: 28921383001, radi utvrđivanja pripadnosti javnom vodnom dobru, 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora, KLASA: UP/I-325-01/17-02/218, URBROJ: 517-07-1-1-1-23-80 od 6. listopada 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

III. Nalaže se tužiteljima da 1. zainteresiranoj osobi Republici Hrvatskoj solidarno naknade troškove ovog upravnog spora u iznosu od 400,00 eura (slovima: četiristo eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora, KLASA: UP/I-325-01/17-02/218, URBROJ: 517-07-1-1-1- 23-80 od 6. listopada 2023. utvrđeno je da zemljišna čestica upisana u zemljišnoknjižni uložak br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao zk.č.br. 14101 – VODE KANAL DINA – ukupne površine 10345 m[2] , u vlasništvu: Dina Petrokemija d.d., OIB: 89209113164 (udio 1/1) u cijelosti površine pripada javnom vodnom dobru. Nadalje je istim rješenjem određeno da će na temelju tog rješenja Zemljišno-knjižni odjel Krk Općinskog suda u Crikvenici izvršiti na navedenoj čestici upis oznake: javno vodno dobro u općoj uporabi – na upravljanju Hrvatskih voda, ovdje 2. zainteresirane osobe, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva Republike Hrvatske, ovdje 1. zainteresirane osobe, kao i upis zabilježbe zabrane otuđenja i zabrane opterećenja nekretnine založnim pravom, uz oznaku posljedice ništetnosti pravnih poslova te brisanja upisa iz lista C, sve kako je navedeno u toj točki izreke rješenja.

