REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-207/2025 -14

(ranije P-1127/2017)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Tini Jakupak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ABRADO d.o.o., [adresa], OIB: 06700813875, zastupano po punomoćnici Vinki Nobilo, odvjetnici u [adresa], protiv tuženika 1. CHROMOS AGRO d.o.o., [adresa], OIB: 82790074844, zastupano po punomoćniku Goranu Božiću, odvjetniku u [adresa], i 2. STEČAJNA MASA iza AGRARIACOOP d.d. u stečaju [adresa] OIB: 53558984839 (kao pravni slijednik AGRARIACOOP d.d., Velika Gorica, Vukomerička bb), zastupano po stečajnoj upraviteljici Matei Ljuban Kušević, [adresa], te umješača na strani tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, [adresa], OIB: 02958272670, radi utvrđenja, izvan ročišta, 6. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari.

II Nalaže se tužitelju ABRADO d.o.o. [adresa], OIB: 06700813875 naknaditi prvo tuženiku CHROMOS AGRO d.o.o. [adresa] OIB: 82790074844 parnični trošak ovog postupka u iznosu od 279.557,50 EUR, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 16. svibnja 2017. traži utvrđenje ništetnosti odnosno utvrđenje nepostojećih ugovora: Ugovor o kupoprodaji nekretnina 38/97 i Ugovor o međusobnim poslovnim odnosima 39/97 zato što direktori prvo i drugo tuženika nikada nisu dobili suglasnost za potpis predmetnih ugovora od upravnih odbora. Tužitelj tvrdi da: direktori tuženika su imali ograničenja u zastupanju propisanu Statutima tih društava, da u Ugovoru 39/97 ne postoje potpis ovlaštenih osoba za trgovačka društva navedena u čl. 2., da sporni ugovori nisu ovjereni kod javnog bilježnika, da prvo tuženik je zatražio naplatu svojih potraživanja od stečajne mase-stečajni upravitelj drugo tuženika je priznao prvo tuženiku iznos od 1,6 milijuna kuna kao vjerovniku III isplatnog reda, da ugovori su ništetni jer su nekretnine koje su predmet kupoprodaje u vlasništvu trećih osoba, ne drugo tuženika, da ne postoji poslovni odnos između drugo tuženika i zk vlasnika te drugo tuženik nema temelj stjecanja nekretnina, da fiktivno navedena isplata cijene nikada nije realizirana, da vjerovnici I isplatnog reda (HZZO i MF) nisu nikada naplatili svoja potraživanja prema drugo tuženiku niti su dali suglasnost na prijeboj prije naplate svojih potraživanja (račun drugo tuženika je blokiran prije predmetnih ugovora), da javni bilježnik nikada nije ovjerila ugovor o prodaji nekretnina, da presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-5981/1995 nikada nije postala pravomoćna, da kompenzacija u uvjetima trajne blokade računa prije potpisa Ugovora 39/97 je nezakonita i nemoguća jer je prvo tuženik znao za blokadu računa, znao je za stanje u zemljišnim knjigama, da predmetna imovina nije vlasništvo drugo tuženika, da prihvaćanjem prijeboja bila bi nanesena velika materijalna šteta Ministarstvu financija, HZZO-u, HZMO-u i drugim vjerovnicima, da ne postoje potpisi ovlaštenih osoba trgovačkih društava iz članka 2. ugovora, kao niti njihova suglasnost na pristup dugu, da prema uredbi Vlade RH (Narodne novine br. 39/91) ugovori su ništetni jer se radi o fiktivnom stjecanju, da prava volja stranaka u predmetnim ugovorima ne postoji i nije bila usmjerena da se realizira sadržaj sklopljenih ugovora već samo da se stvori privid i ostvari jednostrana volja prvo tuženika, da se nekretnine u vlasništvu Grada, Plodina i Ingrad Celja besplatno pripoje prvo tuženiku, da budući je ništava odluka o organiziranju društvenog poduzeća Promet Dubrava navedeno poduzeće nikada nije osnovano. Slijedom iznijetog tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje nepostojećim Ugovora o kupoprodaji nekretnine broj 38/97 od 13. ožujka 1997. i Ugovora o međusobnom poslovnom odnosu broj 39/97 od 13. ožujka 1997. podredno traži utvrđenje ništetnima istih ugovora. U prilog tužbi tužitelj dostavlja kopije Ugovora o kupoprodaji nekretnine broj 38/97 od 13. ožujka 1997. i Ugovora o međusobnom poslovnom odnosu broj 39/97 od 13. ožujka 1997., rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-514/12-73 od 4. veljače 2013., rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-514/12-85 od 18. listopada 2013., Statut drugo tuženika od 19. prosinca 1994., Statut prvo tuženika od 18. ožujka 1994. i 5. lipnja 1995., presliku izvatka iz zemljišnih knjiga za zk ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], zkul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-175/98 od 16. travnja 1999., dopis HZZO- a od 15. ožujka 2017., e-mail tužitelja od 12. listopada 2016., rješenje Ministarstva financija od 13. prosinca 2016., rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt-95/7084- 2 od 27. veljače 1996., Izjava SF od 24. travnja 2012., Ugovor o prihvaćanju izvršavanja i izvršavanju dužnosti člana Nadzornog odbora Agrariacoop d.d. od 15. studenog 1996., popis priznatih tražbina s udjelima, žalba tuženika na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-5981/95 od 23. travnja 1996., Uredba Vlade RH o zabrani raspolaganja osnovnim sredstvima, pokretnom imovinom i pravima određenih poduzeća i drugih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (NN 39/91 od 3. kolovoza 1991.), presuda na temelju priznanja broj P-1098/2014 od 3. lipnja 2014., prijave za HZMO (list 64 do 67 spisa).

2. U odgovoru na tužbu od 4. srpnja 2017. prvo tuženik prigovara označenoj vrijednosti predmeta spora, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu. Prvo tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, nedostatak pravnog interesa budući tužitelj nije stranka predmetnih ugovora. Prvo tuženik navodi da su predmetne ugovore potpisali zakonski zastupnici ugovornih strana. Tuženik osporava sve navode tužitelja i tvrdnje da su predmetni ugovori ništetni budući ne navodi prisilnu odredbu. U prilog svojih navoda prvo tuženik je dostavio povijesni izvadak iz sudskog registra za prvo tuženika i drugo tuženika.

3. U odgovoru na tužbu od 3. listopada 2017. drugo tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Ponavlja navode prvo tuženika iz odgovora na tužbu.

4. U daljnjem tijeku postupka podneskom od 4. listopada 2017. tužitelj se protivi svim navodima prvo i drugo tuženika iz odgovora na tužbu te predlaže da tuženici dostave izvornike Ugovora koji su predmet ovog postupka. Vezano za pravni interes tuženika za vođenje ove parnice tužitelj se poziva na kupoprodajni ugovor od 12. travnja 2010. sklopljenog između zemljišno knjižnog vlasnika Ingrad Celje d.d. na Zk čk br 3010/4 KO [katastarska općina] i tužitelja ako i temeljem presude P-514/12. U ostalom dijelu ponavlja navode iz tužbe. Predlaže daljnje dokazne prijedloge i to saslušanje direktora prvo i drugo tuženika, saslušanje svjedoka FF (financijski direktor drugo tuženika), saslušanje stečajnog upravitelja Pavle Grizelja, saslušanje javnog bilježnika RF, saslušanje ovlaštene osobe Plodine Zagreb d.o.o., saslušanje zakonskih predstavnika državnih službi.

