REPUBLIKA HRVATSKA

P-2484/2024

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja POLOJ d.o.o., OIB 15374313879, Gornji Poloj, Gornji Poloj 1, kojeg zastupa punomoćnik Mate Burazin, odvjetnik iz Karlovca, Vranicanijeva 5/I, protiv tuženika HRVATSKE ŠUME d.o.o., OIB 69693144506, Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 14. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku: HRVATSKE ŠUME d.o.o., OIB: 69693144506, Ulica Kneza Branimira 1, Karlovac da tužitelju: POLOJ d.o.o., OIB:15374313879, Gornji Poloj 1, 47252 Gornji Poloj isplati iznos od 5.913,67 eur uz zakonsku zateznu kamatu tekuću počevši od 09.09.2024.g. pa do isplate po stopi od 12,25 %, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih postotna poena“, kao neosnovan.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 8.517,80 eura sa zateznim kamatama od 29. svibnja 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 26. studenog 2024. radi isplate iznosa od 5.913,67 eura. U tužbi je naveo da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o zakupu šumskog zemljišta 20. lipnja 2022., kojim ugovorom su tužitelju u svrhu pašarenja dane nekretnine kč. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navodi da te čestice nisu bile pogodne za pašarenje pa je tužitelj iskrčio dio čestica i to stabla breze, topole i drugo na način da ih privede pašarenju, a prema ugovoru o zakupu šumskog zemljišta je to bilo zabranjeno. Tužitelj je zaprimio dopis tuženika kojim ga poziva da plati iznos šumske štete od 33.079,68 eura. Nakon toga tužitelj je, smatrajući da je iznos šumske štete previsok, podnio prijedlog za osiguranje dokaza, u kojem postupku je vještak utvrdio da je razlika između vrijednosti drvnih sortimenata na šumskoj cesti (14.189,88 eura) i vrijednosti drvnih sortimenata na panju (8.276,12 eura) 5.913,67 eura, koji iznos pripada tužitelju. Tužitelj je predao u posjed tuženiku drvnu masu i tražio uplatu novčanog iznosa od 5.913,67 eura.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je istaknuo prigovor dvostruke litispendencije. Ističe prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Navodi da je ugovor o zakupu šumskog zemljišta raskinut jer je tužitelj postupio protivno odredbi ugovora koja ne dozvoljava krčenje šume.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao izvadak iz zemljišne knjige (list 5-7 spisa), dopise (list 8-11, 16, 54, 55, 79-84, 89-90 spisa), prijedlog radi osiguranja dokaza (list 13-15 spisa), prijavu šumske štete (list 17, 18, 85-88 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Ivana Grginčića (list 21-50, 96-98, 115-118 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (list 51-53 spisa), ugovor o zakupu šumskog zemljišta (list 56-68 spisa), odluku o raskidu ugovora o zakupu šumskog zemljišta (list 77-78 spisa), obavijest oštećeniku kaznenog djela (list 91-92 spisa), imovinsko pravni zahtjev oštećenika (list 93-94 spisa), podneske u predmetu R1-13/2024 (list 95 spisa), saslušani su vještak Ivan Grginčić (list 120-122, 132-133 spisa), svjedok ĆD (list 122-123 spisa) i zastupnik po zakonu tužitelja VD (list 123-124 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa koji predstavlja razliku između vrijednost drvne mase koju je tužitelj posjekao i drvne mase na panju.

6. Suprotno tuženikovim tvrdnjama ne postoji dvostruka litispendencija. Prema odredbi čl. 194. st. 2. ZPP-a dok parnica teče, ne može se u pogledu istog zahtjeva pokrenuti nova parnica među istim strankama, a ako takva parnica bude pokrenuta, sud će tužbu odbaciti. Tuženik niti ne tvrdi da je tužitelj pokrenuo parnični postupak u pogledu istog zahtjeva, već samo tvrdi da se vodi postupak osiguranja dokaza pred Općinskim sudom u Karlovcu pod brojem R1-13/2024. Ta dva postupka nemaju isti zahtjev jer se u ovom postupku odlučuje o zahtjevu za isplatu iznosa od 5.913,67 eura, a u postupku R1-13/2024 se ne odlučuje o bilo kakvom tužbenom zahtjevu, već se samo izvodi dokaz vještačenjem prije pokretanja parnice u smislu odredbe čl. 272. ZPP-a.

