REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-882/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 29. travnja 2025., održane u prisutnosti tužiteljice osobno uz punomoćnicu Franku Vugas, odvjetnicu, te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužiteljici Karitas Majić iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.162,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na iznose od:

-1.055,79 eura, od 08.02.2024. do isplate,

- 106,21 eura, od 06.06.2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, a da joj tuženik isplati iznos od 288,00 eura i sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos, te da joj tuženik isplati zateznu kamatu na iznose od;

-1.055,79 eura, od 03.02.2024. do 07.02.2024,

- 106,21 eura, od 03.02.2024. do 05.06.2025.

III Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici parnični trošak u visini od 1.125,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 13.09.2023., na mjestu rada u Zagrebu, Ulica Mije Kišpatića 12, stradala kao zaposlenica KBC Zagreb. Do nezgode je došlo za vrijeme odlaska s posla, pri čemu je tužiteljica zadobila ozljedu lijevog stopala radi oštećenih stepenica kojima je silazila. Poslodavac tužiteljice, KBC Zagreb, Ulica Mije Kišpatića 12, Zagreb, je u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti za svoje djelatnike. Odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 - dalje ZOR), prema kojoj je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Također, prema odredbi čl. 111. st. 1. ZOR-a, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14, 118/14, 154/14, 94/18) odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti). Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KBC-u Zagreb. Usklađujući svoj zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka te uzimajući u obzir isplatu po osnovi imovinske (tuđa pomoć i njega) i neimovinske štete u visini od 2.470,00 eura, koji iznos joj je tuženik isplatio u mirnom postupku, tužiteljica potražuje iznos od 1.450,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 03.02.2024. do isplate, sve uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako tužiteljica u tužbi navodi da je 13.09.2023. stradala kao zaposlenica KBC Zagreb na način da je zadobila ozljedu lijevog stopala radi oštećenih stepenica kojima je silazila, prilikom odlaska s posla. Tuženik priznaje činjenicu nastanka štetnog događaja kao i činjenicu da je KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB na dan štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima te se priznaje i odgovornost svog osiguranika. U odnosu na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, tuženik istu osporava. Naime, nesporno je kako se tužiteljica obratila tuženiku s odštetnim zahtjevom 31.01.2024. te je tuženik u mirnom postupku temeljem dostavljene dokumentacije, a vodeći računa o svim okolnostima konkretnog slučaja kao i orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda utvrdio visinu štete u iznosu od 2.470,00 eura, koji iznos je u cijelosti isplatio. Isplatom navedenog iznosa, tuženik smatra kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužiteljici, u svezi s predmetnim štetnim događajem, slijedom čega osporava i tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu, sve iz razloga što je tuženik isplatom u mirnom postupku u potpunosti ispunio svoju obvezu pa samim time nije ni pao u zakašnjenje. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužiteljicu da tuženiku naknadi trošak sudske pristojbe.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Prijavu o ozljedi na radu poslodavca KBC Zagreb od 14.09.2023., Izjavu EZ, medicinsku dokumentaciju, fotografije, e-mail od 02.02.2024., Odštetni zahtjev od 31.01.2024., Dopis tuženika punomoćniku tužiteljice od 05.02.2024., Policu osiguranja broj [broj police osiguranja], te privitke polici, uvjete za osiguranje za izvanugovorne (javne) odgovornosti, izvadak po transakcijskom računu tuženika, Potvrdu liječnika dr. HZ od 28.10.2024., proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Jakši Filipoviću, te je saslušana tužiteljica kao stranka u postupku.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev uglavnom osnovan.

5. Između stranaka je neprijeporna pasivna legitimacija tuženika, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja tužitelju.

6. Iz Prijave o ozljedi na radu od 14.09.2023., slijedi da je tužiteljica nastradala tijekom rada kod poslodavca KBC Zagreb dana 13.09.2023., prilikom silaska po stepenicama na stepeništu prema Upravnoj zgradi osiguranika tuženika.