5. Podneskom od 10. studenog 2017. HZZO se javlja kao umješač u predmetnom postupku opravdavajući svoje miješanje činjenicom da je podnio prijavu tražbine na ime neplaćenih doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje u ukupnom iznosu od 1.628.060,89 kn, a koja tražbina je u cijelosti priznata u predmetu ovog suda broj St- 175/98. Umješač na strani tužitelja navodi da kompenzacija između prvo i drugo tuženika nije odobrena od strane umješača. Smatra da za sklapanje predmetnih ugovora nisu ispunjeni zakonski preduvjeti odnosno nije dobiva suglasnost i odobrenje nadzornih odbora smatra da su stoga ugovori nepostojeći odnosno ništetni odnosno fiktivno sklopljeni kako bi se omogućila naplata potraživanja tužitelja, umješača i ostalih vjerovnika koji su prijavljeni u stečajnom postupku.

6. Podneskom tužitelja od 17. svibnja 2018. tužitelj uz postojeće tužbene zahtjeve ističe i tužbeni zahtjev kojim predlaže da sud utvrdi da predmetni ugovori ne proizvode pravne učinke. Ujedno predlaže pribavljanje dokaznih prijedloga službenim putem, priklop stečajnog spisa kao i priklop zk spisa. Tužitelj na ročištu 12. siječnja 2022. dopunjuje navode iz tužbe vezano za ništenost ugovora te se kao pravni osnov poziva na odredbe čl. 66., 53. i 52. ZOO-a.

7. Podneskom od 11. lipnja 2018. stečajni upravitelj drugo tuženika dostavlja kopiju Ugovora o prodaji nekretnine broj 38/97, kopiju zapisnika financijske policije od 14. svibnja 1999., kopiju iskaza nekretnine čija vrijednost je na osnovi pretvorbe unesena u temeljnu glavnicu društva sve od Hrvatskog fonda za privatizaciju do 7. travnja 1995.

8. Prvo tuženik podneskom od 13. lipnja 2018. povijesno obrazlaže stjecanje nekretnine te se očituje o navodima tužitelja, dostavlja geodetski elaborat i rješenje Gradskog ureda za katastar od 11. lipnja 2015., rješenje Zk odjela broj Z-15766/15, presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-3010/03 od 7. listopada 2004., presudu i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-40/05-3 od 31. kolovoza 2006., rješenje broj Pž-196/2018-2 od 2. ožujka 2018., presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-11/07 od 18. ožujka 2008.

9. Prvo tuženik u podnesku od 28. studenog 2018. dostavlja Ugovor o kupoprodaji broj 9/1988 od 9. kolovoza 1988.

10. Tijekom postupka prvo tuženik je podneskom od 12. travnja 2022. dostavio u spis izvornike oba ugovora: Ugovor o kupoprodaji nekretnina 38/97 i Ugovor o međusobnim poslovnim odnosima 39/97.

11. Tijekom postupka proveden je dokaz uvidom u spise ovog suda Fi-2094/95, P- 887/14, St-175/98 kao i priklop spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 514/12, Z-2437/2003, saslušani su svjedoci FF, IF, na okolnost sklapanja predmetnih ugovora, plaćanja i na okolnost izdavanja tabularne isprave kao i svjedoka RF na okolnost povjeravanja ugovora o kupoprodaji. Ujedno su saslušani kao svjedoci KF i zastupnici po zakonu tužitelja DF i zastupnik po zakonu prvo tuženika EF. Tijekom postupka sud je pribavio zapisnik financijske policije (listovi 252 do 285 spisa). Sud je izveo dokaz čitanjem dopisa javne bilježnice RF, kao i u pisane iskaze svjedoka. Sud je izvršio uvid u rješenje Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj K-DO-164/17. Sud je proveo dokaz čitanjem i ostalih isprava koje prileže spisu. Sud nije mogao izvršiti uvid u predmet ovog suda P-5981/95 budući je isti uništen. Sud je proveo dokaz grafološkim vještačenjem i financijskim vještačenjem. Sud je izvršio uvid u izvatke iz sudskog registra za stranke i priložene povijesne izvatke. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale (članak 7. Zakona o parničnom postupku-Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP).

12. Sud je dopustio preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 17. svibnja 2018. iz razloga jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama temeljem članka 190. st. 2. ZPP-a.

13. Sukladno članku 8. ZPP-a, temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan, kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi (čl. 188. 2. ZPP-a) u presudi ovog suda broj P-1127/2017 od 13. lipnja 2024. koja je ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 3228/2024-2 od 17. prosinca 2024. i predmet vraćen na ponovni postupak.

14. U ponovljenom postupku sud je postupio po uputi višeg suda i prije svega rješenjem od 6. ožujka 2025. ponovo odredio vrijednosti predmeta spora, a nakon toga odlučio ima li tužitelj pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe kojom je pokrenuo ovaj postupak, imajući u vidu dokaze koje su stranke podnijele.

15. Odredbom čl. 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, a prema odredbi čl. 299. ZPP-a tužitelj je to dužan učiniti već u tužbi. Nadalje, iz odredbe čl. 232. ZPP-a proizlazi da je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda. Isto tako, čl. 221.a ZPP-a upućuje sud da ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja.

16. Predmet spora je utvrđenje da su nepostojeći Ugovor o kupoprodaji nekretnina 38/97 i Ugovor o međusobnim poslovnim odnosima 39/97 odnosno ništetni podredno da isti ne proizvode pravne učinke iz razloga koje tužitelj navodi u tužbi i tijekom postupka. U biti radi se o pokušaju tužitelja da na osnovu utvrđenja nevaljanih pravnih poslova dokaže svoje navodno pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.

17. Među strankama je sporno da li su zastupnici po zakonu tuženika imali ovlaštenja za potpisivanje predmetnih ugovora, da li su ostale osobe koje su sudjelovale u sklapanju Ugovora 39/97 isti potpisale, da li su ugovori ovjereni kod javnog bilježnika, da li je predmet kupoprodajnog ugovora u vlasništvu prodavatelja, da li je isplaćena kupoprodajna cijena, da li je prijeboj proveden i da li je isti sukladan zakonu, koja je prava volja ugovornih strana predmetnih ugovora. Prije svega, među strankama je sporno ima li tužitelj pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe kojom je pokrenuo ovaj postupak, imajući u vidu dokaze koje su stranke podnijele.

