Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-2602/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu Dariji Knez Grbčić, u pravnoj stvari tužitelja UT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Marinu Kuvaču, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, OIB 26187994862, Vatroslava Jagića 33, Zagreb zastupani po punomoćniku Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i činidbe, nakon zaključene glavne rasprave 12. srpnja 2024. i izvršene objave 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 protiv tužitelja UT iz [adresa], U [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] putem Financijske agencije po osnovi rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv- 7485/2010 donesene od strane javnog bilježnika Branka Jakića 18.11.2010. godine te se nalaže Financijskoj agenciji da sva sredstva koja su zaplijenjena po navedenom zahtjevu tuženika s naslova glavnice i prouzročenih troškova provedbe kod Financijske agencije isplati na račun tužitelja, sve uvećano za zakonske zatezne kamate po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29 st.2., 8. i 9. Zakona o obveznim odnosima( NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), a u svezi čl. 22 Zakona o obveznim odnosima, tekuće od dana presuđenja, pa do namirenja tužitelja, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da nadoknadi tužitelju UT iz [adresa], U [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak, u roku od 15 dana."

II. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 750,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 %-tna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi od 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe te nalaganja Financijskoj agenciji da isplati istome sva zaplijenjena novčana sredstva po zahtjevu tuženika s osnove glavnice i prouzročenih troškova na njegov račun otvoren kod poslovne banke uz isplatu sporednih davanja tekućih od presuđenja pa do namirenja. Također, potraživao je i naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. U činjeničnom opisu tužbe naveo je da je isti odlukom suda (Stalna služba u Malom Lošinju) pod poslovnim brojem Ovr-1031/2023 od 21. studenog 2023. upućen da u za to predviđenom roku pokrene protiv tuženika postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom s obzirom da je nastupila zastara tražbine tuženika u odnosu na istoga.

3. Pojasnio je da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv istoga podnio 18. studenog 2010. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave općenito na imovini radi postojanja duga u iznosu od 2.269,75 EUR sa troškovima postupka. Navedena tražbina dospjela je 3. ožujka 2010. Temeljem predmetnog prijedloga javni bilježnik je donio rješenje pod poslovnim brojem Ovrv-7485/2010 18. studenog 2010., koje je postalo pravomoćno i ovršno 14. ožujka 2012.

4. Tuženik (ranije ovrhovoditelj) podnio je 21. srpnja 2023. Financijskoj agenciji zahtjev za izravnom naplatom novčane tražbine iz ranije navedenoga rješenja izvan zakonom predviđenoga roka, slijedom čega je smatrao da je naplata navedene novčane tražbine obuhvaćena zastarom. Pri tome se pozvao na odredbu članka 233. ZOO-a, prema kojem sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina. Smatrao je da se isto zastarijevanje odnosi i za tražbine za koje je zakonodavac predvidio kraći zastarni rok.

5. Budući da je rješenje o ovrsi postalo pravomoćno 14. ožujka 2012. cijenio je da je zastara potraživanja nastupila protekom roka od deset godina te da nakon 14. ožujka 2022. više nije bilo moguće potraživati naplatu duga s osnove predmetne odluke.

6. Slijedom navedenog, predložio je da sud nakon provedenog postupka usvoji postavljeni zahtjev te proglasi nedopuštenom ovrhu pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava po zahtjevu za izravnu naplatu tuženika putem Financijske agencije po osnovi rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 7485/2010 od 18. studenog 2010. kao i da naloži Financijskoj agenciji da sva sredstva koja su zaplijenjena po navedenom zahtjevu tuženika s naslova glavnice i prouzročenih troškova provedbe isplati na njegov račun, uz pripadajuća sporedna davanja, kao i obveže tuženika na naknadu mu prouzročenog parničnog troška.

7. U odgovoru na tužbu, tuženik je u cijelosti osporio tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev, cijeneći da je predmetni sudski postupak pokrenut od strane tužitelja s ciljem namjernog odugovlačenja naplate legitimnog potraživanja istoga.

8. Ne sporeći da je predmetno rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovrv- 7485/2010 od 18. studenog 2010. postalo ovršno i pravomoćno 14. ožujka 2012. istakao je da je predmetnu odluku dostavio na provedbu Financijskoj agenciji 19. travnja 2012., nakon čega se navedeno rješenje nalazilo u Očevidniku osnova za plaćanje pri Financijskoj agenciji.

9. Stupanjem na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima kojim je u članku 12. određeno kako postupa agencija ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika, prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika za kojeg su zadovoljeni uvjeti, navedeno rješenje je isknjiženo iz Očevidnika osnova. Kako je skladno citiranoj zakonskoj odredbi Financijska agencija isknjižila predmetno rješenje o ovrsi iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, istakao je da je 21. srpnja 2023. ponovno dostavio predmetno rješenje o ovrsi na provedbu agenciji.

10. Smatrao je da u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe članka 241. i 242. ZOO-a, gdje je zakonodavac propisao da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Prema odredbi članka 245. stavak 1. ZOO-a propisano je da nakon prekida zastare ista počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa u zakonom predviđenom roku za zastaru.

11. Stoga je cijenio da je u konkretnom slučaju prekid zastare nastupio po prvi puta 19. travnja 2012. kada je predmetno rješenje o ovrsi predano na provedbu Financijskoj agenciji te zastara potraživanja nije tekla dok je postupak ovrhe trajao, odnosno do dana kada je Financijska agencija skladno odredbama ZPONSA-a 4. kolovoza 2018. isknjižila predmetnu osnovu. Zastara je ponovno prekinuta 21. srpnja 2023. podnošenjem zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji kako je to isti učinio, slijedom čega nedvojbeno proizlazi da je zahtjev za naplatu tražbine utvrđene pravomoćnim i ovršnim rješenjem o ovrsi podnesen nadležnoj Financijskoj agenciji unutar zakonskog zastarnoga roka. Stoga je matematički neupitno po tuženiku da u navedeno slijedu nije protekao vremenski period od deset godina na koji se ispravno poziva tužitelj potreban za zastarijevanje tražbine utvrđene pravomoćnom odlukom, budući da je zastara bila u prekidu od podnošenja predmetnog rješenja na naplatu 19. travnja 2012. do 4. kolovoza 2018., odnosno isknjiženja iz Očevidnika Financijske agencije te je ista ponovno prekinuta daljnjom aktivacijom rješenja o ovrsi 21. srpnja 2023.

12. Cijenio je da u konkretnoj situaciji postoji kontinuitet prekida zastare, a koji u odnosu na tražbinu koja je predmet ovog postupka traje od 19. travnja 2012. te da do god je rješenje o ovrsi evidentirano u redoslijedu naplate Financijske agencije traje prekid zastare. Pri tome se pozvao na sudsku praksu revizijskoga suda poslovni broj Revt-279/10, Rev-1537/15 te Rev-1608/15 kojima je VS RH zauzeo navedeno pravno shvaćanje. Također, pozvao se i na presudu Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-1023/2016.

13. Smatrao je da valja posebno cijeniti da je kao ovrhovoditelj poduzimao radnje radi naplate tražbine, zbog čega je predložio odbacivanje, odnosno podredno odbijanje tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovanog te je potraživao naknadu prouzročenog parničnoga troška.

14. Radi utvrđivanja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u spis Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju, poslovni broj Ovr-1031/2023, kao i uvidom u preostalu dokumentaciju koja pileži spisu.

15. Ocjenom svih provedenih dokaza kako svakog pojedinačno tako i svih ukupno, sud je ocijenio postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovanim.