2. Tužitelji su protiv tuženika pravodobno podnijeli tužbu ovom Sudu kojom osporavaju zakonitost navedenog rješenja tuženika. U tužbi prije svega prigovaraju obrazloženju osporenog rješenja navodeći da je u odnosu na navedeno utvrđenje pripadnosti javnom vodnom dobru izostalo adekvatno obrazloženje, jer da u obrazloženju nije navedeno koju vrstu vodnog dobra predstavlja predmetna nekretnina, zatim pravno uporište za utvrđenje pripadnosti predmetne nekretnine vodnom dobru te po kojoj osnovi ta nekretnina postaje javno vodno dobro, već se samo paušalno na nekoliko mjesta navodi da javno vodno dobro uživa osobitu zaštitu Republike Hrvatske. Tvrde da ni nema potrebe za promjenom statusa jer da nadležna tijela nisu u poziciji navesti zbog čega bi točno bilo potrebno promijeniti pravni režim predmetne nekretnine, čime bi se narušio integritet petrokemijskog industrijskog kompleksa te značajno umanjila vrijednost cjelokupnog kompleksa u vlasništvu tužitelja. Smatraju da je cilj tek formalno-pravno predmetnu nekretninu proglasiti javnim vodnim dobrom i izuzeti iz privatnopravnog vlasništva bez isplate zakonske i pravedne naknade, a u odnosnu na potonje navedeno da su u obrazloženju izostali razlozi. Nadalje ističu, da čak i da je postojala osnova, da su navedenu obvezu nadležna tijela trebala ispuniti u roku od 3 godine od stupanja na snagu Zakona o vodama, a koji rok je prema mišljenju tužitelja protekao 1. siječnja 2013. Nastavno tvrde da je u postupku pogrešno utvrđeno činjenično stanje, zbog čega je u obrazloženju navedeno da na dan stupanja na snagu Zakona o vodama ("Narodne novine", broj 107/95) 01.01.1996., zk.č.br. 14023, zk.č.br. 14066 i zk.č.br. 14101, sve u k. o. [katastarska općina], u sadašnjem obliku, položaju i površini, nisu bile upisane u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Krku. Navedene čestice kao takve, u sadašnjem obliku, položaju i površini, formirane su Zapisnikom Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Krku, Broj: Z-3613/2009/4219 od 06.07.2009.g" (para. 4. na str. 5. Rješenja). Iz navedenog Zapisnika da je vidljivo da navedene čestice odgovaraju dijelu ranije k. č. br. [katastarska čestica] tada upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-OMIŠALJ, te da su čestice nove oznake na temelju Zapisnika upisane u vlasništvo društva Dina Petrokemija d. d. sa sjedištem u [adresa]. Navode da je zbog tuženikovog pozivanja da se javnim vodnim dobrom smatraju sve do dokaza suprotnog i one zemljišne čestice iz članka 8., odnosno članka 9. istoga Zakona koje do dana stupanja na snagu Zakona nisu bile upisane u zemljišnoj knjizi, očigledno da tuženik neadekvatno vlada osnovnim pojmovima stvarnog prava i zemljišnih knjiga, što dovodi do pogrešnih zaključaka. Nadalje da tuženik tvrdi kako je "učinjeni upis' Dina Petrokemije d. d. (iako nije sasvim jasno na koji se upis misli) protivan Zakonu o vodama koji je na snagu stupio 1. siječnja 2010., dok je upis na temelju zapisnika Z- 3613/2009/4219 od 06.07.2009.g, izvršen u 2009. godini. Ako i postoji osnova da je upis nezakonit (a ne postoji), raniji upis ne može biti protivan kasnijem zakonu. Posebno se skreće pažnja Sudu da je 1. tužitelj Adria Polymers d.o.o. stekao hipoteku s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga prije nego što su doneseni zakoni na kojima tuženik pogrešno temelji svoje zaključke o statusu javnog vodnog dobra, te da tuženik nije u stanju ispravno i potpuno analizirati zemljišnoknjižno stanje kako bi utvrdio da su predmetne nekretnine u vlasništvu Stečajne mase iza DINA- Petrokemija d. d. proizvodnja, terminali i servisi u stečaju i njezinih slijednika, te da iste ne ispunjavaju uvjete da ih se proglasi javnim vodnim dobrom. Nadalje ističu da se zbog proglašenja predmetne nekretnine javnim vodnim dobrom, vlasništvo nad nekretninom i hipotekarnom tražbinom u potpunosti zatire i de facto oduzima s obzirom da važeći Zakon o vodama ("Narodne novine" broj 66/19, 84/21, 47/23, dalje: Zakon) propisuje da javno vodno dobro predstavlja javno dobro u općoj uporabi odnosno u javnoj uporabi te je u vlasništvu Republike Hrvatske. Tvrde da bez mogućnosti neograničenog korištenja predmetne nekretnine cjelokupni industrijski kompleks gubi na vrijednosti te se time značajno umanjuje imovina tužitelja i to bez ikakve naknade. Dalje tvrde da se pri donošenju rješenja nije vodilo računa o tome koliki dio čestice otpada na 'javno vodno dobro', te umjesto da se ono ograniči na dio čestice, da se cjelokupna čestica proglasila javnim vodnim dobro, bez da je to poduprto ikakvim obrazloženjem. Smatraju da nadležna tijela nisu ni pokušala sukladno načelu razmjernosti donijeti odluku koja ne bi predstavljala otegotan teret vlasnicima privatnog zemljišta i koja bi time bila razmjerna cilju koji se želi postići, a to je održavanje vodnih kanala. Ističu da navedeno zadiranje u privatno vlasništvo smatraju prekomjernim i protivnim interesima tužitelja te da predmetna nekretnina mora u potpunosti ostati dio petrokemijskog kompleksa i biti korištena na isti način kao i danas. Tvrde da im je u postupku narušeno pravo sudjelovanja navodeći da se pravo stranke na sudjelovanje u postupku dovodi do apsurda ako se ni jedna izjava stranke ne razmotri, već ju se u potpunosti ignorira. Ističu da je zbog opetovanog odbijanja mirnog rješavanja spora od strane Hrvatskih voda, uz istovremeno prebacivanje odgovornosti na tužitelja, vidljivo neuvažavanje tužitelja kao stranke u postupku. Nadalje ističu da je na sastanku održanom 5. rujna 2022. naloženo Hrvatskim vodama da u prisutnosti predstavnika i zastupnika svih zainteresiranih stranaka provedu očevid, kojim će se utvrditi činjenično stanje kako je ono zatečeno na terenu petrokemijskog kompleksa Dina petrokemija. Navode da je predstavnicima Hrvatskih voda i Ministarstva omogućen pristup cjelokupnom petrokemijskom kompleksu radi potrebe izvršenja očevida, da je po završenom očevidu izrađen zapisnik o izvršenom očevidu, Klasa 325- 10/2004/0000663, Ur. broj 374-23-4-22-47 od 20. rujna 2022. godine ("zapisnik"). Nadalje navode da je umjesto izdavanja pukog naloga da se provede očevid, tuženik bio dužan donijeti zaključak o provođenju postupka (čl. 68. st. 2. Zakona o upravnom postupku), te da se očevid provodi kad je za utvrđivanje neke činjenice ili za razjašnjenje bitnih okolnosti potrebno neposredno opažanje službene osobe (čl. 68. 1. Zakona o općem upravnom postupku). Smatraju da je tuženik trebao osigurati neposredno izvođenje dokaza/očevida, a sam zapisnik da je trebao biti sastavljen nepristrano kako bi se obje strane mogle očitovati na njega, koji da su jednostrano izradile Hrvatske vode. Navode da zapisnik iznosi i prijedlog mirnog rješavanja spora koji je u potpunosti uvjetovan bespogovornim prihvaćenjem svih zaključaka Hrvatskih voda od strane tužitelja, bez da je u njega unesena ijedna primjedba koju su u dosadašnjem postupku izjavile stranke, uključujući tužitelja, zbog čega da je povrijeđeno načelo neposrednosti u izvođenju dokaza i narušena jednakost strana u postupku. Ističu da umjesto da je očevid obavljen u svrhu neposrednog izvođenja dokaza, da su Hrvatske vode, protivno načelu dobre vjere, iskoristile dan im pristup i na temelju očevida predložile Ministarstvu konačni upravni akt na štetu tužitelja, te stoga predlažu da se poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik u opširnom odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja. U prvom redu ističe prigovor promašene aktivne legitimacije u odnosu na 1. tužitelja Adria Polymers d.o.o. Dalje navodi da je osporeno rješenje doneseno u ponovnom postupku utvrđivanja pripadnosti javnom vodnom dobru odnosno u izvršenju presude ovoga Suda poslovni broj Us I-300/2019-12 d 5. veljače 2020. Ističe da je pripadnost predmetnog zemljišta javnom vodnom dobru utvrđena izvršenom regulacijom od sedamdesetih godina prošlog stoljeća na dalje, evidencijama vodotoka na HOK-u Državne geodetske uprave, kao i od strane formalno upisanog vlasnika u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]- [adresa] 2009. Nastavno se tuženik poziva na dijelove obrazloženja navedene presude ovoga Suda, koje citira te s tim u svezi navodi da je u ponovnom postupku vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda u skladu s čl. 81. st. 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21). Ističe da su se u ponovnom postupku utvrđivale sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje stvari, da su tužbeni navodi tužitelja paušalne naravi, bez utemeljenja u odredbama Zakona o vodama i nisu sukladni navedenoj presudi ovoga Suda od 5. veljače 2020. Nadalje navodi da je predmet postupka utvrđivanje pripadnosti predmetne nekretnine javnom vodnom dobru ex lege Zakonom o vodama, a ne vodnom dobru pa su u tom smislu u cijelosti neosnovani tužbeni navodi. Ističe da su s obzirom na činjenicu dugogodišnjeg spora, protek vremena od donošenja presude u predmetu ovog Suda Poslovni broj UsI- 300/2019, Hrvatske vode, zajedno sa strankama u postupku za svoje potrebe, u svrhu izrade mišljenja, kao i pripremnih radnji određenja vanjske granice uređenog inundacijskog područja uz lijevu i desnu obalu kanala Dobrovica i kanala Pernibe na području k. o. [katastarska općina], organizirale postupak utvrđenja stanja spisa predmeta i izvršenje očevida zaključno s danom 20.09.2022. Navodi da su Hrvatske vode sve provedene radnje evidentirale u mišljenju, Klasa: 32510/20-04/0000663, Urbroj: 374- 23-4-23-53 od 06.02.2023.g., u neupravnom postupku te da u provedenom postupku nije bilo osnova za nastojanjem postizanja nagodbe jer da bi takvo što, u ovome predmetu, a po osnovi iskaza tužitelja, bilo u suprotnosti s čl. 57. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), zatim čl. 7. Zakona o vodama ("Narodne novine", broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14 i 46/18) te sadašnjim čl. 8. Zakona o vodama ("Narodne novine", br. 66/19, 84/21 i 47/23). Ističe da tužitelji u postupku niti jednom radnjom i postupkom nisu osporili notorne činjenice da su predmetne nekretnine u cijeloj površini vodne građevine - otvoreni kanal od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, da su bujice Pernibe i Dobrovica izmještene iz starog korita zemljišta (sada u vlasništvu tužitelja) u novo sadašnje korito. Predmetno je sastavni dio prijašnje i sada važeće prostorno-planske dokumentacije za potrebe izgradnje petrokemijskog kompleksa, koji je dugi niz godina van upotrebe te da je na prostoru bivšeg petrokemijskog kompleksa moguć svaki novi zahvat u prostoru koji je sukladan važećoj prostorno planskoj dokumentaciji, kao i da je na zemljištu svojstva javnog vodnog dobra moguće rješavanje imovinsko pravnih odnosa sukladno važećim odredbama Zakona o vodama. Slijedom navedenoga, tuženik ostaje u cijelosti pri navodima izreke i obrazloženja tuženog rješenja te budući daje tužba u cijelosti neosnovana, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Republika Hrvatska, 1. zainteresirana osoba u ovom sporu, u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ističe da se u postupku koji je prethodio ovom sporu u cijelosti postupalo sukladno uputi navedenoj u presudi ovoga Suda poslovni broj UsI-300/2019 od 5. veljače 2020. S tim u vezi navodi da je tužiteljima dana mogućnost sudjelovanja i očitovanja u postupku, posebice da prisustvuju očevidu na licu mjesta i da iznesu svoje primjedbe i prijedloge, koje pravo su tužitelji i konzumirali.

