Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Delnicama

Tina Ujevića 1

51300 Delnice

Poslovni broj: P-2079/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, po sucu mr.sc.Ani Zaborac, u pravnoj stvari tužitelja HČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Sabljar, odvjetnik iz Rijeke, protiv tužene AČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Maji Vukelić, odvjetnici iz Rijeke, radi činidbe, nakon održane javne glavne rasprave u prisutnosti zamjenika punomoćnika stranaka, javno objavivši dana 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Tuženica AČ dužna je trpjeti da tužitelj HČ radi izvođenja radova na južnom dijelu svoje pomoćne zgrade – nadstrešnice koja se nalazi ispred stana br 3. na adresi [adresa] pristupi u ograđeno dvorište ispred stana br. 4 na adresi [adresa] u [adresa], a što se sve nalazi na kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da za potrebe izvođenja radova u trajanju do 30 dana privremeno ukloni metalnu konstrukciju pričvršćenu za tlo na kojoj su postavljeni limovi duž cijele širine tužiteljeva objekta.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: „…i svaki njezin pravni sljednik kao stjecatelj stana br. 4 koji je upisan kao 4. suvlasnički dio sa neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]“, te u dijelu koji glasi: „…uz obvezu tužitelja da nakon izvođenja radova na rekonstrukciji drvenih elemenata svog objekta metalnu konstrukciju i dvorište ispred stana broj 4. na adresi [adresa] dovede u prijašnje stanje, kao i da naknadi eventualnu štetu“.

III Nalaže se tuženoj da plati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.878,72

eur

(slovima: dvijetisućeosamstosedamdesetosameuraisedamdesetdvacenta) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška odbija.

Obrazloženje

1. U tužbi tužitelj navodi da su parnične stranke vlasnici susjednih nekretnina, dvoetažnih stanova u stambenoj zgradi koja je izrađena kao nekoliko spojenih kuća u nizu tako da svaki stan ima poseban ulaz i dio dvorišta ispred stana. Tužitelju pripada stan br. 3. u nizu, a tuženici stan br. 4 u nizu, te su oba upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

Parnične stranke, kao i ostali suvlasnici stanova u nizu da su ogradili svoje dijelove dvorišta koji pripadaju stanovima na način da su postavili ograde, nadstrešnice, verande i slično. Tužitelj je tako pred duže vremena na svom dijelu dvorišta ispred ulaza u svoj stan izgradio ograđenu nadstrešnicu – tzv. verandu.

Istu je izgradio tako da se sastoji od drvene konstrukcije i drvene oplate, te je za istu ishodio Rješenje o izvedenom stanju izdano od RH Primorsko – goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Delnice.

Kako se radi o objektu koji je izgrađen od drveta i na kojemu je postavljena oplata od drvenih dasaka, to da su iste nakon nekog vremena istrunule, pa ih je potrebno izmijeniti i poduzeti druge radnje održavanja i popravaka. No, za popravak i održavanje dijela objekta na južnoj strani prema dvorištu tuženice nužno je pristupiti na njezin dio dvorišta, jer na drugi način nije moguće ukloniti dotrajale dijelove oplate i postaviti novu. Radi se o radovima za koje je potrebno svega nekoliko sati boravka na dijelu dvorišta tužene kojima se tuženoj, odnosno njezinoj nekretnini ne bi nanijela nikakva šteta, niti bi se tužena u tih nekoliko sati posebno ograničila u korištenju svoje nekretnine. No, kako su odnosi između parničnih stranaka i inače poremećeni, to tužena ne samo da je uskratila suglasnost za pristup u njezino dvorište i tužitelja potjerala sa njezinog dijela kada je krenuo sa nužnim popravcima, nego je u rujnu 2020. godine na svojem dvorištu postavila prepreke kojima je tužitelja fizički spriječila da obavi radove. Tako je tužena ogradila svoju okućnicu, te na cca 10 cm od tužiteljeve verande i oplate koju treba zamijeniti postavila metalnu konstrukciju pričvršćenu za tlo na koju je uvidala limove duž cijele širine tužiteljeva objekta i visine cca 2 m tako da fizički više nije moguće prići tužiteljevom objektu sa te strane, niti je moguće obaviti bilo kakve radove iz samog objekta na toj strani zbog svega cca 10 cm razmaka između ruba objekta tužitelja i limova koje je postavila tužena.

Inače, ti limovi da izgledaju nakaradno i očito im je jedina svrha da tužitelju onemoguće pristup svom objektu radi održavanja i popravaka. Tužitelju ti limovi kao takvi inače ne bi smetali, niti bi ga se inače ticalo kakve naprave i ograde tužena postavlja u svom dvorištu, no konkretne barijere tužitelja onemogućavaju u obavljanju potrebnih radova i u održavanju južnog dijela njegova objekta i to im je jedina svrha, pa da je postupanje tužene u vezi toga protivno pravilima i načelima propisanim odredbama čl. 100. ZV-a. Tužena da je sukladno čl. 107. ZV-a dužna trpjeti da tužitelj pristupi u njezino dvorište kako bi obavio radove na svojoj verandi koje ne može obaviti na drugi način nego tako da pristupi na njezin dio. Sukladno čl. 107. st. 2. ZV-a tužitelj je dužan čim prestane potreba za takvom uporabom dovesti nekretninu tužene u stanje u kakvom se nalazila prije toga. Dakle, tužitelj da ima pravo pristupiti na dio nekretnine tužene radi popravaka i održavanja sukladno čl. 107. ZV što je tužena dužna trpjeti. Što se tiče metalne konstrukcije i limova, kako je navedeno, isti su postavljeni sa isključivom svrhom da tužitelju onemoguće da održava i popravlja svoju verandu sa južne strane, kakvo je postupanje tužene protivno čl. 100. ZV-a, pa je dužna istu konstrukciju ukloniti.

Tužitelj da se putem punomoćnika obratio tuženoj sa zahtjevom da mu omogući pristup radi obavljanja radova i da ukloni predmetne limove, koji zahtjev je tužena odbila tako što se u njezino ime očitovao njezin unuk e-mail porukom u kojoj je osim odbijanja pristupa naveo čak da ih „... postupak pred nadležnim sudom uveseljava“.