16. Između stranaka nesporna je činjenica da je tuženik u ovosudnom parničnom postupku kao ovrhovoditelj podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave općenito na imovini tužitelja kao ovršenika radi naplate novčane tražbine, temeljem kojeg prijedloga je javni bilježnik Branko Jakić iz Zagreba pod poslovnim brojem Ovrv-7485/10 donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave 18. studenog 2010. Također, nije sporno da je predmetno rješenje postalo pravomoćno i ovršno 14. ožujka 2012., a što je sud utvrdio i uvidom u ovosudni spis pod poslovnim brojem Ovr-1031/2023.

17. Također, nije sporno a što je utvrđeno i uvidom u ranije citirani sudski spis, da je ovdje tužitelj kao ovršenik podnio prijedlog za donošenje rješenja sukladno članku 210. stavak 1. Ovršnog zakona temeljem kojeg je doneseno rješenje od 21. studenog 2023. kojim je tužitelj kao predlagatelj pozvan da u roku od 15 dana od dostave odluke suda pokrene parnicu protiv protustranke (ovdje tuženika) radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. u svezi s člankom 53. stavak 1. i članka 284. stavak 5. Ovršnog zakona, odnosno da je nastupila zastara predmetne tražbine.

18. Tužitelj je u za to predviđenom roku i pokrenuo ovosudni parnični postupak ističući istovjetni zahtjev radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga zbog kojih je bio odlukom suda upućen na pokretanje ovakve vrste sudskoga spora, smatrajući da je nastupila zastara predmetne tražbine te da tuženik nije više pozvan naplatiti navedenu tražbinu.

19. Cijeneći postupanje tužitelja, ovaj sud smatra neosnovanim prijedlog tuženika za odbacivanjem tužbe. Podredno se ističe da tuženik nije niti elaborirao takav svoj prijedlog niti činjenično niti pravno. tužitelj je postupao po nalogu suda.

20. Sporno pitanje između stranaka je je li nastupila zastara predmetne tražbine tuženika koja je temeljena na rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 18. studenog 2010., koje rješenje je pravomoćno i ovršno s danom 14. ožujka 2012. zbog čega bi valjalo proglasiti ovrhu nedopuštenom. Pri tome valja istaći da su se obje stranke skladno pozitivnim propisima pozvale na dužinu zastarnoga roka u trajanju od deset godina koji je propisan za ovakvu vrstu tražbine odredbama ZOO-a. Sud nije posebno u obrazloženju odluke citirao navedeni zakonski okvir jer su se obje strane i pozvale na isti.

21. Isticanje tužitelja da bi tuženik kao ovrhovoditelj na temelju ranije navedenog naslova podnio zahtjev za izravnom naplatom novčane tražbine iz istoga rješenja Financijskoj agenciji protekom zastarnoga roka 21. srpnja 2023., ovaj sud nije smatrao osnovanim.

22. Cijeneći navedeni slijed koji ističe tužitelj ispravno bi bilo shvaćanje da bi navedena tražbina zastarijevala sa 14. ožujka 2022. zbog čega tijekom 2023. ne bi bilo moguće potraživati naplatu duga s osnove predmetnog rješenja o ovrsi.

23. Međutim, uvidom u ovosudni spis pod poslovnim brojem Ovr-1031/2023 utvrđena je i ranija aktivnost tužitelja koja je bila usmjerena na ostvarivanju naplate navedene novčane tražbine.

24. Uvidom u dopis Financijske agencije od 11. rujna 2023. koji prileži ovršnom predmetu, utvrđeno je da je Financijska agencija 19. travnja 2012. zaprimila od strane tuženika kao ovrhovoditelja osnovu za plaćanje Ovrv-7485/10 od 18. studenog 2010. te je ista evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje za navedenog ovršenika, ovdje tužitelja.

25. Iz navedenog dopisa proizlazi da s obzirom da se tražbina temeljem navedene predmetne osnove nije naplatila s računa ovršenika u cijelosti u roku od tri godine od primitka osnove za plaćanje te po navedenoj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenika, ista je sukladno odredbi članka 12. ZPONSA-a postupila na način da je prestala sa izvršavanjem navedene osnove za plaćanje. Ista osnova je ponovno zaprimljena u Financijsku agenciju 21. srpnja 2023. te je evidentirana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje za ovršenika, ovdje tužitelja te je po navedenoj osnovi izvršena djelomična zapljena sredstava sa računa navedene stranke.