18. Ugovorom o kupoprodaji nekretnina broj 38/97 koji su dana 13.3.1997. (izvornik na listu 745.) zaključili Agrariacoop d.d. (prodavatelj) i Chromos agro d.d. (kupac) u čl. I. prodavatelj prodaje, a kupac kupuje nekretnine u [adresa] u [adresa], i to z. k. česticu [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan u zkul [broj ZK uloška] i zk česticu 3491/1 i 3491/2 ko [katastarska općina] upisanu u zk ul [broj ZK uloška] ukupne površine 5.057 m2 te objekt sagrađen na tim česticama – distributivni centar i diskont s inventarom (….) ukupne površine 3.196,08 m2 odnosno bruto površine 3.534,81 m2 s pripadajućim zemljištem. Kupoprodajna cijena je 18.476.820,00 kn. Navedenu svotu kupac je isplatio prodavatelju danas, što prodavatelj potvrđuje potpisom ovog ugovora. Ugovor je potpisao za prodavatelja IF, a za kupca OF. Ovjeru potpisa IF potvrdila je javna bilježnica RF, a Ministarstvo financija je potvrdila obračunati porez na promet nekretnina.

19. Ugovorom o međusobnom poslovnom odnosu broj 39/97 od 13.3.1997. (izvornik na listu 746-748 spisa) koji su dana 13.3.1997. zaključili Agrariacoop d.d. i Chromos agro d.d. utvrđena su međusobna potraživanja prema Ugovoru i njihovo prebijanje. Ugovorom o međusobnom poslovnom odnosu broj 39/97 Chromos agro d.d. i Agrariacoop d.d. su utanačili da se međusobna potraživanja i dugovanja prebiju odnosno zatvore tako da će Agrariacoop d.d. [adresa] svoje dugovanje utvrđeno u presudi P-5981/95 (zajedno s Agrariacoop Split, Sisak i Slavonski Brod) u svoti od 15.521.559,00 kn prebiti s potraživanjem od Chromos agra d.d. [adresa], s naslova kupoprodajne cijene iz ugovora o kupoprodaji nekretnina broj 38/97 od 13.3.1997. Za ostatak kupoprodajne cijene iz ugovora o kupoprodaji nekretnina broj 38/97 od 13.3.1997. u svoti 2.955.261,00 kn te dugovanja Chromos agro d.d. u svoti 368.684,00 kn (tj. ukupno 3.323.945,00 kn), Chromos agro d.d. isporučit će Agrariacoop d.d. [adresa] robu iz svog proizvodnog programa prema izboru Agrariacoop d.d. Potraživanja Chromos agro d.d. od Agrariacoop d.d., koja se prema članku VI. Ugovora o međusobnom poslovnom odnosu broj 39/97 prebijaju s potraživanjem Agrariacoop od Chromos agra s naslova kupoprodajne cijene, iznose 15.521.559,00 kn (2.060.064,90 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije 1EUR=7,53450 kn). Člankom VII. Ugovora o međusobnom poslovnom odnosu broj 39/97 Chromos agro d.d. i Agrariacoop d.d. su utanačili da za ostatak kupoprodajne cijene iz ugovora o kupoprodaji nekretnina broj 38/97 od 13.3.1997. u svoti 2.955.261,00 kn te dugovanja Chromos agro d.d. u svoti 368.684,00 kn (tj. ukupno 3.323.945,00 kn), Chromos agro d.d. će isporučit Agrariacoop d.d. [adresa] robu iz svog proizvodnog programa prema izboru Agrariacoop d.d. Ugovor je potpisao za Agrariacoop d.d. IF, a za Chromos agro d.d. OF.

20. Rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 11.10.2017., broj K-DO-164/17 utvrđeno je da nema osnovane sumnje da su OF, zastupnik po zakonu prvo tuženika, i odgovorne osobe drugo tuženika sklapanjem spornih ugovora počinili kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti. Iz predmetnog rješenja proizlazi i da je utvrđeno da je IF, raniji direktor drugo tuženika, imao suglasnost skupštine za sklapanje Ugovora o kupoprodaji nekretnina br. 38/97 od 13.03.1997.

21. Uvidom u predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-2437/2003 sud je utvrdio da je sud rješenjem od 17. siječnja 2006. odbio prijedlog predlagatelja Chromos agro d.d. za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama GIP Ingrad Celje upisane u zk ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

22. Iz iskaza svjedoka RF proizlazi da je javnoj bilježnici Ugovor o kupoprodaji nekretnine broj 38/97 nepoznat te ne može sa sigurnošću potvrditi da je isti ovjeren u njenom javnobilježničkom uredu. Ono što zna je da je gosp. IF imao u javnobilježničkom uredu deponiran potpis. Javna bilježnica obrazlaže u svom iskazu kako se odvija ovjera potpisa kod javnog bilježnika. Nakon što se svjedoku predaje na uvid ovjerena preslika Ugovora o kupoprodaji nekretnine broj 38/97 navodi da ona osobno nije ovjeravala taj dokument već njena prisjednica te nakon provjere telefonskim putem potvrđuje kako je administrator u uredu potvrdio da je prilikom ovjere preslike prezentiran original dokumenta.

23. Iz iskaza svjedoka FF proizlazi da joj nisu poznati ugovori koji su predmet ovog postupka, a ista je radila u financijama do 1998. Prema iskazu svjedokinje ugovor o kupoprodaji nekretnine je trebao doći do nje u financije. Svjedokinja se sjeća da je račun Agrariacoopa d.d. bio u blokadi sigurno od 1997. a možda i ranije. Navodi da u periodu dok je društvo bilo u blokadi nisu se provodila nikakva prebijanja. Prema sjećanju svjedokinje društvo Chromos Agro d.d. imalo je potraživanje prema Agrariacoop d.d. u iznosu od 1.000.000 kn, ali koliko zna isto nije podmireno do njenog odlaska u mirovinu, svjedokinji nije poznato da je poslovanje društva Agrariacoop d.d. bilo predmet postupka financijske policije. Svjedokinja se ne sjeća tko je društvo doveo u blokadu jer je bilo puno dobavljača kojima se dugovalo.

24. Iz iskaza svjedoka IF proizlazi da je isti bio direktor u društvu Agrariacoop d.d. do 1997. Navodi da se ne sjeća ugovora o kupoprodaji nekretnine broj 38/97 kao i što navodi da se na njenu ne nalazi njegov potpis. Isto navodi i u odnosu na ugovor o međusobnim poslovnim odnosima broj 39/97. Ističe kako su predmetni ugovori iz 1997. kada je Agrariacoop d.d. bila u blokadi, bilo je govora da se predmetnim nekretninama raspolaže, ali je sve ostalo na vlasničkim papirima jer Agrariacoop d.d. nije bila vlasnik prostora. Svjedok navodi da cijelo vrijeme dok je on bio direktor račun društva Agrariacoop d.d. je bio u blokadi, također on nije potpisivao ugovore o prijeboju za to vrijeme. Uvidom u pisanu izjavu ovjernu kod javnog bilježnika IF iz koje proizlazi da je isti potpisao Ugovor u kupoprodaji 38/97 bez suglasnosti.

