Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-1765/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja KK, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Pauli Eškinja Orešković, odvjetnici u Biogradu na Moru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko- upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. svibnja 2025. u prisutnosti osobno tužitelja, punomoćnice tužitelja Paule Eškinja Orešković, odvjetnice u Biogradu na Moru i zz tuženice KKG, državnoodvjetničke savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, na ročištu za objavu presude 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj KK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stekao pravo vlasništva za cijelo nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] oznake [adresa], u naravi pašnjak površine 4922 m[2] , k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru i to za cijelo, a što je tuženik Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, dužan priznati i dopustiti da tužitelj temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti, zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva na označenoj nekretnini, upisom tog prava vlasništva na svoje ime, i to za cijelo, uz istovremeno brisanje postojećeg upisa prava vlasništva na toj nekretnini s imena tuženika, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju ŠK, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.879,64 EUR ( dvijetisućeosamstosedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. lipnja 2025., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 17. kolovoza 2024. navodi da je izvanknjižni vlasnik nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] oznake [adresa] u naravi pašnjak površine 4922 m2 k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Biograd na Moru. Tužitelj da je sukladno članku 186.a), st. 1. Zakona o parničnom postupku podnio tuženiku zahtjev za mirno rješenje spora, ali da na njegov zahtjev nije odgovoreno pa protekom roka za odgovor da podnosi ovu tužbu. Vlasništvo predmetne nekretnine tužitelj da je stekao nasljeđivanjem iza smrti svog pokojnog oca DK i na temelju usmene sporazumne diobe s braćom ĐK, K i FK te sestrama Š i D, koji su upravo njemu prepustili u posjed i vlasništvo predmetnu česticu, a on je predmetnu nekretninu usmeno darovao ovom podnositelju zahtjeva. Nadalje navodi da je na predmetnoj nekretnini međa vidljiva. Na predmetnoj nekretnini da se nalaze ostaci suhozida. Predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženika. Predmetna nekretnina da se inače nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu obitelji KK još od 1900-ih godina. Dakle, da je razvidno da je tužitelj sam i putem svojih prednika u posjedu sporne nekretnine preko sto godina. Predmetna nekretnina da se koristila za ispašu stoke od davnina, a danas da se nalaze ostaci kamene ozidane štale. Radi neusklađenog zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim stanjem tužitelj da ima stvarni i pravni interes da stvarno stanje uskladi sa zemljišnoknjižnim stanjem, te radi izloženog da podnosi ovu tužbu te predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 10. rujna 2024. se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da prvotno ističe kako je tužitelj KK sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a o čemu je dostavljen zapisnik sastavljen u postupku preoblikovanja posl.br. Z-10211/2015/579 od 18. listopada 2016., te u kojem postupku je kao vlasnica upisana Republika Hrvatska. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku broj: Su-IV- 246/2015 usvojen je zaključak da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK pa u prethodno navedenoj situaciji kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan. U situaciji kada se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju (npr. takva stranka je naknadno tj. nakon okončanja zemljišnoknjižnog postupka stekla pravo vlasništva) uspjeh tužitelja ovisit će prvenstveno o tome je li ili ne dokazao tužbenu osnovu. Budući da je tužitelj u postupku obnove izjavio prigovor koji je Općinski sud u Zadru u svojoj odluci posl. br. Z- 33616/2021 od 30. studenog 2021. odbacio kao nepravodoban, kao i što nije podnio tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK, te da se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju, to sukladno gore navedenom stavu Vrhovnog suda tužitelj ne može podnijeti tužbu radi utvrđenja prava vlasništva i tužbeni zahtjev treba odbiti kao neosnovan. Nadalje, iz priložene dokumentacije uz tužbu te drugih predloženih dokaza od strane tužitelja ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Iz priloženih dokaza je razvidno kako predmetna nekretnina odgovara čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, a koja ne čini sadržaj ni jedne priložene isprave uz tužbu. Osim toga, predmetna nekretnina je nastala od kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere koja je bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja krša za razdoblje 1982. – 1991., odnosno na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama. U tom smislu tuženica ističe da je rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-374/1998 tj. od 12. siječnja 2000., a da je u vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bio zastoj dosjedanja. Budući da se u tužbi navodi da je predmetna nekretnina u dugogodišnjem posjedu tužitelja i njihovih prednika, to je za pretpostaviti da se tužitelji pozivaju na stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a za isto moraju biti ispunjene određene pretpostavke prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Uostalom, ističe se da je tuženica Republika Hrvatska sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige, te uknjižila svoje pravo vlasništva, što znači da je prestalo poštenje posjeda tužitelja (ako ga je ikad i bilo), budući da je saznao da mu ne pripada pravo na posjed u dovršenom postupku obnove zemljišne knjige. Slijedom svega naprijed navedenog zakonski zastupnik tuženice Republike Hrvatske predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.