7. U pogledu odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužitelju, kao i odgovornosti za naknadu te štete valja uputiti na odredbu čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (NN 71/14,118/14,154/14, 94/18, 96/18 - dalje ZZR) kojom je propisano da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku određena je i odredbama čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 89/19 - dalje ZR). Tako je odredbom stavka 1. ovog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. Stavkom 2. istog članka određeno je kako se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. st. 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08,125/11, 78/15 - dalje ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Poslodavac se ne može pozivati na ekskulpacijske razloge ako je šteta posljedica obične nepažnje radnika ili treće osobe. Kako je u ovom slučaju neprijeporna odgovornost osiguranika tuženika, to je tuženik dužan naknaditi nastalu štetu tužitelju.

8. Time je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl.19.st.2. u vezi s čl. 1046 ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete, koju štetu je tužitelju dužan naknaditi tuženik. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, fizičke bolove i strah. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji koji utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

9. Navedenom vještačkom nalazu dr. CZO, sud je poklonio vjeru jer je po ocjeni ovog suda učinjen u skladu s pravilima medicinske struke, na logičan i uvjerljiv način, temeljem uvida u spis i medicinsku dokumentaciju i pregleda tužitelja. Stranke na isto nisu imale primjedbe.

10. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu prijeloma V metatarzalne kosti lijevog stopala koja se mogla dogoditi u dinamici ozljeđivanja. Nadalje, da je učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Liječenje je završeno 08.02.2024., dok iz liječničke potvrde liječnika obiteljske medicine od 28.10.2024. proizlazi da prije štetnog događaja tužiteljica nije imala ozljede lokomotornog sustava. S obzirom da je vještak uzeo u obzir sadržaj navedene potvrde liječnika, nije bilo potrebno da tužiteljica posebno dostavlja svoj osobni zdravstveni karton vještaku ili sudu na uvid, a niti je sud našao potrebnim posebno tražiti na uvid izvornike medicinske dokumentacije, jer vještak temelji svoj nalaz na dokumentaciji koja je dostavljena u spis, a stranke na nalaz i mišljenje nisu imale primjedbe. Osobito jer sud poklanja vjeru iskazu tužiteljice da je izvornike medicinske dokumentacije prilikom pregleda predočila vještaku.

11. Iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da je navedena ozljeda dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 2%, budući su po liječenju zaostale trajne posljedice uslijed zaostale bolnosti pri hodanju i opterećenju lijevog stopala s bolnošću područja V metatarzalne kosti. Sud je imajući u vidu opseg i manifestiranje ovog oblika smanjenja životnih aktivnosti, dob tužiteljice koja je rođena 1965. i preostali očekivani životni i radni vijek, uzimajući u obzir i da je tužiteljica po zanimanju medicinska sestra, ocijenio da je primjerena novčana naknada u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 800,00 eura.

12. Vještak nalazi da je tužiteljica pretrpjela bol jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 55 dana-kumulativno. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu fizičkih bolova, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.500,00 eura. Pri ovoj ocjeni sud je uzeo u obzir težinu pretrpljene ozljede, provedeni medicinski tretman, lokalitet i vrstu zadobivene ozljede.

13. Vještak nalazi da je tužiteljica pretrpjela tzv. primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda. Strah jačeg intenziteta bio je u trajanju od 1 dan, srednjeg intenziteta 6 dana, dok se potom nastavilo stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 45 dana-kumulativno. Prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka o trajanju i intenzitetu straha, u skladu s odredbom čl.1100. st.1. i 2. ZOO-a, sud tužitelju po toj osnovi odmjerava pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.000,00 eura.

14. Vodeći računa o svim tim okolnostima sud je na temelju čl. 1100. st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od 3.300,00 eura.

15. Nakon ozljeđivanja, vještak navodi da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna 2 sata dnevno kroz 50 dana – kumulativno. Na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka u pogledu potrebne satnice za pružanje tuđe pomoći i njege, koja je tužiteljici bila potrebna u ukupnom trajanju od 100 sati, tužiteljici bi pripao iznos u visini od 332,00 eura. Naime, iz iskaza tužiteljice slijedi da su joj nakon ozljeđivanja pomoć i njegu pružali sestra i šogor, koji su joj pomagali pri nabavi namirnica, pripremali hranu, vozili liječnicima i na terapije te su joj pomagali pri obavljanju higijene. Kako nema tvrdnje o osobi koja je tu pomoć pružala naplatno, treba uzeti u obzir neto zaradu osobe koja je u mjestu ispunjenja sposobna pružiti takvu pomoć. Imajući u vidu te vrijednosti, za jedan sat pomoći utvrđena je osnovanom naknada u iznosu od 3,32 eura.