7. U ovom postupku nije sporno da da su tužitelj kao zakupnik i tuženik kao zakupodavac sklopili ugovor o zakupu šumskog zemljišta 20. lipnja 2022. Čl. 2. st. 1. tog ugovora određeno je da se zakupniku daje zemljište iz čl. 1. ugovora u zakup na 10 godina od dana sklapanja ugovora isključivo u svrhu pašarenja. Čl. 4. ugovora određeno je da je zakupnik dužan čuvati zakupljeno zemljište i nakon prestanka ugovora vratiti ga u stanju u kojem ga je preuzeo.

8. Nije sporno da je tužitelj za vrijeme trajanja zakupa posjekao drveće na zakupljenom zemljištu zbog čega je tuženik raskinuo ugovor o zakupu šumskog zemljišta sukladno odredbi čl. 6. ugovora.

9. Iz tuženikovih dopisa proizlazi da je tuženik pozvao tužitelja naknaditi mu šumsku štetu u iznosu od 33.079,68 eura navodeći u dopisu kako je tužitelj posjekao veću količinu drvne mase (stabla cera, breze, smreke, trepetiljke, graba) te da je iznos šumske štete utvrđen prema šumsko-odštetnom cjeniku. U dopisu od 1. veljače 2024. tuženik je naveo kako je šumska šteta mjerena iz panjeva u odsjeku, a ne iz mase na stovarištu, te u pogledu robe na stovarištu navodi kako je njena količina ona koja je zatečena u trenutku otkrivanja šumske štete jer je većina drvnih sortimenata već bila otkrivenja.

10. Tužitelj u ovom postupku zahtijeva isplatu novčanog iznosa za kojeg tvrdi da predstavlja razliku vrijednosti posječene drvne mase i vrijednosti drvne mase na panju. Time tužitelj očito smatra da time što je posjekao određenu količinu drveća na nekretnini na kojoj je bio zakupnik je povećao imovinu tuženika jer posječena drvna masa ima veću vrijednost od drvne mase na panju pa da je tuženik stekao korist time što je tužitelj posjekao stabla.

11. Nije sporno da se posječena drva odnose na nekretnine kč. br. [katastarska čestica], zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Iz izvadaka iz zemljišne knjige proizlazi da je vlasnik kč. br. [katastarska čestica] Republika Hrvatska, a nekretnina je na upravljanju Hrvatskih šuma d.o.o., vlasnik kč. br. [katastarska čestica] su Hrvatske šume d.o.o. i vlasnik kč. br. [katastarska čestica] su Republika Hrvatska u 93/100 dijela i PD u 7/100 dijela. Tužitelj je na ovim nekretninama bio zakupnik na temelju ugovora o zakupu šumskog zemljišta kojeg je sklopio s tuženikom. Tužitelj nije bio ovlašten sječi stabla na ovim nekretninama jer je sukladno čl. 2. ugovora o zakupu nekretninu mogao koristiti isključivo u svrhu pašarenja.

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ivana Grginčića sačinjenog u postupku osiguranja dokaza R1-13/2025, dopunskog očitovanja vještaka u ovom postupku i usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu proizlaze sljedeće činjenice:

- tužitelj je na dijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji predstavlja neobraslo zemljište posjekao 1000 stabala, a vrijednost posječenih stabala iznosi 3.327,83 eura,

- tužitelj je na dijelu kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] koji predstavlja šumu posjekao 374 stabla, a vrijednost posječenih stabala iznosi 1.080,59 eura, dok šumska šteta iznosi 3.241,77 eura, množeći vrijednost posječenih stabala s koeficijentom 3,

- tužitelj je na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] posjekao 197 stabala, a vrijednost posječenih stabala iznosi 560,94 eura,

- tužitelj je na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] posjekao 436 stabala, a vrijednost posječenih stabala je 1.145,67 eura,

- ukupno je tužitelj posjekao 442,41 m3 drvnih sortimenata,

- naknada za 10-godišnji prirast iznosi 1.223,01 eura,

- ukupna vrijednost drvnih sortimenata od 442,41 m3 koji je posječen iznosi 6.115,03 eura (3.327,83 eura + 1.080,59 eura + 560,94 eura + 1.145,67 eura),

- šumska šteta za posječena stabla iznosi 9.499,22 eura (3.327,83 eura + 3.241,77 eura + 560,94 eura + 1.145,67 eura + naknada za izgubljeni desetgodišnji prirast 1.223,01 eura),

- uz šumsku cestu Perjasica – Miloševac nalaze se uhrpani drvni sortimenti koji su posječeni na predmetnim nekretninama, u količini od 447,20 m3, odnosno 411,42 tone,

- vrijednost posječenog drvnog obujma koji se nalazi uz šumsku cestu iznosi 14.189,88 eura (411,42 tone x 34,49 eura),

- razlika između vrijednosti drvinh sortimenata na šumskoj cesti i drvnih sortimenata u šumi na panju iznosi 4.690,66 eura (14.189,88 eura – 9.499,22 eura).

13. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, kao i dopunski nalaz i mišljenje jer je izrađen u skladu s pravilima struke, a vještak je stručnim odgovorio na sva pitanja i otklonio sve primjedbe na nalaz i mišljenje.

14. U odnosu na količinu drvnih sortimenata koji se nalaze uz šumsku cestu vještak je prije izrade nalaza i mišljenja bio na uviđaju te neposredno pregledao nekretninu, uključujući i drvne sortimente koji se nalaze uz šumsku cestu. Na listu 14 nalaza i mišljenja (list 88 spisa R1-13/2025) nalaze se i fotografije drvnih sortimenata uz šumsku cestu koji je vještak sačinio. Vještak je obrazložio u nalazu i mišljenju kako su dimenzije uhrpanih drvnih sortimenata 38 metara dužina, 6 metara širina i 4 metra visina, što odgovara zapremini od 912 prostornih metara pri čemu je detaljnim pregledom utvrdio da 1/3 drvnih sortimenata čini sječenica, a 2/3 drvnih sortimenata čini ogrjevno drvo. Vještak je obrazložio da pretvorebni faktor za preračun prostornih metara u m3 na temelju cjenika glavnih šumskih proizvoda iznosi 1 prostorni metar = 0,37 m3 za sječenicu, odnosno 1 prostorni metar = 0,55 m3 za ogrjevno drvo pa je količina drvnog obujma iznosi 447,20 m3, što odgovara količini od 411,42 tone. Vještak je i na ročištu obrazložio da je drvna masa koja se nalazi uz šumsku cestu višestruko veća od 91,65 m3, koliko tuženik tvrdi da se tamo nalazi.

15. Prema tome, vještak je radi izrade nalaza i mišljenja pregledao predmetne nekretnine, te je detaljno pregledao i drvne sortimente koji se nalaze uz šumsku cestu te utvrdio ne samo njihovu količinu (411,42 tone), već i sastav (1/3 sječenica, 2/3 ogrjevno drvo) te sačinio fotografije tih sortimenata i jasno obrazložio metodu utvrđivanja količine drvnih sortimenata koji se nalazi uz šumsku cestu.

16. Uzimajući navedeno u obzir, ne postoji dvojba u pravilnost danog nalaza i mišljenja pa je sud utvrdio da se u trenutku obavljanja očevida u predmetu R1-13/2025 (19. travnja 2024.) uz šumsku ceste nalazila drvna masa koju je tužitelj posjekao u količini od 411,42 tone, a ne u količini od 91,65 tona, koliko tvrdi tuženik tijekom postupka.

17. Vještak je na ročištu stručnim razlozima obrazložio kako je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir stvarno stanje na terenu pa zato nije koristio podatke iz osnove gospodarenja. Vještak je obrazložio kako sporne nekretnine nisu u cijelosti posječene, a da je samu granicu sječe na očevidu pokazao tuženik. Na dijelu gdje je vršena sječa vidljivo je da je sječa izvršena na dijelovima koji su najvećim dijelom imali karakteristike čistine, dok dijelovi koji su po naravi šuma i šikara uglavnom nisu sječeni. Vještak je obrazložio i da je dio posječene površine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] raznodobna šuma, a ne šikara, što potvrđuje ortofoto snimka i podaci terenske izmjere gdje utvrđeni broj stabala prsnog promjera većeg od 10 cm iznosi 219 po hektaru. Vještak je obrazložio da za onaj dio koji predstavlja šumu prema stvarnom stanju na terenu izvršio je obračun šumske štete u skladu sa šumsko odštetnim cjenikom.

18. Vještak je na ročištu jasno obrazložio da je za izračun šumske štete na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja predstavlja šumu koristio faktor 3 sukladno šumsko odštetnom cjeniku koji sadrži obeštećenje za devastaciju i za pogoršane uvjete uzgoja šuma, te da je prilikom očevida bila vidljivo kako je došlo do ponovne prirodne obnove predmetne površine pa tuženik nema potrebe za biološkom obnovom.