25. Iz iskaza stečajnog upravitelja Pavla Grizelja proizlazi da predmetna nekretnina nije predmet stečajne mase jer je ista prodana i predana društvu Chromos Agro d.d. prije otvaranja stečajnog postupka, tabularnu ispravu sam potpisao na osnovu ugovora o kupoprodaji koji je ovjeren kod javnog bilježnika, potpisan od direktora i imao je suglasnost glavne skupštine. Uvidom u poslovne knjige utvrdio je da je kupoprodajna cijena plaćena.

26. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja DF sud je utvrdio da isti nema direktnih saznanja o ugovorima i plaćanjima, ali da ima saznanja iz dokumentacije. U svom iskazu zastupnik po zakonu tužitelja daje svoje viđenje cijelog spora.

27. Iz iskaza zastupnika po zakonu prvo tuženika sud je utvrdio da je društvo prije nje vodio njen otac te da predmetni ugovori postoje i po istima je naplaćena kupoprodajna cijena.

28. Javni bilježnik RF u dopisu od 11.07.2022. navela je da je pod poslovnim brojem OV-2555/97 (pod kojim brojem je ovjeren potpis prodavatelja na spornom ugovoru) dana **.**.1997. IF, raniji zastupnik po zakonu drugo tuženika, u njenom javnobilježničkom uredu ovjerio svoj potpis, te da je ovjera upisana u Upisnik ovjera i potvrda. Iz Dopisa javnog bilježnika RF od 11.07.2022. (a koji prileži podnesku prvo tuženika od 21.07.2022.) razvidno je da je upis u Upisnik ovjera i potvrda stranke IF čija je istovjetnost bila utvrđena uvidom u osobnu iskaznicu broj [broj osobne iskaznice] PU Zagreb, izvršen pod brojem OV-2555/97 dana 13.03.1997. te je u samom upisniku naznačeno da se radi o ovjeri potpisa na ispravi Ugovor. Javni bilježnik RF je u dopisu od 26.07.2022. navela da je pečat koji je izrađen 1994. godine uslijed istrošenosti sukladno odredbama Zakona o javnom bilježništvu zamijenjen novim pečatom s rednim brojem 1, i to na temelju Rješenja Središnjeg državnog ureda za upravu od 06.02.2006., s time da je pečat iz 1994. uništen sukladno Zakonu o pečatima i žigovima s grbovima Republike Hrvatske važećem u odnosnom vremenu. Iz ovakvog očitovanja javnog bilježnika RF potpuno je razvidno da je pečat koji je korišten za ovjeru Ugovora o kupoprodaji nekretnina broj 38/97 od 13.03.1997. uništen 2006.

29. U predmetu je također bilo provedeno i vještačenje na okolnost vjerodostojnosti izvornika isprava i to Ugovora o kupoprodaji nekretnina br. 38/97 na kojem je potpis IF ovjeren po javnom bilježniku RF dana 13.3.1997. godine i Ugovora o međusobnom poslovnom odnosu br. 39/97 koji nije ovjeren po javnom bilježniku, a na kojem je naznačen datum 13. ožujka 1997. te da se vještačenjem utvrde sve činjenice koje je tužitelj precizirao u svom podnesku od 18. siječnja 2022. godine. Nalazom i mišljenjem vještaka utvrđeno je da je tekst spornih Ugovora br. 38/97 i 39/97 izrađen pomoću uređaja koji radi na bazi suhog tonera, da vrijeme nastanka oba sporna Ugovora koja su datirana 13. ožujka 1997. godine nije moguće utvrditi budući da vještaci ne raspolažu metodama za utvrđivanje starosti papira, starosti tinte sredstava za pisanje kojima su ispisani potpisi kao niti starosti tinte korištene za otiskivanje pečata. Također je analizom otisaka pečata i štambilja koji se nalaze na naličju spornog Ugovora o kupoprodaji nekretnina br. 89/97 vještačenjem utvrđeno da su otisak štambilja i otisak pečata Ministarstva financija nastali korištenjem pečatne tinte zelene boje, dok su podaci unutar otiska štambilja i potpis u rubrici „Po ovlaštenju“ ispisani kemijskom olovkom plavog crta, da je „otisak“ štambilja oznaka „OVJERA POTPISA ZASTUPNIKA ILI PUNOMOĆNIKA PRAVNE OSOBE…“ nije nastao otiskivanjem štambilja (korištenjem pečatne tinte), dok podaci u rubrikama unutar istog nisu ispisani sredstvom za pisanje; isti su korištenjem uređaja na bazi suhog tonera (laserski pisač, fotokopirni uređaj i sl.). Dalje je vještačenjem utvrđeno da je otisak okruglog pečata oznaka „REPUBLIKA HRVATSKA, JAVNI BILJEŽNIK RF, [adresa] nastao otiskivanjem pečata navedenih oznaka. Također je izvršena usporedba spornog otiska pečata oznaka „REPUBLIKA HRVATSKA, JAVNI BILJEŽNIK RF, [adresa] na Ugovoru br. 38/97 s istovrsnim nespornim otiscima pečata dostavljenim na vještačenje te je pritom utvrđeno kako se isti razlikuju po svojim općim karakteristikama – kalibru, sadržaju, veličini i međusobnom odnosu grba RH te slovnih i brojčanih oznaka unutar otisaka te kako utvrđene razlike nesumnjivo znače kako za otiskivanje spornog otiska pečata nije korišten pečat javnog bilježnika RF čiji su otisci dostavljeni na vještačenje kao nesporni materijal. Što se tiče spornog rukopisa i potpisa javnog bilježnika RF na poleđini spornog Ugovora br. 38/97 vještačenjem je utvrđeno da je isti nastao postupkom ispisa uređajem na bazi suhog tonera (laserski pisač, fotokopirni uređaj). Sud je prihvatio nalaz i mišljenje kao stručan i izrađen sukladno pravilima struke no zbog daljnih izjava danih tijekom postupka od strane javne bilježnice isti nije uzeo u obzir.

30. Sud je na okolnost je li izvršeno plaćanje temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine broj 38/97 i Ugovora o međusobnom poslovnom odnosu 39/97 proveo dokaz financijskim vještačenjem. U Nalazu i mišljenju vještak je utvrdio da je plaćanje kupoprodajne cijene temeljem spornih Ugovora provedeno i kod Zavoda za platni promet. Chromos agro d.d. je dostavio račune kojima se zatvara avans za robu, ukupno vrijednost računa za robu iznosi 3.373.617,71 kn (447.755,98 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije 1EUR=7,53450 kn). Potraživanja Chromos agro d.d., uvećana za avans za robu, iznose 18.845.504,00 kn (2.501.228,22 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije 1EUR=7,53450 kn). Prema izvodu žiro računa broj 65 za Chromos agro d.d. od 21.3.1997. provedena je kompenzacija u iznosu od 18.845.504,00 kn (kompenzacija je provedena kao plaćanje-odljev sredstava s računa i naplata-priljev sredstava na račun Chromos agro d.d.). Zaključno, potraživanja Chromos agro d.d. od Agrariacoop su evidentirana u poslovnim knjigama Chromos agro d.d., prijeboj međusobnih potraživanja je utanačen Ugovorom o međusobnom poslovnom odnosu broj 39/97 od 13.3.1997.g., kompenzacija u iznosu od 18.845.504,00 kn (što iznosi 2.501.228,22 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije 1EUR=7,53450 kn) je provedena preko žiro računa Chromos agro d.d. kod Zavoda za platni promet (u iznos provedene kompenzacije su uračunate i kasnije isporuke robe Agrariacoopu s osnove avansa za robu). Sud je prihvatio nalaz i mišljenje kao stručan i izrađen sukladno pravilima struke.