Slijedom navedenog, kako tužitelj nema druge mogućnosti za obavljanje radova na svom objektu, da je prisiljen na podnošenje ove tužbe, pa predlaže da sud provede predložene dokaze, te po provedenom postupku donese sljedeću presudu:

„Nalaže se tuženici AČ da iz svog dvorišta stana br. 4. na adresi [adresa] u [adresa] ukloni metalnu konstrukciju pričvršćenu za tlo sa limovima koja je postavljena duž cijele širine južne strane pomoćne zgrade – nadstrešnice stana br. 3 na adresi [adresa] u [adresa], te je dužna trpjeti da tužitelj HČ radi izvođenja radova na južnom dijelu svoje pomoćne zgrade – nadstrešnice koja se nalazi ispred stana br 3. na adresi [adresa] pristupi u ograđeno dvorište ispred stana tužene br. 4 na adresi [adresa] u [adresa] uz obvezu da dvorište u koje je pristupio dovede u prijašnje stanje, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Za slučaj da sud ne prihvati tužbeni zahtjev pod točkom I. tužitelj predlaže se da prihvati tužbeni zahtjev sljedećeg sadržaja:

„I Tuženica AČ dužna je trpjeti da tužitelj HČ radi izvođenja radova na južnom dijelu svoje pomoćne zgrade – nadstrešnice koja se nalazi ispred stana br. 3. na adresi [adresa] pristupi u ograđeno dvorište ispred stana tužene br. 4 na adresi [adresa] u [adresa], te da za potrebe izvođenja radova privremeno ukloni metalnu konstrukciju pričvršćenu za tlo na kojoj su postavljeni limove duž cijele širine tužiteljeva objekta u mjeri koliko je potrebno za izvođenje radova na tužiteljevom objektu uz obvezu tužitelja da dvorište tužene dovede u prijašnje stanje.“

2. U odgovoru na tužbu (list 23-27 spisa) tužena navodi da u cijelosti osporava predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kao neosnovane. Prije svega da ističe prigovor promašene aktivne legitimacije. Naime, tužitelj u historijatu tužbe navodi da su parnične strane vlasnici susjednih nekretnina, dvoetažnih stanova u stambenoj zgradi koja je izgrađena kao nekoliko spojenih kuća u nizu tako da svaki stan ima poseban ulaz i dio dvorišta ispred stana. Pri tome tužitelj navodi da istom pripada stan br.3., a tuženoj stan broj 4. u nizu te da su oba upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Prednje navedeno da nije točno. Tužitelj nije vlasnik stana br. 3. već je TČ, a što jasno proizlazi iz vlasničkog lista koji se dostavlja u privitku. Obzirom na prednje navedeno, a kako tužitelj nije uopće legitimiran za podnošenje predmetne tužbe i postavljanje tužbenog zahtjeva prema odredbi članka 100. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV), predlaže se sukladno načelu ekonomičnosti, predmetnu tužbu odbaciti odnosno odbiti bez provođenja daljnjih dokaza.

Nadalje, opreza radi, tužena ističe da tužbeni zahtjev, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev nije određen da bi se o istom uopće moglo raspravljati. Naime, prema odredbi čl. 186. st. 1. ZPP-a, tužba treba sadržavati određeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, kao i druge podatke koje mora imati svaki podnesak. U ovoj vrsti postupka tužbeni zahtjev mora biti određen budući da se takvom odlukom nalaže određeno trpljenje koje po svom sadržaju, predmetu, vrsti, opsegu i vremenu mora biti u tolikoj mjeri određeno da se u slučaju dobrovoljnog ispunjenja ili ovrhe ne dovodi u pitanje sadržaj tog trpljenja pri čemu na strani vlasnika koji se koristi institutom susjedskih prava treba biti određena obveza istog da se upotrijebljena nekretnina dovede u prvobitno stanje te naknadi eventualna šteta radi čega izreka odluke kojom bi se tužitelju dopustilo da se koristi tuđom nekretninom radi izvođenja radova na svojoj nekretnini mora sadržavati, između ostalog, i vremenski određenu obvezu tužene na trpljenje. Tužbeni zahtjev stoga mora biti tako određen da može biti predmet ovrhe, da može poslužiti kao ovršna isprava, dakle mora biti nedvojbeno jasno što bi prema tužitelju tuženik morao učiniti, na koji način i gdje to mora učiniti, pa je takav tužbeni zahtjev postupovna pretpostavka za meritorno suđenje. Ovdje da je to izostalo. Predmetni tužbeni zahtjev, kao niti eventualno kumulirani, nisu postavljeni u skladu sa citiranom odredbom, pa utoliko se predlaže iste odbiti.

Pored navedenog ističe tužena da predmetna nekretnina nema podijeljenu okućnicu među suvlasnicima već je ista zajednička, te nisu točni navodi tužitelja koji ukazuju na suprotno. Ovo tim više što tužitelj svakako nema niti je imao suglasnost drugih suvlasnika za gradnjom pomoćne zgrade - nadstrešnice pa okolnost legalizacije nije relevantna za suvlasničke odnose. Prednje i pored notorne činjenice da tužitelj nije suvlasnik prijepora odnosno vlasnik stana br. 3, kako netočno navodi.

Nadalje tužena ističe da sve i kada bi postojala potreba za izvođenjem radova ispred stana br. 3., tada se izvođenju bilo kakvih radova pa i u vidu zamjene trulih dasaka može pristupiti upravo ispred samog stana br. 3. Naime, metalna konstrukcija pored ulaznih vrata stana br. 4. je stavljena na način da ne dira u drvenu konstrukciju ispred stana br. 3. te postoji veći razmak između dviju konstrukcija. Stoga, metalna konstrukcija nikako ne smeta niti može smetati ili predstavljati prepreku za izvođenje ikakvih radova na “verandi” ispred stana br. 3. Ukoliko tužitelj (iako nije niti vlasnik stana br.3. kako je tužena već navela) drži da bi isti trebao izmijeniti trule daske ispred stana 3., to slobodno može učiniti pristupom daskama ispred stana br. 3. To što tako nešto tužitelju ne konvenira ili što drži da bi takva konstrukcija bila “nakaradna”, uistinu nije pravno relevantan razlog za ograničavanje prava tuženoj prema članku 1. st. 3. ZV-a. Tužena ujedno ističe i nužnost da svi eventualni radovi koji bi se izvodili na nadstrešnici/verandi ispred stana br. 3., ne smiju uključivati pomicanje predmetne konstrukcije na način da se približava ulazu u stan br. 4. u vlasništvu tužene, a što je stvaran krajnji cilj tužitelja, u kojem slučaju će tužena poduzeti sve pravne korake radi zaštite vlastitih prava. Naime, drvena konstrukcija ispred stana br. 3. je postavljena prije desetak godina u kojem vremenskom razdoblju niti vlasnik stana br. 3., niti tužitelj nisu poduzeli nikakve radnje održavanja, niti je predmetna konstrukcija izvedena sukladno pravilima struke, a koje okolnosti ne mogu ići tuženoj na teret.