Stoga predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

5. Hrvatske vode, 2. zainteresirana osoba, u odgovoru na tužbu u prvom redu ističe prigovor aktivne legitimacije tužitelja smatrajući da istima osporenim rješenjem nisu povrijeđena prava i pravni interesi. Nadalje, ističe da tužitelji nisu uz tužbu priložili dokumentaciju iz koje bi proizlazilo korištenje predmetne nekretnine za potrebe tehnološko proizvodnog postupka petrokemijskog kompleksa. Navodi da tužitelji nisu osporili notornu činjenicu da je izmiještanjem bujica U i E, iz starog korita u novo korito bujica U i E/ [adresa], sve o trošku ovlaštene osobe vodoprivredne/vodnogospodarske djelatnosti, omogućena gradnja i funkcioniranje ondašnjeg petrokemijskog kompleksa i da je zemljište starog korita bujica Dobrovica i Pernibe sada u vlasništvu tužitelja. Ističu da se radi o ponovljenom postupku te da je u ponovljenom postupku sukladno čl. 81. Zakona o upravnim sporovima tuženik vezan pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda. Dalje navodi da je trasa korita bujice [adresa] sastavni dio javnih očevidnika i to: a) Prostornog plana uređenja, Općine Omišalj, b) Državne geodetske uprave - kopija katastarskog plana, HOK i DOF, c) vodne dokumentacije Hrvatskih voda po osnovi čl. 138. i 139. Zakona o vodama, a sada čl. 153. i 154. Zakona o vodama iz 2019., dok tužitelji nisu osporili trasu bujice Dobrovica, Pernibe/Kanal Dina kao sastavni dio javnih očevidnika. Navodi da tužitelji, nakon što su zaprimili mišljenje Hrvatskih voda i dopis tuženika Klasa:32501/17-02/217 Ur.broj:517-09-1-1-1-22-74 od 27.04.2022., kojim se pozivaju na očitovanje o istome i na sudjelovanje u postupku sukladno čl. 30. ZUP-a, nisu decidirano osporavali (samo paušalni navodi) stvarnu narav predmetne nekretnine niti po osnovi stanja javnih očevidnika niti po osnovi fotodokumentacije i popratnog teksta fotodokumentacije predmetnih nekretnina sadržanih u Zapisniku Hrvatskih voda, a niti su tužitelji tražili ponovljeni očevid. Osporava navod tužitelja da je po izvršenom očevidu izrađen zapisnik o očevidu, jer da je izrađen zapisnik koji se sastojao od tri cjeline, a očevid da je samo jedna od cjelina. Ističe da se u ponovnom postupku po presudi ovoga Suda poslovni broj UsI-300/2019 utvrđuje pripadnost javnom vodnom dobru ex lege Zakonom o vodama ("Narodne novine" broj 107/95), a ne vodnom dobru, dok u odnosu na rješavanje ovoga spora status vodnog dobra nije prethodno pitanje. Navodi da se rješenjem tuženika utvrđuje status javnog vodnog dobra sukladno odredbama čl. 10. Zakona o vodama ili sada važećeg čl. 11. Zakona o vodama, uz prethodno mišljenje odnosno na zahtjev Hrvatskih voda, pa tako i u ovom predmetu, a ne po naređenju tuženika. Osporava tvrdnju tužitelja da se u provedenom postupku nisu uvažavala očitovanja tužitelja, da je tužiteljima osporavano pravo na sudjelovanje u postupku, da nije narušena jednakost stranka niti je povrijeđeno načelo neposrednosti u izvođenju dokaza. Stoga predlaže da se odbaci tužbu tužitelja, odnosno odbije njihov tužbeni zahtjev.