31. Uvidom u spis ovog suda broj St-3098/2018 sud je utvrdio da u stečajnom spisu se nalaze odluke suda, prijave tražbina, izvješća stečajnog upravitelja te određena dokumentacija koja je prilog istih tih tražbina. Međutim, knjigovodstvena dokumentacija koja je potrebna za provođenje financijskog vještačenja kakvo je predložio tužitelj, takva dokumentacija ne prileži stečajnom spisu. Prvo tuženik je od stečajne upraviteljice drugo tuženika, SFĐ, zatražio pisano očitovanje raspolaže li ikakvom poslovnom dokumentacijom društva AGRARIACOOP d.d. u stečaju te je e-mailom od **.**.2022. SFĐ, stečajna upraviteljica društva AGRARIACOOP d.d. u stečaju izjavila da ne raspolaže poslovnom dokumentacijom II-tuženika.

32. Uvidom u spis ovog suda broj P-1684/2018 (ranije P-887/14) utvrđeno je da je postupak koji se vodi u pravnoj stvari tužitelja ABRADO d.o.o. protiv tuženika CHROMOS AGRO d.d. radi predaje u posjed i utvrđenja vlasništva u prekidu.

33. Iz Zapisnika Financijske policije od 14.05.1999., klasa: 470-06/99-04/177 i dopuna Zapisnika (list 252. -285.) proizlazi da su sporni Ugovori već bili predmet nadzora u upravnom postupku koji se vodio pred Financijskom policijom i da nije utvrđeno ništa nezakonito u pogledu istih u tom upravnom postupku. Ovaj sud nije nadležan preispitivati utvrđenja Financijske policije koja je u upravnom postupku utvrdila da su ovdje sporni ugovori valjani i da je plaćanje kupoprodajne cijene izvršeno.

34. Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-514/2012 (kasnije P-731/2021) sud je utvrdio da je u tom postupku ovdje tužitelj sudjelovao u svojstvu umješača na strani tuženika i isticao je sve prigovore koje ističe i u ovom postupku. Predmet je djelomično pravomoćno okončan dok u dijelu je postupak u tijeku pod brojem P-5602/2022. Među ostalim u tom predmetu je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio presudu i rješenje poslovni broj Rev-x 773/2015.

35. Ovaj sud ne može zanemariti odluke viših sudova i to: Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojim odlukama, koje su dostavljene u spis ovog predmeta, već odgovorio na sva pitanja od kojih ovisi rješenje ovog spora: da je prijenos nekretnine na AD SOMBOR valjan, da je valjano osnivanje društva PROMET DUBRAVA d.o.o., u temeljni kapital kojeg društva su unesene sporne nekretnine, pripajanje tog društva i da su valjani ovdje sporni ugovori. Konkretno, na ova pitanja je odgovoreno u nizu odluka koje su dostavljene u spis, a posebno u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-11/07 od 18.03.2008. i u presudi i rješenju poslovni broj Rev-x 773/2015 od 20.10.2020.

36. U presudi i rješenju poslovni broj Rev-x 773/2015 Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrđuje da je ovdje drugo tuženik valjanim ugovorom sklopljenim s prvo tuženikom raspolagao predmetnom nekretninom. U postupku povodom kojeg je donesena naprijed navedena odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske ovdje tužitelj je imao svojstvo umješača na strani tuženika u tom predmetu, društva INGRAD Celje d.d. u stečaju, te je isticao identične prigovore kao i u ovom postupku, pa mu je zbog intervencijskog efekta prestalo pravo iste takve prigovore isticati i u ovom postupku. Nadalje, presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-11/07, koja je donijeta u sporu između PK Sombor Holding Co i ovdje prvo tuženika, sud je utvrdio da je prijenos predmetne nekretnine na PK SOMBOR valjan, da je valjano osnivanje društva PROMET DUBRAVA d.o.o. od proizvodne jedinice društva AD SOMBOR, da su u temeljni kapital društva PROMET DUBRAVA d.o.o. unesene predmetne nekretnine, da je valjano pripajanje tog društva drugo tuženiku, društvu AGRARIACOOP d.d., da su valjani ugovori na kojima prvo tuženik temelji svoje pravo vlasništva predmetne nekretnine.

37. Tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka prije svega zbog intervencijskog efekta zasnovanog u postupku koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem P-514/12, i zbog toga jer ni na koji način ne može postati vlasnik nekretnine koja je predmet Ugovora o kupoprodaji nekretnina broj 38/97 od 13.03.1997. i koju je on navodno stekao od INGRAD d.d. Celje u stečaju temeljem Kupoprodajnog ugovora od 12.04.2010. Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Zk-197/2016 od 20.02.2018., pravomoćno je odlučeno o prijedlogu za uknjižbu prava vlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama, a koji prijedlog je bio zasnovan na navedenom Kupoprodajnom ugovoru od 12.04.2010. Iz tog rješenja je vidljivo da tužitelj nije mogao na temelju ugovora sklopljenog sa društvom INGRAD Celje d.d. u stečaju, Celje, Slovenija, steći pravo vlasništva na predmetnim nekretninama (čak i da ovdje tuženik prethodno nije stekao predmetnu nekretninu u vlasništvo) jer ničim nije dokazao da je naprijed navedeno društvo predmetnu nekretninu steklo naplatnim putem, a to ne čini niti u ovom postupku. Osim toga, društvo INGRAD Celje d.d. u stečaju predmetne nekretnine nije imalo iskazane u svojoj početnoj bilanci na 01.01.1993. godine te uopće nije moglo niti (teoretski) steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina (sve da se i zanemari činjenica da je iste još 1988. prenijelo u vlasništvo društvu PK SOMBOR), a imajući u vidu da nisu ispunjeni uvjeti iz Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o uređenju imovinskopravnih odnosa od 08.10.1999. (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 15/1999).

38. Odredbom članka 109. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96,– dalje: ZOO/91), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora, određeno je da na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Odredbom članka 187. stavka 2. ZPP-a određeno je da tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Stavkom 2. istog članka određeno je da se takva tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. Dakle, relevantne odredbe ZOO/91 i ZPP kao nužnu pretpostavku za dopuštenje tužbe na utvrđenje (između ostalog i za ništetnost/ništavost) predviđaju postojanje pravnog interesa na strani tužitelja koji ovdje ne postoji budući tužitelj, čak i da uspije u ovom sporu, ništa ne može postići vezano za upis i ostvarenje navodnog svog prava vlasništva na predmetnim nekretninama. Ovdje se ponovo naglašava, a s obzirom na niz provedenih dokaza, da je raspravni sudac u ovom predmetu izmijenjen u rujnu 2023. godine.