16. Sveukupno bi tužiteljici po osnovi imovinske i neimovinske štete pripalo pravo na naknadu štete u visini od 3.632,00 eura. Imajući u vidu da je tužitelju tuženik isplatio iznos od 2.470,00, tužiteljici po osnovi imovinske i neimovinske štete pripada pravo na razliku štete u visini od 1.162,00 eura, dok je tužiteljicu valjalo odbiti za iznos od 288,00 eura i sa zatraženom zateznom kamatom na taj iznos. Kako se tuženik tijekom postupka nije izjasnio po kojim osnovama je isplatio štetu tužiteljici, to je sud utvrdio da neimovinska šteta u ukupnoj šteti participira sa 90,86%, a imovinska šteta po osnovi tuđe pomoći i njege sa 9,14%. Stoga je tužitelju valjalo po osnovi neimovinske štete dosuditi iznos od 1.055,79 eura, a po osnovi tuđe pomoći i njege u visini od 106,21 eura.

17. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana kada je tužitelj podnošenjem pisanog izvansudskog zahtjeva, odnosno podnošenjem tužbe pozvao tuženika da mu naknadi štetu (čl.1103. ZOO-a). Međutim, iz nalaza i mišljenja vještaka slijedi da je liječenje tužiteljice završeno 08.02.2024., pa je na dosuđeni iznos neimovinske štete od 1.055,79 eura tijek zatezne kamate tužiteljici dosuđen od 08.02.2024 do isplate, a tužiteljicu je valjalo odbiti u tijeku zatezne kamate od 03.02.2024. do 07.02.2024.

18. Kada je sud iznos imovinske novčane štete za naknadu troškova tuđe pomoći i njege utvrdio prema cijenama na dan presuđenja, time je točno odredio i broj novčanih jedinica na koje glasi obveza dužnika, ovdje tuženika (čl.21. ZOO-a). Tim trenutkom nastupa i dospjelost utvrđenog iznosa naknade troškova tuđe pomoći i njege i tek se tada stvaraju pretpostavke za zakašnjenje tuženika. Stoga je u odnosu na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege u visini od 106,21 eura, tužiteljici tijek zatezne kamate dosuđen od dana donošenja ove presude do isplate, dok je tužiteljicu valjalo odbiti sa zahtjevom da joj tuženik na iznos po ovoj osnovi, plati zateznu kamatu tekuću od 03.02.2024. do 05.06.2025.

19. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

20. Odredbom čl. 154.st.2. ZPP-a je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela. Tužitelj je u sporu uspio u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva u omjeru od oko 80%, a tuženik sa 20%, odnosno tužitelju valja odmjeriti trošak postupka u visini od 60%. Tuženik nije osporavao osnovu tužbenog zahtjeva.

21. Nadalje je odredbom čl. 154.st.2. ZPP-a propisano da će nakon toga sud utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Stoga je tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku priznat trošak za zastupanje po odvjetniku, a sukladno važećoj Odvjetničkoj Tarifi i to prema VPS od 1.450,00 eura a za: sastav odštetnog zahtjeva u visini od 100 bodova (Tbr.32., 7.t.1.), sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 29.10.2024. i 29.04.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1., 9.t.1.), za sastav podneska od 18.09.2024. i 07.02.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1., 8.t.1.), za zastupanje na ročištu za objavu odluke u visini od 50 bodova (Tbr. 8.t.4., 7.t.1.),što sveukupno iznosi 650 bodova, odnosno 1.300,00 eura, dok PDV iznosi 325,00 eura. Navedenom trošku valjalo je pridodati trošak medicinskog vještačenja u visini od 250,00 eura. Stoga je ukupni parnični trošak tužitelju, priznat u visini od 1.875,00 eura. Imajući u vidu da tužitelju pripada 60% priznatog troška, dosuđen mu je iznos parničnog troška od 1.125,00 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

22. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od; 04.11.2024. kojim dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje što je sudu vidljivo u sutavu kojim raspolaže, te za sastav podneska od 06.12.2024., jer isti ne prileži spisu.

23. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu, 6. lipnja 2025.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku