P-729/2023-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sudcu Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja VT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jere Matić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene Župe sv. Nikole iz Komiže, Alojzija Stepinca 10, OIB 70266556876, koju zastupa punomoćnik Zoran Cvitković, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. travnja 2025. u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika i punomoćnika tužene, na ročištu radi objave dana 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se da je tužitelj VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], vlasnik dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 46, KO [katastarska općina], u Mezoportu na otoku Biševu, ukupne površine 364 m2, koji je označen u Skici lica mjesta, koju je izradio ing. geod. Rajko Radišić, dana 28. listopada 2024., označen žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-NJ-O-P-A , a koji se u naravi sastoji od ex poslovne zgrade (objekta) ukupne površine 47 m2 označen narančastom bojom, natkrivenih terasa ukupne površine 90 m2 koje su označene zelenom bojom i pripadajuće zemljište ukupne površine od 227 m2, sve za cijelo. II Ovlašten je tužitelj VT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem ove presude i prijavnog lista zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva novonastalih čestica označenih kao dio čest. zem. [katastarska čestica], ZU 46 KO [katastarska općina], u Mezuportu na otoku Biševu , ukupne površine 364 m2, koji je označen u Skici lica mjesta, koju je izradio ing. geod. Rajko Radišić, dana 28. listopada 2024., označen žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-NJ-O-P-A, a koji se u naravi sastoji od ex poslovne zgrade (objekta) ukupne površine 47 m2 označen narančastom bojom, natkrivenih terasa ukupne površine 90 m2 koje su označene zelenom bojom, i pripadajuće zemljište ukupne površine od 227 m2, temeljem Geodetskog elaborata za potrebe provođenja promjene u katastru zemljišta, za cijelo uz istovremeno brisanje prava vlasništva u navedenom dijelu nekretnine s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

III Dužan je tuženik u roku od 15 dana od donošenja presude, ukoliko se usprotivi tužbi, nadoknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka." II Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu 1.625,00 eur.

Obrazloženje

1. Dana 21. veljače 2022. zaprimljena je tužba kojom je tužitelj ustao protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva na dijelovima nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], ZU 46 KO [katastarska općina], u Mezuportu na otoku [adresa]. U bitnom se navodi kako je tužena vlasnik označene nekretnine na kojoj je tužitelj prije 2000. započeo s izgradnjom objekta uz znanje lokalnog svećenstva i u tijeku cijelog razdoblja do danas razgovarao s predstavnicima tužene kako bi se ta gradnja formalizirala. S tim u vezi, stranke su privremeno regulirale status tužitelja sklapanjem ugovora o zakupu nakon što je izgrađen objekt, a tužena je dodatno dozvolila tužitelju postavljanje i izgradnju kioska za obavljanje ugostiteljske djelatnosti te štekata sa stolovima i stolicama. Na okolnost osnovanosti navoda kako je ugovor o zakupu sklopljen isključivo iz formalnih razloga, ističe se kako tužena nije ispostavljala tužitelju račune za zakupninu, već je sve vrijeme imao usmena obećanja predstavnika tužene kako će stranke imovinsko- pravne odnose riješiti zamjenom nekretnina ili će tužitelj otkupiti nekretninu koja je predmet ovog spora. Međutim, tužena je nakon 25 godina odbila prijedlog tužitelja za mirnim rješenjem spora i zatražila od tužitelja vraćanje nekretnine u prvobitno stanje, što je tužitelj odbio držeći kako je postao vlasnik spornog zemljišta, jer je bio pošteni graditelj, dok je istodobno suprotna strana znala za gradnju, a nije je zabranila.

2. U svom odgovoru od 3. travnja 2023. tužena se usprotivila tužbi uz obrazloženje kako je odnos stranaka bio jasno reguliran, kako su sve vrijeme bile u ugovornom odnosu zakupa, kako je tužitelju odobreno postavljanje kioska u okvirima jasno ugovorenog odnosa i kako kao zastupnik ne može biti stjecatelj prava vlasništva nekretnine koju je dobio na korištenje. Dodaje kako je sve vrijeme znao da nije pošteni graditelj i kako ga je tužena nakon isteka zakupa obavijestila da ne želi produljiti taj pravni posao te ga pozvala vratiti u prvobitno stanje i napustiti predmetnu nekretninu.

3. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom dopisa parničnih stranaka od 12. siječnja 2022., 30. listopada 2015., 28. veljače i 15. veljače 2018., 31. siječnja 2020., Ugovora od 30. svibnja 2005. i 15. listopada 2010., fotografija priloženih uz tužbu, dopisa od 16. listopada 2015., rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za prostorno uređenje, Ispostave Vis od 22. svibnja 2014., vlasničkog lista od 30. ožujka 2023., potvrde tužene od 17. srpnja 1997., isplatnicama za razdoblje 2005. -2010. i 2012., očevidom održanim na licu mjesta 5. rujna 2024. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Rajka Radišića i pregledom njegovog vještva od 26. listopada 2024., saslušanjem svjedoka FT, BT, LT i TT te tužitelja kao stranke.