3. U dokazne svrhe sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem: izvod iz katastarskog plana DGU, Područni ured za katastar Zadar, odjel za katastar nekretnina Biograd na Moru ( list spisa 3), geodetska podloga Geobiro d.o.o. od srpanj 2023. (list spisa 4), zahtjev za mirno rješenje spora s povratnicom (list spisa 5-6), izjava ĐK ovjerena od strane javnoga bilježnika Drage Burazera pod borjem OV-8604/2023od 6. listopada 2023. (list spisa 7-8), izjava KK ovjerena od strane javnog bilježnika Drage Burazera u Biogradu na Moru pod brojem Ov-8606/2023 od 6. listopada 2023. (list spisa 9-10), zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 11), Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja Krša za razdoblje 1982. do 1990. (list spisa 19-21), zapisnik sačinjen 30. studenog 2021. povodom prigovora KK, posl. br. Z-33616/2021 (list spisa 23-24), zapisnik sačinjen povodom preoblikovanja zemljišne knjige br. Z-10211/2015/579 od 18. listopada 2016. (list spisa 25-27), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Biogradu na Moru iza pok. ŠKG posl. br. O-96/96 od 5. veljače 1999. (list spisa 44-45), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Frane Vlatkovića, dipl. ing. geod. (list spisa 56-58), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Marije Jurić, dipl. ing. agr. (list spisa 71-84), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Jasminke Ćoze, dipl. ing. građ. (list spisa 90-101), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 51-52), u svojstvu svjedoka saslušan je ČK (list spisa 63), EK (list spisa 64), AK (list spisa 65), BK (list spisa 66), HK (list spisa 67) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja KK (list spisa 110).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je stekao pravo vlasništva nekretnine pobliže označene u izreci ove presude, što je tuženica dužna priznati i trpjeti da tužitelj svoje pravo vlasništva predmetne nekretnine upiše na svoje ime, uz istovremeno brisanje tog vlasničkog prava s imena tuženice za cijelo.

6. Između stranaka nije sporno da je tuženica upisana vlasnicom predmetne nekretnine za cijelo. Ujedno nije sporno da se tužitelj u skladu s odredbom članka 186.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru ( dalje u tekstu: ODO) zahtjevom za mirno rješenje spora, a na koji zahtjev tuženica nije odgovorila u zakonom propisanom roku (list spisa 5-6).

7. Među strankama je sporno je li tužitelj ispunio uvjete za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću.

8. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik je predmetnu nekretninu identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja pašnjak obrastao niskim raslinjem

– makijom i šmrikom. Vještak građevinske struke je na uviđaju naveo da se na predmetnoj nekretnini nalazi štala 8,10x4,80 m, širine zidova oko 60-65 cm, te visine zidova od 60-100 cm te su okolo zidova vidljivi komadi kamena zbog urušavanja. Vještakinja poljoprivredne struke je prilikom uviđaja navela da se na predmetnoj parceli nalaze četiri masline i jedan čempres koje je pregledala, fotografirala te će nalaz i mišljenje dostaviti u naloženom roku.

9. Iz nalaza i mišljenja Stalnog sudskog vještaka Marije Jurić, dipl. ing. agr. (list spisa 71-84) proizlazi da predmetna nekretnina u naravi predstavlja kamenjarski pašnjak koji je obrastao niskim raslinjem, šmrikom te pojedinačnim stablima crnika i alepskih borova te je sa svih strana obilježena željeznim stupovima. Nadalje vizualnim i neposrednim opažanjem sadnice maslina i čempresa na predmetnoj nekretnini vještakinja je navela da stablo masline br. 1 je regenerirano iz starog panja. Ostatci panja da se nalaze neposredno iznad površine zemlje iz kojeg su razvijena tri izdanka masline. Nadalje maslina br. 2 da je po vizualnom pregledu najvjerojatnije svojedobno bila posječena te se iz panja ili korijena razvio izdanak kojeg je pregledala i fotografirala. Nadalje kod masline br. 3 nisu vidljivi dijelovi panja, tako da je pregledala deblo i uzela potrebne parametre koji su potrebni za izradu vještva. Maslina br. 4 koja se nalazi uz među predmetne nekretnine, navodi da je svojedobno bila posječena te su iz starog panja i korijena izrasli izdanci koje je pregledala. Navodi da se stablo čempresa nalazi u neposrednoj blizini prvih triju maslina. Zaključno vještakinja navodi da je stablo masline br.1 starije je od 50 godina, stablo masline br. 2 (izdanak) starije je od 30 godina, stablo masline br.3 starije je od 30 godina, stablo masline br.4 (izdanci) stari su približno 10 godina, a stablo čempresa starije je od 60 godina. Ujedno je stalna sudska vještaka kao prilog nalazu i mišljenju dostavila i fotografije zatečenog stanja na licu mjesta koje prikazuju maslinu broj 1, maslinu broj 2, maslinu broj 3, maslinu broj 4 te stablo čempresa.

10. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Jasminke Ćoze, dipl. ing. građ. (list spisa 90-101) proizlazi da je predmetna nekretnina u naravi zapuštena poljoprivredna površina omeđena čeličnim šipkama; na središnjem dijelu predmetne nekretnine se nalaze kameni ostaci nekadašnje štale izvedene tehnikom suhozida, a na jugozapadnom dijelu predmetne nekretnine se nalazi jama za odlaganje stajskog gnoja. Nadalje navodi da su na snimci iz 1968. vidljivi obrisi građevine koja odgovara zatečenoj formi suhozida uočenoj tijekom očevida 7. veljače 2025., zbog zatečenog stanja i vrste gradnje kao i činjenice da predmetna struktura nije održavana niti obnavljana, zaključuje da je ista starija od 1968. godine. Nadalje, da je činjenica da su još prapovijesni ljudi gradili suhozide odnosno nastambe od suhozida u kombinaciji s drvetom te da su suhozidne forme vidljive u krajobrazu nastajale kroz više stotina godina te je očito da je točno vrijeme izgradnje predmetnog suhozida nemoguće egzaktno odrediti. Navedeno dovodi do zaključka kako se oblik i površina predmetne čestice, posebice na dijelu gdje se nalaze kameni ostaci nekadašnje štale i jame za odlaganje stajskog gnoja, nije mijenjao već duži vremenski period, odnosno barem 60 i više godina, dok zaključuje da su predmetne građevine stare najmanje 60 godina.

11. Uvidom u Program gospodarenja šumama i šumskim zemljištima biogradskog užeg područja Krša za razdoblje 1982. do 1990. (list spisa 19-21) proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere obuhvaćena Programom u površini od 16149 m[2] .

12. Uvidom u zapisnik posl. br. Z-33616/2021 sačinjenog u povodu prigovora predlagatelja ovdje tužitelja KK proizlazi da je raspravnim rješenjem odbačen kao nepravodoban prigovor predlagatelja ovdje tužitelja, a ujedno je naznačeno da nezadovoljna stranka svoja prava može ostvariti predu sudom ili u postupku pred drugim nadležnim tijelom.

13. Iz zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. br. Z-10211/2015/579 od 18. listopada 2016. razvidno je da kat. čest. [katastarska čestica] odgovara dijelu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere s upisanom pravom vlasništva Republike Hrvatske za cijelo. Ujedno proizlazi da je pristupio KK, koji je prema posjedovnom listu 493 evidentiran kao posjednik kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za cijelo.

14. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Biogradu na Moru posl. br. O-96/96 od 5. veljače 1999. (list spisa 44-45) razvidno je da su iza pok. ostavitelja NK pok. TK, rođenog **.**.1926., a umrlog **.**.1996. proglašeni nasljednici i to: supruga OK, sin KK, sin DK, sin ĐK, RK i FK. Uvidom u citirano rješenje nije razvidno da bi predmetna nekretnina predstavljala ostavinsku imovinu (bilo kao knjižno ili izvanknjižno vlasništvo pok. ostavitelja).

15. Svjedok ČK je u svom iskazu (list spisa 63) naveo da mu je poznato da je predmetnu nekretninu KK stekao od svoga oca pok. K, a on od svog oca pok. TK. To da mu je sve dobro poznato jer cijeli svoj život (78 godina) živi u [adresa], a osobno da je poznavao pok. K koji je preminuo negdje 1996. s kojim je znao igrati na karte, a navodi da se sjeća dobro i pokojnog TK koji je umro negdje 1961./1962. Istaknuo je da nitko nikada nije Đ, pok. TK i pok. K nije osporavao pravo korištenja (posjedovanja) ove parcele. Naveo da je da dobro sjeća i lugara pok. JK koji je prolazio ovim predjelom, ali ne zna je li on zalazio u ovu parcelu koja danas pripada KK. Nakon što je svjedoku predočena skica sudskog očevida s priloženim fotografijama svjedok je naveo da predočene fotografije prikazuju predmetnu parcelu. Naveo je da je na predočenim fotografijama razvidna stara štala koju je izgradio pokojni TK, a tu su pokojni TK i pokojni F čuvali ovce. Naveo je da mu je poznato da je pokojni F posadio dvije do tri masline, a dok su pokojni F i pokojni TK predmetnu parcelu koristili radi držanja ovaca. Zaključno je naveo da je nekretnina bila ograđena dijelom suhozidom, a dijelom plotom.

16. Svjedok EK je u svom iskazu (list spisa 64) naveo da predmetna parcela danas pripada KK, a na njoj da se dvije, tri masline, jedan bor, dok je nekad bila i kuća u kojoj je živio djed tužitelja pok. GK, a danas da se nalazi jedna mala kamenica. Istaknuo je da ova parcela predstavlja djedovinu tužitelja. On da ju je stekao od svog oca pok. K kojeg se dobro sjeća, on je preminuo 1996. (na zapisniku očitom omaškom navedeno da je tada rođen što je konstatirano na listu spisa 110), a pokojni F je ovu parcelu stekao od svog oca pok. TK kojeg je također poznavao, a umro je 1962. Naveo je da je još kao dječak od nekih 10, 11 godina prolazio pored ove parcele budući je tim putem vodio blago na ispašu. Nakon što mu je predočena skica sudskog očevida s priloženim fotografijama svjedok je naveo da se na predočenim fotografijama vide kameni ostaci te ranije kuće, a to je predstavljala i štala gdje su pok. TK i pok. F držali ovce. Kao dječak je viđao pok. TK i pok. K kako na svojoj parceli kako drže blago. Nadalje je istaknuo da nitko iz šumarije nije branio niti pok. K, niti pok. TK korištenje ove njihove parcele. Lugari da su dolazili na ovo područje i to pok. JK i pok. UK, ali da oni nikad nisu zalazili na ovu parcelu od KK. Zaključno je naveo da je parcela ograđena dijelom suhozidom, dijelom plotom.

17. Svjedok AK je u svom iskazu (list spisa 65) naveo da mu je dobro poznata predmetna parcela jer da je još kao dijete od osam godina s majkom prolazio pored ove parcele goneći blago. Na ovoj parceli da je viđao pok. Č", djeda tužitelja kojeg ne zna pod pravim imenom, a viđao ga je kako na toj parceli drži blago. Sjeća se da je pok. Č viđao na ovoj parceli kako radi s kamenom, on da je tu napravio kamenicu i od kamena jedan mali objekt gdje je držao blago. Nakon što je svjedoku predočena skica sudskog očevida s priloženim fotografijama svjedok je naveo da fotografije 1 do 4 prikazuju tu malu građevinu s kamenom koju je gradio pok. Č. Nadalje je naveo da je tužiteljev otac također tu držao ovce, pok. K se dobro sjeća jer su čak skupa išli i na posao, a poznato mu je da je pok. F umro 1996. Nadalje je naveo da je nekretnina oduvijek ograđena smrikom, a u nekim dijelovima suhozidom. Lugari da nikad nisu dolazili na ovaj predio te da nitko nije branio korištenje ove parcele pokojnom Č, niti pok. K, a nitko treći nije smetao tužitelju niti njegovom djedu i ocu pravo posjedovanja ove parcele.

18. Svjedok BK je u svom iskazu (list spisa 66) naveo da mu je poznata predmetna parcela koja danas pripada KK. Poznato mu je da na predmetnoj parceli danas ima par maslina, jedan bor i jedan čempres, a poznato mu je da je pok. E, djed tužitelja stalno nešto radio po ovoj parceli, zidao je suhozid, sjekao je šmriku. Doda je da se ne može sjetiti pravog imena djeda tužitelja, ali poznaje ga po nadimku " E" vrlo dobro ga se sjećam i on je preminuo 1962. Naveo je da je E na ovoj parceli držao i blago u čemu ga nitko nije smetao. Nadalje pokojnog A da je naslijedio njegov sin pok. F koji je umro negdje pred Domovinski rat, a pokojni F je također stalno nešto radio po ovoj parceli, tukao bi kamen, održavao ovu parcelu čistom sijekući šmriku i slično, a također je držao blago. To sve mu je poznato jer je još kao dječak od deset godina prolazio putem koji se nalazi pored ove parcele. Koliko pamti predmetna parcela je ograđena sa svih strana, negdje suhozidom, a negdje šmrikom. Lugari da su navraćali na ovaj predio, ali nitko niti pok. K niti njegovom ocu nije branio koristiti ovu parcelu. Nije čuo da bi bilo među braćom i sestrama KK nekakvog spora vezano za ovu parcelu.

19. Svjedok HK je u svom iskazu (list spisa 67) naveo da mu je poznata predmetna parcela koja danas pripada KK, a budući da se njegova njiva nalazila preko puta ove predmetne parcele. Nadalje je naveo da je odrastao na ovom području, pa da se jako dobro sjećam i pok. Č, je je kao dječak dolazio kod njega u kuću, a pamti ga da je stalno nešto s kamenom radio na ovoj parceli. Napominje da je kao dječak znao navraćati na ovu parcelu jer ga je zanimalo što to radi pa je tako vidio da je napravio i kamenicu, a da se on čak kao dijete znao napiti iz te kamenice. Naveo je da je pokojni Č je na ovoj parceli držao ovce, koji je tu parcelu ogradio šmrikom, kako bi na parceli sjekao šmriku tako bi ograđivao parcelu tim plotom. Naveo je da je pokojnog Č naslijedio Zlatkov otac kojeg su zvali " B", a pravo ime mu je F koji je nastavio parcelu koristiti na isti način kao i njegov otac. Naveo je da je pokojni F umro negdje iza Domovinskog rata, a pokojni Č 60-ih godina prošlog stoljeća. Predmetna parcela da je ograđena kao i ranije šmrikom, a u jednom dijelu da je bilo suhozida.