Nadalje navodi tužena da je ona osoba starije životne dobi te da istoj pomaže i sa njom živi njezin unuk ŠČ. Tužitelj ima poremećene odnose i komunikaciju sa svim susjedima dok je prema unuku tužene izrekao posebno ozbiljnu prijetnju. Jasno je stoga da tužitelju nije važna zamjena trulih dasaka već je isti isfrustriran činjenicom da se suvlasnici protive tužiteljevom samovlasnom dirigiranju zajedničkom okućnicom (posebice što tužitelj nije niti suvlasnik) pa isti prijeti svim suvlasnicima. Štoviše, u tijeku su pred ovim sudom dva kaznena postupka protiv ovdje tužitelja zbog kaznenih djela prijetnje u kvalificiranom obliku protiv suvlasnika, dok je u odnosu na unuka tužene, tužitelju čak izrečena i mjera opreza zabrane približavanja na udaljenosti manjoj od 50 m, kao i zabrana uspostavljanja i održavanja veze odnosno izravnog ili neizravnog kontakta sa unukom tužene. Zbog izrečene mjere opreza tužitelj ne smije pristupiti ispred stana br. 4. gdje prebiva unuk tužene jer time izravno krši izrečenu mjeru opreza.

Slijedom svega navedenog tužena predlaže postavljeni tužbeni zahtjev kao i eventualno kumulirani zahtjev u cijelosti odbiti uz obvezu tužitelju da tuženoj naknadi prouzročene parnične troškove.

3. Dana 14. travnja 2023. pod posl.br.P-1356/2020 sud je donio Presudu (list 158-173 spisa) kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev te naložio tužitelju da naknadi parnični trošak tuženoj. Ujedno je sud rješenjem dopustio preinaku tužbenog zahtjeva te utvrdio djelomično povlačenje tužbe.

3.1. Drugostupanjskim Rješenjem posl.br.Gž-1528/2023 od 05. proisnca 2024. (list 199-202 spisa) ukinuta je presuda ovoga suda i predmet vraćen na ponovno suđenje.

4. Tužitelj se očitovao na istaknuti prigovor aktivne legitimacije u podnesku od dana 17. studenog 2020.g. (list 47-49 spisa) u kojem je naveo da je on stekao vlasništvo predmetnog stana temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju od 15. svibnja 1995. godine ovjerenog od suca Općinskog suda u Delnicama pod posl. br. R-20/95 koji je sklopio sa sada pok. TČ, te IČ, te se od tada, dakle već 25 godina nalazi u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine.

Pred Općinskim sudom u Rijeci Stalnom službom u Delnicama da je pod posl. br. Z- 27489/20 u tijeku upis prava vlasništva tužitelja u zemljišne knjige. Inače je tužitelj u zemljišnim knjigama već bio upisan kao vlasnik, no došlo je do brisanja njegova prava vlasništva temeljem Presude Općinskog suda u Delnicama posl. br. P-218/11 od 07. ožujka 2012. godine, koja je međutim presuda u cijelosti ukinuta pravomoćnim Rješenjem Općinskog suda u Rijeci Stalne službe u Delnicama posl. br. Pu-2139/15 od 09. lipnja 2015. godine. Naime, pok. TČ je bila podnijela tužbu protiv tužitelja radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, te je povodom te tužbe donesena presuda kojom se taj ugovor raskida, no kako tužitelju u tom predmetu nije izvršena dostava niti tužbe, niti bilo kojeg drugog pismena, to je povodom njegova prijedloga sud dopustio ponavljanje postupka i tu presudu ukinuo u cijelosti. Dakle, tužitelj je vlasnik predmetnog stana koji je stekao temeljem navedenog valjanog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odnosno, isti se može smatrati barem predmnijevanim vlasnikom sukladno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Navodi tužitelj nadalje da nije točno da predmetna okućnica nije podijeljena jer su svi suvlasnici zgrade, tj. vlasnici svih stanova ogradili svoje dijelove, uključujući i tuženu koja je svoj dio dvorišta ogradila žičanom ogradom koje pravo tuženoj nitko niti ne spori, kao što nitko ne spori tužitelju držanje nadstrešnice na njegovom dijelu. Isto je vidljivo na fotografijama koje su priložene uz tužbu, te će isto biti još bolje vidljivo na licu mjesta, pa da su nejasni navodi odgovora na tužbu da okućnica među susjedima ne bi bila podijeljena. Što se tiče tužiteljeve nadstrešnice ista je sastavni dio njegova stana, te se radi o legalno izgrađenom objektu o čemu je uz tužbu priloženo rješenje o izvedenom stanju.

U odnosu na navode tužene da su odnosi između parničnih strana poremećeni to da je nažalost točno, no do toga da je došlo krivnjom tužene koja da se nerazumno ponaša, te poduzima sve samo da škodi i šteti tužitelju iz samo njoj znanih razloga. Tužitelj od tužene da ne traži ništa nerazumno, već samo da mu se dozvoli pristup radi popravka njegova objekta što bi u krajnjoj liniji trebalo biti u interesu i same tužene, obzirom da će nakon zamijene dasaka na nadstrešnici ista ljepše izgledati i tuženici kada se gleda sa njezine okućnice.

5. Na ročištu dana 24. rujna 2021.g. (list 82 spisa) tužitelj je naveo da povlači točku 1. tužbenog zahtjeva imajući u vidu nalaz vještaka odnosno da ustraje kod ranije postavljenog alternativnog tužbenog zahtjeva. Predaje u spis podnesak (list 83 spisa) kojim precizira tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka.

6. Na ročištu dana 6. svibnja 2022.g. (list 92 spisa) tužena je istaknula prigovor promašene pasivne legitimacije jer da više nije vlasnica stana. Istog da je prodala u veljači 2022.g.

6.1. Na istom ročištu tužitelj se očitovao da otuđenje nekretnine nije zapreka da se postupak između istih stranaka dovrši sukladno odredbi ZPP-a. Mišljenje je tužene da tužitelj više nema pravni interes voditi postupak jer da bi presuda u svakom slučaju bila neprovediva.

6.2. Imajući u vidu nespornu činjenicu da je tužena tijekom postupka otuđila svoju nekretninu tužitelj je podneskom od dana 23. svibnja 2022.g., dopunjen na ročištu dana 21. listopada 2022.g. (list 113 spisa) precizirao tužbeni zahtjev. Konačno ga je precizirao podneskom od dana 21.10.2022.g. (list 114-115 spisa) kao u točci I izreke.

7. U podnesku od dana 13. lipnja 2022.g. (list 106 spisa) tužena navodi da se opreza radi protivi preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska od dana 23. svibnja 2022. godine te tužena na istu preinaku ne daje svoj pristanak.

