REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Stalna služba u Ivanić-Gradu
Ivanić-Grad, Športska 2
Poslovni broj: P-18/2024-28
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu tog suda Nenadu Tudoru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika AH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nenadu Dianiću, odvjetniku u Ivanić-Gradu, protiv tuženih – protutužitelja AHO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i KH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi [adresa], i oboje zastupani po punomoćniku Hrvoju Mučnjaku, odvjetniku u Ivanić-Gradu, radi iseljenja i predaje u posjed i radi utvrđenja, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 24. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja – protutuženika, tuženih – protutužitelja osobno i njihovog punomoćnika, temeljem čl. 335 Zakona o parničnom postupku, 6. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da Odluka tužitelja od 4. rujna 2023. kojom je tuženicima otkazao ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom sklopljen između tužitelja AH kao najmodavca i I-tuženika AHO kao najmoprimca 29. kolovoza 2023. nije dopuštena niti zakonita, te da ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom sklopljen između tužitelja AH kao najmodavca i I-tuženika AHO kao najmoprimca 29. kolovoza 2023. nije prestao.
II Nalaže se tužitelju-protutuženiku AH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da u roku od 15 dana tuženima – protutužiteljima AHO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i KH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak postupka u iznosu od 1.485,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos počev od donošenja ove presude 6. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,
i
r i j e š i o j e
III Prigovor mjesne nenadležnosti odbija se kao neosnovan.
IV Utvrđuje se da je tužba povučena, te se smatra kao da nije bila niti podnesena i može se ponovo podnijeti.
Obrazloženje
1 Tužitelj AH podnio je u ovoj parnici tužbu protiv tuženih AHO i KH radi iseljenja iz nekretnine u vlasništvu tužitelja u zemljišnoj knjizi opisane kao kčbr. [katastarska čestica] kuća i dvor, površine 546 m2, koja je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]-Grad, i predaje ove nekretnine u posjed tužitelja slobodne od osoba i stvari. U tužbi navodi da je sa I-tuženikom AHO zaključio ugovor o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom temeljem kojeg je ovu nekretninu, u naravi stan u obiteljskoj kući tužitelja u [adresa], sa garažom, predao u posjed tuženicima koji su 29. kolovoza 2023. u taj stan i uselili. Dalje u tužbi tužitelj tvrdi da su ga tuženici u više navrata uznemiravali, da osim toga tuženik AHO nije platio najamninu za rujan 2023. pa je otkazao ugovor o najmu. Tužitelj naime navodi da je tuženik AHO suprotno ugovoru držao psa velike i opasne pasmine u prostoru objekta koji je bio predmet najma, a nakon što je tuženika zbog toga opomenuo tuženik ga je svojim držanjem i postupcima zastrašivao i uznemiravao na razne načine. Također, tuženik AHO povremeno je psa vezao za stabla na nekretnini tužitelja, što je spriječavalo prolaz i hodanje tužitelja i njegove bolesne supruge. Zbog svega tužitelj je više puta tuženike upozoravao, i na koncu otkazao ugovor o najmu. Budući su tuženici i nakon otkaza još uvijek u stanu koji je predmet najma, tužbenim zahtjevom tužitelj traži da sud presudom tuženicima naloži da isele iz stana i predaju stan u posjed tužitelja slobodan od osoba i stvari. Tužitelj je potraživao i troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama. 2 U prilogu tužbe dostavio je tužitelj ugovor o najmu, otkaz ugovora o najmu, prekršajnu prijavu, izvadak iz zemljišne knjige, i povratnice.
3 Tijekom postupka tuženici su iselili iz nekretnine – stana koji je bio predmet najma, o čemu je tužitelj po punomoćniku izvjestio sud na ročištu 24. listopada 2024. (list 67), zbog čega je na tom ročištu tužitelj i povukao tužbu. Tuženici su na istom ročištu priznali činjenicu iseljenja, povlačenju tužbe se nisu protivili, ali su potraživali troškove postupka (list 68).
4 U odgovoru na tužbu (list 20-22) tuženici prigovaraju mjesnu nenadležnost ovoga suda, prigovaraju da je tužba preuranjena odnosno da se za pokretanje ove parnice nisu stekle pretpostavke iz čl. 19 – čl. 22 Zakona o najmu stanova, i osporavaju činjenične navode tužbe koji se odnose na držanje psa u stanu. Tuženici također osporavaju da bi I-tuženik zastrašivao i uznemiravao tužitelja ili njegovu suprugu, osporavaju i da bi tužitelj višekratno upozoravao tuženike na kršenje ugovornih obveza, tim više što je od zaključenja ugovora do otkaza ugovora proteklo svega šest dana a tužitelj živi u inozemstvu. Tvrde da nakon zaključenja ugovora cijelo vrijeme najamninu uredno plaćaju, da tužitelj uplate prima te uplate i sa tuženicima uredno komunicira u vezi plaćanja režija, pa je otkaz ugovora kao i sam tužbeni zahtjev neosnovan. Tuženici štoviše smatraju da je na taj način nakon otkaza ugovor obnovljen na konkludentan način. Zbog svega navedenog tuženici predlažu da se ovaj sud oglasi mjesno nenadležnim, podredno da sud odbaci tužbu, odnosno u krajnjem slučaju odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, i naloži tužitelju naknadu troškova postupka.
