REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2123/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, u ime Republike Hrvatske, po sucu mr. sc. Ivani Koštarić Fegeš, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKO DRUŠTVO SKLADATELJA, Zagreb, Berislavićeva 9, OIB: 56668956985, kojeg zastupa punomoćnik Pavle Fellner, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika MILA&BABI j.d.o.o.; OIB: 84971027852, Remetinec 222, 42220 Novi Marof, kojeg zastupaju odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Plavetić – Knežević – Kriković u Čakovcu, radi zabrane priopćavanja i isplate iznosa od 886,78 EUR, zaključio je glavnu raspravu 5. svibnja 2025. u prisutnosti tužiteljevog punomoćnika SE, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, te donio i objavio presudu 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Zabranjuje se tuženiku da u svom ugostiteljskom objektu caffe baru „PARK“, Presečno 224, Novi Marof, priopćava javnosti autorska glazbena djela hrvatskih i stranih autora, snimke izvedbi umjetnika izvođača i snimke sadržane na fonogramima za koje ne posjeduje odobrenje organizacije za kolektivno ostvarivanje prava iz članka 233. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 886,78 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje teku:

na iznos od 44,65 EUR od 1. travnja 2023. do isplate,

na iznos od 44,65 EUR od 1. svibnja 2023. do isplate,

na iznos od 44,65 EUR od 1. lipnja 2023. do isplate,

na iznos od 44,65 EUR od 1. srpnja 2023. do isplate,

na iznos od 44,65 EUR od 1. kolovoza 2023. do isplate,

na iznos od 44,65 EUR od 1. rujna 2023. do isplate,

na iznos od 44,65 EUR od 1. listopada 2023. do isplate,

na iznos od 44,65 EUR od 1. studenoga 2023. do isplate,

na iznos od 44,65 EUR od 1. prosinca 2023. do isplate,

na iznos od 44,65 EUR od 1. siječnja 2024. do isplate,

na iznos od 48,92 EUR od 1. veljače 2024. do isplate,

na iznos od 48,92 EUR od 1. ožujka 2024. do isplate,

na iznos od 48,92 EUR od 1. travnja 2024. do isplate,

na iznos od 48,92 EUR od 1. svibnja 2024. do isplate,

na iznos od 48,92 EUR od 1. lipnja 2024. do isplate,

na iznos od 48,92 EUR od 1. srpnja 2024. do isplate,

na iznos od 48,92 EUR od 1. kolovoza 2024. do isplate,

na iznos od 48,92 EUR od 1. rujna 2024. do isplate,

na iznos od 48,92 EUR od 1. listopada 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove u iznosu od 789,82 EUR sa zateznim kamatama od 6. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi zaštite autorskih i srodnih prava zabranom priopćavanja javnosti autorskih glazbenih djela hrvatskih i stranih autora, snimki izvedbi umjetnika izvođača i snimki sadržanih na fonogramima za koje tuženik ne posjeduje tužiteljevo odobrenje i isplatom naknade za neovlašteno korištenje navedenih predmeta zaštite.

2. U tužbi u bitnome navodi da je, kao organizacija za kolektivno ostvarivanje prava, ovlašten za davanje odobrenja za priopćavanje javnosti autorskih glazbenih djela, za Hrvatsku udrugu za zaštitu izvođačkih prava – HUZIP za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača te za Udrugu za zaštitu, prikupljanje i raspodjelu naknada fonogramskih prava - ZAPRAF, a da je tuženik bez tužiteljevog odobrenja iskorištavao predmete zaštite u ugostiteljskom objektu caffe baru „PARK“, Presečno 224, Novi Marof, što je tužitelj utvrdio kontinuiranim kontrolama o kojima je tužiteljev ovlašteni zastupnik sastavio zapisnike. Nadalje navodi da su elementi za utvrđivanje naknade utvrđeni na temelju Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela („Narodne novine“ broj 80/92 i 1/97) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10. listopada 2006., Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača („Narodne novine“ broj 1/97) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 9. studenoga 2006. te Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma („Narodne novine“ broj 116/00) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31. listopada 2006. Primjenom citiranih Pravilnika, visina naknade je utvrđena na način da je uzeto da se radi o caffe baru, kapaciteta do 30 osoba, s krajem radnog vremena posije 24 sata, gradovi i općine s više od 10.000 stanovnika – kategorija B.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U bitnome je naveo kako tuženik nikada nije zaprimio nikakav dopis upozorenja od strane tužitelja niti pak je ovlaštena osoba tuženika ikada potpisala bilo kakav zapisnik o izvršenoj kontroli, koji zapisnici uopće nisu priloženi uz tužbu. Nadalje je naveo da klasificiranje tuženika od strane tuženika, prema regulativi na koju se poziva tužitelj, ni na koji način ne predstavlja pravnu osnovu za podnošenje predmetne tužbe.