19. Vještak je stručnim razlozima objasnio kako je desetgodišnji prirast prirast stabala koja su rasla na predmetnoj nekretnini, a nakon sječe tih stabala na istoj površini više nije bilo prirasta. Objasnio je i da posječena stabla imaju svoj količinski i kvalitetni prirast, te da je točan navod tužitelja kako u trenutku sječe ta stabla nisu bila iskoristiva za preradu u drvnoj industriji, već samo kao sječka, međutim, da su ta stabla ostala rasti narednih 10 godina tada bi se zbog debljinskog i kvalitetnog prirasta mogla koristiti i u drvnoj industrijskoj preradi.

20. Uzimajući u obzir nalaz i mišljenja vještaka i razloge kojima vještak objašnjava desetgodišnji prirast stabala, posebice činjenicu da u slučaju da stabla nisu posječena tada bi nastavila rasti sljedećih 10 godina pa bi, suprotno tužiteljevim tvrdnjama, tada bila iskoristiva i u drvnoj industrijskoj preradi.

21. Slijedom navedenog, razlika vrijednosti između drvnih sortimenata koje je tužitelj ostavio uz šumsku cestu i drvnih sortimenata na panju iznosi 4.690,66 eura.

22. Zastupnik po zakonu tužitelja VD iskazao je da sve što je tužitelj posjekao ostavio je uz šumsku cestu. Iskazao je i da tužitelj ništa nije odvezao na bilo koju drugu lokaciju, već sve što je posjekao ostavio je uz šumsku cestu, a da se ta cesta nalazi na udaljenosti oko 100 do 200 metara od mjesta sječe.

23. Svjedok ĆD, zaposlenica tuženika, iskazala je kako je tuženik jedan dio posječenih stabala pronašao pored ceste, a da je drugi dio nestao te da ne zna što se dogodilo s dijelom koji je nestao, da on jednostavno nije tamo. Iskazala je i da iznos šumske ceste nisu utvrđivali prema količini posječenih stabala uz cestu, već po broju panjeva u šumi.

24. Sud je povjerovao iskazu zastupnika po zakonu tužitelja jer je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, dok je iskaz svjedoka ĆD protivan nalazu i mišljenju. Kako je već obrazloženo, vještak je u nalazu i mišljenju detaljno, jasno i stručno obrazložio kako je utvrdio količinu drvnih sortimenata koji se nalaze uz šumsku cestu u trenutku izrade nalaza i mišljenja. Stoga je uvjerljiv iskaz zastupnika po zakonu tužitelja da se ta količina drvne mase nalazi tamo, odnosno da je posječena stabla ostavio uz tu cestu, a nije ih odvezao izvan predmetne nekretnine, dok nije uvjerljiv iskaz svjedoka ĆD da je veći dio drvnih sortimenata nestao.

25. Kako je vještak radio nalaz i mišljenje, odnosno pregledavao nekretninu na očevidu 19. travnja 2024. godine, a u tom trenutku je uz šumsku cestu bila količina od 411,42 tone drvnih sortimenata, to je tim više ta količina bila tamo i u trenutku kada je tužitelj predao nekretninu u posjed tuženiku nakon raskida ugovora s obzirom na to da je tuženik odluku o raskidu ugovora donio 15. veljače 2024. To ujedno znači da je tužitelj, predajući nekretninu posjed tuženiku nakon prestanka ugovora o zakupu, predao tuženiku i predmetnu količinu drvnih sortimenata od posječenih stabala u količini od 411,42 tone, koja se tada nalazila uz šumsku cestu.