39. Tijekom postupka je utvrđeno da je zastupnik po zakonu drugo tuženika sklopio predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnine broj 38/97 od 13.03.1997. sa zastupnikom po zakonu prvo tuženika, da je kupoprodajna cijena plaćena, da je prvo tuženik stupio u posjed predmetne nekretnine, odnosno da je ugovor sklopljen. Predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnina br. 38/97 od 13.03.1997. je predstavljao odraz volje ugovornih strana, odnosno tuženika u ovom postupku, te su prava i obveze stranaka povodom tog ugovora i realizirane. Isto tako, predmetni Ugovor je bio predmet drugih postupaka, kako onih pokrenutih pred Financijskom policijom, tako i onih postupaka koji su pokrenuti od PK Sombor, koje je vlasničkom strukturom povezano sa tužiteljem. U svim tim postupcima je utvrđeno da je ugovor sklopljen, što se u očituje u ispunjenju obveza po istome, te je utvrđen i slijed stjecanja nekretnine koja je bila predmet tog Ugovora iz čega proizlazi da su svi prigovori ovdje tužitelja već više puta raspravljeni.

40. U postupku je utvrđen i da je društvo Promet Dubrava d.o.o. upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu rješenjem broj Fi 9143/91 od 30. kolovoza 1991., da je društvo Promet Dubrava d.o.o. [adresa] brisano iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Fi-9378/91 od 6. rujna 1991. radi pripajanja društvu Agrariacoop d.d. [adresa], a upis je izvršen na temelju Ugovora o pripajanju, čime je i predmetna nekretnina unesena u imovinu društva preuzimatelja Agrariacoop d.d. [adresa], da je prema iskazu nekretnina Hrvatskog fonda za privatizaciju od 7. travnja 1995. prilikom pretvorbe Agrariacoop d.d. [adresa] predmetna nekretnina procijenjena i unesena u temeljni kapital društva Agrariacoop d.d. [adresa], da je dana 13. ožujka 1997. sklopljen Ugovor broj 38/97 od 13. ožujka 1997. između prodavatelja Agrariacoop d.d. [adresa] i kupca Chromos Agro d.d. o prodaji predmetne nekretnine te još i nekretnina z. k. čestica broj [katastarska čestica] i z. k. čestica broj [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] po cijeni od 18.476.820,00 kuna, a obveza kupca je ispunjena prijebojem tražbine kupca prema prodavatelju u iznosu od 15.521.559,00 kuna, s tim da se ostatak cijene ima „platiti“ prodajom robe iz asortimana kupca, a ugovor je za prodavatelja Agrariacoop d. d potpisao ĆF, koji je prema podacima iz sudskog registra bio upisan kao direktor do 15. siječnja 1998., da je nad društvom Agrariacoop d. d. otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-175/98 od 16. travnja 1999., a za stečajnog upravitelja je imenovan Pavao Grizelj, koji je 7. prosinca 2003. izdao tabularnu ispravu kupcu Chromos Agro d.d. radi upisa prava vlasništva nekretnine u zemljišnim knjigama, da je prijedlogom od 4. veljače 2003. zatražio upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime, na temelju Ugovora broj 38/97 od 13. ožujka 1997., a rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-2437/03 od 17. siječnja 2006. je prijedlog odbijen s obrazloženjem da nekretnina nije opisana prema stanju u zemljišnim knjigama u trenutku podnošenja prijedloga, te da ovlaštena osoba prodavatelja nije ovjerila potpis na ugovoru, da je nad društvom Ingrad d.d. Celje otvoren stečajni postupak rješenjem Okružnog privrednog suda Celje broj St-10/2005, a u tom postupku je Abrado d.o.o. [adresa] podnio izlučni zahtjev radi izlučenja predmetne nekretnine iz stečajne mase, što je stečajni upravitelj priznao osnovanim pod uvjetom da Abrado d.o.o. uspije u ovoj parnici, te je u zemljišnim knjigama upisana zabilježba ovog spora, da je Ingrad Celje d.d. dana 12. travnja 2010. kao prodavatelj sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine s kupcem Abrado d.d. o kupnji nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je kupac na temelju ugovora ishodio upis prava vlasništva na toj nekretnini na svoje ime.

41. Prigovor da društvo Promet Dubrava d.o.o. [adresa] nije osnovano na zakonit način i da predmetna nekretnina nije mogla postati vlasništvom tog društva je neosnovan jer su zainteresirane osobe mogle pobijati zakonitost upisa u sudski registar.

42. Sud je odbio i prigovore da je kupoprodajni ugovor broj 38/97 od 13. ožujka 1997. fiktivan jer da nije plaćena cijena, budući je obveza kupca prestala prijebojem s tražbinom prema prodavatelju, pa je konačno stečajni upravitelj izdao tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

