REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4450/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Valentin Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupa punomoćnik ŠA i drugi odvjetnicu u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te zamjenice punomoćnika tuženika, dana 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, 10000, Zagreb, OIB: 92963223473 da tužitelju ŽA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.426,19 € , zajedno sa zateznim kamatama, a koje teku na pojedinačne iznose kako slijedi:

13,55 € od 02.05.2009.,

11,42 € od 02.06.2009.,

8,52 € od 02.07.2009.,

9,88 € od 02.08.2009.,

12,11 € od 02.09.2009.,

10,84 € od 02.10.2009.,

9,60 € od 02.11.2009.,

12,44 € od 02.12.2009.,

15,14 € od 02.01.2010.,

17,24 € od 02.03.2010.,

21,65 € od 01.04.2010.,

20,81 € od 30.04.2010.,

22,44 € od 01.06.2010.,

23,19 € od 02.06.2010.,

36,74 € od 02.07.2010.,

33,66 € od 03.08.2010.,

45,23 € od 02.09.2010.,

39,13 € od 02.10.2010.,

34,54 € od 02.11.2010.,

48,49 € od 02.12.2010.,

47,97 € od 26.01.2011.,

50,86 € od 02.02.2011.,

51,78 € od 02.03.2011.,

47,29 € od 02.04.2011.,

48,68 € od 02.05.2011.,

63,95 € od 02.06.2011.,

66,10 € od 02.07.2011.,

83,00 € od 02.08.2011.,

76,87 € od 02.09.2011.,

67,30 € od 02.10.2011.,

67,05 € od 02.11.2011.,

66,01 € od 02.12.2011.,

69,48 € od 03.01.2012.,

73,30 € od 02.02.2012.,

73,42 € od 02.03.2012.,

71,01 € od 03.04.2012.,

71,99 € od 03.05.2012.,

73,42 € od 02.06.2012.,

71,88 € od 03.07.2012.,

72,01 € od 02.08.2012.,

70,59 € od 02.09.2012.,

67,95 € od 02.10.2012.,

71,16 € od 02.11.2012.,

72,33 € od 02.12.2012.,

71,87 € od 02.01.2013.,

67,17 € od 02.02.2013.,

70,42 € od 02.03.2013.,

71,17 € od 02.04.2013.,

69,71 € od 02.05.2013.,

65,38 € od 02.06.2013.,

62,69 € od 02.07.2013.,

65,07 € od 02.08.2013.,

66,72 € od 03.09.2013.,

70,91 € od 02.10.2013.,

68,60 € od 02.11.2013.,

69,63 € od 03.12.2013.,

70,48 € od 03.01.2014.,

72,09 € od 02.02.2014.,

73,58 € od 04.03.2014.,

1.348,68 € od 02.04.2014.,

pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika istaknuto radi prebijanja u iznosu 80,82 eura.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka učinjena podneskom od 12. veljače 2025.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.633,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 6. lipnja 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 16. ožujka 2007. zaključio Ugovor o kreditu, kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 24.633,01 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita. Tužitelj dalje ukazuje na presude Trgovačkog suda u zagrebu P-1401/2012, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 i presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/2018, kojima je utvrđeno da je nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena valutna klauzula. Stoga predlaže da sud naloži tuženiku isplatiti mu iznos 4.086,49 eura sa zateznim kamatama, kao i naložiti tuženiku naknaditi mu troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći da tužitelj ne bi bio aktivno legitimiran zahtijevati sve navodne preplate vršene po ovom kreditu, jer su vršene ne samo od strane tužitelja već i od strane drugih osoba jer iz prometa po partiji kredita je razvidno da su uplate na ime podmirenja kredita između ostalog vršene i od strane RTV servis Hrastovec. Osporava tužitelju status potrošača. Ističe i prigovor zastare. Kasnije u tijeku postupka ističe prigovor radi prijeboja u odnosu na manje plaćene iznos s osnove razlike u tečaju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova.

3. Tužitelj je podneskom od 12. veljače 2025. tužbeni zahtjev uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka te predložio da sud naloži tuženiku isplatiti mu iznos od 4.426,19 eura sa zateznim kamatama, koje na pojedine iznose teku kako je to naznačeno u petitu (listovi 495-496 spisa). Tužitelj je time preinačio tužbu s obzirom da je povećao svoj tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev postavljen u tužbi. Sud je preinaku dopustio sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03/, 88/05, 2/07, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka budući da je konačna visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek nakon provedenog financijskog vještačenja. S tim u vezi valja reći da je na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenog 2021. broj Su IV-162/2021 usvojen zaključak da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.

4. Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu (listovi 6-12 spisa), otplatnu tablicu (listovi 13-15), promet po kreditu (listovi 16-22, 343-350) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem (listovi 482-490) i saslušanjem tužitelja (listovi 475- 476).

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan dok nije osnovan prigovor tuženika istaknut radi prebijanja.

6. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o kreditu 16. ožujka 2007., kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos kunske protuvrijednosti 24.633,01 CHF prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita.

7. Sporna je valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, u vezi koje tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti te je sporno pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takvih ugovornih odredbi. Sporno je i postoji li tuženikova tražbina s osnove manje plaćenih anuiteta u iznosu od 80,82 eura.

8. Iz odredbe čl. 1. Ugovora o kreditu proizlazi da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak te iz čl. 6. Ugovora o kreditu proizlazi da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan plaćanja.

9. Presudom VSRH poslovni broj Rev-2221/18-11 od 3. rujna 2019. te presudom VTS poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

10. Prema odredbi čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 41/14 i 110/15, dalje ZZP) odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a, o čemu se u ovom slučaju radi. U odnosu na navode tuženika da u konkretnom slučaju nije primjenjivo pravno shvaćanje iz presude Visokog trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je ništetna odredba tuženika o valutnoj klauzuli. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

11. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da prema članku 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom članka 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP-a, dok je člankom 502.c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. S obzirom na to nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a

12. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

13. Na okolnost jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli tužitelju bile jasne, razumljive i lako uočljive, je li se o istima pojedinačno pregovaralo te uzrokuju li iste znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno načelu savjesnosti poštenja, sud je saslušao tužitelja koji je u bitnome naveo da je predmetni kredit uzeo radi kupnje auta i to u privatne svrhe. U autokući su mu ponudili kredit u valuti CHF. Nisu mu ponudili druge opcije jer je ovo bilo najjeftinije. Ugovor je potpisao kod javnog bilježnika. Inače ima svoj servis, ali je auto kupio baš za privatne svrhe. Prije sklapanja ugovora ga nitko nije informirao o rizicima vezanim uz ugovaranje kredita u valuti CHF. Nije prethodno pregovarao o navedenim ugovornim odredbama jer je ovo bilo jedino što se nudilo kao najbrže i najpovoljnije. Sam je plaćao rate kredita, a jedan anuitet je plaćen od strane RTV servis Hrastovec, jer u tom trenutku nije imao gotovine. Pročitao je ugovor o kreditu.

14. U konkretnom postupku svojstvo potrošača tužitelja je osporeno, a Ugovorom o kreditu odobren je i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF, radi kupovine motornog vozila (čl. 5. Ugovora) tužitelju kao fizičkoj osobi. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit uzeo radi kupnje automobila za osobne potrebe, zbog čega ovaj sud utvrđuje da je tužitelj potrošač, slijedom čega je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate.

15. Prema tome, a prihvaćajući utvrđenja iz pravomoćnih presuda u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, ništetne su odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

16. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to razliku između iznosa kojeg je tužitelj platio na temelju obračuna tuženika prema promjeni valute po srednjem tečaju tuženika te iznosa obračunatom prema početnom tečaju CHF.

17. Neosnovan je istaknuti prigovor zastare tuženika, jer je 4. travnja 2012. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, odnosno od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Naime, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je člankom 140. Zakona o zaštiti potrošača propisano da pokretanje ili vođenje postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare. Potraživanje iz ove parnice zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a, a koji rok nije protekao budući je tužba u ovom predmetu podnesena 31. svibnja 2023. (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018.).

18. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na uplate po kreditu za koje tuženik navodi da se ne mogu pripisati tužitelju već od stane RTV servis Hrastovec, valja reći da je tužitelj u svom iskazu naveo da je kredit otplaćivao sam te da je samo jedan anuitet platio putem RTV servisa Hrastovec jer u tom trenutku nije imao gotovine. Sud prihvaća navedene navode tužitelja, a osim toga treba istaknuti da je prema shvaćanju ovog suda pravno neodlučno je li tužitelj ili treća osoba platila pojedine anuitete temeljem predmetnog Ugovora o kreditu. Ovo zato što je odredbom čl. 161. st. 1. ZOO-a propisano da obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba, dok je stavkom 3. istog članka propisano da je vjerovnik dužan primiti ispunjenje od treće osobe, ako je dužnik s tim suglasan, osim kad prema Ugovoru ili prema naravi obveze istu treba ispuniti dužnik osobno. Odnos između glavnog dužnika - tužitelja i treće osobe, ne tiče se tuženika kao kreditora pa je pravno neodlučno je li pojedine anuitete otplaćivao tužitelj ili neka treća osoba. Dakle, tužitelj je u svojstvu korisnika kredita sklopila Ugovor o kreditu, koji je otplaćen pa je on kao ugovorna strana iz kreditnog odnosa aktivno legitimiran zahtijevati isplatu preplaćenih anuiteta kredita (tako Županijski sud u Bjelovaru u odluci broj Gž- 787/21 od 15. veljače 2022. i dr.). Slijedom navedenog, za zaključiti je da je istaknuti prigovor tuženika neosnovan.

19. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Darku Prpiću.

19.1. Vještak je u svom nalazu i mišljenju izračunao razliku u visini obveze tužitelja prema predmetnom Ugovoru o kreditu ukoliko se primjeni srednji tečaj kreditora za valutu CHF važeći na dan korištenja kredita. Navedeno, s obzirom na okolnost da je tužitelju na dan sklapanja Ugovora o kreditu bio poznat srednji tečaj kreditora za valutu CHF na dan isplate kredita pa se ovako utvrđeni tečaj ima smatrati transparentnim i jasnim, od stranaka utvrđenima (tako i VSRH Revt 249/14).

19.2. U svom nalazu i mišljenju vještak je izračunao da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema obračunu banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos, iznosi 4.507,01 EUR. Ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema obračunu banke po srednjem tečaju HNB-a važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen manje plaćeni iznos, iznosi -80,82 EUR.

19.3. Na nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Darka Prpića, budući da je isti sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sam sa sobom ili s izviđenim okolnostima.

20. U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja tražbine tuženika s osnove manje plaćenih anuiteta u visini 80,82 eura, valja reći da je tužitelj umanjio tužbeni zahtjev uvažavajući negativne razlike na način da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 4.426,19 eura. Prema tome, sud je utvrdio da ne postoji tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja pa je sukladno odredbi čl. 338. st. 3. ZPP-a odlučio kao pod točkom II. izreke presude.

21. Slijedom navedenog, sud je tužitelju dosudio preplaćeni iznos s osnove razlike u tečaju CHF u iznosu od 4.426,19 eura, kako je zatraženo. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a i to od dana kada su izvršene uplate, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka. Visina stope zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

21.1. Prema odredbi čl. 1115. ZOO, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21.2. Kako je tuženik utužene iznose primio s obzirom na ugovorne odredbe koje su utvrđene ništetnima, to je, sukladno citiranoj odredbi, dužan vratiti ih tužitelju. Ugovaranjem srednjeg tečaja HNB-a za CHF važećeg na dan isplate pojedinog anuiteta, tuženik je propustio tužitelja upoznati s parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, slijedom čega je njegovo postupanje ocijenjeno nepoštenim, a zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate.

22. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 9. svibnja 2025., i vrijednosti predmeta spora, i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, podneska od 22. prosinca 2023. i 12. veljače 2025., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 24. travnja 2024., 10. srpnja 2024. i 9. svibnja 2025., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 1.200,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 1.500,00 eura. Tužitelj ima pravo i na trošak predujma za izvođenje dokaza financijskim vještačenjem u iznosu 133,00 eura. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo dosuditi parnični trošak u iznosu 1.633,00 eura.

22.1. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 7. studenog 2024. jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a prema kojoj sud prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave.

23. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 1.633,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po stopi prema čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki II. izreke rješenja.

U Zagrebu, 6. lipnja 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.