26. Iz navedenoga slijeda proizlazi da tuženik kao ovrhovoditelj svoju prvotnu aktivnost radi naplate tražbine temeljem rješenja o ovrsi od 18. studenog 2010. nije istakao kako to ističe tužitelj 21. srpnja 2023. već je to učinio 19. travnja 2012. nakon što je predmetna odluka postala pravomoćna i ovršna 14. ožujka 2012. Isti je to učinio unutar predviđenog zakonskog roka od deset godina.

27. Ispravan je stav tuženika da je u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare skladno odredbi članka 241. i 242. ZOO-a, s obzirom da je po prvi puta prekid zastare nastupio podnošenjem rješenja na provedbu Financijskoj agenciji 19. travnja 2012. te sve do 4. kolovoza 2018. kada je Financijska agencija isknjižila predmetnu osnovu nije tekla zastara s obzirom da je postupak ovrhe trajao.

28. Zastara je tekla u razdoblju od 4. kolovoza 2018. pa sve do 21. srpnja 2023., dakle u razdoblju nakon što je Financijska agencija isknjižila predmetnu osnovu do ponovnog podnošenja zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji od strane tuženika kao ovrhovoditelja. Pri tome valja cijeniti, kako to ispravno ističe tuženik, odredbu članka 245. ZOO-a, gdje je zakonodavac propisao da nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida se ne računa u zakonom predviđenom roku za zastaru.

29. Cijeneći ranije navedeno, a posebno aktivnost tuženika kao ovrhovoditelja koji je poduzeo radnju radi naplate svoje tražbine prvo 19. travnja 2012., a potom nakon postupanja Financijske agencije 4. kolovoza 2018., opetovano podnošenjem zahtjeva za naplatu tražbine 21. srpnja 2023., ovaj sud cijeni da je isto realizirano unutar zakonom predviđenog zastarnog roka od deset godina. Naime, kao što je ranije rečeno u konkretnom slučaju je zbog postupanja Financijske agencije koja je naslov isknjižila iz Očevidnika osnova tuženik bio pozvan iskazati novo postupanje što je i učinio, a pri čemu valja cijeniti da je došlo do prekida zastare u ranijem vremenskom periodu, zbog čega se ima cijeniti da njegovo postupanje nije obuhvaćeno zastarom.

30. Stoga valja zaključiti da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara, zbog čega tuženik više ne bi bio u mogućnosti potraživati naplatu duga s osnove predmetnog rješenja o ovrsi.

31. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužitelja sa postavljenim zahtjevom za proglašenjem ovrhe nedopuštenom uslijed nastupa zastare predmetne tražbine, zbog čega je odlučeno kao u stavku I. izreke presude.

32. Temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a sud je cijeneći uspjeh tuženika u sporu istome u cijelosti dosudio naknadu prouzročenog parničnog troška. Dosuđen je trošak skladno troškovniku koji prileži spisu, a koji se sastoji od sastava odgovora na tužbu te zastupanja punomoćnika na održanim ročištima 29. travnja 2024. i 12. srpnja 2024. prema Tbr. 8/1, 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te iznos PDV-a u visini od 25 %, odnosno ukupan novčani iznos u visini od 750,00 EUR.

33. Podredno se ističe da je prilikom vrednovanja svake poduzete radnje u postupku od strane punomoćnika stranke, sud cijenio vrijednost predmeta spora označenog u tužbi, kao i ranije citiranu Tarifu.

34. Na dosuđeni iznos naknade troška, dosuđena su i sporedna davanja tekuća od presuđenja pa do isplate.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku II. izreke presude.

U Rijeci, 6. lipnja 2025.

Sudac

Darija Knez Grbčić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA

- pun. tužitelja

- pun. tuženika