6. Sud je u ovom sporu održao ročište za raspravu 8. svibnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika 1. zainteresirane osobe te u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i 2. zainteresirane osobe, čime se smatra da je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog spora u skladu s čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS).

7. U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Sud je odbio provesti po tužiteljima predložene dokaze saslušanjem zakonskog zastupnika 1. tužitelja UP, zaposlenika Renata Oblaka i stečajne upraviteljice 2. tužitelja EP ocijenivši izvođenje tih dokaza suvišnim kraj činjenica utvrđenih uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta ovoga spora i upravnog postupka, a što će se u nastavku obrazložiti.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. U prvom redu, vezano za prigovore iznesene glede aktivne legitimacije tužitelja, koju osporavaju tuženik i 2. zainteresirana osoba, valja reći sljedeće. Iz stanja spisa slijedi da su tužitelji sudjelovali u ponovnom postupku, nakon što je prethodno rješenje tuženika poništeno presudom ovoga Suda poslovni broj Us I-300/2019-12 od 5. veljače 2020., a kojom presudom, je između ostalog, dana uputa da se 1. tužitelja Adria Polymers d.o.o. pozove da sudjeluje u predmetnom postupku. Budući da se u konkretnom upravnom postupku odlučivalo o pravu ovdje tužitelja i njihovom pravnom interesu i u kojem su tužitelji sudjelovali aktivno, to su prema stavu ovoga Suda tužitelji legitimirani na podnošenje tužbe u ovom sporu. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za odbacivanje tužbe.

10. Nadalje, odredbom čl. 8. st. 1. Zakona o vodama („Narodne novine“ broj: 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14, 46/18, dalje ZOV), propisano je da vodno dobro čine zemljišne čestice koje obuhvaćaju 1. vodonosna i napuštena korita površinskih voda, 2. uređeno inundacijsko područje, 3. neuređeno inundacijsko područje, 4. prostor na kojem je izvorište voda iz čl. 88. st. 1. tog Zakona potreban za njegovu fizičku zaštitu i prostor na kojem je izvorište, izdašnosti najmanje 10 m3 dnevno, prirodne mineralne, termalne i prirodne izvorske vode potreban za njegovu fizičku zaštitu i 5. otoke koji su nastali ili nastanu u vodonosnom koritu presušivanjem vode, njezinom diobom na više rukavaca, naplavljivanjem zemljišta ili ljudskim djelovanjem.

11. Odredbom čl. 9. ZOV-a propisana je namjena vodnog dobra, pa je tako propisano da vodno dobro služi održavanju i poboljšanju vodnog režima, a osobito je namijenjeno za: 1. građenje i održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina, 2. održavanje korita i obala vodotoka, te održavanje i uređenje inundacijskog područja, 3. građenje i održavanje unutarnjih vodnih putova, 4. provedbu obrane od poplava i 5. korištenje i zaštitu izvorišta voda iz članka 8. stavak 1. točka 4. ovoga Zakona.

12. Odredbom čl. 10. ZOV-a, propisano je da Ministarstvo rješenjem utvrđuje pripadnost zemljišta iz čl. 8. ovoga Zakona vodnom dobru, uz prethodno mišljenje Hrvatskih voda. U slučaju dvojbe ili spora je li neka zemljišna čestica vodnoga dobra po sili Zakona postala javno vodno dobro na temelju čl. 11. st. 1. i 2. ovoga Zakona, Ministarstvo o tome donosi utvrđujuće rješenje. Rješenje iz st. 1. i 2. ovoga članka sadrži oznaku nekretnine prema podacima iz zemljišne knjige i nalog sudu za njegovu provedbu. Rješenje iz st. 1. i 2. ovoga članka dostavlja se nadležnom državnom odvjetništvu. Žalba protiv rješenja iz st. 1. i 2. ovoga članka nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor. Izvršenje rješenja iz st. 1. i 2. ovoga članka provodi nadležni zemljišnoknjižni sud.