20. Tužitelj KK je u svom stranačkom iskazu (list spisa 110) naveo da je predmetnu parcelu stekao od svog oca pokojnoga K, a on da je istu stekao od djeda TK zv. " Č". Unutar obitelji da nije bilo spora i da se podijelio sa braćom i sestrom i ova parcela je pripala njemu, dok su braća i sestre dobili neke druge parcele. Naveo je da je pokojni otac na ovoj parceli čuvao blago, a na njoj se nalazi i ruševina od štale dimenzija nekih 8x4,50 m koju je napravio još njegov pokojni djed TK, a što mi je pričao otac F jer se djeda ne može sjećati s obzirom da je rođen 1960., dok je djed preminuo 1962. Ova parcela da je ograđena sa plotom i sa šmrikom. Na istoj da se nalaze jedno tri do četiri stara stabla maslina i jedan bor koji su tu oduvijek nalaze. Unazad petnaest godina i on da je čuvao na ovoj parceli koze sve dok mu se supruga nije razboljela. Nitko nikada pa tako nitko od države ili šumarije nije njemu ni njegovoj obitelji nije osporavao vlasništvo ove parcele. Nadalje je naveo da se na predmetnoj parceli nalazi ruševina od štale u kojoj je njegov pokojni djed ponekad znao spavati s blagom, a on da je još kao dijete znao pomagati ocu u čuvanju blaga pa je i on znao prespavati s blagom. Zaključno je naveo da njegov otac nije plaćao nikakvu naknadu za korištenje šume niti su lugari njemu i njegovoj obitelji branili korištenje ove parcele na kojoj je oduvijek bilo samo šmrike tj. niskog raslinja i zelenike.

21. Prema odredbi članka 114. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), a koja odredba određuje što predstavlja pravni temelj stjecanja vlasništva, proizlazi da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

22. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.

23. Odredbom članka 159. stavka 1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

23.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

23.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

24. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

25. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

26. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

27. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

28. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetne nekretnine jer su posjed vršili samostalno, jer su tom nekretninom gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretninama i svojatanju nekog prava na istoj) pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.). S druge strane, tuženica nije iznijela niti jednu tvrdnju o tome na koji je način ona posjedovala ovu nekretninu, a očito je da je predmetna nekretnina održavane te nije zapuštene i neprohodna, pri čemu to nedvojbeno nije rezultat posjedovanja i održavanja od strane tuženice.

29. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka ČK (rođen 1947.), EK (rođen 1947.), AK ( rođen 1949.), BK (rođen 1952.) i HK (rođen 1954.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetne nekretnine koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, a ujedno cijeneći da su svjedoci mještani Raštana, male sredine ( gdje se i nalazi predmetna nekretnina) u kojoj su međusobno povezani, da su imajući u obzir navedeno iskazivali iscrpno i suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i materijalnim dokazima u spisu. Pa su tako petorica svjedoka iskazala da je predmetna parcela oduvijek u posjedu obitelji HK, pa tako još u posjedu tužiteljevog djeda pok. TK nadimka „ Č“ ( kojeg su poznavali svi saslušani svjedoci), koji je na predmetnoj nekretnini držao blago te radio s kamenom, a nakon njega parcela da je bila u posjedu tužiteljevog oca pok. DK koju predmetnu nekretninu nastavio koristiti kao i tužiteljev djed, a danas je ista u posjedu tužitelja. Ujedno svi svjedoci su suglasno naveli da predmetna nekretnina koja je oduvijek ograđena dijelom suhozidom, dijelom plotom, dok je svjedok ČK naveo da se na predmetnoj parceli i ranije nalazilo nisko raslinje, dok je svjedok EK u tom kontekstu naveo da se parcela nije u bitnom promijenila. Zaključno svi svjedoci su suglasno naveli da tužitelja nitko unutar obitelji niti bilo od Šumarije ili bilo tko trećeg smetao u posjedu predmetne nekretnine.

30. Nadalje, prema utvrđenjima ovog suda, u naravi radi se o nekretnini ograđenoj oduvijek dijelom suhozidom, a dijelom plotom, koju je obitelj tužitelja generacijama koristila za ispašu blaga, a potom i sadnjom maslina koje i danas egzistiraju na terenu što je utvrđeno i uviđajem na licu mjesta te provedenim vještačenjem po vještaku poljoprivredne struke Marije Jurić, na temelju kojeg je ovaj sud utvrdio da na predmetnoj nekretnini, između ostalog egzistira stablo masline procijenjene starosti preko pedeset godina, te jedno starije od trideset godina. Ujedno, iskazi svjedoka su potkrijepljeni i vještačenjem stalne sudske vještakinje Jasminke Ćoze, prema kojem nalazu i mišljenju proizlazi da kameni ostaci nekadašnje štale i jame za odlaganje gnojiva stariji od šezdeset godina, a na kojoj nekretnini nitko treći nikad nije polagao pravo vlasništva, iz čega slijedi da na dan stupanja na snagu ZID ZŠ-a 16. listopada 1990., (kojim je Republika Hrvatska postala vlasnikom šuma i šumskog zemljišta), iste nisu predstavljale šumu ( niti šumsko zemljište).

30.1. Pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena je 16. listopada 1990., stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama („Narodne novine broj 41/90, dalje ZID ZOŠ), te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje su do tada bile u društvenom vlasništvu, postale vlasništvo Republike Hrvatske, s time da se prema odredbi čl. 4. ZOŠ-a, šumom prema tom Zakonu smatralo zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastojine na površini većoj od 10 ari, a da se šumom nisu smatrale odvojene skupine šumskog drveća na površini do 10 ari, šumski rasadnici, vjetrobrani, pojasevi, drvoredi, ni parkovi u naseljenim mjestima, dok se šumskim zemljištem, prema tom Zakonu, smatralo zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je zbog svojih prirodnih osobina i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma.

30.2. S obzirom da je tuženica tijekom postupka isticala da rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na šumama i šumskom zemljištu počeo teći tek od odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-374/1998 od 12. siječnja 2000., a da je u vremenu od 6. travnja 1941. do 12. siječnja 2000. na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske bio zastoj dosjedanja, za ukazati je da je u pogledu dosjedanja na šumskom zemljištu koje je do pretvorbe bilo u društvenom vlasništvu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju poslovni broj Revd-3164/2022-2 od 24. siječnja 2023. nije dopustio reviziju jer je o pitanju stjecanja prava vlasništva dosjelošću na šumskom zemljištu zauzeto pravno shvaćanje (npr. u odlukama poslovni broj Rev-1424/2021 od 4. siječnja 2022., Rev-291/2014-2 od 17. travnja 2018., Rev- 3014/2019 od 12. svibnja 2020.). Prema pravnom shvaćanju iz tih odluka za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga, sve do 17. studenoga 1999.

31. Slijedom provedenih dokaza, nekretnina koja je predmet ovog postupka, najmanje od pedesetih godina prošlog stoljeća, po svojoj naravi nije šuma niti šumsko zemljište.

32. Slijedom svih naprijed izvedenih dokaza, sud je utvrdio da je predmetna nekretnina u cijelosti uživana po prednicima tužitelja, koju je koristio još djed tužitelja pok. GK, koji je na istoj držao blago potom tužiteljev otac pok. DK ( rođen 1926., a umro 1996. kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju, posl.br. O-96/969 od 5. veljače 1999.), koji je nekretninu koristio na isti način, a potom tužitelj ( što proizlazi iz Izjava ĐK ovjerene od strane javnog bilježnika Drage Burazera pod brojem OV-8064/2023 od 6. listopada 2023. na listu spisa 7-8 i Izjave KK ovjerene od strane javnog bilježnika Drage Burazera pod brojem OV-8064/2023 od 6. listopada 2023. na listu spisa 9-10), a koje nitko nikada nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine, manifestirajući mirni vlasničkopravni zahtjev, pa su po stavu ovog suda predmetna nekretnina je još od najkasnije pedesetih godina prošlog stoljeća, u samostalnom posjedu tužiteljevog prednika pa sve do tužitelja kojeg nitko nikada niti unutar obitelji niti netko treći nije ometao u posjedovanju odnosno korištenju sporne nekretnine, pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva.