Ističe ponovno prigovor promašene pasivne legitimacije jer tuženik otuđenjem nekretnine gubi stvarnopravnu legitimaciju iz razloga što pravilo o pravu na nastavak i dovršenje parnice ne dira u materijalnopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja nekretnine ali dira u građansko pravnu pasivnu legitimaciju tuženika. Time što nakon otuđenja nekretnine tužitelj ima pravo nastaviti parnicu ne znači da ova procesna odredba ima bilo kakav učinak na osnovanost tužbenog zahtjeva niti više na tuženika. Sud da u takvim okolnostima može formalno dovršiti parnicu među istim strankama i samo odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Na ročištu dana 1. srpnja 2022.g. (list 108 spisa) tužitelj iznosi svoj stav da ukoliko sud i odbije tužbeni zahtjev kako smatra da i u tom slučaju tužitelj ima pravo na troškove postupka jer da je tužbeni zahtjev sve do trenutka otuđenja nekretnine od strane tužene bio osnovan.

9. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i to zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Rješenje o izvedenom stanju, fotografije, dopis od 21. rujna 2020.g., e-mail, prijepis posjedovnog lista 4171, izvod iz katastarskog plana, Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 15. svibnja 1995., izvršen je uvid u ovosudni spis posl.br.P-5784/15 (ranije Pup-2139/15 i P-218/11), proveden je očevid na licu mjesta i vještačenje po vještaku građevinske struke dipl.ing. Ivanu Vučemilu, saslušan je vještak Ivan Vučemil, saslušani su svjedoci KČ, LČ, JČ, BČ i ŠČ, te tužitelj.

10. Uvidom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 5-7 i 93-101 spisa) proizlazi da je tužena AČ bila upisana kao vlasnica stana koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] – etažno vlasništvo (E-4), stan broj 4 u nizu površine 59,03 m2 na dan podnošenja tužbe te sve do dana 20. siječnja 2022.g. kada je temeljem ugovora uknjiženo pravo vlasništva na ime KČ.

11. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka graditeljske struke dipl.ing. Ivana Vučemila od 8. srpnja 2021.g. (list 66-71 spisa) proizlazi da je zaključak i mišljenje vještaka na osnovu raspoložive dokumentacije, očevida na licu mjesta i izvršenih opažanja, te na temelju toga izvršenog vještačenja slijedeće:

- konstrukcije koje se nalaze na terasama objekata tužitelja i tužene su opisane, fotografirane i prikazane u fotodokumentaciji i opisu mjesta očevida,

- radove radi rekonstrukcije i održavanja drvene konstrukcije tužitelja je potrebno izvesti, budući da je dio dasaka, posebice u donjem dijelu već djelomično oštećen od vlage i atmosferilija,

- da bi se zamijenili dijelovi drvene konstrukcije na nekretnini tužitelja nužno je privremeno pristupiti i na nekretninu tužene, te je nužno i privremeno ukloniti metalnu konstrukciju s pravokutnim limovima, odnosno ogradu tužene, kako bi se olakšao pristup svim dijelovima drvene konstrukcije tužitelja, ali i spriječila eventualna oštećenja limova i metalnih cijevi. Nakon izvođenja radova na rekonstrukciji drvenih elemenata na nekretnini tužitelja, sve metalne elemente ograde tužene je kasnije nužno vratiti u prvobitno stanje,

- za izvedbu svih ovih radova vještak procjenjuje da je dovoljan period od 30 dana.

12. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dok je tužena svoje primjedbe istaknula u podnesku od dana 09. kolovoza 2021.g. (list 77-79 spisa).

13. Radi očitovanja na primjedbe tužene te neposrednog izvođenja dokaza vještak je saslušan na ročištu dana 3. prosinca 2021.g. (list 84 spisa). U svom iskazu vještak je naveo da u cijelosti ustraje kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Što se tiče primjedbe tuženika koja je i glavna primjedba na njegov nalaz a odnosi se na to da nije izvršio imovinsko pravnu provjeru odgovara da to nije niti bila zadaća vještačenja a niti takva provjera spada u nadležnost građevinskog vještaka. Svi stanari predmetne zgrade vlasnici su samo stanova unutar zgrade međutim okućnica među njima nije podijeljena tako da tužitelj zapravo mora pristupiti radi vršenja radova na dio zajedničke okućnice. Očevidom je utvrđeno da svaki stanar odnosno vlasnik stana koristi dio terase koja se nalazi ispred ulaza u njegov stan pa bi stoga tužitelj trebao pristupiti na dio te okućnice koju koristi tužena a kako bi uredio dio okućnice koju on koristi iako se radi o zajedničkoj okućnici. Što se tiče primjedbe o zemljišno-knjižnim česticama odnosno o podacima o vlasništvu nekretnine takvo pitanje nije za vještaka građevinske struke već za vještaka geodetske struke. Kada je u nalazu naveo da je potrebno da tužitelj radi sanacije pristupi "i na nekretninu tužene" tu da je mislio na zajedničku okućnicu stranaka koju međutim prema utvrđenjima sa očevida u posjedu drži tužena. Na očevidu je utvrđeno da su dijelovi zajedničke okućnice u naravi terasa ispred ulaza u stanove i od strane tužitelja i od strane tužene ograđene i da stranke u posjedu drže točno određeni dio te inače zajedničke okućnice. S obzirom da je na očevidu utvrdio a što je vidljivo i iz fotografija da postoji razmak između drvene konstrukcije koju u posjedu drži tužitelj i metalne konstrukcije koju je postavila tužena na pitanje da li je moguće da tužitelj izvrši potrebne radove bez micanja te metalne konstrukcije odgovara da je takve radove bez uklanjanja privremeno metalne konstrukcije vrlo teško izvesti a budući da je razmak između drvene i metalne konstrukcije mali moguće je da bi prilikom izvođenja takvih radova došlo do oštećenja metalne konstrukcije i limova te ostaje kod svojeg mišljenja da bi bilo potrebno privremeno ukloniti metalnu konstrukciju kako bi se eventualna oštećenja te iste spriječila. Zamjena dasaka odnosno sanacija ne može se izvršiti isključivo sa dijela nekretnine koju u posjedu drži tužitelj već se mora pristupiti na dio nekretnine koju u posjedu drži tužena. Njegova zadaća da nije bila utvrđivati da li je izmjena dasaka nužna, on ne vještači što netko želi napraviti već mu je zadaća bila utvrditi na koji je način to moguće napraviti, a u nalazu je konstatirao da je dio dasaka oštećen od vlage i da bi ih bilo potrebno zamijeniti. Ukoliko se konstrukcija na dijelu nekretnine koju drži tužena ne makne vrlo lako prilikom izvođenja radova može doći do njenog oštećenja.

