REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: UsI-3474/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga Suda Meri Dominis Herman, uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠŽE, rođenog **.**.2005., u mjestu Chek Tumur, državljanina Islamske Republike Afganistan, trenutno boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica ŠŽ, [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za migraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/23-06/18408, URBROJ: 511-01-212-24-11 od 3. srpnja 2024.

II Nalaže se tuženiku da u roku 60 dana od dana dostave presude donese odluku o zahtjevu tužitelja te da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.

III Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

IV Nalaže se tuženiku da isplati pružateljici pravne pomoći ŠŽ pravnici iz udruge „Bez granica“, Zagreb, iznos od 1.500,00 eura (tisućupetstoeura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

V Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova u preostalom iznosu.

Obrazloženje

1. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/I-216-03/23-06/18408, URBROJ: 511-01 212-24-11 od 3. srpnja 2024., odbio zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te mu je naložio da u roku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja naputi Europski gospodarski prostor (EGP) uz upozorenje na prisilno udaljenje.

2. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako je u predmetnom upravnom postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Smatra kako je tuženik pogrešno zaključio kako su njegove izjave o diskriminaciji općenite i ničim potkrepljene. Navodi da su njegove izjave o situaciji u zemlji podrijetla i razlozima zbog kojih je bio primoran napustiti Afganistan potkrepljenje brojnim izvješćima o situaciji u zemlji podrijetla. Opisuje Afganistanski ustav i diskriminaciju Š te napominje da je Ustav Afganistana bio na snazi od 2004. do 2021. godine te da je isti ukinut dolaskom talibana na vlast. Poziva se na Rezoluciju Europskog parlamenta od 23. studenoga 2022. o stanju ljudskih prava i napominje kako se u Rezoluciji nigdje ne spominje da je talibansko preuzimanje vlasti imalo za posljedicu napade na H isključivo u pokrajini Horasan kako to pogrešno zaključuje tuženik, nego da se u Rezoluciji upravo suprotno navodi kako su Islamska država pokrajine Horasan i drugi akteri izvršili velik broj napada na zajednicu H u [adresa] te da bi se ti napadi mogli smatrati zločinom protiv čovječnosti. Također navodi kako je u istoj Rezoluciji navedeno da su članovi zajednice H u [adresa] proizvoljno uhićeni, mučeni, pogubljeni, deložirani te u nekim slučajevima, prisiljeni na bijeg iz zemlje. Napominje kako je tuženiku očigledno nepoznata aktualna situacija u zemlji podrijetla tužitelja, jer nigdje u osporenom rješenju ne navodi aktivnosti ISIS-K i napade koji su na području Afganistana usmjereni na zajednicu H. Poziva se na Izvješća EUAA o situaciji u zemlji podrijetla za 2023. te napominje kako navedeno izvješće potvrđuje kako su pripadnici H kontinuirano izloženi diskriminaciji i da se suočavaju s nasiljem u obliku iznuđivanja novaca putem nezakonitog oporezivanja, prisilnog novačenja i sl. Navodi kako je tijekom postupka jasno iskazivao da je Afganistan napustio zbog činjenice da je pripadnik nacionalne manjine Š, koja je u Afganistanu imala problema s talibanima te da je također naveo i da je zemlju podrijetla napustio jer je osjećao strah od proganjanja kao pripadnik nacionalne manjine H u [adresa] te da je i opisao događaje koji su prethodili i zbog kojih je njegov otac zajedno s obitelji odlučio napustiti Afganistan. Ističe da je zajedno s obitelji napustio Afganistan otprilike dva do tri tjedna nakon što su talibani preuzeli vlast u Afganistanu 15. kolovoza 2021. te smatra da je stoga bilo nužno u postupku utvrditi kakva je situacija bila u državi podrijetla u trenutku kada je istu napustio. Citira izvješća o događajima koji su prethodili odlasku iz Afganistana, a koji su se dogodili u okrugu Malistan, provinciji Ghazni, na području u kojem se nalazilo mjesto u kojem je živio. Navodi kako je tuženik u svezi razloga napuštanja Afganistana zanemario činjenicu da je u trenutku napuštanja Afganistana imao 16 godina i da je odluku o napuštanju donio njegov otac. Ističe kako je tuženik nezakonito ispravio podatak na dostavnici na način da je preko broja 8 navedeno broj 4, a sve kako bi iz iste proizlazilo da je poziv za saslušanje uručen 24. svibnja 2024. Smatra da mu je ovakvim postupanjem povrijeđeno načelo pomoći neukoj stranci. Opisuje diskriminaciju i progon nacionalne manjine H u [adresa] te navodi kako je tuženik prilikom procjene budućeg rizika bio dužan analizirati aktualnu situaciju u zemlji podrijetla te sukladno odredbi članka 28. stavka 2. točke 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti uzeti u obzir aktualne činjenice u zemlji podrijetla i prema potrebni o zemlji kroz koju je putovao. Poziva se na UNHCR – dokument „Zaštita izbjeglica“ i pregled situacije u Afganistanu 2023., Izvješće – US Department of State, Izvješće EUAA za Afganistan – objavljeno u svibnju 2024. Napominje da je u Hrvatsku prvi puta stigao u svibnju 2023. godine kao maloljetnik bez pratnje, a da mu je ciljana zemlja bila Austrija jer mu tamo živi muž od njegove sestre te smatra kako su od strane Republike Austrije prekršena osnovna prava s obzirom da je kao maloljetnik vraćen u Hrvatsku, jer je temeljem medicinske dokumentacije utvrđeno kako ima 18 godina, iako je u trenutku podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Austriji imao 17 godina. Napominje i da Islamska Republika Afganistan nije sigurna zemlje i nije uvrštena na listu sigurnih zemalja podrijetla te navodi kako tuženik nije svoje stavove uskladio s utvrđenjima Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske kojim se preporučuje izbjegavanje svih putovanja u Afganistan. Navodi i kako postoji stvarni rizik da će povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi.

3. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika, da mu se odobri međunarodna zaštita ili podredno da se predmet varati tuženiku na ponovni postupak te da mu se odobri besplatna pravna pomoć uz nadoknadu troškova.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Navodi kako je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te proveo postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Napominje da tužitelj nije nikada imao osobni kontakt i nije imao osobne probleme zbog dolaska talibana na vlast te ističe kako je tužitelj svoje stavove utemeljio na informacijama koje su dostupne u medijima, a ne na svojim osobnim okolnostima. Napominje da je na saslušanju 28. svibnja 2024., tužitelj ispitan te da je utvrđeno pravo stanje stvari vezano također uz identitet tužitelja.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

6. U odnosu na navode tuženika tužitelj se očitovao podneskom od 14. listopada 2024.

7. Sud je 2. lipnja 2025., održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja i njegovog opunomoćenika te opunomoćenika tuženika. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, izvršen je uvid u spis tuženika te je saslušan tužitelj uz prisutnost prevoditelja za farsi jezik.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja (članak 114. stavak 3. Zakon o upravnim sporovima – Narodne novine, 36/24. – dalje ZUS), Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23., dalje Zakon) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

10. Člankom 21. stavkom 1. i 2. Zakona, propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

11. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku po zahtjevu tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj podnesenom 20. prosinca 2023., a prije donošenja odluke tužitelj je saslušan o čemu je sastavljen zapisnik od 28. svibnja 2024.

12. Uvidom u osporeno rješenje razvidno je da se u istome navodi sadržaj izjava tužitelja te razlozi na kojima je temeljio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Isto tako izvršena je procjena vrijednosti materijalnih činjenica i valjanost dokaza, procjena budućeg rizika. Pozivom na odredbe članka 20. Zakona, utvrđeno je da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za priznavanje azila, jer da tužitelj nema osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti iz toga članka. Također je zaključeno da u postupku nije utvrđeno da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju te nije utvrđeno postojanje ozbiljne i individualne prijetnje tražiteljevom životu zbog opće nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjem oružanog sukoba.

13. U obrazloženju tuženik navodi, kako je prema izjavi tužitelja, tužitelj zemlju podrijetla napustio jer je imao problema kao pripadnik nacionalne manjine Š u [adresa], a koji problemi su se intenzivirali dolaskom talibana na vlast, a koji tjeraju manjine da napuste zemlju. Naveo je i da je tužitelj izjavo kako je obitelj napustila Afganistan dva tjedna nakon dolaska talibana na vlast, krajem kolovoza 2021. te da su se otac i majka uspjeli zaposliti u Iranu a da je on radio kao pomoćni krojač te da zbog ponižavajućeg postupanja u Iranu odlučio napustiti Iran i nastaviti se školovati, a da to nije mogao u Iranu jer nije imao dokumente kao i da mu je ciljana zemlja bila Austrija. Nadalje se navodi kako je tužitelj izjavio da je njegova obitelj zbog navedenih razloga napustila Afganistan kako bi imali bolju budućnost te da je tijekom saslušanja tužitelj potvrdio navedene razloge.

13.1. Tuženik je nadalje naveo i da je tužitelji iskazivao o nasilnim postupanjima talibana na temelju informacija koje je čuo u vijestima i na temelju onoga što je čuo od ljudi koji su prije otprilike nekih šest godina, kada su talibani napali Orozgan, natjerani da idu prema Ghazniu. Također je i naveo kako tužitelj nikada nije imao osobni susret s talibanima kao niti njegovi članovi obitelji te da ih nitko nikada nije maltretirao i fizički zlostavljao. Zaključak tuženika je da su tražiteljeve izjave o diskriminaciji zbog toga što je pripadnik nacionalne manjine općenite i ničim potkrepljene te da je tužitelj kao tražitelj zemlju podrijetla napustio iz subjektivnog razloga, da u zemlji podrijetla nije bio izložen mučenju, maltretiranju niti fizičkom nasilju zbog toga što je nacionalna manjina u Afganistanu. Isto tako zaključak tuženika je i da tužitelj tijekom saslušanja nije naveo nikakvu konkretnu incidentnu situaciju u kojoj je njemu osobno bilo onemogućeno ili na bilo koji način ugroženo prakticiranje njegovih vjerskih uvjerenja, a što upućuje na to da tužitelj nije bio suočen s rizikom potrebnim za utvrđivanje opravdanog straha od progona zbog vjerske manjinske pripadnosti. Tuženik se pozvao na Izvješće EUAA vezano za diskriminaciju, članka 22. Afganistanskom ustava koji zabranjuje svaku vrstu diskriminacije i razlikovanja između državljana Afganistana, Izvješće US Department Of State vezano za slobodu unutarnjeg kretanja, imigracije i repatrijacije.

14. U tijeku ovog spora tužitelj je u bitnome iskazivao kao i u upravnom postupku, opisao je način napuštanja zemlje podrijetla, razlog napuštanja, opisao je događaje koji su utjecali na odluku obitelji da napusti Afganistan kao i razloge zbog kojih se ne želi vratiti u zemlju podrijetla.

15. Razmatrajući prigovore tužitelja vezane za analizu i aktualne činjenice o zemlji podrijetla, a imajući u vidu uz tužbu dostavljene izvore podataka na koje se poziva tužitelj, prema ocjeni ovoga suda za sada je izostalo detaljnije obrazloženje tuženika u odnosu na informacije o zemlji podrijetla tužitelja (Afganistan) i vjerojatnost proganjanja u budućnosti s obzirom na njegovu pripadnost ili postojanje stvarne opasnosti od ozbiljne nepravde u slučaju povratka u zemlju podrijetla, kao i eventualne zaštite koja se može pružiti od strane vlasti i institucija u zemlji podrijetla u slučaju povratka tužitelja. Naime, za donošenje pozitivne ili negativne odluke o međunarodnoj zaštiti nužno je između ostaloga utvrditi konkretan element za postojanje ili ne postojanje subjektivne životne ugroženosti tražitelja međunarodne zaštite, a za što su ključne informacije o zemlji podrijetla, jer se njima između ostaloga podupire procjena dokaza.

16. Iz navedenih razloga, prema mišljenju Suda, osporavanim rješenjem povrijeđen je zakon na štetu tužitelja te Sud za sada nije mogao otkloniti prigovore iznesene u tužbi. U ponovljenom postupku tuženik je dužan nakon prikupljenih relevantnih informacija o zemlji podrijetla tužitelja iz različitih javno dostupnih izvora i različitih vrsta izvora radi dobivanja najobuhvatnije slike i materijalnih činjenica utvrđenih u provedenom upravnom postupku ocijeniti je li tužitelju potrebna međunarodna zaštita.

17. Stoga je na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao točki I i II izreke.

18. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužitelj nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj, točkom III izreke odobrena je besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj 140/15. i 155/22.).

19. Budući da je pravnu pomoć pružila ŠŽ pravnica iz udruge „Bez granica“, Zagreb, točkom IV izreke, a u skladu s člankom 9. Pravilnika naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.500,00 eura i to za trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura, trošak sastava podneska – odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 eura i za zastupanje na ročištu 2. lipnja 2025., u iznosu od 500,00 eura.

20. Točkom V izreke odbijen je zahtjev za isplatu preostalog iznosa troškova na ime besplatne pravne pomoći u iznosu od 500,00 eura za podnesak od 20. svibnja 2025. Naime dokumentacija dostavljena uz navedeni podnesak, a koja se odnosi na integraciju tužitelja u hrvatsko društvo te medijska izvješća od kršenju temeljnih prava H u [adresa], mogla je biti i iznesena na ročištu i tim podneskom tužitelj nije pridonio ishodu upravnog spora.

U Zagrebu, 6. lipnja 2025.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I i II ove presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv točke III, IV i V dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. ŠŽ, [adresa],

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33,

3. U spis