43. Suprotno shvaćanju tužitelja postoji neprekinuti niz valjanih pravnih osnova za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine od prednika tuženika GIP INGRAD Celje, a pravni poslovi u svojoj cjelini, uključivši Ugovor o kupoprodaji nekretnina br. 38/97 sklopljen 13. ožujka 1997. između prodavatelja Agrariacoop d.d. i kupca Chromos Agro d.d., predstavljaju valjanu pravnu osnova za uknjižbu prava vlasništva. Tvrdnje da već prvi stjecatelj DP PK Sombor Holding CO (ranije: PK Sombor, RO PANONKA, OOUR PROMET Sombor) nije imao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva su u suprotnosti sa utvrđenjima prema kojima je GIP INGRAD Celje kao prodavatelj sklopio s kupcem PK Sombor, RO PANONKA, OOUR PROMET Sombor ugovorom broj 9/1988 od 9. kolovoza 1988., a naknadno su sklopljena i tri aneksa tom ugovoru, kojim ugovorom prodavatelj prodaje kupcu nekretnine koje uz ostalo obuhvaćaju i predmetnu nekretninu. Nisu osnovane ni tvrdnje tuženika kojima je osporio valjanost pravne osnove za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine u korist društva Promet Dubrava d.o.o. zbog toga što je društvo nezakonito osnovano. Društvo Promet Dubrava d.o.o. je osnovano u skladu s odredbama Uredbe Vlade Republike Hrvatske o zabrani raspolaganja osnovnim sredstvima, pokretnom imovinom i pravima određenih poduzeća i drugih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine broj 39/91, dalje: Uredba I). Odredbom čl. 1. Uredbe I propisano je, uz ostalo, da se poslovne jedinice i drugi organizacijski oblici bez svojstva pravne osobnosti, mogu odlukom zaposlenih u jedinici, odnosno organizacijskom obliku, organizirati kao poduzeće ili druga odgovarajuća pravna osoba. Temeljem takve odluke nadležni privredni sud izvršit će upis nastalog poduzeća odnosno odgovarajuće pravne osobe u sudski registar. Temeljni je cilj i svrha Uredbe I bile da se zaštiti imovina poslovnih jedinica u [adresa], koje su poslovale u sastavu poduzeća sa sjedištem na teritoriju Republike Srbije, Republike Crne Gore, Autonomne pokrajine Vojvodine i Autonomne pokrajine Kosovo, da se nastave poslovne djelatnosti dotadašnjih poslovnih jedinica u [adresa] i da se zbrinu radnici tih poslovnih jedinica u tada složenom poslovnom okruženju. Polazeći od utvrđenja da je u RH poslovala jedinica pravne osobe DP PK Sombor Holding CO, koja je obavljala djelatnost koristeći imovnu te osobe na području RH ([adresa]), kao i da su dotadašnji radnici te poslovne jedinice dana 21. kolovoza 1991. donijeli Odluku o osnivanju Prometa Dubrava d.o.o., i po shvaćanju ovog suda pravilno je shvaćanje prema kojemu je Odluka bila valjana isprava podobna za osnivanje društva u smislu odredbe čl. 1. Uredbe I. Za valjanost Odluke o osnivanju nema utjecaja okolnost što su ti radnici bili privremeno kroz mjesec dana „zbrinuti“ od strane treće pravne osobe, jer bi, s obzirom na okolnosti koje su vladale u Hrvatskoj, svako drugačije tumačenje predstavljalo pretjerani formalizam zbog kojeg bi u ovom slučaju bilo onemogućeno ostvarenje temeljnog cilja i svrhe Uredbe I. Nakon osnivanja Promet Dubrava d.o.o. donesena je Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o zabrani raspolaganja osnovnim sredstvima, pokretnom imovinom i pravima određenih poduzeća i drugih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine broj 44/91, dalje: Uredba II), kojom je propisano (čl. 1. st. 4.) da sredstva poduzeća ili druge pravne osobe osnovane prema odredbama čl. 1. stavka 3. i 4. Uredbe čine sredstva poduzeća odnosno druge pravne osobe iz čl. 1. st. 1. Uredbe. Dakle, prijenos prava vlasništva na sredstvima ranijeg poduzeća na novoosnovanu pravnu osobu uslijedio je temeljem samog propisa, o čemu se upravo u odnosu na Promet Dubrava d.o.o. [adresa] već izjasnio Vrhovni sud RH u presudi broj Revt-11/07 od 18. ožujka 2008. Ovdje dakle nije riječ o stjecanju prava vlasništva na nekretninama na temelju upisa u sudski registar nego na temelju neprekinutog niza valjanih pravnih osnova, uključivši i Uredbu II Vlade RH. Tvrdnje o fiktivnim rješenjima Trgovačkog suda u Zagrebu o upisu osnivanja društva su nerazumljive jer upis u sudski registar nije pravni posao nego odluka suda. Daljnja pravna osnova za prijenos prava vlasništva na novog subjekta je statusna promjena kojom je na temelju ugovora o pripajanju društvo Promet Dubrava d.o.o. [adresa] pripojeno preuzimatelju Agrariacoop d.d. [adresa]. Na društvo preuzimatelja je prenesena cjelokupna imovina pripojenog društva, u skladu s odredbama Zakon o poduzećima (Službeni list broj 77/88, 40/89, 46/90 i 61/90). U postupku pretvorbe je predmetna nekretnina je iskazana u pretvorbenom elaboratu, procijenjena i unesena u temelji kapital društva Agrariacoop d.d. [adresa]. Stoga i prema shvaćanju ovoga suda postoji neprekinuti niz valjanih pravnih osnova za prijenos prava vlasništva od prvotnog vlasnika predmetne nekretnine do društva Agrariacoop d.d. [adresa], koje je pak valjanim ugovorom s kupcem Chromos Agro d.o.o. raspolagalo predmetnom nekretninom, a sve kako je to utvrdio Vrhovni su Republike Hrvatske.

44. Kao razlog ništetnosti tužitelj navodi da je ugovor fiktivan pravni posao budući su stranke tog ugovora njime htjeli legalizirati nezakoniti način stjecanja predmetne nekretnine. Sudu su ovi navodi tužitelja o prividnosti nerazumljivi. Osim toga, sud ističe da na prividnost kao razlog ništetnosti mogu isticati samo ugovorne strane što tužitelj nije.

45. U odnosu na navode tužitelja da su predmetni ugovori potpisani od neovlaštenih osoba, sud iste ocjenjuje neosnovanima budući su ovlaštenja zastupnika po zakonu za potpisivanje ovih ugovora utvrđena uvidom u sudski registar. Zastupnici po zakonu prvo i drugo tuženika su bili upravo osobe koje su potpisale ugovore. Eventualno prekoračenje ovlasti uprave koja su nametnuta statutom, na koje upućuje tužitelj u tužbi, kao posljedicu mogu imati samo odgovornost uprave prema društvu, ali ne prema trećima. Uz to posljedica prekoračenja ovlasti danih upravi ne može biti ništetnost ugovora kojeg je takvo društvo stranka, niti se takvi ugovori mogu smatrati prividnima. Naime, čl. 55. ZOO/91 bilo je propisano da kad je statutom ili drugim općim aktom poduzeća određeno i u sudski registar upisano da njezin zastupnik može sklopiti određeni ugovor samo uz suglasnost nekog organa, suglasnost se može dati prethodno, istodobno ili naknadno, ako što drugo nije upisano u registar. Druga strana ima pravo pozvati poduzeće da se njezin ovlašteni organ u primjerenom roku izjasni o tome da li daje suglasnost, pa ako to on ne učini, smatrat će se da suglasnost nije dana. Naknadna suglasnost ima povratni učinak ako drugačije nije ugovoreno. Ako suglasnost nije dana, smatra se da ugovor nije ni sklopljen. Kad se prema odredbama ovog člana smatra da ugovor nije sklopljen, savjesna strana može zahtijevati od poduzeća pravičnu naknadu. Odredbe prethodnih stavova primjenjuju se i u slučaju kad je statutom ili drugim općim aktom poduzeća određeno da zastupnik može sklopiti neki ugovor samo zajedno s određenim organom tog poduzeća. Kako iz sudskog registra ne proizlaze ograničenja zastupnika po zakonu tuženika to nije ispunjena prva pretpostavka iz citiranog članka. Osim toga, nije propisano da bi se treća osoba (tužitelj) mogao pozivati na eventualno ne postojanje suglasnosti. Osim toga, suglasnost je dana naknadno kako je to utvrđeno tijekom ovog postupka.

46. U odnosu na pozivanje tužitelja na odredbu čl. 342. ZOO/91 koja se odnosi na zabranu na potraživanju druge strane, ovaj sud ponavlja navode iz ranijeg dijela obrazloženja vezano za dopuštenost prijeboja prema ranijem Zakonu o platnom prometu. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da su ispunjene zakonske pretpostavke zabrane odnosno da dužnik nije mogao vršiti prijeboj ako je njegovo potraživanje dospjelo tek pošto je odnosno da je neko treći stavio zabranu na vjerovnikovo potraživanje prema njemu.