4. U nastavku postupka tužitelj je osporio tvrdnje iz odgovora na tužbu, te je u cijelosti ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, a tuženik kod odgovora na tužbu.

5. Sud je u dokaznom postupku izveo dokaze čitanjem isprava u spisu, i to: izvatka iz sudskog registra za tuženika (str. 8. – 10. spisa), ispisa izdanih R1, obračuna za stalnog korisnika koji se utužuju (str. 11. spisa), ispisa evidencijske kartice (str. 12. – 13. spisa), ispisa upozorenja za stalnog korisnika koji se utužuju (str. 14. spisa), dopisa upozorenja (str. 15. spisa), zapisnika o izvršenim kontrolama javnog korištenja autorskih glazbenih djela (str. 16. – 17. spisa), dopunskog rješenja (Str. Str. 18. – 19. spisa), Cjenika naknada za javnu izvedbu glazbenih djela na glazbenim priredbama – koncertima od 12. travnja 2012. (str. 20. 23. spisa), Pravilnika na koje se tužitelj poziva u tužbi (str. 24. – 53., te 108. – 128. spisa), rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (str. 54. – 89. spisa, te 130. – 132. spisa), Ugovora o poslovnoj suradnji (str. 90. – 107. spisa), te Stopa rasta vrijednosti boda (str. 133. – 138. spisa). Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ČE.

6. U skladu s odredbom članka 265. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23; dalje: ZPP) nije izveden dokaz saslušanjem tuženikovog zastupnika po zakonu AE jer unatoč tome što je uredno pozvan nije pristupio na ročište održano 5. svibnja 2025. na kojem je trebao biti saslušan, a izostanak nije opravdao.

7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio tužbeni zahtjev osnovanim.

8. Predmet spora je zaštita autorskog prava autora te srodnih prava umjetnika izvođača i proizvođača fonograma zabranom daljnje povrede autorskog i srodnih prava te plaćanjem naknade za korištenje predmeta zaštite u tuženikovom ugostiteljskom objektu – caffe baru PARK, u razdoblju od 1. ožujka 2023. do 30. rujna 2024.

9. Uvidom u zapisnike o izvršenim kontrolama javnog korištenja autorskih glazbenih djela (str. 16. – 17. spisa), utvrđeno je da su navedeni zapisnici potpisani od strane ovlaštene osobe ZAMP-a, da su detaljno ispunjeni tako da njihov sadržaj ne dovodi u sumnju njihovu istinitost niti vjerodostojnost, da su uredno potpisani i u rubrici „potpis vlasnika – organizatora – djelatnika“ od strane osoba koje su zatečene u tuženikovom ugostiteljskom objektu prilikom obavljanja kontrola, s time da je jedan zapisnik potpisan od strane tuženikovog direktora AE, a ostali od strane tuženikovih djelatnika IE, LE i OE. Uvidom u navedene zapisnike je nadalje utvrđeno kako je prilikom obavljanja kontrola u predmetnom ugostiteljskom objektu glazba priopćavana putem zidnog ozvučenja, te da je prva kontrola obavljena 7. rujna 2022.

Potpisom predmetnih zapisnika potvrđena je istinitost i vjerodostojnost utvrđenja iz tih zapisnika, a time i činjenica javnog korištenja autorskih glazbenih djela u predmetnom ugostiteljskom objektu, a tu činjenicu je u svom iskazu potvrdio i svjedok ČE.

10. Suprotno tuženikovoj tvrdnji iz odgovora na tužbu, navedeni zapisnici su dostavljeni uz tužbu, te su zajedno s ostalim ispravama, tužbom i rješenjem suda od 11. listopada 2024., uredno dostavljeni tuženiku 24. listopada 2024.

11. Navedene odlučne činjnice koje je sud utvrdio uvidom u navedene zapisnike je u svom iskazu potvrdio i svjedok ČE, tužiteljev ovlašteni kontrolor koji je obavljao kontrolu u predmetnom objektu i sastavio je predmetne zapisnike, koje činjenice je potvrdio prilikom saslušanja u svojstvu svjedoka. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka ČE jer je dan jasno, uvjerljivo i bez kontradiktornosti, u skladu s predmetnim zapisnicima, a tom iskazu tuženik nije niti prigovorio.

12. Na temelju iskaza svjedoka ČE je utvrđeno da je prva kontrola javnog korištenja glazbe u predmetnom objektu bila 7. rujna 2022. oko 15 h, da je tom prilikom utvrđeno da je putem zidnog ozvučenja (zvučnici) bila izvođena strana glazba, da je prilikom kontrole bio nazočan sam direktor ĆE kojeg je upoznao sa svrhom dolaska, predstavio se službenom iskaznicom te je u njegovom prisustvu sastavio zapisnik koji je tuženikov direktor bez primjedbe potpisao. Nadalje je utvrđeno da je nakon toga bio u kontroli u svibnju 2023. oko 15 sati, da je prilikom dolaska zatekao djelatnicu kojoj se predstavio iskaznicom, objasnio svrhu dolaska, a ona se njemu predstavila kao IE, da je tom prilikom utvrdio da je putem zidnog ozvučenja svirala domaća glazba (konkretno GE), što je unio u zapisnik koji je potpisan od strane navedene djelatnice. Osim toga je utvrđeno da je obavio kontrolu u siječnju 2024., da je kontrola bila prijepodne pa je zatekao djelatnicu OE koja mu je dala kontakt od direktora pa je ponovno i s njim stupio u kontakt te ga zamolio da se javi u ZAMP po pitanju rješenja ugovora te je u trenutku sastavljanja zapisnika utvrdio korištenje glazbe putem zidnog ozvučenja, s time da je bila domaća zabavna glazba (Crvena jabuka), a i taj zapisnik je potpisan od navedene djelatnice OE. Također je utvrđeno da je još jedna kontrola bila u srpnju 2024., da je tom prilikom zatekao djelatnicu koja se predstavila kao LE, da se u trenutku sastavljanja zapisnika izvodila strana glazba putem zidnog ozvučenja, da je zapisnik sastavljen u prisustvu navedene djelatnice koja je potpisala zapisnik. Konačno je utvrđeno da što se tiče samog izvora glazbe da je prilikom kontrole utvrđeno da je ponekad korišten juke-box, a ponekad je glazba puštana s računala (interenet-radia). Dakle, navedeni svjedok je u svom iskazu potvrdio istinitost i vjerodostojnost utvrđenja iz predmetnih zapisnika, a time i činjenicu javnog korištenja autorskih glazbenih djela u predmetnom ugostiteljskom objektu.

13. Uzevši u obzir navedeno, sud je, na temelju predmetnih zapisnika i iskaza svjedoka, utvrdio kako su, počevši od 7. rujna 2022., kada je prvi puta obavljena kontrola, u tuženikovom ugostiteljskom objektu javno priopćava autorska glazbena djela i predmeti zaštite srodnih prava. S druge strane, tuženik u tijeku ovoga postupka nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao da je bez odlaganja obavijestio tužitelja o eventualnim promjenama okolnosti korištenja ili o samom prestanku korištenja, radi izmjene uvjeta pod kojima je odobrenje dano, odnosno radi povlačenja odobrenja. Zbog toga se pretpostavlja da postoji kontinuitet javnog korištenja autorskih glazbenih djela i predmeta zaštite srodnih prava u predmetnom ugostiteljskom objektu u spornom razdoblju, odnosno da su u tom razdoblju u predmetnom ugostiteljskom objektu javno korištena autorska glazbena djela i predmeti zaštite srodnih prava.