33. Nadalje, ukazuje se neosnovanim navodi tuženice koje je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da je tužitelj sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige, a nije podnio tužbu za ispravak u smislu odredbe čl. 197. ZZK, dok se predmetna tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju zbog čega da tužitelj ne može podnijeti tužbu radi utvrđenja prava vlasništva.

33.1. Naime, tužbom za ispravak (članak 205. Zakona o zemljišnim knjigama, „Narodne novine“ br. 63/19., 128/22., 155/23., dalje u tekstu: ZZK/19, odnosno članak 197. Zakona o zemljišnim knjigama, „Narodne novine“, br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10. 55/13., 60/13., dalje u tekstu: ZZK/96, koji je bio važeći u vrijeme provođenja postupka preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]) štite se prava na nekretninama koja su povrijeđena provedbom upisa u postupku obnove ili osnivanja zemljišne knjige te u pojedinačnom ispravnom postupku. Dakle, tužba na ispravak je kondemnatorna tužba kojom se pravna zaštita postiže brisanjem nevaljane uknjižbe. S druge strane, tužbeni zahtjev kojim se zahtijeva utvrđenje prava vlasništva i ovlast za uknjižbu nije zahtjev iz tužbe za ispravak. Dakle, riječ je o stvarnopravnoj deklaratornoj tužbi koju podnosi izvanknjižni vlasnik s ciljem da se utvrdi njegovo pravo vlasništva na određenoj nekretnini sa zahtjevom za uknjižbu. Dakle, prigovorom i tužbom za ispravak u postupku obnove zemljišne knjige osporavaju se provedeni upisi s ciljem zaštite knjižnog prava od povrede i uznemiravanja, nevaljanim uknjižbama u postupku obnove (preoblikovanja) zemljišne knjige. Stoga se prigovor i tužba za ispravak međusobno ne isključuju s tužbom za utvrđenje prava vlasništva kojom se utvrđuje postojanje prava vlasništva.

33.2. Slijedom čega, po stavu ovog suda nema zapreke da tužitelj svoju pravnu situaciju razriješi i podnošenjem tužbe za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću. Svako drugo tumačenje, predstavljalo bi pretjerani formalizam te bi dovelo do povrede prava tužitelja na pristup sudu. ( presuda Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj: Gž- 238/2023 od 20. ožujka 2024.).

34. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

35. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

35.1. Tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora ( 1.400,00 EUR) priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 3. prosinca 2024., 7. veljače 2025., 19. veljače 2025. i 27. svibnja 2025. (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife) od po 100 bodova. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska 5. kolovoza 2025. iznosu od 25 bodova budući da spisu ne prileži podnesak tužitelja od navedenog datuma. Dakle, tužitelju je priznato ukupno 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.000,00 EUR, a uvećano za PDV od 25 % iznosi 1.250,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 1.550,00 EUR, iznos sudske pristojbe za tužbu u zatraženom iznosu od 26,55 EUR, koji je tužitelj platio i dostavio dokaz u spis, kao i za sudsku pristojbu na ovu presudu u iznosu od 53,09 EUR, s obzirom je upravo tužitelj pristojbeni obveznik plaćanja iste.

35.2. Slijedom čega, tužitelju je priznat ukupni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.879,64 EUR, dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troškova parničnog postupka u visini preko dosuđenog, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od donošenja ove presude (6. lipnja 2025.) pa do isplate, u skladu s odredbom članka 151. stavka 3. ZPP-a, po stopi određenoj u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.).

36. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci presude

Biograd na Moru, 6. lipnja 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćnici Pauli Eškinja Orešković, odvjetnici u Biogradu na Moru

- tuženici po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko – upravni odjel.