Poslovni broj: I Kž-372/2022-5

Poslovni broj: I Kž-372/2022-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću, sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek-Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. J. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženog B. J. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci, broj K-18/2021. od 22. srpnja 2022. u sjednici vijeća održanoj 22. kolovoza 2023.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba optuženog B. J. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Rijeci proglasio je krivim optuženog B. J. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11. činjenično i pravno opisano u izreci te presude i na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11. osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Po članku 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11. prema optuženom B. J. izrečena je uvjetna osuda te je određeno da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženi B. J. u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine, a koje vrijeme počinje teći od pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Po članku 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) oštećeniku stečajna masa iza "Metal Opatija" d.o.o. u stečaju, dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 273.875,00 kune te se s ostatkom imovinsko pravnog zahtjeva oštećenik upućuje na parnicu.

1.2. Po članku 148. stavak 1. ZKP/08. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08. naloženo je optuženom B. J. da u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude podmiri troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna dok će se o ostalim troškovima donijeti posebno rješenje.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi B. J. po branitelju S. V., odvjetniku u R. Optuženik se žali zbog svih žalbenih razloga, a sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da prvostupanjski sud mogao zaključiti da je optuženikova nekretnina kupljena vlastitim sredstvima, a ne oštećenog trgovačkog društva.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. U žalbi optuženika se navodi da je sud pogrešno zaključio koja su sredstva uložena u kupnju nekretnine jer da postoji dokaz da je optuženik stavio kreditni zahtjev i da je javni bilježnik samo ovjeravao potpise na ugovoru o kupoprodaji. Ujedno se tumači iskaz svjedokinje Neve Jelušić u smislu da je ista sigurno primila novčani iznos kada je savjetovala majci daljnje pravne postupke.

6. Međutim, nije u pravu žalitelj kada navodi da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, jer da nema dokaza da bi kupoprodajna cijena bila isplaćena iz sredstava poduzeća tvrtke M. O. d.o.o"., gdje je optuženi B. J. bio direktor u razdoblju od srpnja 2006. do kolovoza 2007. Naime, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio nespornim da je B. R. kao prodavatelj sklopila 15. svibnja 2007. s B. J. kao kupcem ugovor o prodaji nekretnina kčbr. u naravi kuća, gospodarska zgrada i dvorište ukupne površine 740 m2 upisanih u zk.ul..k.o. K. (pri čemu su prethodno stranke o toj kupoprodaji sklopile predugovor 27. srpnja 2006.) te da je B. R. 15. svibnja 2007. prodala kupcu M. O. d.o.o. zastupanom po direktoru optuženom B. J. poslovni udio u trgovačkom društvu R. g. d.o.o, a to društvo bilo je vlasnik nekretnina ukupne površine 4.090 m2 (kčbr., u naravi oranice, vinogradi i šuma, upisane u zk.ul k.o. K.) pri čemu je prethodno dana 22. ožujka 2007. povećala temeljni kapital trgovačkog društva R. g. d.o.o. sa iznosa od 20.000,00 kuna na iznos od 4.426.400,00 kuna upravo unosom u to trgovačko društvo opisanih nekretnina.

7. Prvostupanjski sud je ispravno analizirao vrijednosti nekretnina koje je kupio optuženi B. J. kao fizička osoba i nekretnina koje su činile glavninu imovine i vrijednosti poslovnog udjela trgovačkog društva R. g. d.o.o., a koji je poslovni udjel B. R. prodala trgovačkom društvu M. O. d.o.o. zastupanom po direktoru, optuženom B. J. i osnovano zaključio da je nekretnina koju je od B. R. kupio optuženik osobno manja od stvarne tržišne vrijednosti te nekretnine, dok je cijena poslovnog udjela trgovačkog društva R. g. d.o.o., a koja u suštini odgovara vrijednosti nekretnine koja je činila glavninu imovine trgovačkog društva R. g. d.o.o. neadekvatno visoko ugovorena i ne odgovara tržišnoj vrijednosti te nekretnine. Takvu analizu i ocjenu vrijednosti nekretnina prihvaća kao ispravnu i drugostupanjski sud, budući da ona proizlazi iz vrlo detaljnog i sveobuhvatnog vještačenja koje je proveo vještak za graditeljstvo i procjene nekretnina B. K., a čiji se zaključci o podcijenjenosti nekretnine koju je optuženik kupio za sebe u suštini podudaraju s podacima o daljnjem pravnom prometu (kupoprodaji) dijela nekretnina koje je prvotno kupio optuženik za sebe (kčbr. u naravi kuća, gospodarska zgrada i dvorište ukupne površine 740 m2 upisanih u zk.ul.k.o. K.), a potom ih nakon parcelacije dana 25. kolovoza 2010. prodao J. G. po znatno višoj cijeni.

8. Također, nije u pravu žalitelj kada navodi da je zahtjev za kreditom dokaz da je nekretnina kupljena vlastitim sredstvima jer je isto suprotno mišljenju vještaka za graditeljstvo i procjene nekretnina B. K. na koje se prvostupanjski sud u obrazloženju i pozvao.

8.1. Zbog toga žalba optuženika nije osnovana.

9. Iako se optuženik izričito ne žali zbog odluke o kazni, kako je isti izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja temeljem članka 478. ZKP/08. ista u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni.

9.1. Ispravno je prvostupanjski sud optuženiku cijenio kao olakotno dosadašnju neosuđivanost, od počinjenja djela je proteklo 15 godina, visoku životnu dob ( preko 70 godina) i zdravstvene poteškoće, dok je kao otegotno cijenjena upornost u počinjenju kaznenog djela i nanesena šteta pravnoj osobi. Osnovano je izrečena uvjetna osuda, optuženik je osuđen na kaznu zatvora od jedne godine s rokom kušnje od tri godine, koja kazna će ostvariti svrhu kažnjavanja.

10. Slijedom iznesenog, budući da ni ispitivanjem pobijane presude u skladu s člankom 476. stavak 1. ZKP/08. nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju članka 482. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 22. kolovoza 2023.