13. Odredbom čl. 11. st. 1. ZOV-a, propisano je da javno vodno dobro čine zemljišne čestice iz čl. 8. ovoga Zakona koje su do dana stupanja na snagu Zakona o vodama (»Narodne novine«, br. 107/95.) bile temeljem zakona ili temeljem bilo koje druge pravne osnove: opće dobro, javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, javno dobro

– vode, državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo bez obzira tko je bio nositelj prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja, odnosno koje su u zemljišnoj knjizi bile upisane kao: javno dobro, javno vodno dobro, vodno dobro, državno vlasništvo, vlasništvo jedinice lokalne samouprave, društveno vlasništvo s naznakom ili bez naznake nositelja prava korištenja, upravljanja ili raspolaganja, općenarodna imovina, opće dobro i sl. St. 7. istog članka propisano je da je javno vodno dobro javno dobro u općoj uporabi odnosno u javnoj uporabi sukladno čl. 14. st. 2. ovoga Zakona, i u vlasništvu je Republike Hrvatske.

14. U konkretnom predmetu, osporeno rješenje tuženika doneseno je u izvršenju presude ovoga Suda poslovni broj 7 Us I-300/2019-12 od 5. veljače 2020., kojom je poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/I-325-01/17-02/218, URBROJ: 517-07-1-1-1- 18-34 od 12. prosinca 2018. te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak.

15. Prema navedenoj presudi nije sporna pripadnost k. č. br. [katastarska čestica] "vode kanal Dina", javnom vodnom dobru, već se drži spornim da je za k. č. br. [katastarska čestica] "Dina dvorište, ceste i putovi" te k. č. br. [katastarska čestica] "pašnjak Dina" izostalo svako obrazloženje pripadnosti javnom vodnom dobru,

16. Očevid predmetnih nekretnina učinjen je zajedničkim obilaskom terena, te je izvršena i vizualna identifikacija trasa vodotoka Pernibe i Dobrovica u odnosu na stanje u katastarskim podlogama, pri čemu se naglasak stavio na katastarske čestice koje se nalaze na trasi ili neposredno uz trasu spomenutih vodotoka, a to su zk.č.br. 14023, 14066 i 14101, sve upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tom prilikom je utvrđeno da se obje bujice formiraju izvan kruga trgovačkog društva Adria Polymers d. o. o., propustima prolaze ispod prometnica te nastavljaju svoj tok uređenim sustavom kanala do mora. Tako je kanal vodotoka Pernibe, dužine oko 1000 m, manjeg kapaciteta (oko 5, I m3/sec), dok je kanal vodotoka Dobrovica, dužine oko 1200 m, znatno većeg kapaciteta (oko 22,2 m3/sec), te su oba kanala trapeznog presjeka s betonskom oblogom, osim manjeg dijela brzotoka na vodotoku Pernibe koji je pravokutnog presjeka, dok je završna dionica vodotoka Dobrovica riješena kao zatvoreni kanal. Na navedene vodotoke priključena je mreža sekundarnih kanala za odvodnju oborinske vode s radnih platoa, a preko vodotoka na više mjesta prelaze prometnice, kao i ostala infrastruktura (kanali, cjevovodi, kabelske instalacije) izgrađeni za potrebe industrijskog kompleksa. Dio industrijskih instalacija prolazi kroz samo korito, te je zaključeno da su predmetni kanali funkcionalni i da, osim prisustva oskudne vegetacije, u istima nisu uočena vidnija oštećenja.

17. Nakon izvršenog očevida, Hrvatske vode su dale i svoje mišljenje 14. ožujka 2023. gdje navode kako u cijelosti ostaju i kod svojeg mišljenja od 6. veljače 2023. i zaključuju da:

- zk.č.br. 14023, kultura dvorišta dvorište, ceste i putevi cesta Dina, ukupne površine 7815 m[2] ostaje u dosadašnjem vlasničkom režimu, odnosno daljnjem pravnom prometu;

- zk.č.br. 14066, kultura pašnjak Dina, ukupne površine 12981 m[2] (u naravi vodotok/vodna građevina Pernibe) o trošku Hrvatskih voda vrši se cijepanje iste na dio koji u naravi čini vodotok/vodnu građevinu Pernibe – ta novoformirana zemljišna čestica provodi se sukladno odredbama Zakona o vodama kao javno vodno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske (udio 1/1) na upravljanju Hrvatskih voda, uz istodobno brisanje tereta iz lista "C", a druga novoformirana zemljišna čestica ostaje u dosadašnjem vlasničkom režimu, odnosno pravnom prometu;

- zk.č.br. 14101, kultura vode [adresa], ukupne površine 10345 m[2] (u naravi vodotok/vodna građevina Dobrovica), provodi se sukladno odredbama Zakona o vodama kao javno vodno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske (udio 1/1) na upravljanju Hrvatskih voda, uz istodobno brisanje tereta iz lista "C".

18. Što se tiče prigovora tužitelja koji se odnose na povredu čl. 30. ZUP-a, ovaj Sud zaključuje da nije došlo do povrede navedenog članka zakona, te da je svim strankama omogućeno da sudjeluju u upravnom postupku, te im je omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ove upravne stvari. Tuženik je i sam dopisom od 12. travnja 2023., obavijestio stranke o pokretanju ponovnog upravnog postupka radi omogućavanja izjašnjavanja o svim činjenicama i okolnostima, te im je dostavljeno i mišljenje Hrvatskih voda od 6. veljače 2023. s popratnom dokumentacijom i dostavljen im je zapisnik o izvršenom očevidu od 20. rujna 2022. radi dostave očitovanja. Očevidu su prisustvovali i sami tužitelji tako da je neosnovan prigovor o povredi članka 30. ZUP-a, a povrh svega, tužitelji su imali priliku o svemu se očitovati i na raspravni održanoj na ovom Sudu.

19. Prema stavu ovoga Suda obrazloženje osporenog rješenja sadrži jasne, dostatne i argumentirane razloge o svim odlučnim činjenicama bitnim za rješenje ove upravne stvari. Stoga je osporeno rješenje sastavljeno u skladu s čl. 98. st. 5. ZUP-a te su u tom dijelu ocijenjeni neosnovanima tužbeni navodi.

20. Nadalje, vezano uz navode tužitelja iznesene u podnesku od 7. svibnja 2025. u pogledu potrebe pravomoćnog rješavanja prethodnog pitanja u svezi utvrđivanja vanjske granice uređenog inundacijskog područja i pozivanja na presudu ovoga Suda poslovni broj Us I-1485/2023-18 od 4. veljače 2025. valja reći da predmetno nije od utjecaja na drugačije rješenje ovoga spora budući da je u tom sporu odlučeno o vanjskoj granici uređenog inundacijskog područja primjenom čl. 123. st. 1. ZOV-a i navedeno ne predstavlja prethodno pitanje u smislu čl. 104. ZUS-a.

21. Stoga je pravilno i zakonito osporenim rješenjem tuženika utvrđeno da se radi o česticama u režimu javnog vodnog dobra pa je stoga na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev, te riješiti kao u izreci ove presude.

22. Odluka o troškovima ovog upravnog spora (točka II. izreke) temelji se na čl. 147. st. 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove, slijedom čega je, s obzirom da je tužitelj izgubio spor, postavljeni zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova spora valjalo odbiti.

23. Odluka o troškovima spora zainteresirane osobe se temelji na čl. 147. st. 1. ZUS-a. Kao radnje u odnosu na koje zainteresirana osoba može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura i pristup ročištu održanom 8. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, što sveukupno iznosi 400,00 eura. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Rijeci 6. lipnja 2025.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja Odvjetničkom društvu Mandarić & Einwalter j.t.d., Prilaz Gjure Deželića 19,

- tuženiku Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije, Radnička ulica 80, Zagreb

- opunomoćenicima 1. zainteresirane osobe Županijskom državnom odvjetništvu u

Rijeci, Erazma Barčića 5, Rijeka

- 2. zainteresiranoj osobi Hrvatskim vodama, Vodnogospodarskom odjelu za slivove sjevernog Jadrana, Đure Šporera 3, Rijeka