14. Samom činjenicom javnog korištenja predmeta zaštite nastala je, na temelju samog zakona, tuženikova obveza plaćanja naknade za korištenje predmeta zaštite (argument iz članka 26. stavak 3. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima - „Narodne novine“ broj 111/21, dalje: ZAPSP). Zbog toga je tuženik dužan tužitelju platiti naknadu zbog neovlaštenog korištenja predmeta zaštite. Budući da naknada nije utvrđena ugovorom, ona se, u skladu s odredbama članka 235. ZAPSP-a, plaća prema cjeniku udruge za kolektivno ostvarivanje prava – u konkretnom slučaju tužitelja. Visina naknade je pravilno utvrđena primjenom kriterija za utvrđivanje naknade koji su utvrđeni na temelju Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela („Narodne novine“ broj 80/92 i 1/97) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za javnu izvedbu i priopćavanje javnosti glazbenih djela te naknadama za korištenje glazbenih izvedbenih materijala od 10. listopada 2006., Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača („Narodne novine“ broj 1/97) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje snimljenih izvedbi umjetnika izvođača od 9. studenoga 2006. te Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma („Narodne novine“ broj 116/00) i Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o naknadama za iskorištavanje fonograma od 31. listopada 2006. Primjenom citiranih Pravilnika, visina naknade je utvrđena na način da je uzeto da se u konkretnom slučaju radi o caffe baru, kapaciteta do 30 osoba, s krajem radnog vremena posije 24 sata, gradovi i općine s više od 10.000 stanovnika – kategorija B, koje kriterije tuženik nije niti osporio, niti je, u skladu s odredbama člank 7. stavka 1. i člank 219. stavka 1. ZPP-a, tvrdio i dokazao suprotno.

15. Uzevši u obzir navedeno, sud je utvrdio da je za neovlašteno korištenje predmeta zaštite u predmetnom objektu u spornom razdoblju tuženik dužan platiti naknadu u ukupnom iznosu od 886,78 EUR.

16. S obzirom na to da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, to je, osim glavnice, dužan platiti i zatezne kamate u skladu s odredbom članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO), po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose jer se u konkretnom slučaju ne radi o ispunjenju obveze iz trgovačkog ugovora, niti iz ugovora između trgovca i osobe javnog prava.

17. Tužitelj ima pravo zahtijevati zabranu daljnje povrede autorskog i srodnih prava u skladu s odredbama članka 279. ZAPSP-a jer tuženik nije, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazao da je naknadno uskladio svoje postupanje sa zakonskom obvezom ishođenja odobrenja za javno korištenje autorskih glazbenih djela i predmeta zaštite srodnih prava od tužitelja.

18. Uzevši u obzir navedeno, sud je odbio tuženikov dokazni prijedlog za provođenje grafološkog vještačenja jer izvođenje tog dokaza nije bilo potrebno radi utvrđivanja odlučnih spornih činjenica koje je bilo moguće utvrditi na temelju isprava u spisu i iskaza navedenog svjedoka.

19. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude.

20. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici zbog čega ima pravo na naknadu troškova u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a. Tužitelju su, kao potrebni (članak 155. stavak 1. ZPP), priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: OT) i obrazloženog podneska od 7. studenoga 2024. kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), te zastupanja na ročištima 17. veljače 2025. i 5. svibnja 2025. u iznosu od 150,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. OT), što ukupno iznosi 600,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 750,00 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 19,91 EUR i na presudu u iznosu od 19,91 EUR. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 789,82 EUR.

Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose. Zbog toga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

Zagreb, 6. lipnja 2025.

Sudac

mr. sc. Ivana Koštarić Fegeš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.