47. Tužiteljeve navode koji se odnose na nedostatak potpisa na Ugovoru 39/97 sud ocjenjuje neosnovanima. Čak i da su potpisi trećih osoba bili potrebni na navedenom ugovoru, isti ne bi bio ništetan/nepostojeći zbog takvog nedostatka.

48. Što se tiče nedopuštene pobude iz čl. 53. ZOO-a sud nije našao da bi između ugovornih stranaka postojala nedopuštena pobuda niti je ona utjecala na odluke ugovarnih strana. Tužitelj kao treća osoba nije u poziciji isticati navedeni prigovor kada same ugovorne stranke navedeno ne ističu, već poriču tijekom ovog postupka.

49. Ugovor o međusobnim poslovnim odnosima 39/97 od 13.03.1997. sklopljen u uvjetima blokade računa tužitelja nije zbog toga ništetan. Taj prigovor ne ističe samo tužitelj nego i svjedoci FF i IF. Zbog toga sud nije prihvatio izjave tih svjedoka u dijelu koji su u suprotnosti sa pisanim ispravama koje prileže spisu. Pri tom tužitelj nije ukazao na prisilnu odredbu protivno kojoj bi Ugovor o međusobnim poslovnim odnosima 39/97 od 13.03.1997. bio sklopljen. Naime, tek je kasnijim izmjenama i dopunama Zakona o platnom prometu u zemlji (nakon sklapanja predmetnog Ugovora) predviđena je prekršajna odgovornost subjekta koji u uvjetima blokade računa vrši obračunska plaćanja, a u tom kontekstu je i sudska praksa zauzela stajalište da takva obračunska plaćanja za posljedicu nemaju ništetnost, nego prekršajnu odgovornost takvog subjekta (tako i VSRH Revt-322/2010). Tvrdnje tužitelja u pogledu nevaljanosti prijeboja su neosnovane kada se uzme u obzir rezultat dokaznog postupka, relevantne zakonske odredbe.

50. Slijedom iznijetog, zbog nedostatka pravnog interesa kako je to obrazloženo u točkama 35.-38. ovog rješenja, odlučeno je kao u izreci rješenja s napomenom da je prvo tuženik tijekom ovog parničnog postupka izvršio preoblikovanje iz dioničkog društva u društvo s ograničenom odgovornošću - Odlukom Glavne skupštine društva od 15. prosinca 2017.

51. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., 155. i 164. ZPP- a, a prema vrijednosti tužbenog zahtjeva i određenom zahtjevu prvo tuženika za naknadu troškova. Prvo tuženik je uspio u cijelosti stoga je sud obračunao trošak prvo tuženika u cijelosti kako je zatraženo. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je temeljem Tbr. 7., 8., 9., 48. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu Tarifa), porez na dodanu vrijednost obračunat je prema Tbr. 42. Tarifa i Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 73/13 i dalje.). Vrijednost predmeta spora prvotno je određena 5.000.000,00 kn-663.614,042 EUR, a kasnije (ročište 17.5.2018.) 66.626,84 EUR- 502.000,00 kn, a rješenjem od 6. ožujka 2025. u iznosu od 1.990.842,13 EUR.

52. Odluka o trošku temelji se na navedenim odredbama Tbr. 8.: Za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8. Za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. toč. 1. odvjetniku pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 100 bodova. Odredbom 52. stavak 3. Tarife određeno je: kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Prvo tuženiku su priznati zatraženi troškovi kao u troškovniku predanom na ročištu 15. svibnja 2024.: nagrada za sastav odgovora na tužbu u iznosu 8496 boda/16992,00 EUR (Tbr. 8/1.), trošak sastava podnesaka od 29.11.2017., 13.06.2018., 28.11.2018., 11.2.2020. svako u iznosu od 8496 boda/16992,00 EUR (Tbr. 8/1), trošak za zastupanje na ročištima: 15.5.2024., 14.2.2023., 12.1.2022., 26.3.2021., 04.03.2021., 19.09.2019., 18.09.2018., 17.05.2018. (Tbr. 9. t. 1.) svako u iznosu od 8496 boda/16992,00 EUR, zastupanje na ročištu za objavu (Tbr. 9. t. 3.) u iznosu od 50 bodova/100,00 EUR, sastav podnesaka od 30.03.2020., 02.04.2021., 25.06.2021., 25.01.2022., 18.02.2022., 09.03.2022., 21.03.2022., 12.04.2022., 15.06.2022., 21.07.2022., 28.10.2022., 20.02.2023., 23.11.2023. svako u iznosu 100 bodova/200,00 EUR, trošak sastava podneska od 30.05.2019. u iznosu od 25 bodova/50,00 EUR što sveukupno iznosi 223.646,00 EUR, sve uvećano za PDV (po stopi od 25%), na ove iznose (tbr. 46. OT), prvo tuženiku je ukupno priznat trošak u iznosu od 279.557,50 EUR. Sud nije priznao prvo tuženiku zatraženi trošak sudske pristojbe jer nije jasno koju sudsku pristojbu je prvo tuženik platio u iznosu od 5.111,11 EUR, iz spisa navedeno ne proizlazi. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u točki II izreke. Drugo tuženik trošak parničnog postupka nije tražio.

53. Budući je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena prije Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19, dalje IZID ZPP/19) sud je glede paricijskog roka i roka za žalbu primijenio odredbu čl. 500. ZPP- a koji je tada bio na snazi, sve sukladno čl. 117. IZID ZPP/19.

54. Ovdje sud dodaje, u odnosu na drugo tuženika, da je uvidom u sudski registar utvrdio da je stečajna masa brisana 7. siječnja 2025. temeljem rješenja ovog suda St- 3096/2018 od 13. rujna 2024. Sud je pri tom imao na umu stajališta Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske prema kojima se stečajnoj masi priznaje ius standi in iudicio bez obzira na upis u sudski registar (čl. 289. st. 4. Stečajnog zakona - Narodne novine broj: 71/15, 104/17 i 36/22, u vezi s čl. 77. st. 2. ZPP-a). Stečajna masa pravne osobe ima stranačku sposobnost iako nema pravnu sposobnost jer je njen titular brisan iz sudskog (ili drugog registra) i time da istu zastupa stečajni upravitelj. Upis i brisanje stečajne mase iz sudskog registra ima samo deklaratorni učinak i samim upisom te mase u sudski registar stečajna masa ne stječe pravnu osobnost, a isto tako ona brisanjem iz sudskog registra ne može ni izgubiti tu sposobnost. Neovisno o tome je li stečajna masa upisana u sudski registar, ona ima ius standi in iudicio (VTSRH Pž- 65/2024-2 od 27.3.2024., Pž-869/2022-3 od 13.01.2023. i dr.).

U Zagrebu, 6. lipnja 2025.

SUTKINJA

Tina Jakupak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu e komunikacijom (za obveznike e-komunikacije) ili pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. tužitelju po pun

2. I tuženiku po pun

3. II tuženiku po st up

4. umješaču

5. kal pravomoćnosti – 30 dana