14. Tužitelj je su svom iskazu u bitnome naveo (list 120 spisa) da je on vlasnik predmetnog stana kojeg je stekao ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog s TČ i H, a sve je vidljivo iz parničnog predmeta u koji je tijekom postupka izvršen uvid. U tijeku je njegov ponovni upisi u zemljišne knjige. Što se tiče okućnice ista nije parcelirana niti je postupak parcelizacije u tijeku međutim među svim stanarima te zgrade okućnica je podijeljena i zna se tko što koristi. On je u posjedu i živi u tom stanu već 20 godina a toliko dugo koristi i taj dio ispred ulaza u stan gdje se nalazi ta nadstrešnica i nikada mu nitko nije osporavao pravo na korištenje, a nadstrešnicu je i legalizirao. I ostali stanari koriste točno određeni dio okućnice i to među stanarima nije sporno. Osim njega još su dva stanara ispred ulaza u svoje stanove napravili verande odnosno natkrili i legalizirali. U zgradi je ukupno 6 stanova. Nitko od stanara nije se protivio kada je on izgradio nadstrešnicu, a niti se on protivio kada su to radili drugi stanari i ponavlja da je on to i legalizirao.

On da tuženoj nije branio kada je postavila metalnu konstrukciju, ta konstrukcija da samo smeta da izvrši radove na svojoj verandi i on je spreman vratiti je nazad kada popravi svoju verandu.

Po njegovoj verandi ostali suvlasnici zgrade ne hodaju niti on hoda i ne koristi dio zemljišta ispred njihovog stana. Ti dijelovi ispred stana su zabetonirani a izvan toga također postoji okućnica koja među njima nije podijeljena i koriste ju svi. Prvotno su se njih četiri vlasnika stana dogovorili da ispred ulaza u svoje stanove naprave nadstrešnice, naknadno je jedna osoba odustala pa su njih troje to napravili, ali se ostala tri vlasnika stanova u zgradi nisu tome protivila. Verande su krenuli raditi jer je pucala fasada pa da bi ju zaštitili, a prethodno su stavili novu fasadu. Da se radi o južnoj strani pa se zna uslijed jakog juga i kiše oštetiti fasada, a po zimi to smrzne i fasada pukne. To je bio i osnovni razlog zašto su krenuli raditi verandu.

Okućnica ispred ulaza u stanove među stanarima je podijeljena temeljem usmenog dogovora i dugogodišnjeg korištenja. Svaki stanar održava prostor ispred svog ulaza u stan.

15. Svjedok KČ u svom je iskazu naveo (list 112 spisa) da je on stan od tužene kupio u siječnju 2022. i tek nakon kupoprodaje da je saznao da se vodi ovaj postupak. Misli da je ovaj spor prijašnja vlasnica stana odnosno tužena trebala riješiti sa tužiteljem prije nego je on kupio stan. On da bi bio spreman tužitelju dozvoliti da si izvrši popravak te nadstrešnice te da zbog toga makne ovaj paravan na njegovoj strani ali pod uvjetom da ne snosi nikakve troškove ali niti AČ jer ne želi ni da ona bude oštećena. U predmetnoj zgradi u kojoj se nalazi njegov stan i stan tužitelja ima 6 stanova. Okućnica među vlasnicima stanova nije podijeljena. Postoji okućnica i ispred i iza zgrade a on ne zna da li se i okućnica i zgrada nalaze na jednoj čestici ili na više čestica. Kada mu se predočava fotografija predmetne zgrade na listu 66 i 69 spisa iz nalaza i mišljenja vještaka odgovara da je to ta zgrada u kojoj se nalaze njihovi stanovi te da svaki stan ima ulaz sa prednje strane, ukupno je 6 ulaza. Samo su tužitelj i njegov susjed sa lijeve strane gledano iz smjera ceste ogradili prostor ispred ulaza dok ostali vlasnici nisu to ograđivali i misli da svatko od njih ima pravo koristiti taj prostor ispred ulaza u stanove budući da okućnica još nije definirana odnosno parcelirana. On zna proći i ispred vratiju od ulaza drugih vlasnika stanova kako bi došao do svojih ulaznih vratiju koja se nalaze pored ulaza u stan tužitelja odnosno pored ove njegove nadstrešnice.

Ispred njegovih ulaznih vratiju nalazi se ova željezna ograda koja je vidljiva na pokazanim fotografijama a tu ogradu je postavila prijašnja vlasnica jer je imala psa. Na toj ogradi postoje vratašca za ulazak u ograđeni dio. Prijašnja vlasnica da je ogradila ispred svojeg ulaza dio prostora kojeg je ona koristila tom željeznom ogradom. Kod ostala tri vlasnika stana ispred ulaznih vratiju ne postoji nikakva ograda ili nešto slično, ti ljudi ponekad stave ljeti stolicu za sjedenje ispred svojeg ulaza ili neku klupicu. Vlasnici stanova da si ne prigovaraju međusobno u pogledu korištenja tog prostora ispred njihovih ulaza. Svatko od njih koristi prostor ispred svojeg ulaza. Iza kuće svaki vlasnik stana ima svoju drvarnicu i oko tih drvarnica između njih nema spora. Taj prijedlog parcelacije za kojeg zna da je u tijeku i čeka se izrada elaborata te ide upravo u pravcu da se elaborat izradi u skladu kako oni i koriste okućnicu.

Kada on ide iza kuće u drvarnicu prolazi ispred ulaznih vratiju od svojih susjeda koji su pored njega i oni mu nisu nikada branili da tu prolazi. Njegov susjed lijevo od njega, dakle ne misli na tužitelja već na susjeda sa druge strane, da bi došao iza zgrade također ide istim putem kao i on odnosno prolazi ispred ulaza susjeda čiji je ulaz zadnji. Kada je kupovao stan objašnjeno mu je da osim samog stana kupuje i da postaje njegovo vlasništvo i ovaj prostor ispred stana koji je ograđen željeznom ogradom kao i jedan prostor izvan te ograde. Iza kuće je njegova jedna od šupa zajedno sa pripadajućim zemljištem. Ispred zgrade je betonirana površina u cijeloj dužini zgrade od oko 3 do 4 metra. Ne zna da li tužitelj ima svoju šupu iza zgrade. Na pitanje da li ga je viđao da prolazi iza zgrade odgovara da nije, on da ovdje dolazi samo vikendom.

16. Svjedok LČ, kći tužene, u svom je iskazu navela (list 121 spisa) da je njezina majka bila vlasnica stana pored stana u kojem živi tužitelj sve do početka prošle godine kada je stan prodala i to isključivo iz razloga što je imala problema sa tužiteljem. Točno je da su ti prostori ispred ulaza u stanove kojih ima 6 u toj zgradi podijeljeni odnosno da svaki vlasnik stana koristi taj dio ispred svog stana, međutim tužitelj nije vlasnik tog stana u kojem živi. Njezina majka se nije protivila kada je tužitelj napravio tu nadstrešnicu jer nije željela dodatne probleme s njim. Sa svoje strane postavila je tu pokretnu metalnu konstrukciju kako bi se zaštitila od pogleda tužitelja budući da je na tom dijelu njegove verande postojao prozor.

Njezina majka je niskom metalnom ogradom ogradila taj betonirani dio ispred ulaza u svoj stan najviše zbog svog psa kojeg je imala, a što je vidljivo na fotografiji sa lista 69 spisa i tome se niti jedan vlasnik stana nije protivio. Kada je prodavala stan kupcu je pokazan taj dio ispred stana kao dio kojeg može koristiti. I neki drugi vlasnici stanova ogradili su taj dio ispred ulaza u svoj stan i vlasnici stanova sebi međusobno nisu osporavali da imaju pravo svaki od njih koristiti dio koji je ispred njihovog stana međutim ponavlja da su svi ostali stanari i vlasnici stanova a jedino tužitelj nije bio vlasnik stana.

Okućnicu su vlasnici stanova među sobom podijelili usmenim dogovorom, međutim parcelacija nije provedena. Tamo ima ljudi koji već četrdesetak godina žive u tim stanovima. Njezina majka je u tom stanu živjela čini joj se od 2004. pa sve do prošle godine.

Tužitelj nije imao pisanu suglasnost ostalih vlasnika stanova da izgradi nadstrešnicu, od njezine majke nije tražio niti usmenu suglasnost, a kao što je rekla majka se nije protivila jer ga se bojala.

17. Svjedok JČ, kći tužene, u svom je iskazu navela (list 121 spisa) da je njezina majka bila vlasnica stana, a tužitelj je živio u stanu do njenog. U toj zgradi ukupno je 5 ili 6 stanova i svaki vlasnik stana da je koristio taj betonirani dio ispred svog stana. Nije se njezina majka protivila kada je tužitelj radio verandu, misli zapravo da njezina majka uopće nije bila u to vrijeme doma kada je on radio verandu u stanu, moguće da je bila u bolnici. Veranda je djelomično sagrađena na njezinoj stepenici. I njezina majka je stavila metalnu ogradu na taj betonirani dio ispred svog stana. Misli da je još jedan susjed napravio nadstrešnicu. Koliko zna vlasnici sebi međusobno nisu osporavali pravo da svatko od njih koristi dio nekretnine ispred ulaza u stan. Novom vlasniku prodan je stan a koliko zna okućnicu nije mogao kupiti jer nije podijeljena.

Metalnu konstrukciju sa druge strane verande tužitelja majka je stavila da bi se zaštitila od pogleda tužitelja. Koliko zna tužitelj od ostalih vlasnika stanova nije tražio dozvolu za izgradnju nadstrešnice. Može reći da njezinu majku za dozvolu nije pitao a ne može tvrditi da li je dozvolu tražio od drugih vlasnika stanova. Koliko zna okućnica nije podijeljena. Njezina majka je iza zgrade imala jednu šupu koju je koristila dakle na nepodijeljenom dijelu okućnice a i drugi vlasnici stanova imali su takve šupe. Vlasnici stanova su dakle te šupe koristili jer su se prethodno dogovorili tko će koristiti koju, međutim vlasnički te šupe nisu bile upisane na pojedinog vlasnika stana. Misli da njezina majka nije pitala tužitelja za suglasnost kada je postavljala metalnu konstrukciju. Kada je stavljala ogradicu ispred ulaza u svoj stan, pitala je dvije susjede da li se slažu s tim, a ne zna da li je pitala tužitelja. Okućnica se koristila i za prolazak svih stanara. Metalnu ogradicu ispred ulaza u svoj stan majka je stavila radi svoje sigurnosti da se zaštiti od tužitelja. Naime tužitelj je njezinoj majci svašta govorio, a ona je živjela sama, njen unuk je samo jedno vrijeme s njom živio. Novom vlasniku je rečeno da kupuje stan, a da može koristiti i dio okućnice koju je majka do tada koristila međutim također je upoznat i sa ovim postupkom koji se vodi tako da je on dobro znao što kupuje.

18. Svjedok BČ, kći tužene, u svom je iskazu navela (list 121-122 spisa) da su predmetni stan njezini roditelji kupili 2003. ili 2004. i ona je s njima u stanu živjela sve do 2007. kada je odselila u Petrinju. Njezin otac je preminuo 2009. Kada su uselili tužitelj je već živio u stanu do njihovog. U početku da su njihovi susjedski odnosi bili vrlo dobri ali u jednom trenutku tužitelj je promijenio svoje ponašanje i jednostavno je zahladio njegov odnosno prema njima, ona ne zna iz kojeg razloga. Tužitelj je nadstrešnicu počeo raditi negdje u razdoblju kada je poginuo njezin otac, dakle 2009. Majci nije bilo drago što je on napravio tu nadstrešnicu zapravo to je više nastamba jer je zatvorena sa svih strana, ali se nije smjela previše buniti jer se bojala tužitelja, bila je sama a bojala se i za njih. Majka je ispred ulaza u svoj stan stavila metalnu ogradu jer je imala psa, dakle tom ogradom je zatvoren dio ispred ulaza u njezin stan kako pas ne bi hodao po drugim dijelovima okućnice i smetao drugim ljudima.

I drugi vlasnici stanova napravili su nadstrešnicu, ali ne nešto ovako veliko kako je napravio tužitelj i nitko se tome nije protivio, kao što se nije protivio niti kad je njezina majka stavila metalnu ogradu. Već kad su oni uselili u njihov stan odnosno prije njihovog dolaska u tu zgradu suvlasnici zgrade među sobom su podijelili okućnicu na način da je svaki koristio dio ispred svog stana, a to je prenijeto i novom vlasniku stana odnosno rečeno mu je tko što koristi. Iza zgrade se nalaze šupe odnosno drvarnice i vrtovi i također se zna kome što pripada.

Metalnu ogradicu majka je stavila i zbog nelagode koju je osjećala prema tužitelju. Nema saznanja da je tužitelju itko od ostalih stanara dao suglasnost za izgradnju nadstrešnice. Misli da se nitko nije niti protivio ali zbog straha od tužitelja. Ona po pričanju zna da se nitko od stanara zbog straha od tužitelja nije želio obratiti institucijama.

19. Svjedok ŠČ, unuk tužene je u svom iskazu naveo (list 122 spisa) da je on nakon smrti djeda povremeno dolazio k tuženoj koja je njegova baka, u taj stan u [adresa], a nakon nekog vremena prijavio je i svoje prebivalište i tamo živio s njom jer jednostavno nisu mogli baku ostaviti samu. Baka je stan prodala početkom prošle godine. Stan je prodala samo da bi se maknula od tužitelja. Naime, često je morala intervenirati policija, tužitelj je ček dobio sudsku zabranu pristupa prema njemu jer mu je prijetio. Njegova baka odnosno tužena nije bila doma kada je tužitelj započeo sa gradnjom nadstrešnice, kada je to vidjela usprotivila se međutim ona je starija i ženska osoba i nije smjela puno govoriti, tužitelja su se bojali i drugi susjedi. Okućnica nije isparcelirana. Ispred stana koji je bio u vlasništvu tužene postavljena je metalna ogradica jer je baka imala psa, ali to je stavljeno nakon što je tužitelj sagradio nadstrešnicu. Metalnu konstrukciju tužena je stavila kako bi zatvorila prozor odnosno otvor na nadstrešnici tužitelja. Naime, on se često znao šetati po tom prostoru neprimjereno odjeven. Još jedan susjed je napravio nadstrešnicu međutim nije to zatvoreno kao što je zatvoreno kod tužitelja, taj susjed je samo natkrio odnosno stavio krović i to je vidljivo na fotografiji sa lista 69, dakle i dalje bi se tuda moglo prolaziti da nema ovog što je izgradio tužitelj. Što se tiče ograde ispred stana koji je bio u vlasništvu njegove bake vrata su se na toj ogradi mogla lako otvoriti. Nitko od susjeda se nije protivio kada su oni stavili metalnu konstrukciju da zatvore otvor na verandi tužitelja, a nisu se protivili niti metalnoj ogradici, može reći da im je bilo drago zbog toga, jer ih je to odvojilo od te nadstrešnice tužitelja. Nije se nitko protivio kada je susjed koji ima ulaz do stana u kojem živi tužitelj natkrio taj ulaz, naime to je samo nadstrešnica a ne i nastamba kakvu je napravio tužitelj. Okućnica nije parcelirana. Ovaj betonirani dio okućnice ispred zgrade nekada se koristio kao prolaz i koristili su ga svi stanari, a tužitelj je gradnjom te građevine to poremetio odnosno onemogućio to. Novom vlasniku izričito je rečeno da kupuje stan a da okućnica nije isparcelizirana.

Misli da je tužitelj sagradio nadstrešnicu jer se bojao da će ga vlasnik stana izbaciti. Za gradnju te nadstrešnice tužitelj nije imao suglasnost ostalih suvlasnika. Nisu se oni protivili toj gradnji ali mora reći da su tamo živjeli stariji ljudi i da su se oni bojali.

20. Ocjenom svakog dokaza zasebno te svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

21. Imajući u vidu konačno postavljan tužbeni zahtjev te pravomoćno rješenje suda kojim je dopuštena preinaka i utvrđeno djelomično povlačenje tužbe tužbeni zahtjev sada glasi:

„Tuženica AČ i svaki njezin pravni sljednik kao stjecatelj stana br. 4 koji je upisan kao 4. suvlasnički dio sa neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] dužni su trpjeti da tužitelj HČ radi izvođenja radova na južnom dijelu svoje pomoćne zgrade – nadstrešnice koja se nalazi ispred stana br 3. na adresi [adresa] pristupi u ograđeno dvorište ispred stana br. 4 na adresi [adresa] u [adresa], a što se sve nalazi na kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da za potrebe izvođenja radova u trajanju do 30 dana privremeno ukloni metalnu konstrukciju pričvršćenu za tlo na kojoj su postavljeni limovi duž cijele širine tužiteljeva objekta uz obvezu tužitelja da nakon izvođenja radova na rekonstrukciji drvenih elemenata svog objekta metalnu konstrukciju i dvorište ispred stana broj 4. na adresi [adresa] dovede u prijašnje stanje, kao i da naknadi eventualnu štetu“.

22. Prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije tužitelja ovaj sud smatra neosnovanim. Naime, iako tužitelj nije zemljišnoknjižni vlasnik stana koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] već je to TČ, iz Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju priloženog u spis (list 50-52 spisa) proizlazi da je isti sklopljen između IČ i TČ kao primatelja uzdržavanja s jedne strane te HČ, ovdje tužitelja s druge strane kao davatelja uzdržavanja. Čl. 1. je ugovoreno da primatelji uzdržavanja predaju u vlasništvo davatelju uzdržavanja stan u [adresa], u nizu, stan broj 3, površine od 59,03 m2 koji se nalazi u stambenoj zgradi izgrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje je utvrđeno uvidom u ovosudni spis posl.br.P-5784/2015 (ranije P-218/11 i PuP-2139/15) da je tužbu podnijela TČ protiv HČ dana 30. svibnja 2011.g. radi raskida naprijed citiranog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, te brisanja upisa prava vlasništva izvršenog u korist tuženika, kao i iseljenja tuženika iz predmetnog stana. Pravomoćnom Presudom od dana 7. ožujka 2012.g. usvojen je tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik je podnio prijedlog za ponavljanje postupka kojem prijedlogu je udovoljeno pravomoćnim Rješenjem suda od dana 9. lipnja 2015.g. te je dopušteno ponavljanje postupka i ukinuta pravomoćna presuda suda od dana 7. ožujka 2012.g. Rješenjem od dana 31. ožujka 2016.g. utvrđen je prekid postupka zbog smrti tužiteljice TČ.

23. Imajući u vidu postojanje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojim ugovorom je tuženik stekao vlasništvo stana u čijem je i posjedu, tužitelj je kao predmnijevani vlasnik aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

24. Iz dokaznog postupka proizlazi da se zgrada u kojoj se nalazi stan koji je ranije bio u vlasništvu tužene i stan tužitelja zajedno s okućnicom nalazi na kč. br. [katastarska čestica]. Proizlazi da je nekretnina - zgrada etažirana međutim da okućnica formalno među vlasnicima stanova (kojih ima 6 u zgradi) nije podijeljena, te stoga proizlazi da se veranda na kojoj tužitelj želi izvesti potrebnu sanaciju kao i metalna konstrukcija čije privremeno uklanjanje tužitelj traži nalaze ispred zgrade, dakle na dijelu okućnice. Proizlazi međutim i to kako iz iskaza tužitelja tako i iz iskaza svih saslušanih svjedoka koje je stoga sud u tom dijelu prihvatio budući da su međusobno suglasni, da su svi stanari odnosno vlasnici stanova u predmetnoj zgradi među sobom faktički podijelili okućnici pa tako i prostor ispred ulaza u svoje stanove te da svaki od njih u naravi koristi točno određeni dio te okućnice kao i da mu ostali stanari odnosno vlasnici stanova ne brane isključivo korištenje tog dijela okućnice. Tužitelj je tužbeni zahtjev jedno i mogao usmjeriti protiv tužene koja je u trenutku podnošenja tužbe bila vlasnica susjednog stana i koja je nesporno držala u isključivom posjedu dio okućnice ispred ulaza u svoj stan na kojem dijelu je upravo ona sama i postavila metalnu konstrukciju pričvršćenu za tlo na kojoj su postavljeni limovi duž cijele širine kao što je upravo tužena i ogradila taj prostor metalnom ogradom o čemu su također suglasno iskazivali svi saslušani svjedoci, a što je sve utvrđeno i očevidom na licu mjesta i provedenim vještačenjem.