5 Podneskom od 26. ožujka 2024. tuženici su podnijeli protutužbu (list 30) sa deklaratornim tužbenim zahtjevom, koji glasi na utvrđenje da odluka tužitelja od 4. rujna 2023. o otkazu ugovora o najmu (list 4-5) nije dopuštena niti zakonita, i da ugovor o najmu nije prestao.
6 Iako su tužitelj i I-tuženik u čl. XVII ugovora o najmu (list 12) kao ugovorne stranke doista ugovorili mjesnu nadležnost suda „u Zagrebu“, time ipak nije osnovan prigovor mjesne nenadležnosti iznesen po tuženicima u odgovoru na tužbu. Ovo stoga što je odredbama čl. 56 st. 1 Zakona o parničnom postupku za ovaj konkretan slučaj predviđena isključiva mjesna nadležnost upravo ovoga suda, pa je riješeno kao u izreci. Isto tako, uvažavajući povlačenje tužbe i suglasnost tuženih, sud je primjenom čl. 193 st. 2 Zakona o parničnom postupku rješenjem konstatirao povlačenje tužbe kao u izreci. Preostalo je dakle odlučiti o osnovanosti protutužbenog zahtjeva. 7 Tijekom postupka sud je proveo sve dokaze koje su stranke predložile, izuzev saslušanja tužitelja u svojstvu stranke. Tužitelj nije saslušan kao stranka jer (iako uredno pozvan) nije pristupio na ročište za glavnu raspravu 24. travnja 2025. kada je određeno provesti dokaze saslušanjem stranaka. Saslušanje stranaka određeno je provesti na tom ročištu upravo stoga što je sam tužitelj izjavio (list 68) da prebiva u [adresa] ali će u travnju 2025. biti u Hrvatskoj. Tako su kao stranke saslušani samo tuženici u odsutnosti tužitelja. Nakon analize i ocjene svih provedenih dokaza sud je utvrdio da je protutužbeni zahtjev osnovan.
8 Polazeći od činjeničnih navoda tužbe i odgovora na tužbu, sud zaključuje da među strankama nije sporno da su 29. kolovoza 2023. tužitelj AH i I-tuženik AHO zaključili ugovor o najmu stana (list 10-14), kojeg je tužitelj nakon samo nekoliko dana otkazao izjavom od 4. rujna 2023. (list 4-5). Ugovorne stranke su se u čl. II. ugovora sporazumjele da će osim I-tuženika u stanu stanovati još II-tuženica i djeca A, K i CH. Najamnina je ugovorena u iznosu od 350,00 EUR mjesečno sa dospjećem najkasnije do 10. dana u mjesecu za tekući mjesec, a osim toga najmoprimac (I-tuženik) se obvezao plaćati i režijske troškove „prema obračunu“, dok se tužitelj kao najmodavac obvezao „u ljetnom periodu“ plaćati dio režija također „prema obračunu“. U čl. XVIII. ugovora ugovoreno je da se kućni ljubimci ne smiju držati u stanu nego u dvorištu ili na terasi. Tuženici u odgovoru na tužbu prigovaraju da je tužba preuranjena, jer tužitelj kao najmodavac prije pokretanja parnice i otkaza ugovora o najmu nije postupio prema odredbama čl. 19 – 22 Zakona o najmu stanova (NN 91/96), odnosno tuženicima nije dostavio opomenu sa rokom od 30 dana za otklanjanje razloga za otkaz, kako nalažu odredbe čl. 19 st. 2 tog Zakona. S druge strane, iz otkaza ugovora o najmu od 4. rujna 2023. (list 4-5) i navoda tužbe proizlazi da je tužitelj ugovor o najmu otkazao bez pisane opomene prema odredbama čl. 19 st. 3 Zakona o najmu stanova, dakle zbog toga što je I-tuženik kao najmoprimac više od dva puta postupio suprotno ugovoru odnosno zakonu. U otkazu se naime navodi da je tužitelj više puta I-tuženika bez učinka upozoravao na kršenja ugovornih odredaba, jer I-tuženik psa drži u stanu, a pas noću grebe po parketu. U pisanom otkazu ugovora o najmu ne spominje se da najmoprimac (I-tuženik) duguje platiti stanarinu ili režije.
9.1. Saslušan kao stranka I-tuženik VH navodi (list 88-90) potvrđuje da je sa tužiteljem pri pregovorima o zaključenju ugovora o najmu dogovorio da pas mora biti smještan u dvorištu ili na terasi, te je upravo zbog toga pas uvijek bio na terasi ili u dvorištu. Međutim, ponekad je noću lajao na terasi, pa je u takvim situacijama tužitelj noću pozivao policiju i prijavljivao da je pas u stambenom prostoru. Nakon takvih prijava u više navrata dolazili su intervenirati policijski službenici, ali nikada psa nisu zatekli u stanu, a dolazio je i veterinarski inspektor. Sa obitelji je iz stana iselio 20. kolovoza 2024. te su plaćeni svi računi za sve režije do tog datuma. Iz stana su iselili zbog toga što su htjeli živjeti u miru i da njegova djeca odrastaju u normalnom okruženju. Pozivao je tužitelja radi primopredaje prostora, ali se tužitelj na pozive nije javljao.
9.2 Saslušana kao stranka II-tuženica KH (ranije C) navodi (list 90-91) istovjetno kao i tužitelj, opisujući još neke situacije kada je u odsutnosti I- tuženika trpjela neugodu zbog ponašanja tužitelja i riječi koje je tužitelj izgovarao. 10 Sud prihvaća kao istinite iskaze tuženih, jer su ti iskazi logični uvjerljivi. Tužitelj ničim nije dokazao da je bilo tko od tuženih psa držao u stambenom prostoru (stanu) koji je bio predmet najma. Prijave koje je podnosio tužitelj (list 8-9, list 56, list 84) same za sebe to ne dokazuju. Činjenica da je po iseljenju tuženih u stanu pronađeno streljivo (list 70-74) nije ni na koji način odlučna za presuđenje u ovom sporu. Isto vrijedi i za eventualno neplaćene režijske troškove (list 76-83), jer tužitelj ugovor o najmu otkazom od 4. rujna 2023. (list 4-5) nije otkazao zbog neplaćanja režija. Iz svega ovaj sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije bilo pravne osnove za otkaz ugovora o najmu, pa je zato osnovan protutužbeni zahtjev.
11.1 O troškovima postupka sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, jer su u postupku u cijelosti uspjeli tuženici-protutužitelji. Tuženici-protutužitelji potraživali su trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.007,50 EUR (list 112), od čega po osnovi sudske pristojbe na odgovor na tužbu 110,00 EUR, pristojbe na presudu 110,00 EUR, i po osnovi zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik 1.787,50 EUR (sa porezom), prema odredbama odvjetničke Tarife.
11.2 Primjenom odredaba čl. 151. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku sud tuženicima-protutužiteljima nije priznao sve ove zatražene troškove kao potrebne. Trošak sastavljanja podneska – protutužbe od 26. ožujka 2024. (list 29-30) u iznosu od 275,00 EUR (sa porezom) sud tuženicima-protutužiteljima nije priznao kao potreban jer su sve navedeno tom podnesku mogli navesti već u odgovoru na tužbu od 27. veljače 2024. Pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu od 110,00 EUR tuženici- protutužitelji ne duguju platiti, jer su uspjeli u sporu. O trošku zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 137,50 EUR (sa porezom) sud će odlučiti naknadno posebnim rješenjem, ovisno o tome da li će na to ročište pristupiti punomoćnik tuženih-protutužitelja.
11.3 Preostale troškove u ukupnom iznosu od 1.485,00 EUR sud tuženicima- protutužiteljima priznaje kao potrebne, jer su učinjeni izravno u toku i u povodu ovog spora, a bili su potrebni za uspjeh uz sporu. Ovi troškovi obuhvaćaju trošak sudske pristojbe na presudu 110,00 EUR, sastavljanje odgovora na tužbu po Tbr. 8.1 odvjetničke Tarife 275,00 EUR, i dolaska na četiri ročišta za glavnu raspravu na kojima se raspravljalo o meritumu ili su se izvodili dokazi po Tbr. 9.1 odvjetničke Tarife 275,00 EUR (za svako ročište). Svi navedeni iznosi uključuju uvećanje 10% za zastupanje dvije stranke po Tbr. 40 i porez po Tbr. 46 odvjetničke Tarife. Stoga je pod točkom II izreke tužitelju naloženo da tuženicima-protutužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 1.485,00 EUR.
U Ivanić-Gradu, 6. lipnja 2025.
Sudac:
Nenad Tudor
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može žalbenom sudu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana uručenja presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda.