4. Podneskom od 20. studenog 2024. tužitelj je konačno postavio tužbeni zahtjev na način koji je praktički istovjetan točki I izreke presude.

5. Punomoćnici stranaka zatražili su naknadu parničnog troška.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužitelj valjanu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koja je predmet spora i upisa tog prava u zemljišnim knjigama.

8. Uzimajući u obzir tužbene tvrdnje o stjecanju prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, prije svega je za navesti kako je odredbom iz čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne Novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZVDSP) propisan takav način stjecanja vlasništva pod pretpostavkom da je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, tako da zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta. Na praktički istovjetan način stjecanje prava vlasništva savjesnog graditelja na tuđem zemljištu propisivala je od stupanja na snagu 1980. i odredba iz čl. 24. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne Novine broj 53/91, 9/92 i 77/92, dalje ZOVO) prema kojoj je takav graditelj stjecao i vlasništvo zemljišta koje je neophodno za redovitu uporabu izgrađenog objekta.

9. Pregledom vlasničkog lista od 30. ožujka 2023., razvidno je kako je nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], ZU 46 KO [katastarska općina], upisana kao vlasništvo ovdje tužene Župske crkve sv. Nikole.

10. Pregledom potvrde [adresa] u [adresa] od 17. srpnja 1997. razvidno je kako je tužena vlasnik nekretnine čest. zem. [katastarska čestica], ZU 46 KO [katastarska općina] koju je dala na korištenje tužitelju VT radi postavljanja pokretnog objekta-kioska i obavljanja ugostiteljske djelatnosti. Korisniku je parcela dana na korištenje u vremenu od pet godina uz zakupninu od 300 tadašnjih DEM godišnje, a potvrdu potpisuje župnik Don NT.

11. Pregledom Ugovora od 30. svibnja 2005. razvidno je kako je tužena dala tužitelju u zakup dio čest. zem. [katastarska čestica] položene u Mezoportu na otoku [adresa], ukupne površine 200 m2 na razdoblje od 5 godina od dana potpisivanja ugovora. Ugovorena je zakupnina u iznosu od 500,00 eur svake godine i to najkasnije do 31. ožujka za prethodnu godinu. Stranke su utvrdile kako zakupoprimac smije postaviti kiosk i štekat (stolove i stolice) za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, a u slučaju prijevremenog raskida ili isteka ugovora, dužan je dovesti nekretninu u prijašnje stanje.

12. Pregledom Ugovora od 15. listopada 2010., razvidno je kako su stranke produljile zakup nekretnine na daljnjih 5 godina, odnosno od 30. svibnja 2010. do 30. svibnja 2015. Ugovorena je zakupnina u iznosu od 800,00 eur svake godine, najkasnije do 31. prosinca za prethodnu godinu. Stranke su utvrdile kako zakupoprimac smije postaviti kiosk i štekat (stolove i stolice) za obavljanje ugostiteljske djelatnosti, a u slučaju prijevremenog raskida ili isteka ugovora, dužan je dovesti nekretninu u prijašnje stanje i ukloniti sve postavljene objekte i predmete.

13. Pregledom isplatnica (list 60) razvidno je kako je tužitelj redovito plaćao zakupninu za korištenje nekretnine u Mezoportu na otoku [adresa] u vremenu 2005. - 2010. i 2012. na ime primatelja VTG.

14. Prilikom očevida održanog na licu mjesta 5. rujna 2024. tužitelj je kao predmet spora pokazao zemljište položeno iznad uvale Mezoporat na otoku [adresa] koje je većim dijelom ograđeno niskim kameno betonskim zidovima, a dijelom i odredivih granica, jer je podloga različita od nespornog susjednog zemljišnog prostora. Tužitelj je ovom prilikom pokazao površinu na kojoj je po njegovim navodima postojao ugostiteljski objekt s pripadajućom terasom, a sud utvrdio kako je popločana keramičkim pločicama. Uz tu podlogu površina je zemljišta popločana kamenom i po kazivanju tužitelja na tom dijelu bila je natkrivena terasa, a preostala površina prijepora betonska je podloga oblika pravokutnika na kojoj je po njegovim tvrdnjama bio kamin.

15. Sudski vještak za geodeziju Rajko Radišić u svom je vještvu od 26. listopada 2024. identificirao pokazani predmet spora i utvrdio kako je položen na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], a na skici lica mjesta prikazao je položaj bivšeg objekta površine 47 m2, položaj natkrivenih terasa površine 90 m2 i uređeno i ograđeno zemljište površine 227 m2, tako da je cjelokupan pokazani sporni prostor ukupne površine 364 m2. Sve ove dijelove vještak je označio slovima i različitim bojama, a na njegov nalaz i mišljenje parnične stranke nisu iskazale primjedbe, stoga ga sud prihvaća kao stručno i objektivno.

16. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka nedvojbeno je utvrđeno kako je tužitelj započeo s gradnjom objekta u uvali Mezoporat na otoku [adresa] i u tijeku turističkih sezona barem do 2015. neosporavano koristio predmetni dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti. U svom iskazu tvrdi kako je 1996. odlučio izgraditi objekt radi pružanja usluga gostima i turistima, a taj navod kronološki je uvjerljiv, jer iz priložene potvrde tužene od 17. srpnja 1997. proizlazi kako je tužitelju dala na korištenje dio označene čestice radi postavljanja pokretnog objekta- kioska i obavljanja ugostiteljske djelatnosti uz obvezu plaćanja zakupna od 300 DEM. Prema prethodno nabrojanim ispravama parnične stranke naknadno su formalno uobličile svoj odnos ugovorom od 30. svibnja 2005 s jasno utvrđenim obvezama tužitelja kao zakupnika nekretnine. Dakle, obvezao se plaćati zakupninu u iznosu od 500,00 eur godišnje i dovesti nekretninu u prijašnje stanje u slučaju raskida ugovora ili njegovog isteka, dok se ugovorom od 15. listopada 2010. obvezao plaćati zakupninu u povećanom iznosu od 800,00 eur godišnje i ukloniti sve postavljene objekte i predmete u slučaju raskida ugovora ili njegovo isteka. Među strankama nije sporno da su ovi pravni poslovi proizveli očekivane pravne učinke i da je tuženik obavljao djelatnost na predmetnoj nekretnini, a uzimajući u obzir priložene isplatnice, jasno je kako je redovito ispunjavao preuzetu obvezu i u vremenu od 2005. do 2010. te 2012. redovito plaćao tuženoj zakupninu za korištenje nekretnine. U svakom slučaju, tužitelj i tužena sve vrijeme su bili u obvezno-pravnom odnosu zakupnika i zakupoprimca, stoga je tužitelj od pristupa na predmetnu nekretninu znao tko je vlasnik nekretnine i koja su njegova ovlaštenja kao zakupnika. Nasuprot tome, u iskazu tvrdi kako od samog početka 1996., a ni godinama nakon toga, nije znao tko je vlasnik zemljišta i kako je samoinicijativno, bez dozvola i suglasnosti započeo s izvođenjem građevinskih radova na objektu koje je izvodio etapno, a okončao u tijeku 2014. Međutim, nabrojana dokazna građa ukazuje na suprotan zaključak, a pored svega njegove tvrdnje u proturječju su s tužbom u kojoj se između ostalog navodi kako je "Tužitelj tijekom cijelog razdoblja od početka gradnje pa do danas, obavljao razgovore s predstavnicima tuženika kako bi se pronašao model formalizacije njegove gradnje." Dakle, tužitelj je od početka radova na [adresa] znao tko je vlasnik nekretnine, zbog čega je i pristupio sklapanju ugovora o zakupu, a njegove priložene zamolbe upućene tuženoj 2015., 2018. i 2020. radi sklapanja ugovora o zamjeni nekretnina samo su dokaz njegovog naknadnog interesa za stjecanjem prava vlasništva, a ne dokaz o statusu poštenog graditelja. Cijeneći sadržaj tih pismena, sud dopušta mogućnost da su stranke razgovarale o prodaji predmetne nekretnine, odnosno njezinoj zamjeni za neke druge nekretnine u vlasništvu tužitelja, ali i to je dokaz da je tužitelj sve vrijeme bio svjestan kako kao zakupnik ima pravo korištenja na određeno vrijeme, bez ikakvih stvarno pravnih ovlaštenja. U svakom slučaju, tužitelj je od početka gradnje bio nepošteni graditelj na spornom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], jer je sve vrijeme znao kako radove izvodi na nekretnini zakupodavca isključivo radi obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ograničenom vremenskom trajanju i uz obvezu dovođenja nekretnine u prijašnje stanje te uklanjanja izgrađenog po isteku ugovora.

17. Slijedom iznijetog, tužba nema valjanog zakonskog uporišta u citiranim odredbama ZVDSP ili ZOVO, stoga je tužbeni zahtjev postavljen radi utvrđenja tužitelja vlasnikom predmetnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i upisa tog prava u zemljišnim knjigama, odbijen u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke presude.

18. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tuženoj je priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 3. travnja 2023., dva obrazložena podneska od 27. svibnja 2024. i 8. siječnja 2025., kao i zastupanja na ročištima održanim 9. svibnja i 5. rujna 2024. te 8. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eur za svaku nabrojanu radnju, sve u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023, dalje OT). Pored toga, priznat joj je i trošak zastupanja na ročištu održanom 21. studenog 2024., u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 54. OT), jer se tom prilikom raspravljalo samo o procesnim pitanjima, a ukupan priznati iznos od 1.300,00 eura uvećan je za 25% PDV.

19. U skladu s iznesenim, tužitelju je naloženo naknaditi tuženoj trošak postupka u iznosu od 1.625,00 eura, kako je i odlučeno u točki II izreke presude.

Split, 6. lipnja 2025.

S u d a c

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tužene