25. Kako je vještak nedvojbeno utvrdio da je radi izvođenja radova na verandi u pojedu tužitelja i to u vidu zamjene dijelova drvene konstrukcije potrebno privremeno pristupiti na dio nekretnine koji je bio u posjedu tužene kao i da je potrebno privremeno ukloniti metalnu konstrukciju s pravokutnim limovima odnosno ogradu koju je postavila i koju je u posjedu držala tužena, do trenutka dok je ista bila vlasnica stana u predmetnoj zgradi i dok se nalazila u isključivom posjedu dijela okućnice ispred stana na kojem dijelu je sama i postavila metalnu konstrukciju na kojoj su postavljeni limovi je osnovan, temeljem čl. 107 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZVDSP). Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, kao i njegov iskaz s glavne rasprave u kojem je u cijelosti otklonio primjedbe tužene.

26. Nesporno je a što proizlazi i iz zemljišnoknjižnog uloška za predmetnu nekretninu da je tužena tijekom trajanja ovog postupka, dakle nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, prodala svoju nekretninu iz kojeg razloga tužena smatra da više nije pasivno legitimirana, dok tužitelj smatra da tužena otuđenjem nekretnine nije izgubila pasivnu legitimaciju. Tužitelj se poziva na odredbu čl.195. st.1. ZPP-a kojom je propisano da ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica, to ne sprečava da se parnica među istim strankama dovrši.

27. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 56/2019-10 od 21. listopada 2019. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi:

„Kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz čl. 162. st.4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada čl. 195. st.1. Zakona o parničnom postupku isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle, mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe“.

28. U konkretnom slučaju nije moguće primijeniti odredbu čl. 162. st.4. ZVDSP, te stoga sukladno citiranom pravnom shvaćanju valja primijeniti odredbu čl .195. st.1. ZPP-a koja isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle, mjerodavno je stanje koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe. U vrijeme podnošenja tužbe tužena je bila vlasnica stana broj 4 na adresi u [adresa], te isključiva posjednica djela okućnice na koju je potrebno pristupiti radi vršenja radova na nadstrešnici koju je sagradio i koju u isključivom posjedu drži tužitelj. Stoga je neosnovan istaknuti prigovor pasivne legitimacije.

29. Tužbeni zahtjev odbijen je u dijelu kojim se traži da se osim tuženoj trpljenje naloži „i svakom njezinom pravnom sljedniku kao stjecatelju stana br.4“ jer se tužbenim zahtjevom kakav je predmetni može tražiti trpljenje samo od osobe koja je tužena, a ne i prema neodređenoj osobi koja nije niti sudjelovala u parničnom postupku. Također je odbijen i dio tužbenog zahtijeva koji glasi „…uz obvezu tužitelja da nakon izvođenja radova na rekonstrukciji drvenih elemenata svog objekta metalnu konstrukciju i dvorište ispred stana broj 4. na adresi [adresa] dovede u prijašnje stanje, kao i da naknadi eventualnu štetu“ budući da je legitimacija za traženje takve zaštite na vlasniku zemljišta koje je upotrijebljeno te nije niti moguće donošenje dvostruke presude odnosno presude protiv tužitelja koja se donosi povodom njegovog tužbenog zahtijeva.

30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.2. u svezi čl.155. ZPP- a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023). Sukladno čl. 154. st.2. ZPP-a kod djelomičnog uspjeha stranaka u sporu potrebno je najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od stranka uspjela. Kako u ovoj pravnoj stvari nije moguće matematičkim putem utvrditi postotak uspjeha svake od stranaka sud prema slobodnoj ocjeni, imajući u vidu postavljen tužbeni zahtjev te dio zahtijeva koji je usvojen kao i dio zahtjeva koji je odbijen, procjenjuje uspjeh tužitelja u omjeru od 80%, dok je uspjeh tužene 20%. Stoga je od uspjeha tužitelja koji je veći oduzet postotak uspjeha tužene te je tužitelju dosuđen parnični trošak u omjeru od 60% (80- 20).

30.1. Dosuđeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe (200,00 eur, tbr.7.t.1), troškova zastupanja na ročištima dana 29.01.2021.g., 20.5.2021.g., 24.9.2021., 3.12.2021., 6.5.2022., 1.7.2022., 21.10.2022., 20.1.2023. i 07.03.2025. (200,00 eurx9; tbr.9.t.1.), troškova sastava podnesaka od 17.11.2020., 17.09.2021., 24.09.2021., 23.05.2022. (200,00 eurx4; tbr.8.t.1), sastav podnesaka od 08.2.2021. i 20.01.2023. (50,00 eurx2, tbr.8.4), te sastava žalbe na presudu (250,00 eur; tbr.10.1.) što ukupno iznosi 3.150,00 eur odnosno uvećano za PDV (787,50 eur) 3.937,50 eur. Tužitelju je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na tužbu (53,09 eur) i na presudu (53,09 eur). Ukupno (bez troškova vještačenja) tužitelju bi pripadao na ime troška postupka iznos od 4.043,68 eur koji iznos umanjen sukladno uspjehu tužitelja u sporu (60%) iznosi 2.426,21 eur. Troškove vještačenja tužitelju je kao nužne bilo potrebno priznati u cijelosti u iznosu od 452,51 eur. Ukupno je dakle tužitelju na ime troškova ovog postupka priznat iznos od 2.878,72 eur.

30.2. Nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 29.10.2020. kojim tužitelj u spis dostavlja dokaz o uplati sudske pristojbe na tužbu budući da je isto tužitelj mogao dostaviti već uz tužbu te se sastav tog podneska ukazuje nepotrebnim za vođenje postupka. Nije priznat niti sastav podnesaka – požurnica od 1.7.2021., 06.07.2021 i 05.07.2022. koji se također ukazuju kao nepotrebni za vođenje spora. Trošak sastava podneska od 21.10.2022. kojim tužitelj ispravlja br. zk čestice u tužbenom zahtjevu sud nije priznao jer je isto tužitelj mogao učiniti na glavnoj raspravi, kao što je na glavnoj raspavi i precizirao tužbeni zahijev. Nisu priznati troškovi puta punomoćnika tužitelja na ročišta iz [adresa] u [adresa] i natrag kao niti trošak izbivanja iz pisarnice budući da u sjedištu Stalne Službe u Delnicama postoji više odvjetničkih ureda stoga navedeni trošak nije bio nužan za vođenje postupka.

Delnice, 6. lipnja 2024.

S U D A C

mr.sc. Ana Zaborac

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi pismenim putem, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.