26. Međutim, ne postoji materijalnopravna osnova na temelju koje bi tužitelj imao pravo zahtijevati od tuženika isplatu razlike vrijednosti između posječenih stabala (14.189,88 eura) i vrijednosti stabala na panju (tj. šumske štete u iznosu od 9.499,22 eura, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka). Prema nalazu i mišljenju vještaka vrijednost stabala na panju je ujedno i iznos šumske štete od 9.499,22 eura. Tužitelj je protupravnom radnjom posjekao stabla s obzirom na to da on nije vlasnik predmetnih nekretnina, već je vlasnik Republika Hrvatska, a šumom upravlja tuženik. Tužitelj je time što je posjekao stabla postupio protivno obvezama koje je preuzeo ugovorom o zakupu šumskog zemljišta s obzirom na to da se obvezao koristiti nekretninu isključivo u svrhu pašarenja (čl. 2. st. 1. ugovora) i čuvati zemljište te nakon prestanka ugovora vratiti nekretninu tuženiku u stanju u kojem ju je preuzeo (čl. 4. ugovora). Kada bi tužitelj imao pravo na isplatu razlike vrijednosti posječenih stabala i vrijednosti stabala na panju (šumske štete), to bi značilo da bi tužitelj na temelju protupravne radnje, povredom svoje ugovorne obveze, stekao novčanu korist, odnosno povredom svoje ugovorne obveze bi stvorio obvezu drugoj ugovornoj strani platiti mu iznos razlike između vrijednosti posječenih drvnih sortimenata i iznosa šumske štete s obzirom na to da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je vrijednost posječenih stabala veća od iznosa šumske štete koju je tuženik pretrpio, a koja šumska šteta je jednaka vrijednosti drvnih sortimenata na panju. Ostvarivanje novčane koristi za sebe povredom vlastite ugovorne obveze zbog čega je ugovor i raskinut, odnosno protupravnom radnjom, bilo bi protivno načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO).

27. Prema odredbi čl. 63. st. 1. Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 68/18, 115/18, 98/19, 32/20, 145/20, 101/23 – dalje: ZŠ) osoba koja nanese štetu šumi, šumskom zemljištu, šumskim proizvodima i šumskoj infrastrukturi dužna je platiti naknadu šumske štete.

28. Prema odredbi čl. 63. st. 2. ZŠ-a naknada za šumsku štetu iz stavka 1. ovoga članka pripada šumoposjedniku koji gospodari šumom i šumskim zemljištem na kojima je nastala šteta.

29. Prema odredbi čl. 63. st. 3. ZŠ-a visinu, način izračuna i mjerila prema kojima se određuje naknada za šumsku štetu iz ovoga članka ministar propisuje pravilnikom.

30. Navedene odredbe ZŠ-a određuju da osoba koja počini šumsku štetu (tužitelj) je dužna nadoknaditi štetu šumoposjedniku sukladno mjerilima iz pravilnika. Odredbe ZŠ-a ne određuju da bi osoba koja počini šumsku štetu imala pravo zahtijevati isplatu od šumoposjednika u slučaju kada je vrijednost posječenih stabala veća od vrijednosti stabala na panju, odnosno šumske štete, što je slučaj u ovoj situaciji, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Odredbe ZŠ-a ne propisuju takvu obvezu šumoposjednika, već samo propisuju obvezu osobe koja počini šumsku štetu nadoknaditi tu štetu.

31. Pravilnik iz čl. 63. st. 3. ZŠ-a još nije donesen nakon stupanja na snagu ZŠ- a pa se i dalje primjenjuje Šumsko-odštetni cjenik (Narodne novine“ broj: 37/15) sukladno odredbi čl. 95. ZŠ-a.

32. Odredbom čl. 4. st. 1. Šumsko-odštetnog cjenika određeno je da iznos naknade šumske štete utvrđuje se na način da se cijena iz važećih odgovarajućih cjenika Hrvatskih šuma d.o.o. pomnoži faktorom utvrđenim ovim Cjenikom. Za obračun iznosa naknada šumske štete uzima se cijena bez PDV-a.

33. Prema odredbi čl. 4. st. 3. Šumsko-odštetnog cjenika iznos naknade šumske štete iz stavka 1. ovoga članka umanjuje se za cijenu šumskog proizvoda, ako proizvod nije prisvojen ili uništen.

34. Sukladno odredbi čl. 8. t. 23. ZŠ-a šumski proizvodi su svi proizvodi šuma i šumskog zemljišta, uključujući drvne šumske proizvodi, a to su svi drvni dijelovi šumskog drveća i grmlja (oblovina, prostorno drvo, kora, granjevina, korijenje i slično).

35. Sukladno navedenoj odredbi, posječena stabla predstavljaju šumski proizvod, te ona nisu prisvojena ili uništena jer iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se još uvijek nalaze uz šumsku cestu u količini od 411,42 tone. Međutim, odredbe Šumsko-odštetnog cjenika određuju da se iznos naknade šumske štete umanjuje za cijenu šumskog proizvoda, a ne određuju da u slučaju ako je cijena posječenih stabala kao šumskog proizvoda veća od iznosa šumske štete da bi onda šumoposjednik bio dužan plaćati iznos razlike vrijednosti osobi koja je počinila šumsku štetu protupravnom sječom stabala.

36. Stoga, odredbe ZŠ-a i Šumsko-odštetnog cjenika ne predstavljaju materijalnopravnu osnovu na temelju koje bi tužitelj kao osoba koja je počinila šumsku štetu mogla zahtijevati od šumoposjednika isplatu razlike vrijednosti protupravno posječenih stabala i vrijednosti tih stabala na panju.

37. Ne radi se niti o stjecanju bez osnove na strani tuženika u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

38. Posječena stabla koja je tužitelj ostavio uz šumsku cestu na predmetnim nekretninama nisu nikada bila vlasništvo tužitelja s obzirom na to da on nije vlasnik nekretnine, već zakupnik. Stoga se ne radi o tome da bi ta posječena stabla prešla iz imovine tužitelja u imovinu tuženika, zbog čega ne postoji pravna osnova tužiteljeve tražbine u smislu stjecanja bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a.

39. Nisu ispunjenje niti pretpostavke poslovodstva bez naloga propisane odredbama ZOO-a. Prema odredbi čl. 1121. ZOO-a obavljanju tuđeg posla bez naloga ili ovlaštenja može se pristupiti samo ako posao ne trpi odgađanje te predstoji šteta ili propuštanje očite koristi. Tužitelj nije obavljao tuženikov posao, već je protupravno posjekao stabla na tuđem zemljištu zbog svojih interesa, kako bi proširio područje koje može koristiti za pašarenje, što je i sam zastupnik po zakonu tužitelja iskazao, a niti je ta radnja bila potrebna za sprječavanje bilo kakve štete koja bi prijetila tuženiku, ili propuštanja očite koristi.

40. Valja istaknuti i da je odredbom čl. 1127. ZOO-a propisano da tko se prihvati tuđeg posla usprkos zabrani gospodara posla, a za zabranu je znao ili je morao znati, nema prava koja pripadaju poslovođi bez naloga. U konkretnom slučaju, tužitelju kao zakupniku bilo je zabranjeno sječi stabla jer je nekretninu bio ovlašten koristiti samo u svrhu pašarenja sukladno čl. 2. st. 1. ugovora, bio je dužan čuvati zemljište i vratiti ga zakupodavcu nakon prestanka zakupu u stanju u kojem ga je preuzeo sukladno čl. 4. ugovora (kakvo vraćanje bi očito bilo nemoguće ako posječe stabla). Za takvu zabranu sječe stabala koja proizlazi iz ugovora o zakupu šumskog zemljišta je morao znati.

41. Dakle, nisu ispunjene pretpostavke stjecanja bez osnove, a niti poslovodstva bez naloga. Također, ne postoji niti bilo koja druga materijalnopravna osnova na temelju koje bi tužitelj imao pravo zahtijevati od tuženika isplatu razlike između vrijednosti posječenih stabala koje je protupravno posjekao i vrijednosti tih stabala na panju (a koja vrijednost predstavlja šumsku štetu, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka). Ne postoji niti jedna odredba ZOO-a ili drugog propisa na temelju koje bi tužitelj imao pravu na tu isplatu. Niti odredbe ZOO-a koje uređuju ugovor o zakupu (čl. 519 ZOO-a do čl. 549. ZOO-a), a niti odredbe ZŠ-a koje uređuju zakup šumskih zemljišta (čl. 59. – čl. 60. ZŠ-a) ne daju osnovu tužitelju potraživati takvu isplatu. Ne radi se niti o naknadi za nužne i korisne troškove koje bi tužitelj imao tijekom posjedovanja u smislu odredbe čl. 164. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 69/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14). Navedena razlika vrijednosti posječenih stabala i stabala na panju niti ne predstavlja trošak koji je tužitelj imao, već bi trošak eventualno predstavljao trošak radnje sječe stabala (uloženi radi i materijal), pri čemu protupravna radnja i radnja kojom tužitelj povrijedi svoju ugovornu obvezu prema tuženiku nije radnja koja bi bila korisna za tuženika u smislu navedene odredbe.

42. Kako ne postoji pravna osnova tužiteljeve tražbine, tužbeni zahtjev je neosnovan pa je odlučeno kao u izreci presude. Tužitelj je izgubio parnicu pa je odbijen i njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 6. lipnja 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku